Navijač Hajduka

utorak, 06.11.2012.

NAŠ HAJDUK – HAJDUK NAVIJAČIMA

Od mog posljednjeg javljanja Hajduk je nanizao tri uspjeha za redom, zauzeo je drugo mjesto na ljestvici i probio se u četvrtfinale kupa Hrvatske. Bravo momci! Dvostruki uspjeh protiv Splita, te na mišiće isčupana pobjeda protiv Zadra, obilježili su protekli period. Valja napokon istaknuti i jedan dobar taktički potez Miše Krstičevića u prvoj utakmici protiv Splita. Do sada se najčešće isticao potpunim taktičkim promašajima, no ovaj put je u potpunosti pogodio i praktički riješio utakmicu. Prvo je u igri zamijenio pozicije Oremušu i Vršajeviću (Oremuš je preseljen na desnog beka, a Vršajević na desno krilo), da bi potom zamijenio mjesta Vršajeviću i Caktašu (Caktaš na desno krilo, a Vršajević na lijevo) i upravo je potonja promjena rezultirala jedinim pogotkom na utakmici. U druge dvije utakmice prvijencima su se istakli Sušić, Bencun i prije svega Kiš! Toliko smo ga čekali, toliko zazivali, a napokon smo ga i dočekali. Samo se nadajmo da će u budućnosti Mišo popustit u svojoj nevjerojatnoj tvrdoglavosti i da će Kiš dobivati sve više i više prilika. Vuković i Maglica se trude i ulaze u šanse, ali jednostavno nemaju visoki postotak realizacije, pa nam je jedan realizator tipa Kiša neophodno potreban kada imamo ekipu koja nije u stanju u ozbiljnijoj utakmici stvoriti velik broj prilika. Kada imate ovako mladu ekipu sklonu oscilacijama onda je vrlo tanka linija između uspjeha i razočaranja. Tako na primjer da je on startao od prve minute proti Istre danas bi vrlo vjerojatno na kontu imali tri boda više jer se nakon odlaska Vukušića ova ekipa jednostavno muči kada je u pitanju realizacija. Kiš, Kiš, Kiš, nadajmo se da ćemo ovaj poklič sve češće i češće slušati na tribinama... Kad smo već kod njega evo i jednog mog razmišljanja od prije gotovo godinu dana (22.01.2012):

Kada smo već kod Santinija, nikako nisam za dovođenje istog. Svaka čast momku i njegovim igračkim kvalitetama, ali u našem dvoru imamo napadače poput Kiša, Jelavića i Džonija kojima treba vjerovati. Ako je Santini zaista tako dobar onda je to propust naše skaut službe koja ga nije dovela još za kadetskih dana i mišljenja sam da se takav igrač ne treba dovoditi u naš seniorski tim pogotovo ako će se za njega platiti velika odšteta.

No ovaj osvrt posvećujem temi „Naš Hajduk – Hajduk navijačima“. Moram priznati kako sam do sada više puta mijenjao svoj stav o tome kako bi trebala izgledati vlasnička struktura našeg kluba. U početku mi se nekako činilo kako bi bilo najbolje da klub dobije jednog (privatnog) većinskog vlasnika jer bi kao on najbolje upravljao svojim uloženim novcem, no što više razmišljam o ovoj temi, a uzimajući u obzir tradiciju, smisao postojanja, te sve nedavne događaje u vezi našeg kluba jednostavno dolazim do zaključka da je apsolutno najbolje da Hajduk ode u ruke navijačima jer Hajduk i jest dite puka, te ga treba ostaviti narodu na raspolaganje. Što to konkretno znači? Evo moje ideje kako bi se sve to moglo i realizirati.
- Prvo, navijači se moraju ujediniti kada je u pitanju ova vrlo osjetljiva tema. Znači, svi za isti štap, bez osobnih interesa i promocije, bez muljanja i sa čistom računicom.
- Ako uzmemo pretpostavku da bi se ova akcija mogla odvijati preko postojeće udruge Naš Hajduk onda bi za početak svi oni koji posjeduju dionice Hajduk d.d. i koji žele sudjelovati u ovoj akciji, te iste dionice trebali darovali samoj udruzi. Osobno posjedujem jednu dionicu i spreman sam je darovati.
- Nakon toga bi trebalo početi sa prikupljanjem novca za mogući otkup dionica kako od strane grada, tako i od strane ostalih dioničara koji su spremni prodati svoje udjele. Za one koji nisu informirani, ovakvi se ugovori mogu sklapati mimo burze na temelju običnog ugovora.
- Prvi prijedlog je da se članarina u udruzi Naš Hajduk poveća sa 100,00 kn na 200,00 kn. Od toga bi 100,00 kn išlo klubu dok bi se ostatak novca stavljao „sa strane“, za potencijalni otkup pojedinih dionica.
- S obzirom da udruga Naš Hajduk broji oko 8000 članova (barem je tako bilo u prvoj godini), to bi značilo da bi se godišnje samo na temelju članarine skupilo „sa strane“ 800 tisuća kuna.
- U međuvremenu bi bio otvoren ovaj isti račun svim ostalim navijačima da dobrovoljno (u skladu s financijskim mogućnostima jer nismo svi u istoj prilici) uplaćuju bilo kakve iznose, a sve bi bilo javno i transparentno (npr. na internetu bi se napravo brojač sa trenutnim iznosom novca na tom računu).
- S obzirom da su u odnosu na 2009. godinu stvari na financijskom tržištu drastično pogoršale, a i financijsko stanje u klubu je daleko od bajnog, to nam daje jasnu šansu da dionice otkupimo po znatno manjoj cijeni od inicijalnih 500,00 kn.
- Tako bi se npr. moglo otići do gospodina Tomislava Mamića (njega sam proizvoljno uzeo) i ponuditi mu milijun kuna za otkup dionica koje je on 2009. godine platio 5 milijuna kuna. Fer cijena za njega osobno, a fer cijena i za nas i naš otkup. Isto bi se moglo tražiti i od grada, a i od svih ostalih dioničara. Garancije za uspjeh nema, ali uz određeno lobiranje i podršku javnosti, osobno vjerujem da bi se sa mnogim od ovih ljudi pronašao zajednički jezik.
- Isto tako ako bi se akcija zahuktala u pravom smjeru, mogli bi se organizirati razni koncerti, malonogometni turniri (vidi primjer „četiri kafića“), te razne druge akcije u kojima bi se skupljao novac kojim bi navijači pokušali postati većinski vlasnici kluba. Uvjeren sam da bi mnogo poznatih lica željelo sudjelovati u ovoj akciji, te da bi cijela ova ideja vrlo brzo u potpunosti zaživjela.

Sigurno će netko nakon ovog mog izlaganja postaviti pitanje pa što će nam sve ovo kad smo sva ova prava već i izborili. Počevši od KODEKSA, pa do odabira ljudi u Nadzornom odboru. Slažem se s tom konstatacijom, no pitanje je koliko će sve to dugo vrijediti. Već prvom promjenom vlasti imat ćemo ponovno nove muke i pregovore oko zadržavanja postojećih prava, a ako i kad klub ponovno stane na zdrave temelje (čitaj kad opet bude novca), ponovno će neka politička opcija (svejedno koja) postavljati svoje ljude u Nadzorni odbor i Upravu pod krinkom kako „neće dati ulici da vodi klub“. I tako ćemo svake četiri godine imati borbu s vjetrenjačama. Nije li onda vrijeme da nešto poduzmemo i da se sami obračunamo sa ovim problemom?! Kada pogledate tko sve sjedi u Gradskoj upravi i na koji način se čine ustupci i čuva stolica, meni osobno slabo dođe od nemorala i gadljivosti koja vlada unutar Banovine. Ja tim ljudima ne vjerujem i čisto sumnjam da će skora budućnost donijeti neka nova i poštenija lica. Da ovisimo o njima? Ja mislim da je krajnje vrijeme da se pokrenemo jer nas je bliska prošlost naučila da politici (ma koja stranka bila na vlasi) jednostavno ne treba vjerovati, a za klub bi najbolje bilo kad bi vridi ona Meštrova „neću politiku u svoju butigu“.

Sada ajmo hipotetski uzeti da se cijela ova akcija uspješno realizira i da navijači (odnosno udruga Naš Hajduk) postanu većinski vlasnici (preko 50% od ukupnog broja dionica), što bi to konkretno značilo? Ja bih rekao da bi navijači konačno dobili potpunu odgovornost za upravljanje klubom. Isto kao i danas (po istim pravilima) članovi udruge Naš Hajduk bi birali članove Nadzornog odbora, koji bi potom birali Upravu i odgovarali bi za rad iste. Bitna razlika bi bila u tome što bi udruga Naš Hajduk (odnosno njezini članovi) imali priliku promijeniti bilo kojeg člana Nadzornog odbora ako ne bi bili zadovoljni njegovim radom i djelovanjem. Drugim riječima odgovornost članova Nadzornog odbora bi bila puno veća i ne bi se svatko tek tako primio tog posla.

Ideja je tu. Put do realizacije nije ni lagan ni jednostavan, ali vrijedi li pokušati? Uz još jednu napomenu, da bi cijela ova akcija trebala biti u potpunosti transparentna i javna kako se ne bi ni na koji način dovelo u pitanje samu akciju.

Po prirodi sam idealist i vjerujem u neke projekte i ideje koji su daleko od sfere trenutne hrvatske surove realnosti i savršeno organiziranog nereda koji već godinama vlada u Lijepoj našoj. Ovom akcijom možemo postati i primjer društvu jer biti navijač Hajduka ima svoju težinu i ponos koji nam nitko ne može oduzeti.

Isto tako u potpunosti sam svjestan da se ova ideja da još puno bolje razraditi prije same realizacije i zato su svi komentari i prijedlozi dobrodošli.



Sa štovanjem,
Ante Armanda
ante.armanda@xnet.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.