Navijač Hajduka

četvrtak, 23.02.2012.

KOLIKO HAJDUK STVARNO DUGUJE?

Napokon je napravljeno dubinsko snimanje stanja financija u klubu. To je ono na što pozivam još od prvog dana pisanja na ovom blogu. Rezultati nisu iznenađujući, čak bi se usudio reći i da su bolji u odnosu na ono što sam očekivao. Peroš, Svaguša, Grbić i na kraju Maleš uspjeli su unutar tri godine stvoriti 100 milijuna kuna minusa. Znači od plus 80-ak milijuna kuna koliko je bilo na računu kluba nakon provedene privatizacije sada smo na minus 20-ak milijuna kuna. Zvono za uzbunu je upaljeno jer ovakvim načinom idemo samo prema jednom „cilju“, a to je stečaj kluba! Svaka čast Nadzornom odboru koji je ovom akcijom možda i u posljednjem trenutku krenuo u spašavanje kluba. Sada je zapravo izašlo na vidjelo kako se prethodnih godina upravljalo voljenim nam klubom, a da stvar bude još i gora niti uz ovakvo rastrošno poslovanje Hajduk se baš i nije nauživao trofeja. Tek jedan osvojeni kup, te plasman u Ligu UEFA-a. To je definitivno premalo s obzirom na to koliko je novca „uzalud“ potrošeno. Krenimo redom.

Mandat gospodina Peroša obilježili su previsoki ugovori s igračima koji su se u to vrijeme potpisivali. Nakon provedene privatizacije njemu je bilo relativno lako poslovati s obzirom da je imao debeli plus na računu. Nakon njega na mjesto predsjednika kluba došao je Svaguša (tada bliski gradonačelnikov prijatelj) koji je obećao da će smanjiti rashode, a upravo on je te iste rashode povećao za 10-ak milijuna kuna. Uz to je i svoj „volonterski“ rad uredno naplatio sa honorarom od 100 tisuća eura. Nakon što je Svaguša smijenjen kormilo preuzima Grbić koji će ostati upamćen kao predsjednik kluba na stotoj godišnjici postojanja Hajduka. On se uspio proslaviti se „slučajem Barišić“, te vlastitim uhljebljivanjem jer ugovor kojeg on trenutno ima zaista spada u rubriku vjerovali ili ne. Na kraju dolazi Maleš kojega je dočekalo najteže stanje i lagani minus na računu. No, ni on se nije proslavio jer nije na vrijeme krenuo u pravljenje realnog proračuna već se i on poput svojih prethodnika želio samo dodvoriti navijačima, te je kupovao skupe igrače koji se nisu pokazali dovoljno kvalitetnima. Na kraju je stigao i „slučaj Inoha“ u kojem je Hajduk izgubio dosta novca, ali i ugled koji se već godinama rasprodaje. Postavlja se jednostavno pitanje, a gdje je tu odgovornost? I to odgovornost kako gore navedenih predsjednika tako i bivših članova Nadzornog odbora koji niti u jednom trenutku nisu upozoravali na rastrošni trend koji je vladao posljednje tri godine. S obzirom da današnji Nadzorni odbor ima dostupne sve ugovore i podatke o svim novčanim transakcijama, sada je na njima da proslijede sporne materijale (ako ih uopće ima) DORH-u, pa neka se preispita odgovornost prethodnih ljudi koji su proteklih godina vladali klubom jer je očito da su mnogi svoju zadaću u klubu shvatili doista olako. Nije lako biti predsjednik Hajduka pogotovo u ova ekonomski gledano teška vremena, ali ta uloga osim časti i ugleda donosi i veliku odgovornost, te svatko treba odgovarati za svoja (ne)djela.

Ako pogledamo malo aktualnu situaciju, postavlja se pitanje kako dalje? Trenutno smo u dugu 20-ak milijuna kuna. Novih sponzora nema, a stari nam godišnje donesu tek oko 10 milijuna kuna. S druge strane prihodi od ulaznica su zanemarivi, od TV pravi isto, marketing je na marginama, a nismo napravili niti jedna unosan transfer tijekom stanke (osim transfera Subašića koji je bio dobar, ali ne i spasonosan)... Na žalost rješenje problema se ne nazire! Još smo prije samog nastavka proljetnog dijela prvenstva imali situaciju da su igrači bili pred štrajkom jer nisu dobili plaće nekoliko mjeseci, a situaciju je samo privremeno spasio Jako Andabak posudivši novac klubu, te se tako kupio mir u svlačionici na neko vrijeme. No vrlo skora budućnost donijeti će novu napetost, novu neisplatu plaća i nove probleme. Ako rezultat ne krene kako treba teško će biti zadržati mirnoću svlačionice, a i Balakov bi vrlo skoro mogao napustiti bijeli brod. S druge strane Lima, Vuković, James i ostali stranci vrlo brzo bi mogli postati „nove Inohe“ tražeći „slobodne papire“ jer im klub nije u stanju isplatiti postojeće ugovore. Da stvar bude još i gora ako se pojedini igrač zainati i odluči otići do kraja sa zahtjevom da mu se isplati i zadnja kuna predviđena ugovorom, to može klub odvesti direktno u stečaj! Situacija nije nimalo laka, igračima se duguje veliki novac, a klub nemam nikakvo pokriće da će im taj novac moći i isplatiti. Zapravo klub sada ovisi o potezima svojih igrača. Pogledajmo samo primjer Šibenika, Varaždina i Karlovca koji jesu manji klubovi, ali koji upravo proživljavaju najcrnje dane (i vjerojatne stečajeve) upravo zato što su godinama gajili istu politiku koju nažalost gaji i naš voljeni klub. Ono što bi nas trenutno moglo spasiti jest jedna unosna prodaja Vukušića, Tomasova ili Sharbinija s kojim bi barem pokrili trenutne dugove i osigurali kakav takav novac za plaće svim zaposlenicima u klubu. Bez toga čekaju nas gotovo nemogući uvjeti rada na proljeće i vjerojatno još jedna crna stranica u povijesti kluba.

Kroz prizmu brojki zanimljivo je prokomentirati i dolazak Mate Neretljaka kao posljednjeg pojačanja u ovom prijelaznom roku. Što se mene kao navijača tiče, apsolutno pozdravljam njegovo dovođenje u klub jer se radi o jednom izuzetnom profesionalcu i igrač koji itekako može pomoći ovoj momčadi. S te strane sam apsolutno za njegovo dovođenje. Međutim njegova cijena za proljetni dio je 60 tisuća eura (realno teško se ispod toga moglo i ići). No nije li pomalo licemjerno i neodgovorno dovoditi igrača, a da mu zaista nemate odakle isplatiti taj novac?! Volio bih da se varam, da Hajduk pronađe sponzore, da napravi koji unosan transfer pa da se novac pronađe, ali sada se jednostavno čini nemogućim da se trenutna situacija promjeni. Zato mi se ovakav potez uprave čini kao igranje ruleta u kasinu. Kupili su Neretljaka i ako se napravi dobar rezultat i dogodi dobra igra na proljeće onda će se nekako prebroditi tekući problemi, ali ako ne krene dobro onda imamo još jednog igrača koji će čekati u redu da naplati svoja potraživanja.

I koje je rješenje onda? Na žalost stanje na tržištu prodaje igrača je svake godine sve lošije i lošije i Hajduk više ne može ostvariti visoke odštete kao što ih je dobijao u slučaju Kalinića, Ibričića ili Strinića. Hajduk i danas ima vrijedne igrače u izlogu samo jednostavno više se ne dobija tako veliki novac prilikom transfera igrača. Sam podatak da i Mamić koji je zaista jak kada je prodaja igrača u pitanju nije u stanju ostvariti unosan transfer dovoljno govori o stanju na tržištu. Zato ako se stanje ne promjeni Hajduk mora na ljeto rasprodati sve što se rasprodati da, čak i ispod cijene, te se u potpunosti okrenuti igračima iz vlastitog pogona koji će imati relativno male ugovore, ali ugovore koje će klub moći dugoročno financirati. Posljedica toga bi mogla biti da ćemo ostati bez pravog rezultata sljedećih nekoliko sezona, ali barem ćemo imati čistu situaciju i normalno poslovanje kluba. Znam da bi mnogi navijači teško podnijeli ovako nepopularne poteze, ali ja to vidim kao jednino moguće rješenje ako želimo izbjeći stečaj kluba. Uz to, paralelno treba raditi na potpunom restrukturiranju radnog kadra u klubu, te vraćanju kluba na stari ugled. Bolje da poslujemo pošteno s onim što imamo, nego da nam se svi smiju i (s pravom) omalovažavaju naš klub. Vrijeme je i da se „dišpet“ konačno vrati na teren jer u posloženom klubu je itekako moguće imati momke koji će „gristi“. Nažalost danas vlada teorija kao da se ne može ponovno dogoditi vrijeme da igrači igraju prvenstveno sa srcem, već da je novac najbitniji. No tu teoriju su nam upravo servirali likovi koji su i doveli naš klub na ovako sramotno niske grane i vrijeme je da se takvo razmišljanje iz korijena promjeni.

Ostaje još nešto po meni vrlo važno za istaknuti, a što se malo gdje u medijima spominje. Nedavno je iz Škotske stigla vijest da slavni Glasgow Rangers ide u stečaj i to zato jer državi duguje novac na ima poreznih obaveza koje su se u prošlosti zanemarivale. Ako povučemo paralelu, prema neprovjerenim podacima koji su izlazili u pojedinim medijima Hajduk na ima poreza državi duguje između 150 i 200 milijuna kuna!? Lako nam je dok je naša država inertna i dok se taj dug zanemaruje, ali neće ni to vječno trajati. Kada država odluči doći po svoje Hajduk će se naći u zaista nezavidnom položaju. Još jedna omča oko vrata o kojoj nitko ne vodi računa?! Zato je sada krajnje vrijeme da se napravi pravi zaokret u razmišljanju, da se napravi dugoročna strategija razvoja kluba, strategija otplate svih dugova, te da naš klub nakon nekog vremena ponovno počne disati punim plućima.

Za kraj, u subotu počinje proljetni dio HNL-a (pitanje je koliko će klubova nastaviti sezonu) i bez obzira na sve probleme u klubu treba otići dati momcima i stručnom stožeru podršku jer samo nas pozitivan rezultat može izvući iz rupe u koju smo upali.

HAJDUK ŽIVI VJEČNO!


Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail: ante.armanda@xnet.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.