Navijač Hajduka

nedjelja, 06.11.2011.

KAKO PRONAĆI NOVE SPONZORE? KAKO BESPLATNO DO OMLADINSKOG KAMPA?

Napokon se i to desilo! Izabran je novi Nadzorni odbor NK Hajduk i to po prvi puta izravnim glasanjem je odabrano 7 od ukupno 9 članova Nadzornog odbora. Josip Paladino, Šime Luketin, Branka Ramljak, Vjekoslav Hrabar, Nikola Koceić Bilan, Ljubo Pavasović Visković i Ante Majić na demokratski način su izabrani i neka im je sa srićom! Uvijek se može postavit pitanje ”zašto je odabran ovaj, a ne netko drugi” i sl. No činjenica je da smo upravo mi sastavili ovu sedmorku na temelju njihovih najava, životnih iskustava, referenci... Nadajmo se da će nas dostojno prezentirati i da će se uistinu truditi stvoriti jedan jak i moćan NK Hajduk na ponos svih nas navijača. Po meni ono što bi prvo trebali napraviti je da pronađu jednu dobru i iskusnu revizorsku kuću koja će napraviti ”dubinsko snimanje” financijskog stanja kluba. Treba se točno u lipu znati koliko klub duguje bivšim igračima, koliko izvođačima, koliko opterećenje predstavljaju igrači i njihova primanja, a koliko radna zajednica. S druge strane treba točno znati koliko Hajduk prima novca od sponzora, koliko zarađuje na ulaznicama, koliko na rekvizitima i sl. Tek kad nezavisna revizorska kuća utvrdi stvarno stanje onda ovi ljudi trebaju sjesti za isti stol i pokušati osmisliti dugoročnu strategiju razvoja kluba. Hoće li pri tom dati povjerenje sadašnjem Upravnom odboru na čelu sa predsjednikom Malešom to ostavljam njima da procjene. Uglavnom čeka nas još jedno klupsko razdoblje u kojem nam neće nedostajati uzbuđenja pogotovo ako odabrani ljudi budu provodili u djelo ono što su najavljivali tijekom predizbornog razdoblja...

No ono o čemu sam se odlučio pisati u ovom svom osvrtu malo odskače od mog uobičajenog pisanja. Krenimo redom...

Jedan od većih problema koji danas muče NK Hajduk, a i njegovu upravu je nedostatak (glavnog) sponzora. Prošla su vremena kada su se sponzori rješavali jednim telefonskim pozivom i kada su lokalni moćnici darovali klub sa velikim iznosima u zamjenu za svoje sitne interese. Danas, a i u budućnosti toga više neće biti. Ili da budemo precizniji toga će biti kada se gospodarstvo oporavi, ali u puno manjim iznosima jer ćemo imati sve manje i manje državnih poduzeća, a znamo da privatnici nisu široke ruke pogotovo ako u svemu tome nemaju svoj interes. S druge strane vidimo da nam aktualna uprava nije u stanju pronaći glavnog sponzora već punih 6 mjeseci. I što sad? Jedna ideja mi već dugo pada na pamet. Pri tom moram naglasit da ovo izvorno nije moja ideja već se o njoj raspravljalo više puta u raznim navijačkim krugovima. Ja ću je samo malo detaljnije obraditi, a imam i nešto vlastitog iskustva vezanog uz nju... O čemu je riječ? Radi se o ideji postavljanja solarnih ploča na novi krov stadiona!

Idemo točku po točku:

- NK Hajduk ima koncesiju nad stadionom i to na vremensko razdoblje od 30 godina. Upravni odbor treba tražiti od grada Splita produljenje te koncesije na 99 godina (mislim da je to zakonski maksimum koji je propisan). Budući da grad Split praktički nema nikakvog interesa od samog stadiona, ovaj zahtjev bi trebao biti odobren.
- Nakon toga treba raspisati javni međunarodni natječaj za izradu projektne dokumentacije o tome kako bi trebao izgledati novi krov stadiona i kako bi na najbolji mogući način trebale biti postavljene solarne ploče na njemu. Energija prikupljena u solarnim pločama bi se dalje prodavala HEP-u (HEP bi po sadašnjem zakonu bio dužan otkupiti tu energiju po određenoj cijeni).
- Nakon toga ide natječaj za odabir izvođača radova koji bi krenuo u realizaciju samo projekta.

Kako sve to napraviti? Postoji nekoliko modela.

MODEL A

NK Hajduk nakon što dobije svu dokumentaciju o isplativosti samog projekta odlazi u banku, podiže kredit i kreće sam u realizaciju projekta. Ovo bi bilo dobro rješenje, ali sada se čini nemogućim iz nekoliko razloga. Prvo, banka NK Hajduk neće odobriti kredit u tako velikom iznosu (pretpostavimo da se radi o iznosu od cca. 100 milijuna eura) jer Hajduk ima minus na računu, a i ne posjeduje ništa na što bi banka mogla staviti hipoteku. Ovaj model bi bio aktualan samo onda kada bi Hajduk ostvarivao godišnje dobiti, pa bi iste te dobiti ulagao u ovakve projekte. Nažalost realnost je nešto drugačija.

MODEL B

Ovaj model je znatno prihvatljiviji, a radi se o modelu javno privatnog partnerstva. Ali pri tom ne mislim na dosadašnja javno privatna partnerstva koja je sklapala naša država kada bi se uvelike pogodovalo privatnim partnerima na štetu države, a sve zbog vlastitih interesa i provizije. Kako bi izgledalo to partnerstvo pokušat ću objasnit u daljnjem tekstu. No prije toga želim navesti neka vlastita iskustva i saznanja vezanu uz ovu temu. Upravo sam u svom diplomskom radu napisanom 2006. godine radio razne analize o isplativosti i tehnologijama korištenja sunčanih ploča. Tadašnje analize su ukazivale da bi se povrat investicije mogao ostvariti u roku od 10 do 15 godina i to ovisno o prosječnom broju sunčanih dana u godini na pojedinom prostoru, zatim ovisno o tehnologiji izrade i postavljanja samih ploča i slično. Današnje tehnologije kada su u pitanju obnovljivi izvori energije strahovito napreduju, a sama izrada ploča dosta pojeftinjuje (što radi krize, što radi masovnije proizvodnje), tako da se u odnosu na 2006. godinu može reći da se povrat investicije može očekivati u vremenskom razdoblju od 7 do 10 godina. Imamo i najnoviji primjer u Hrvatskoj gdje je Konzum u suradnji sa Siemensom pustio u pogon svoj prvi projekt fotonaponskih sustava na krovu svoje prodavaonica Konzum u Zagrebu (Sopot). To je prvi pilot projekt Konzuma gdje će sunčevu energiju koristiti za napajanje energije vlastite prodavaonica čime će značajno smanjiti potrošnju energije u njoj. Predviđeni rok povrata investicije je 7 godina! Da je sunčeva energije ujedno energija budućnosti pokazuje i najnoviji primjer gdje njemački konzorciji ide u Maroko gdje će uložiti 400 milijardi eura za projekt izgradnje mreže solarnih farmi i vjetroelektrana! I zašto se onda mi ne bi potrudili biti prvi u svijetu koji će krov svog stadiona obložiti solarnim pločama i od toga imati materijalnu korist?! Pa i vrime je da iskoristio to sunce sa kojim se toliko često znamo hvaliti van Dalmacije. No vratimo se sad na temu kako ostvariti to javno privatno partnerstvo. Ako uzmemo da cijeli projekt stoji 100 milijuna eura i ako je godišnji povrat (čista godišnja zarada kada oduzmemo troškove održavanja, poreze i sve ostale namete) otprilike 10 milijuna eura, to bi značilo da se povrat investicije može ostvariti u roku od 10 godina. Klub, odnosno uprava kluba bi trebala pronaći partnera (hoće li to biti Lušići, Abramović, Todorić ili netko treći meni je svejedno) koji bi htio uložiti u takvu investiciju. Najbolja stvar bi bila kada bi taj partner imamo odmah ”na stolu” vlastiti novac koji bi želio uložiti (na tak način bi se izbjegle banke, a samim time i nepotrebne kamate). Ako bi se našao takav partner onda bi se sa istim trebao potpisati ugovor na 30 godina gdje će partner godišnje ostvarivati povrat od 7 milijuna eura, dok bi klub za sebe ostavljao 3 milijuna eura. Partner bi kroz 30 godina uprihodio 210 milijuna eura (u odnosu na 100 milijuna eura uloga), a ujedno bi ga klupska uprava ”nagradila” s titulom glavnog sponzora. Možda bi se moglo i na krovu stadiona napisati ime njegove firme (rubovi pojedinih solarnih ploča bi bili druge boje) tako da bi ta atrakcija obišla svijet. Sličnu stvar ima Bayern na svom stadionu gdje je slovo T (od T Mobile-a) ”ispisano” na sjedalicama kao obaveza prema sponzoru. S druge strane NK Hajduk bi godišnje ostajalo 3 milijuna eura s kojima bi praktički mogao nesmetano raspolagati. Od toga bi milijun mogao koristiti za redovite potrebe dok bi preostala dva mogao koristiti za izgradnju nogometnog kampa. Ako znamo da se dobar nogometni kamp može izraditi za 15-20 milijuna eura, ispada da bi kroz idućih 10-ak godina mogli dobiti vlastito vrhunsko izdanje nogometnog kampa. Vezano uz nogometni kamp, stalno se postavlja pitanje ”gdje bi se isti mogao izraditi”? Sada mi pada na pamet da bi se isti mogao izraditi upravo na mjestu gdje se nalaze sadašnja pomoćna igrališta (plus eventualno parkiralište iza igrališta) i to izgradnjom nogometnog kampa na nekoliko katova. Npr. 3 kata sa po dva igrališta plus ostali sadržaji poput teretana, zdravstvenog centra, spavaćih soba i sl. Za sve ovo bi naravno i grad Split trebao dati svoj blagoslov kroz promjenu GUP-a, ali mislim da bi ovakve stvari pozdravili svi gradski vijećnici. Postoji i ideja da se novac za kamp prikupi putem IPO-a (javne inicijalne ponude) Hajduk d.d. Ovo IPO znači da bi se emitirale nove dionice i na taj način bi se prikupio potreban novac, no za tako nešto trebat ćemo sačekati bolja vremena i bolju bilancu kluba. I da ne zaboravim nakon 30 godina sav godišnji prihod od 10 milijuna eura bi se slijevao direktno u Hajdukovu blagajnu. Zato bi se ovaj projekt mogao svrstati u dugoročne planove kluba...

MODEL C

Model C je zapravo jako sličan modelu B, ali ovdje bi se radilo o tome da privatni investitor ne bi imao vlastiti novac već bi potpomognut bankama gurao cijeli projekt (pri tom bi investitor vlastite nekretnine stavio pod hipoteku). To bi poskupilo samu investiciju (radi kamata banaka) pa bi onda i primanja Hajduka bila nešto niža.

Za kraj da ne zaboravim spomenuti, nedavno sam imao prilike gotovo mjesec dana provesti radeći u Poljskoj. U tom vremenu sam obišao cijelu Poljsku i njene ceste uzduž i poprijeko putujući s poljskim kolegom. Ono što me fasciniralo je da je cijela Poljska raskopana i da se svugdje rade autoceste. Kroz neformalni razgovor spomenuh kolegi kako smo mi izgradnju autocesta već prošli i da je sve to super samo da je cijena koštanja istih tih autocesta (što zbog korupcije, što zbog stvarnih troškova) izrazito visoka. Ostao sam iznenađen kada mi je dao odgovor da Poljska plaća samo pola izgradnje, dok su ostalu polovici ”izvukli” iz fondova Europske unije jer EU potiče takve projekte. Ponukalo me da prokopam malo dalje, pa sam došao i do informacija da ista ta EU potiče i proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Zar se onda ne bi klub mogao interesirati da li je moguće da dobije nešto bespovratnih sredstava iz fondova EU kao pomoć pri izgradnji krova sa solarnim pločama?! Na taj način bi klub direktno sudjelovao u projektu pa bi i cijena izgradnje bila niža, a isplativost veća. Ne znam kako vama, ali meni cijela ideja zvuči primamljivo i izazovno. Najlakše je samo sjediti i čekati da klub ode u stečaj. Vrime je da se napokon nešto pokrene! Pa neka ga pokrene baš naš novoizabrani Nadzorni odbor sa nekom od ovakvih tema (investicija)!

Hajdučki pozdrav svima sa sjevera Zemlje iz dalekog Stockholma gdje su me odvele poslovne prilike na određeno vrijeme.

Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail : ante.armanda@xnet.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.