Navijač Hajduka

nedjelja, 22.01.2012.

KORAK NAPRIJED, NATRAG DVA

Iako nam je kraj prošle godine ostavio nadu da nas čekaju bolji dani izgleda da se takvo što neće skoro dogoditi. Od početka ove godine imamo čitav niz afera u klubu, te apsolutno nejasan smjer kojim ova Uprava vodi naš klub. Isto tako prve prave kritike na ovom blogu zaslužuje i Nadzorni odbor koji je nakon oštrog i ispravnog starta promijenio smjer i bitno ublažio svoje stavove što po meni nikako nije dobro...

Kada pomislim da ne može gore, nažalost ljudi iz kluba me uvijek iznenade. Ako bolje promotrimo igrački kadar izgleda da je Hajduk jedini klub na svijetu koji ima četiri seniorske ekipe. Da upravo tako, četiri seniorske ekipe! Za prvu ekipu je zadužen trener Balakov, druga ekipa se nalazi u Stobreču, treću sačinjavaju takozvani ”otpisani” (M. Buljat, Vejić, Milićević, J. Barišić, Jozinović, Jonjić, Režić, Luštica, Trebotić, Tičinović...), dok četvrti tim čine Tomasov i Subašić koji samostalno treniraju. Da živ čovjek ne povjeruje! I to sve u jeku krize i totalne besparice u klubu...

Početi ću s Miličevićem. Ovo je definitivno najveći promašaj današnje Uprave, odnosno gospodina Maleša. Ima šest mjeseci Miličević je doveden kao igrač koji je trebao biti nositelj igre tada “novog” Hajduka. Kao poznati i priznati hajdukovac odmah je postao zamjenik kapetana i ljubimac publike. Nažalost nesreća s ozljedama nije mu dopustila da pokaže koliko zna i vrijedi, a cijeli njegov mandat pamtit ćemo po autogolu protiv Stoke City-ja, te po kiksu iz Karlovca zbog kojeg smo prosuli dva boda. I sada šest mjeseci poslje Maleš se odlučio riješiti tog istog Miličevića na način da ga je bez nekog posebnog objašnjenja premjestio među ”otpisane”. I tko je tu sada lud? Uz to još ispada da smo sada nakon odlaska Inohe ostali na svega dva stopera (Maloča i Milović) koji imaju kakvo takvo prvoligaško iskustvo. Smiješno i neozbiljno od strane kluba. Ako je već stvarno tolika besparica u klubu zar nije bilo logično da Miličević normalno započne pripreme, te da klub radi na njegovom transferu, odnosno da ga pokuša u međuvremenu negdje prodati i zaraditi koju kunu na njemu. Slično kao što su to napravili i s Brkljačom. Jednostavno se moglo objasnit Miličeviću da će ga se na sve načine pokušati prodati i da bude svjestan toga jer klub nema novca za normalno funkcioniranje, a ako za njega ne nađu kvalitetnu ponudu onda će normalno ostati u klubu. Ovako su ga poslali među ”otpisane” i direktno su mu srušili cijenu, te izravno uvrijedili Miličevića, a još su i ”popljucali” sami sebe jer su u njemu vidjeli najveće pojačanje ima šest mjeseci. Nema što, svih ovih godina klub je barem dosljedan u provođenju svoje ”politike neznanja”. Usput su se sada ljudi iz kluba sjetili da u nedostatku stopera dovedu mladog Runju(?!) iz Mosora. Uz dužno poštovanje prema tom momku pitam se zapravo tko je on i koji su uopće kriteriji da jedan takav marginalan lik dođe na veliku scenu?! U redu je ako netko iz kluba stane iza momka i kaže ja garantiram za njega da može igrati u NK Hajduk, te ako će taj isti netko odgovarati u slučaju da se Runje ne pokaže dovoljno dobrim. Ali svi znamo da se to neće dogoditi jer je pojam preuzimanja odgovornosti u ovom klubu odavno nepoznat. Zato Ljubo oprosti im jer ne znaju što čine, a ja se kao navijač sramim ovakvih poteza našeg kluba... Za sve postoji mjesto i način kako nešto učiniti, pa isto tako postoji i način kako da se klub raziđe od pojedinog igrača. Ovo je na žalost ispod svake časti i ugleda voljenog nam kluba.

Dolazimo i do slučaja Inoha. Svojevremeno je naš predsjednik Inohu predstavljao kao igrača koji će otvoriti vrata istočnog tržišta za naš klub. Čak je Maleš i spominjao mogućnost dolaska glavnog sponzora sa tog istog tržišta. Međutim pokazalo se kao i mnogo puta do sada da je to samo jedna u nizu ispraznih priča. Da se podsjetimo, Inoha je u klub stigao uz priličnu odštetu i za gažu od oko 300 tisuća eura godišnje. Znam da mnogi navijači ne opravdavaju ovakav njegov bijeg iz kluba, ali neka se pokušaju staviti u njegovu koži i razmišljati kroz njegov mentalitet. Čovjek je po prvi puta u 26. godini odlučio napustiti Japan i otisnuti se u Europu za novim nogometnim iskustvom. I onda dođe ovdje i plaća mu kasni 2-3 mjeseca, te ga stalno lažu i zavlače sa poznatim balkanskim ”bit će sutra”. U Japanu je takvo što nezamislivo i mene uopće nije iznenadio ovakav potez igrača koliko god se nama navijačima činilo da je trebao imati više razumijevanja za stanje u klubu. I što sad?! Imamo još jedan nerazjašnjen slučaj i vjerojatni sudski spor pri čemu će najviše biti oštećen naš klub koji će na ovome igraču izgubit značajan novčani iznos. I tko će zbog toga odgovarati?! Naravno nitko! I još kad se zna da smo ovog igrača nedavno mogli prodati u Kinu tim je teže razumjeti sve dosadašnje Malešove poteze...

Stižemo i do meni najzanimljivijeg slučaja Radošević. Tu se na prvi pogled može priznati Malešu da on zaista brani interes kluba jer ne popušta financijskim zahtjevima samog igrača. No tu treba napraviti i malo dublju analizu stajališta svih strana. Sam igrač i ljudi oko njega (otac i manageri) zauzimaju stav da se igraču omoguće barem jednaki uvjeti kao što ih ima jedan Džoni (ako je vjerovati novinarima Džoni ima primanja od oko 30 tisuća kuna mjesečno, takav ugovor s njim je potpisao Svaguša). S njihove strane gledano ima logike jer je Radošević postao tražena roba još krajem prošle godine stalno nastupajući za prvu momčad. Još kada znamo da taj isti Džoni nije niti pozvan na pripreme s prvom momčadi onda je jasno zašto otac igrača ne pristaje na manje uvjete. S druge strane Maleš se čvrsto postavio znajući da klub više ne može davati tako velike ugovore mladim igračima. Sada imamo povuci potegni situaciju u kojoj niti jedna strana ne želi popustiti, pri čemu najviše gube i klub i sami igrač. Tu dolazimo do ključne točke! Da bi se u budućnosti izbjegle ovakve situacije onda Hajduk kao klub jednostavno MORA ponuditi (financijski gledano) iste uvjete svim igračima iz svoga omladinskog pogona s kojima odluči potpisati profesionalne ugovore (temu kategorizacije ugovora sam detaljno obradio na svom prvom postu pod nazivom ”PLAN I PROGRAM ZA OZDRAVLJENJE NK HAJDUK” pa koga zanima neka se ”spusti dolje” i pronađe detalje). Na taj način će se izbjeći ovakvi ”glupi i nepotrebni” pregovori. Kako ja to zamišljam? Vrlo jednostavno! Kada klub odluči potpisati ugovor sa nekim igračem iz svog omladinskog pogona onda se tom igraču ponudi ugovor (koji je financijski gledano jednak za sve igrače koji izlaze iz našeg omladinskog pogona), te se istog dana ta vijest objavi na službenim stranicama kluba. Nakon toga se igraču ostavlja 30 dana da razmisli o tome da li želi potpisati takav ugovor i nema nikakvih pregovora. Ako igrač pristaje na te uvjete onda on postaje profesionalac Hajduka, a ako ne neka mu je ”široko polje”. Na taj način klub bi itekako zaštitio svoje interese, izbjegla bi se pogodovanja, a i mi navijači bi onda znali tko to od igrača zaista živi za ovaj naš sveti dres, a koga zanima samo novac. Toliko jednostavno, a nitko to ne želi primijeniti! Isto tako u takve ugovore se treba ugraditi klauzula da ugovori vrijede po sustavu 3+2. Znači igrač i klub imaju ugovor koji vrijedi tri godine, a nakon toga isključivo klub odlučuje hoće li s igračem produžiti suradnju na još dvije godine. Gospodo draga tako bi se trebali braniti interesi kluba, te bi se pri tom izbjegli slučajevi poput Kalinića, Vukušića, Jelavića, Maloče, Tičinovića...

Kad smo već kod Tičinovića, da napišem par rečenica i o njegovom slučaju. Čovjek je sa 16 godina stupio na veliku scenu te je odigrao utakmicu protiv Deportiva. Nedugo nakon toga svi su mu predviđali veliku karijeru. Nedvojbeno je da Tičinović kao igrač ima golemi potencijal, ali taj isti potencijal nikada do kraja nije i pokazao... Postavlja se pitanje zašto je to tako? Najlakše bi bilo svu krivnju baciti na igrača i prozivati ga zbog toga. Međutim ja se ne bi u potpunosti složio s tom konstatacijom jer smatram da je klub barem jednako kriv koliko i sam igrač. Stavimo se malo ”u kožu” Tičinovića. Sa 16 godina iznenada je osvanuo u prvu momčad, svi mu tepaju i svijet oko njega se naizgled naglo promijenio. Mario očito nije imamo dovoljno ”čvrstu glavu” te ga je novonastala situacija ponijela u krivom smjeru. Njegovi noćni provodi i nesportski život nisu nikakva tajna u ovom gradu i sve to skupa je vrlo brzo došlo na naplatu. Ne opravdavam ga, ali sa 16 godina nije lako biti pametan i mladoga čovjeka loše stvari vrlo brzo ponesu. Ali gdje je klub u cijeloj toj priči? Zašto sam igrač nikada nije bio uhvaćen i kažnjen zbog lošeg ponašanja? Gdje je klupski psiholog koji treba uskočiti u takvim situacijama i pomoči mladom momku koji se nalazi pred životnim izazovima? Tu je klub u potpunosti zakazao i nije Tičinović jedini koji se tako ponašao. Usput tom istom Tičinoviću na ljeto ističe ugovor i Hajduk za njega neće dobiti niti jednu lipu odštete... Još jedan talent na žalost odlazi u povijest.

Evo da spomenem još i slučaj Vejić. U svom prvom mandatu kada je igrao za Hajduk on je bio jedan od nosioca igre te je sa velikim srcem igrao svaku utakmicu. Međutim nakon povrataka iz Rusije i potpisivanja ugovora u iznosu od oko 400 tisuća eura godišnje (potpisao ga je u vrijeme vladavine Peroša) Vejić nije bio niti sjena Vejića iz svog prvog mandata. Konstantni kiksevi i nezalaganje doveli su ga na zub navijača. Iako je pristao djelom smanjiti ugovor, loše igre su se nastavile, a klub ga je odlučio poslati među ”otpisane”. Opet ne pravdam igrača niti me on kao osoba previše interesira, ali ponašanje kluba i u ovom slučaju je krajnje ”glupo”. Prvo, klub ima ugovor s igračem i na žalost taj ugovor se MORA poštovati ako klub zaista želi biti ozbiljan. Ako već trebamo nekoga prozvati zbog ovog ugovora onda trebamo prozvati osobu koja je s igračem potpisala takav ugovor, a ne svu krivnju svaljivati na igrača. S druge strane izbacivanjem igrača među ”otpisane” klub direktno ruši cijenu igraču (isto kao i kod Miličevića), te na taj način sam sebi čini štetu. Zar nije bilo logičnije i u ovome slučaju pozvati igrača i objasniti mu da ga klub namjerava prvom prilikom transferirati jer mu više ne može plaćati visoki ugovor, te ga na taj način pozvati na razumijevanje. Ako ništa drugo Vejić u svom CV-u ima nekoliko godina nastupanja u hrvatskoj reprezentaciji i samo sa tom činjenicom bi ga se dalo prodati barem u neku egzotičnu zemlju. Na taj način bi se riješili tereta njegova ugovora. Da bi stvar bila gora klub ”otpisane” namjerno šalje da treniraju u hladnim svlačionicama ”na Dalmatinca” trenirajući na taj način strogoću?! Smiješno! Tek zbog toga im nitko od ”otpisanih” neće oprostiti niti kune duga. Slično je Svaguša tretirao Jerteca i M. Buljata kada ih je tjerao da treniraju u 6 sati ujutro. Klub si takve stvari nikada ne bi smio dopustiti jer ovakvim stavovima više izgledamo kao seoski klub, a ne kao klub velike tradicije. I još najvažnije stvar kod ovoga! Put između prve momčadi i ”otpisanih” je jako kratak i niti jedan igrač iz današnje prve momčadi nije siguran da klub sutra neće i njega poslati ”s druge strane”. I sve to se odvija bez jasnih kriterija! To je jako loše jer igrači nemaju sigurnost, te se osjećaju nezaštićenima i na taj način gledaju samo kako izvući korist od kluba pri tom zanemarujući koliko će oni klubu dati. Uz sve to ”otpisani” su i dalje u klubu, te itekako mogu utjecati na sve ostale igrače što predstavlja još jednu ”unutarnju ranu” u klubu. Evo zadnjih dana imamo i primjer da je netko iz kluba pozvao inspekciju rada zbog neselektivne isplate plaća pojedinim zaposlenicima! Danas je na žalost klub kao trula jabuka, više je problema unutra nego vani, a postojeći problemi se ne rješavaju već se samo gomilaju novi.

Dalo bi se još obraditi i slučajeve poput M. Buljata, Trebotića, Jozinovića, ali mislim da sam u gornjim slučajevima dovoljno objasnio samu srž problema koji je promatran iz perspektive jednog običnog navijača.

Za kraj sam ostavio prijelazni rok i dovođenje ”pojačanja” u vidu Blaževića, Milovića i Ozobića (tu je još i Tino Sušić koji je na probi pa njega neću komentirati). Što se tiče Blaževića, svakako pozdravljam njegovo dovođenje. On je dite kluba, dokazao se kroz čitav niz dalmatinskih nižerazrednih klubova, te je obranama u dresu Šibenika zaslužio da dobije poziv na Poljud. S obzirom da nije koštao ništa, ovaj posao se čini razumnim i pametnim. S druge strane on kao igrač mora znati da nije isto braniti za Šibenik kada nemaš opterećenje na sebi i kada ti se svaki kiks ne pamti, te braniti za Hajduk kada je iza tebe gomila navijača i stalni pritisak velikog rezultata. Zato treba imati iznimno čvrstu glavu ako želi pokazati svoj talent do kraja. Što se Milovića tiče, po meni on spada u rubriku prinove, a ne pojačanja. Osobno sam ga gledao više puta i radi se o dosta dobrom i sigurnom stoperu, ali je vrlo upitno koliko on odmah može nositi teret naše obrane. Problem je tim veći ako bude igrao u paru sa Maločom, te veznim redom koji neće znati napraviti dobar ”prvi blok”. S druge strane momak nije odigrao ozbiljnu utakmicu više od šest mjeseci i sada ga predstavljamo kao pojačanje?! Stvarno mu želim svu sreću, ali neće mu biti lako. Isto tako postavlja se pitanje zašto se ovakvoga igrača nije prepoznalo puno ranije i zašto nije prošao kompletnu hajdukovu školu. Ima bit da našim skautima bilo teško pogledat u susjedni dvor. Ili ga u stvari nije imao tko ”pogurati”?! Ista je stvar i sa splitovcima Ercegom i Rebićem koji su svojom kvalitetom sigurno trebali proći hajdukovu, a ne splitovu školu, ali to samo govori o tome koliko se kod nas ozbiljno radi kada je u pitanju skauting. Treće takozvano pojačanje je mladi Filip Ozobić. Ovaj potez zaista ne mogu razumjeti! Uzeti momka na šestomjesečnu posudbu iz Spartaka je stvarno sulud potez. Dovodimo momka kojeg treba platiti i kojeg ćemo vratiti nazad za šest mjeseci. Zašto se to radi?! Teško je razumjeti, pogotovo što je nemoguće očekivati od momka da odmah u startu pokaže kvalitetu i donese prevagu na terenu. Mi smo vjerojatno jedini klub u svijetu koji kad kupi neko pojačanje onda od tog istog pojačanja očekuje čuda već u prvim nastupima. Poznato je da i najboljim svjetskim igračima treba barem 6 mjeseci za prilagodbu na novi klub, a mi odmah i sada očekujemo od ovih (polu)pojačanja da donesu kvalitetu više. To je jednostavno nerealno i zato ovaj potez dovođenja Ozobića nikako ne odobravam. Tim više što će zauzeti mjesto nekom našem mladom igraču za ovih 6 mjeseci boravka u klubu.

Ostalo je još za spomenuti Tomasova i Subašića. Ugovor im ističe na ljeto i oni praktički već sada mogu bez odštete potpisati ugovor sa novim klubom s tim da tek na ljeto stječu pravo nastupa. Postoji i druga opcija koja je trenutno aktualna, a to je da igrači napuste klub sada uz određenu odštetu Hajduku. Sada se igra šah između Rene Sinovčića i Maleša, s tim da je figurativno rečeno Reno ”pojeo kraljicu” Malešu i može odigrati meč kako želi do kraja. Ako Reno sada i popusti Hajduku, sigurno će nešto tražiti za uzvrat. Možda dobar ugovor za još jednog svog igrača? Kada smo već kod Santinija, nikako nisam za dovođenje istog. Svaka čast momku i njegovim igračkim kvalitetama, ali u našem dvoru imamo napadače poput Kiša, Jelavića i Džonija kojima treba vjerovati. Ako je Santini zaista tako dobar onda je to propust naše skaut službe koja ga nije dovela još za kadetskih dana i mišljenja sam da se takav igrač ne treba dovoditi u naš seniorski tim pogotovo ako će se za njega platiti velika odšteta.

Da zaključim, ovaj prijelazni rok je odrađen dosta loše i Balakov će zaista trebati biti čudotvorac da bi se u nastavku prvenstva s ovakvom momčadi ravnopravno borio s Dinamom. Predsjedniku Malešu se ne može osporiti volja i želja da stvori moćni Hajduk, ali njegovi potezi su dosta nerazumni i čini mi se da on jednostavno izgara od želje da napravi nešto dobro, a možda jednostavno nije dorastao zadatku. Usput, vrlo je malo ljudi u klubu s kojima zaista i može napraviti velike stvari tako da sve poteze koje vuče, vuče zapravo sam pri tom ne vjerujući nikome od svoji suradnika. Svojim potezima me nije uvjerio da zna kojim putem plovi ”bili brod” i bojim se da bi se i mi uskoro mogli nasukati na hrid. Usput pada mi na pamet gdje je danas Sarić kojeg je Maleš prošlo ljeto najavio kao veliko pojačanje i kojeg smo masno platili? Naravno, na izlaznim vratima, bez znakova odštete...

Za sami kraj sam ostavio novi Nadzorni odbor. Ovaj blog se nikad nikome nije dodvoravao pa tako neće ni njima. Kako sam ih već nekoliko puta pohvalio, sada zaslužuju i prvu kritiku. Pri kraju prošle godine nakon jedne od svojih sjednica dali su obavijest da se ”opoziva Pavle Cicarelli sa mjesta člana Uprave Hajduka”. Gospodo draga do dan danas ostalo je nejasno da li to znači da je Cicarelli dobio otkaz ili je samo premješten na drugo radno mjesto? Prema informacijama iz medija on je još uvijek djelatnik kluba. Ovaj blog se neće baviti s time koga treba potjerati iz kluba jer to bi bilo neozbiljno i neodgovorno s moje strane, ali svoje odluke morate puno jasnije prezentirati. Ovako stvari ostaju potpuno nejasne, a nama navijačima je stvarno dosta takvih odluka. Druga stvar je da ste tražili od gospodina Maleša da u roku od 10 dana dostavi ”prijedlog nove sistematizacije radnih mjesta”. Da li je on to i napravio i što se konkretno poduzelo? Iako se krenulo s najavama da će se otpuštati Matković, Grbić, Džoni i ostali, još se ništa od toga nije dogodilo. Od Džonija se odustalo, Matković i Grbić su na bolovanju, a ima bit da se nitko ne želi petljati sa ovim složenim problemom. Zadatak nije lak, ali predsjednik i ima toliko velika primanja s obzirom na odgovornost koju nosi njegov posao. Još je jučer gospodin Paladino izašao sa stavom Nadzornog odbora da ”novca nema, niti će ga biti”. Pozdravljam svaki iskreni i transparentni pristup prema problemu, pa tako pozdravljam i to da se javno kaže kako nemamo novaca u klubu. S prvim dijelom rečenice (nema novaca) se slažem, ali drugi dio (niti će ga biti) moram priznati da ne razumijem! Ako u skoroj budućnosti provedete pravu sistematizaciju radnih mjesta, onemogućite razna pogodovanja igračima i managerima, reducirate igrački kadar, pronađete glavnog sponzora, pokrenete projekte tipa ”solarne ploče”, te napravite prave transfere igrača onda će, gospodine Paladino, itekako biti novca na računu kluba. Pa ne mislite valjda da će navijači prihvatiti stav da ”nema novca niti će ga biti”?! To smo znali i bez vas i upravo zato očekujemo da napravite korjenite PROMJENE! Split je ”lud” grad, a mi navijači smo iznimno nestrpljivi s obzirom da dvadeset godina slušamo razne laži i prevare zato morate biti svjesni da svaka vaša neodlučnost može bitno utjecati na sudbinu našeg kluba. Molim vas da se ozbiljno uhvatite posla!

S obzirom da sam zbog poslovnih prilika još uvijek u dalekoj Švedskoj nisam bio u mogućnosti uživo gledati pripremne utakmice, ali sve skupa ne sluti na dobro. Hajduk ovakvim nastupima rasprodaje ugled kad nas jedno Dugopolje bez većih problema nadigra usred Splita. Isto tako pozdravljam dolazak Sahtara za 101. rođendan pogotovo ako će klub nešto i zaraditi od takvog događaja.


Sa štovanjem,
Ante Armanda


mail: ante.armanda@xnet.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.