Navijač Hajduka

subota, 03.08.2013.

HOĆE LI I OVE GODINE NAŠA NADA UMRIJETI U KOLOVOZU?

Osim izuzetka u sezoni 2010/2011 kada je Stanko Poklepović Špaco uveo našu momčad u UEFA Ligu, izgleda kao da se svake godine ponavlja ista priča kada je naš voljeni klub u pitanju. Krećemo euforično nakon prvih ljetnih nastupa, u navijačkim krugovima se nerealno priča o „nikad boljem“ Hajduku, europski protivnici se uvijek lagano podcjenjuju, a onda malo iza Velike Gospe kada se podvuče crta, uvijek nastaje „velika depresija“ uzrokovana ranim euro ispadanjem, ali i već pomalo frustrirajućim velikim bodovnim zaostatkom za Dinamom već u ranoj fazi prvenstva. Hoće li i ove godine naša nada umrijeti u kolovozu? Nadajmo se da neće...

TUDOR

Što se tiče početka ove sezone moram priznati da je sve do ovog četvrtka Hajduk izgledao jako dobro! Igrali smo hrabro, borbeno, agresivno i napadački! Najveće zasluge za to idu kako igračima tako i cijelom stručnom stožeru na čelu sa Igorom Tudorom. Ne zaboravimo da je Tudor u ovom prijelaznom roku bio i sportski direktor (dok nije došao Andersson) i trener, te je taj delikatan posao za sada napravio po meni za ocjenu vrlo dobar!

Podsjetimo se krenuo je sa neuspjelim 3-4-3 eksperimentom prošlog proljeća protiv Splita u Parku mladeži, a danas koristi respektabilni 4-3-3 sustava u kojem i 2 beka iz zadnje linije stižu u samu završnicu. Tudor za sada dobro i brzo uči (iako radi određene početničke greške), prihvaća kritiku i preuzima odgovornost na sebe. Radi upravo ono što gotovo svi njegovi prethodnici nisu bili kadri. Iskreno, nisam od njega ovo očekivao kada je preuzeo trenersku palicu i moram priznati da sam ugodno iznenađen. Još na početku svog mandata odustao je od igre sa trojicom u zadnjoj liniji shvativši da tercet MMM (Maloča desno –Milić sredina – Milović lijevo) jednostavno nije predodređen za sustav 3-4-3. Poznato je da je dobar trener onaj trener koji sustav prilagodi kadru kojeg ima, a ne onaj koji od igrača traži da se prilagode trenerovom idealnom konceptu. Zato se Tudor na početku ove sezone opredijelio za 4-3-3 sustav i u potpunosti je pogodio!

ANĐELKOVIĆ

Pogodio je Tudor i kada su u pitanju pojačanja, bolje rečeno jedino pojačanje kojeg je Hajduk doveo u svoju ekipu. Ime mu je Mislav Anđelković! Momak iz Mokošice unatoč unosnijim i prije svega sigurnijim primanjima koje su mu nudili Split i Rijeka, odlučio se za srce i bili dres. Izlizana fraza „nije u šoldima sve“ još jednom se pokazala ispravnom jer one emocije koje mu naši navijači mogu pokloniti, njemu kao vrhunskoj osobi nisu vrijedne novca koji mu se na drugim adresama nudio.

Još je poučnija priča o ovom momku koji je prije 10-ak godina bio na Poljudu, a tadašnji ljudi iz kluba su mu zatvorili vrata kluba jer je Mislav htio upisati gimnaziju dok su ga oni gurali u trogodišnju školu?! Umjesto da mu se poklone jer je spreman ići u gimnaziju i ozbiljno se baviti sportom oni su ga praktički otjerali iz kluba! Takvim djelatnicima ne da nije mjesto u našem klubu, već bi im trebalo javno obznaniti imena da se vidi o kakvim se prije svega lošim ljudima radi. Ma zamislite dječaka od 14 godina pred kojim je tada nepoznati životni put, uz veliku mogućnost da mu se karijera nogometaša nikada ne ostvari (ozljede, talent koji se ne razvije do kraja...), a kojeg ti neodgovorni ljudi iz kluba odgovaraju od škole i zapravo ga tjeraju na put u propast ukoliko ne uspije u nogometu?! Koliko li su ljudskih sudbina tako već i uništili?! Ne ponovilo se, a Mislavu veliko bravo i hvala na svom odabiru!

IGRA

Igrački gledano Tudor je u Anđelkoviću pronašao kvalitetan osigurač u veznom redu. Upravo radi toga dva beka imaju prostora za put prema naprijed jer Mislav stalno ostaje nazad da zatvori rupe i popuni prostor u obrani kada protivnik krene u protuudar. Zadnja linija iz dvoboja sa Splitom Mikanović – Maloča – Milović – Jozinović plus Anđelković ispred njih, predstavlja bedem na kojem Tudor gradi svoju igru. Posebno je indikativan drugi naš pogodak kada lijevi bek iz linije četvorice Jozinović probija svoju stranu i vraća „povratni balun“ na kojeg natrčava desni bek Mikanović te šutom završava akciju. To se zove totalni nogomet kada uspijete u jednoj „običnoj“ akciji dovesti oba beka do završnice! Tu se vidi moć, ali i prije svega hrabrost u igri i viziji trenera. Obično je „staro dobro pravilo“ kojeg naši treneri prakticiraju „kada jedan bek probija stranu, drugi ne smije priječi centar“, no Tudorovi momci se toga ne boje i to je ono što budi nadu u bolje sutra.

Upravo se u četvrtak vidjelo koliko prije svega Anđelković, ali i Kouassi nedostaju našoj ekipi. Slažem se da je i bez njih dvojice to sve skupa trebalo izgledati puno bolje i da je Tudor ovdje napravio prvi veliki trenerski propust jer je loše posložio kockice i nije da ga branim, ali širina kadra mu je stvarno tanka.

Je, falio je Tudor što je igrao sa „dva igrača sličnih karakteristika“ na desnoj strani (Mikanović i Vršajević), falio je što je Caktaša stavio na zadnjeg veznog (a ne možda Milića ili pak Andrijaševića) jer on to u ozbiljnoj utakmici ne može odigrati, falio je što je super sporog Sušića stavio prije brzonogog Mujana, ali sve su ovo konstatacije „dan poslije“ kada je lako biti general poslije bitke. Zato podrška Tudoru uz nadu da će i u buduće brzo učiti na svojim greškama i da će spremno prihvaćati savjete i kritike kada su taktičke pogreške u pitanju jer mi na žalost imamo i mladog trenera i mladu ekipu! I zato to trebamo znati istrpjeti jer prevelika očekivanja na njihovim leđima neće donijeti dobroga.

IDEALNA POSTAVA?

Osim već spomenute četvorke u zadnjoj liniji, u vezi uz Anđelkovića najčešće još sudjeluju Pašalić i Caktaš. I jedan i drugi su potpuna iznenađenja. Pašalić jer je mlad uletio u žrvanj, a Caktaš jer do sada nikada nije igrao u sredini, već na krilu gdje su odgovornosti u igri prema nazad ipak znatno manje. Za sada obojica imaju i više nego prolaznu ocjenu, pogotovo što tercet Anđelković centralno – Pašalić desno – Caktaš lijevo gotovo nitko od navijača nije mogao zamisliti prije sezone. Tu Tudor još koristi i Sušića (katkad veza, katkad krilo) koji iskreno rečeno još nije dosegao formu sa kraja prošle sezone. U napadu je najviše rotacija, što je i normalno. U samoj špicu su do sada su igrali Kiš i Maglica. Prvi je u Zadru pokazao o kakvom se „gol majstoru“ radi, no Tudora očito smeta što Kiš premalo sudjeluje u agresiji i kreaciji prema naprijed jer ovakav stil igre kakav Hajduk danas gaji traži puno „rada u igri“ i zato Kiša opet nema u kontinuitetu... Što nije dobro jer i ovi promašaji protiv Dila Gori mogu biti posljedica ritma „malo igraš – malo ne igraš“. Kiš treba kontinuitet i zato se nadajmo da će Tudor ipak pronaći mjesto i minutažu ovom dragulju, kojeg mi navijači moramo znati u početku istrpjeti jer mladi igrač mora biti sklon oscilacijama. S druge strane Maglica ima sve ono što Kiš nema. I trku i agresivnost i „čuvanje baluna“ kada je okrenut leđima, ali jednostavno nema visok postotak realizacije! Dobro je dok mu ovu veliku manu pokriva rezultat, ali na utakmici u Skoplju, pa i sada u četvrtak se vidjelo da zna uči u šansu, ali jednostavno nije klasični gol igrač i upravo zbog toga bi Hajduk mogao patiti ove sezone ako se nešto ne promjeni u njegovoj realizaciji.

Krilne pozicije su pak namijenjene za Kouassija, Mujana, Sušića, Tomičića, Bencuna pa čak i za Andrijaševića koji može zaigrati kao „skriveno“ lijevo krilo (osobno mislim da je ipak puno korisniji u samoj vezi) što je i igrao u zadnje dvije utakmice. Krilni igrači uz napadače su i inače oni koji se najčešće rotiraju što zbog fizionomije igre (česti sprintevi), što zbog napadačke raznovrsnosti koju nude. Uzet ću za primjer mladog Mujana kojeg sam i prije seniorskih nastupa često spominjao u svojim kolumnama. Nakon prvih par nastupa odmah sam dobio komentare od navijača u stilu „ti ga hvališ, a meni taj nije ništa posebno“. Naravno nitko od njih nije ga nikada pogledao u kadetima i juniorima, a za mene nikada nije bila upitna njegova kvaliteta! I slažem se s tim da je u prvim nastupima bio potpuno prestrašen i prilično loš (za mene je sve ovo razumljivo kada netko sa 18 godina preuzima na sebe veliki teret), no iz kola u kolo Tonći pokazuje zašto je kvaliteta koju ne smijemo zapostaviti. Bit će tu uspona i padova, ali je posve jasno da takav talent treba istrpjeti. Evo sad se usudim javno reći da tercet Tonći Mujan lijevo – Josip Bašić desno i Ante Blažević kao centralni napadač mogu podignuti Hajduk na jednu višu razinu ako ih se bude znalo uvesti u prvu momčad kako treba. Od njih trojice ovaj Ante Blažević je meni posebno zanimljiv zato što je malo „divlji“, onako pomalo „uličar“ kakvih još od Mikija Rapaića i Ivice Mornara nije bilo u našima redovima... No to je priča za budućnost, koju ćemo nadam se uskoro i gledati.

UPRAVA

Ono što svakako treba pohvaliti jest da je Uprava kluba uspjela potpisati trogodišnje ugovore sa svim igračima iz omladinskog pogona koji nešto vrijede! To je iz moga kuta gledano definitivno i najveći uspjeh ove Uprave u svom dosadašnjem radu.
Ono što je loše u cijeloj priči jest da bi Hajduk za preživljavanje i vračanje famoznog kredita trebao uprihoditi na ima transfera u ovom prijelaznom roku gotovo 30 milijuna kuna (plus još sredstva od Sharbinija koja će kad tad doći). Za sada smo na svega 4 milijuna prihoda, 3 od Eleza i 1 od Vukovića. Pričekajmo kraj roka, no za sada se sve to čini premalo... Da bi stvar bila gora to direktno znači da ćemo ovaj itekako tanak igrački kadar (protiv Dila gori smo mogli vidjeti što znači izostanak dva stožerna igrača) do kraja kolovoza morati još i dodatno smanjiti... Ili drugim riječima uz kapetana Maloču otići će i još jedan stožeran igrač...

VUKOVIĆ I BLAŽEVIĆ

Što se tiče afere sa Vukovićem i vrlo vjerojatne skorašnje afere sa Blaževićem, tu jasno treba razgraničiti dvije stvari. Prvo, Tudor se odrekao dvojice igrača koji mu nisu „po guštu“ i to je iz sportsko-trenerskog aspekta ok potez. Kako kažu izvori bliski treneru Tudor Vukovića u 4-3-3 sustavu nije vidio upravo radi sporosti i nedovoljne agresije, a Šilju Blaževića je maknuo iz kadar navodno jer jako loše igra nogom... E sad, to je pravo trenera, no mora se priznati da su i Vuković i Blažević prošle godine bili pa možda i ponajbolji igrači Hajduka! Vuković je dao najviše golova i imao najviše asistencija, dok je Šiljio uz Maloču bio jedini Hajdukov reprezentativac. Hm, postavlja se pitanje jeli baš pravi potez iz ovakvog tankog kadru na ovaj način odstraniti navedenu dvojicu?! Moj je dojam da se moglo i pametnije sve ovo izvesti, no ja tek to ovako „iz fotelje“ komentiram i nisam upoznat sa svim detaljima. No, nesporna je činjenica da milijun kuna odštete za Vukovića i vjerojatno jednako takav (ili manji) iznos za Blaževića predstavljaju ozbiljnu nesposobnost ljudi iz kluba da unovče ipak dva igrača „s imenom“. Ne želim niti pomisliti da se ovdje radi o nečemu trećemu (čitaj „višim interesima“), pa da se igrači namjerno prodaju „ispod cijene“.

SPORTSKI DIREKTOR ANDERSSON

Njegov prvi medijski istup je bio dobar i zanimljiv. Javno je upozorio novinare da se prema Hajduku odnose sa malo više respekta! Bravo Andersson, točno u sridu! Valjda to nitko od naših ljudi iz kluba nije kadar reći da se slučajno ne bi zamjerili nekom novinaru... S druge strane isto tako pozdravljam i njegov istup da je on 100% odgovoran za sve kadrovske promjene u prvoj momčadi jer je na taj način rasteretio Tudora silnih novinarskih i navijačkih razvlačenja i to je svakako dobar potez. E sad, sačekat ću kraj ovog prijelaznog roka za konkretniju ocjenu ovog švedskog stručnjaka kada su u pitanju kako odlazni tako i dolazni (najavio je još neka nova imena) transferi.

JPP (JAVNO-PRIVATNO PARTNERSTVO) ILI KAKO JA TO KAŽEM JAVNO-PRIVATNO PROKLETSTVO KLUBA

Prodat ćemo Maloču! Super! Za koliko? Za 3,5 milijuna eura! Ajde neka, klub će se spasiti... Ili ipak neće? A koliko od toga ide klubu? 60%! A, to ipak nije 3,5, nego 2,1 milijun eura... Tako to kod nas izgleda. Za ostvariti ovaj transfer moraju biti zadovoljni svi! I Hajduk kao klub, i Maloča kao igrač, ali i Pašalić kao Maločin impresario. Pametnom dosta, ali pojavom ovakvih zaštitnika i ovakvih ugovora klub puno gubi, a da pri tom i ne spominjem da je transfer puno teže ostvariti jer treba zadovoljiti apetite svih (u ovom slučaju) triju strana.

PUNA PODRŠKA MOMCIMA I STOŽERU

Pred nama je sutra Hrvatski dragovoljac u prvenstvu, pa zatim u četvrtak uzvrat u Gruziji protiv Dila gori. S moje strane puna podrška momčadi jer jedan poraz nikako nas ne može i ne smije slomiti! Ekipa Dila Gori je čvrsta ekipa stare „ruske škole“, ali definitivno nisu nepobjedivi i neprolazni. Nadajmo se da će Tudor i stožer ovaj put bolje posložiti igru i da u uzvratu imamo barem neke šanse. Još je veća nada utoliko što naši mladi igrači često igraju bolje u gostima gdje su očekivanja navijača ipak puno manja (vidimo odlična izdanja u Stanovima i na Parku mladeži). Ipak je prepuni Poljud i navijačko grotlo nekada i dodatni uteg pogotovo u ekipi gdje je premalo onih sa puno pravih utakmicama u nogama. Zato momci želim vam puno sreće u nastavku sezone!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnte.hr

03.08.2013. u 19:57 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



KONTRA MRAKU,

KONTRA SILI,

SAMO HRABRO,

NAPRID BILI!!!

Brojač posjeta