Navijač Hajduka

četvrtak, 11.04.2013.

IMPROVIZACIJA

Mogu započeti ovaj osvrt sa posljednjim nastupima naše momčadi, ali zapravo nema se tu nešto posebno za dodati osim da smo „kraljevi“ po jednoj osnovi, a ta osnova jest IMPROVIZACIJA. IMPROVIZACIJA na katu, IMPROVIZACIJA u prvoj momčadi, IMPROVIZACIJA u omladinskoj skoli. I tako se godinama vrtimo u krug. Bez plana, vizije i jasnih smjernica, samo tonemo sve dublje i dublje, a pri tom se svaki naš izron iznad površine vode u navijačkim krugovima izdiže pod geslom „evo konačno je naš klub sređen“, a nije! Barem po mom viđenju nije.

Ajmo ovaj put krenuti sa analizom najvećih bisera U-17 i U-19 reprezentacije. Kod U-17 reprezentacije imamo na vidjelu 3 bisera: Bašić, Roguljić i Halilović, dok u U-19 reprezentaciji se lijepa budućnost proriče: Rebiću, Livaji i Kovačiću. Hm, koliko od njih igra u našem klubu? Jedan jedini! A trebalo ih je biti najmanje četvorica! Ili petorica! Propust? Ma ne, nikako... Nije moguće.

Bašić – Desno krilo, kapetan U-17 reprezentacije. Svojedobno vrbovan od strane Mamića (zajedno sa Mujanom) da prijeđe u Dinamo. Sreća naša da su obojica odlučila ostati. Osobno sam ga gledao više puta i radi se o jednom od većih talenata koji su prošli kroz naš klub. S druge strane kakav je stav kluba prema njemu? Ja bih rekao dosta loš! Kako uopće ocijeniti činjenicu da U-17 reprezentacija igra kvalifikacije u Dugopolju, a da Hajduk nije poslao službenog predstavnika na takav događaj. Umjesto da se svi (Uprava, treneri, skauti...) pojave gore i na neki način promoviraju svoga igrača (odnosno igrače jer Bašić nije jedini iz Hajduka) koji je kapetan i jedan od najboljih u ovoj generaciji, oni se uopće ne pojave na ovakvom događaju, valjda zaokupljeni „brojnim poslovima“. Sramota, da ne upotrijebim neku drugu riječ jer ovdje se radi o igraču potencijalno vrijednom i do 10 milijuna eura, a imam osjećaj da ćemo i njega uspjeti upropastiti. Uvođenje u igru u derbiju protiv Dinama (samo da bi se pariralo Haliloviću s druge strane), te sadašnje priključivanje prvoj momčadi nakon što su se mediji raspisali o povijesno dobroj U-17 generaciji, ne govori ništa drugo nego da se radi o IMPROVIZACIJI. Umjesto da je cijelu sezonu sa seniorima (i ne samo on, nego i Mujan, Kušeta, Pašalić, Tomić i ostali), te da ga se uvodi u utakmicama kada je pritisak najmanji (jedini ispravan put uvođenja mladog igrača pod svijetla reflektora), kod nas se sve svodi na „ho-ruk“ princip... Nema što, majstori smo za uništavanje potencijalno dobrih karijera mladih nogometaša.

Roguljić – Još jedan biser koji je trebao bit u našem jatu, a nije. Preko Franka Bogdana i NK Adriatic, direktno put Europe... Da je bilo više razuma s naše strane, možda NK Adriatic ne bi niti postojao. Loš rad u klubu, razna pogodovanja čitavi niz godina, ucjene, ne forsiranje igrača iz svog dvora i još puno toga doveli su do apsurda da Hajduk više nije niti „prvi izbor u gradu“ kad su mladi nogometaši u pitanju. Nije niti Franko Bogdan svetac u ovoj priči, ali on nam nije uzrok nereda u vlastitom dvorištu. On može biti smo posljedica tog nereda, ali nikako stvarni uzrok problema. I tko će za ovaj slučaj odgovarati? Nitko, i sve pod geslom krive su prijašnje Uprave...

Halilović – Biser iz Dinamovog izloga. Primjer kako se igraču nabija cijena, kako medijskim, tako i igračkim putem. U kadru je prve momčadi odavno, gotovo svaku utakmicu ili uđe s klupe ili je u početnoj postavi (relativno pravilno doziranje nastupa). Medijski ga se stalno diže u nebesa iako realno do sada nije pokazao da ja toliko dobar koliko se priča. I što će biti posljedica svega toga? Vrlo vjerojatno će se za godinu-dvije prodati u veliki klub za 10-ak milijuna eura. Usporedimo li Bašića i njega sada, ja odgovorno tvrdim da je Bašić u najmanju ruku jednako dobar igrač. I hoće li itko od naših odgovarati ako Bašić „propadne“, a Halilović „uspije“. Naravno da neće! I još će se od Bašića napraviti igrač slučaj kao što se radilo i prije sa nekim našim talentima. Pa ćemo imati rastezanje po naslovnicama novinama, te kriv je igrač, te kriv kub, a istina ostane u zraku. Za one kojima nije jasno, Bašić treba biti projekt kluba, i samo tako Bašić može uspjeti, a sve ostalo je čista IMPROVIZACIJA, koja je kako sam već naglasio kod nas postala pravilo.

Rebić – Lijevo krilo, igrač RNK Splita. Pozvan kod nas na jednu Kvarnersku rivijeru, uz jasnu poruku nakon nastupa „javit ćemo ti se“. I nisu mu se javili. A tko mu se trebao javiti? I tko će za to odgovarati? Opet nitko... Ostaje nam da gledamo kako se Rebić prodaje vani i koliko smo (i igrački i financijski) izgubili... Šteta jer radi se o iznimnom igračkom kapacitetu.

Livaja – Što reći, koju poruku (mladima) poslati? Još jedan ekstra talent koji nam je prošao kroz ruke i što je još gore on je poruka ostalim mladima da se može uspjeti i mimo seniorskog pogona Hajduka. Pitanje je bili Roguljić zaobišao Hajduk da Livaja na sličan način nije uspio. S naše strane nije mu se ponudio ugovor na vrijeme iako je već bio prošao pripreme sa seniorima. Nije nam dosta bila niti poruka što nam ga je Dinamo svojevremeno preoteo. Opet graška tadašnje Uprave za koju nitko nije odgovarao. Nije niti sam igrač u ovoj priči svetac, ali on je samo iskoristio ono što mu se u tom trenutku na tržištu pružilo...

Kovačić – Iz Dinama prodan za velike novce u Inter. Igrač kojeg se guralo i medijsku i igrački, a kao rezultat toga Dinamo je zaradio veliki novac, a igrač afirmaciju u velikom klubu. Sve ono što mi sa Livajom nismo, Dinamo sa Kovačićem jest napravio. I ugovor na vrijeme, i prostor za napredak u klubu i trpljenje igračkih mana koje su neizbježne kod mladih igrača. Da i ne govorim kako je Kovačić sa 12 godina bio na probi u Hajduku. Zahvalili su mu se uz poruku da dođe za godinu – dvije kada ojača. Ili je to bila šifra za nešto drugo što otac Stipe „nije prepoznao“... Još jedan (i igrači i financijski) gubitak... Jeli itko odgovarao zbog toga?

Znači od šest trenutno najvećih talenata na tržištu, čak petorica njih su trebala biti u našem jatu! A nisu! Tek je jedan jedini ostao, a i njega se ne cijeni koliko bi trebalo. Žalosno, nemam druge riječi... Jer ovi propusti su nas i doveli do rezultatskog, ali prije svega i do financijskog kraha.

Znam, ovo sada ispada kao pucanj u prazno, jer „krive su one Uprave od prije“ za ovakav rezultat. No zar i ova Uprava ne nastavlja u sličnom smjeru? Tko će odgovarati za dovođenje Brazilaca i za uzalud potrošene novce? Sportski direktor Krešić i njegov prijatelj Fiorentini koji su dogovorili posao? Ili možda Krstičević koji navodno nije dovoljno forsirao ova dva „brazilska dragulja“? Zamjena teza, to je ono što će se pokušati plasirati na tržište čim Krstičeviću „odleti glava“. I što je tragično, dio navijača će „popiti tu priču“. Koga zanima neka se spusti malo dolje pa će vidjeti što sam mislio o dotičnim Brazilcima i prvog dana kada su došli (moje mišljenje se nije promijenilo niti milimetra) jer Brazilci su bili samo jedna obična IMPROVIZACIJA koja nije uspjela. U toj priči treba staviti i Kouassija, koji je jednako tako IMPROVIZACIJA, ali u ovom slučaju (za sada) uspjela IMPROVIZACIJA. Jer kupilo se „nepoznanicu“ koja se pokazala dobrom, ali generalno tako se ne radi posao. Još će nam se sutra Fredi pohvaliti sa spoznajom kako je Kouassi stigao preko njega (sam igrač je ovo izjavio) u klub. Kakva je uopće Fredijeva uloga u klubu? Da dovodi igrače? No comment. Jer nije on kriv za to, već oni iznad njega koji su mu to omogućili...

Ono što želim reći jest da se IMPROVIZACIJA „bez potpisa“ i dalje nastavlja u klubu. Umjesto da forsiramo Bašića, Mujana, Pašalića, Kušetu i ostale, mi se fokusiramo na Brazilce, Kouassija (bez obzira što se u ovom slučaju radi o dobrom igraču), Jakoliša, Nižića i sl. To je IMPROVIZACIJA koja nas je i dovela na ovako niske grane jer svaki igrač koji dođe sa strane mora biti dobro dobro snimljen prije nego pristupi našem klubu, a ove metode pokušaja i promašaja dugoročno nemaju smisla. Hajduk može opstati samo ako se bude forsirao „Athletic Bilbao“ princip, uz ipak ne tako rigorozne uvjete kada je igrački kadar u pitanju.
Kada još na sve ovo dodamo i slučaj ignoriranja malog Kiša, vjerojatno još jednog od onih koji će tražiti raskid ugovora nezadovoljan vlastitim statusom, onda je posve jasno kako klub jednostavno nema strategiju uvođenja svojih mladih igrača u kadar. Što je još gore svugdje se provlači teza da se ove godine forsiraju mladi i jeftini igrači. Pogledom na godine igrača, a i na medijske natpise o ugovorima pojedinih igrača, ne može se reći niti da igraju (pre)mladi, a niti baš i jeftini igrači...

Isto tako što reći i o „skupim“ maskama za Milovića i Jonjića? Ovo proljeće igrački kadar je jako tanak, a klub pokušava uštedjeti na maskama za svoje igrače i to sve pod geslom „nema se novca“. Ok, za maske se novca nema, a za Brazilce se ima? Neozbiljno da neozbiljnije ne može biti...

Isto tako po meni upitan je i dodatak na ugovor (o broju nastupa) kojeg je (valjda prošlo ljeto) dobio rezervni vratar Kalinić? Kada je prije koju godinu Tomasov tražio istu stvar, onda je NO to sa gnušanjem odbio. A sada koju godinu poslije, drugačija mjerila za druge igrače? Princip, a što je to?! To u nas očito ne postoji. Da bi stvar bila gora to se još rezervnom golmanu stavlja u ugovor?! Da živ čovjek ne povjeruje. Na kraju svega kolateralne žrtve su ispali i Blažević i Kalinić jer se nepotrebno stvorio negativni naboj među njima.

Za kraj, bez obzira na sve propuste i probleme, nada u osvajanje jednog trofeja nakon nekoliko sušnih godina tjera nas na optimizam i pozitivno razmišljanje. Momcima želim puno sreće za zelenim travnjakom, uz nadu da ćemo se za mjesec dana radovati jer finale protiv „malog Dinama“ (pardon Lokomotive) se čini više nego izvjesnim.


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.