Navijač Hajduka

utorak, 19.07.2011.

PROJEKT NAŠ HAJDUK! UČLANI SE!

Zadnji svoj tekst sam završija s pitanjem : „Ima li svitla na kraju tunela?“. E pa usvajanje projekta Naš Hajduk nam daje za pravo da se svitlo ipak nazire na kraju tunela. Je da je dosta upitnika oko ovog projekta, ali ako se projekt bude provodio prema predviđanjima onda bi u skoroj budućnosti ponovno mogli imati Hajduk kao veliki klub.
Prije svega treba pohvaliti KN Torcida (i sve ostale navijače) koji su upornim inzistiranjem na usvajanju Kodeksa izborili isti, a sada su ostvarili i projekt Naš Hajduk (sličnu ulogu je trebao imati projekt Dite Puka).
Koliko sam do sada uspio razumjeti, svi navijači se pozivaju da se učlane u udrugu Naš Hajduk. Udruga Naš Hajduk će u biti zamijeniti dosadašnju ulogu grada Splita (koji je većinski vlasnik Hajduk d.d.), odnosno udruga će imati pravo izabrati 7 od 9 članova Nadzornog odbora. Drugim riječima članovi udruge Naš Hajduk će direktno (glasanjem) moći izabrati članove Nadzornog odbora koji će potom odabrati upravu na čelu s predsjednikom kluba. Kao kandidati za članove nadzornog odbora se mogu prijavit svi građani koji zadovoljavaju uvjete natječaja. Zvuči zanimljivo i krajnje pošteno! E sad kako će sve to u praksi zaživjeti ostaje nam za vidjeti.
Ovim putem pozivam sve istinske navijače da se učlane u udrugu Naš Hajduk jer jedino tako možemo barem pokušati upravljati našim klubom!!! Odlična je stvar što se učlanjenje može ostvariti i preko interneta (što nije bio slučaj kod kupovanja dionica) tako da će dobar dio navijača van Lijepe naše (a takvih mi se već dosta i javilo na mail) moći sudjelovati u ovoj akciji. Iskreno me zanima kakav će biti odaziv jer 100 kn zaista nije iznos koji bi trebao biti problem. Ja se iskreno nadam brojci od 20-30 tisuća navijača u prvoj godini.
S obzirom da je ovaj blog dosta kritički nastrojen na dosadašnji rad kluba, onda ću i na ovaj projekt uputiti nekoliko kritika (odnosno pitanja). Ostaje nejasno:
1. Na koliko je godina potpisan sporazum sa gradom? U slučaju da ništa nije potpisano to bi značilo da grad u bilo kojem trenutku može povući ovu odluku i vratiti sve po starom. Drugim riječima mi navijači platimo članarinu, ta članarina ide u prihode Hajduk d.d. i onda ako grad povuče odluku o ustupanju svojih prava udruzi Naš Hajduk mi ostajemo i bez novca i bez prava glasa.
2. Što kad na vlast u gradu Splitu dođe neka druga politička opcija? Imam osjećaj da će se onda opet tražiti vlasnička prava...
3. Što je zadaća udruge Naš Hajduk? Koliko sam razumio udruga bi birala nadzorni odbor i ne bi se dalje miješala u rad kluba. Osobno se s ovakvim stavom ne bi složio (o tome što bi trebala raditi udruga i njezini predstavnici više u nastavku).
4. Postoji li eventualni plan o tome kako bi navijači jednom u budućnosti mogli otkupiti vlasnički udio Hajduk d.d. kojeg sada posjeduje grad?

Ponavljam, ja ću se u udrugu učlaniti 100%, a pozivam i sve ostale navijače da učine isto. Za mene to nije sporno, niti mi je to problem jer spadam u red navijača kod kojih je pretplata za sezonu (sektor Istok) i karta za Barcelonu već odavno kupljena.

S obzirom na medijske istupe navijača koji su radili na projektu Naš Hajduk ispada da bi ta udruga isključivo birala nadzorni odbor i nikako drugačije ne bi sudjelovala u radu kluba. Slažem se da navijači ne bi trebali voditi politiku kluba, ali da bi sama udruga mogla pokrenuti nekoliko projekata koji će „živnuti“ ovaj uspavani grad to svakako stoji. Prvo što mi pada na pamet je da bi udruga mogla pokrenuti projekt „Naša dica za naš Hajduk“. Projekt bi se sastojao u tome što bi se prvenstva osnovnih škola organizirala u suradnji s NK Hajduk. Recimo da bi se prvenstvo (tri dobna uzrasta, 1.-4. razred, 5.-6. razred i 7.-8. razred) odvijalo svakog vikenda u slobodnim terminima na terenima NK Hajduk. Na taj način bi skauti Hajduka mogli uredno skenirati materijal za omladinsku školu i sigurno bi se dobar dio dice maknuo s ulice. Još kad bi se to marketinški i medijski dobro popratilo imali bi stvarno dobar projekt. Uz to recimo da bi se finale tih prvenstava moglo igrati na Torcida kupu (po mogućnosti kao uvertira nekom jačem susretu) tako da bi dica mogla osjetit atmosferu kako je to igrati pred punim tribinama. Drugo što mi pada na pamet je da bi udruga Naš Hajduk trebala raditi na prevenciji nasilja (izgreda) na stadionima. Recimo, meni osobno ne smetaju baklje, ali Hajduk radi tih istih baklji godišnje plati prilično masnu svotu novca (kako HNS-u tako i UEFA-i). E sad, ja sam prvi koji je spreman prozivati Upravu kada radi na štetu kluba (štetni ugovori, pranje novca i sl.), a treba li onda prozvati navijače što svojim postupcima (ma koliko oni nama lipi bili) rade direktnu (novčanu) štetu klubu?! Tu bi se raznim programima i ukorima itekako dalo djelovati na savjest i ponašanje navijača. Ima još puno stvari koje mi padaju na pamet, ali poanta je jasna. Udruga Naš Hajduk ne smije biti pasivna, već treba surađivati s klubom na razne načine...


NOVA UPRAVA

Evo su prošla već gotovo tri miseca i stiglo je vrime da bar onako okvirno ocijenim rad nove uprave. Školski rečeno, ocjena iz mog kuta gledanja bi bila između dobrog i vrlo dobrog... Zašto? Krenimo redom...

Dobre stvari:

- Organizacija utakmice s Barcelonom

Prošla uprava je ostavila jako nezahvalan zadatak tekućoj upravi, a to je organizacija utakmice s Barcelonom. Bivši predsjednik Svaguša je potpisao ugovor u kojem bi u slučaju otkazivanja ove utakmice Hajduk trebao platiti penale Barceloni u iznosu od 300 tisuća eura. Stoga se nova uprava uhvatila u koštac s ovim problemom i odlučila je organizirati utakmicu. Odmah su otputovali na razgovore i precizirali ugovor do kraja. Nakon toga su krenuli u pozitivnu medijsku kampanju i organizaciju same utakmice i ja sam sto posto siguran da će utakmica biti pravi nogometni praznik za sve navijače Hajduka. Napokon je organizirana prodaja karata putem interneta, a i za nas redovite pretplatnike kupnja karte za ovu utakmicu je više nego povoljna. Vide se ovdje marketinški potezi Pavla Cicarellija i njegova želja da se ovakvom ponudom privuče što veći broj pretplatnika (trenutno ih ima preko 5000 što je rekord u HNL-u). Sve u svemu bravo za ovako organiziran posao u relativno kratkom vremenskom roku. Slažem se i sa pritužbama većeg dijela navijača u smislu da je karta preskupa, ali to nije grijeh ove uprave, već prethodne koja je pristala da plati gostovanje Barcelone u iznosu od 2-2,5 milijuna eura.

- Treneru prve momčadi Miši i njegovom pomoćniku Andrijaševiću nije produžen ugovor

Po meni, nisu ni zaslužili da im se ugovor produži. Iako je Miše želio ostati za kormilom prve momčadi ili barem za kormilom juniora, predsjednik Maleš (djelom osluškujući i navijače) je napravio prvi pravi potez, a to je da mu se zahvalio na suradnji uz poruku zvat ćemo te ako nam budeš potreban u radu omladinske škole. Naravno da ga neće zvat, ali ovako je ispalo vrlo korektno od strane Maleša, upravo onako kako se predsjednik Hajduka i treba ponašati.

- Prodaja Jurice Buljata i Marina Ljubičića

Napokon se i to dogodilo, prodan je Jurica Buljat i to za miljun eura! „Naravno“ da Hajduku ne ide cijeli iznos već 600 tisuća eura, dok će ovih 400 tisuća eura pripasti Buljatu i svima onima koji imaju zub u cijeloj priči. Klasični primjer pranja novca, no to opet nije grijeh ove uprave već uprave koja je sklopila takav ugovor s igračem. Zato još jednom bravo upravi koja je iskoristila veze i poznanstva (u ovom slučaju G. Rosso) da se Jurica proda u Izrael. U ovom pravcu bi i u buduće trebali djelovati kada je u pitanju prodaja igrača. Osnivanje vlastite menađerske agencije unutar kluba, koju bi po mogućnosti vodili bivši igrači Hajduka sa dobrim poslovnim vezama bi trebao biti prioritet za ovu upravu Hajduka. Na taj način bi se igrači dosta lakše prodavali vani jer ponekad je osim dobrih igara pojedinog igrača potreban i dobar menađerski tim koji će tog igrača prezentirati prema vani. S ovim našim principom da svakakvi likovi „prodaju“ igrače i uzimaju provizije omogućavamo razne ucjene, muljanja i pranja novca... I sam primjer prodaje Marina Ljubičića (pomoć Darija Srne) nam govori kako trebamo iskoristiti naše ljude koji su spremni pomoći voljenom klubu.

- Ante Bilić novi glasnogovornik

Po meni ovo je najbolji dosadašnji potez uprave kluba. Doveden je čovjek koji ima viziju kako treba raditi u klubu. Jednostavan lik i još jednostavnija izvedba. Zna se kada su pressice, tko može sudjelovati na njima, kada se može intervijuirati igrače i sl. Dobrim dijelom je zaslužan i za otvaranje web shopa koji nam je svih ovih godina nedostajao. Je da se još uvijek ne može puno toga u shopu kupiti, ali za početak i ovo je više nego dobro.

- Potpis ugovora s Carlsbergom

Puno truda ulaže predsjednik Maleš u to da dovede određene sponzore u klub. Prvi ugovor koji mu je uspio je ugovor s koprivničkim Carlsberg-om. Ono što ostaje nejasno je koliko je težak ugovor i jeli istina da će Hajduk dobiti određeni postotak od prodaje piva (davno sam već spominjao ovu ideju na blogu). Znam da će predsjednik reći kako to spada u poslovnu tajnu, ali narod je željan transparentnih podataka da bi mogao ocijeniti njegov rad.

- Nastup hajduk.hr–a na Torcida kupu

Još jedna dobra stvar (opet prste ima Ante Bilić) koju je napravila ova uprava je prijavljivanje ekipe hajduk.hr-a na ovogodišnjem Torcida kupu. Tim činom su se uistinu približili navijačima i pokazali su da i oni pripadaju dijelu običnog navijačkog puka. Dosadašnjim upravama nikad ne bi palo na pamet da naprave tako nešto jer su se uvijek držali iznad navijača. Meni osobno za uspomenu ostaje nogometna lekcija (hajduk.hr – Ericsson Nikola Tesla 5:0) koju su nam održali Balakov i posebno na toj utakmici raspoloženi predsjednik Maleš kojem su svi udarci završavali u našoj mreži. No bila je čast zaigrati protiv nogometnih veličina poput Balakova, Skoke i ostalih. Pobjeda apsolutno zaslužena i želim im da što dalje doguraju u daljnjem natjecanju.

- Moj Hajduk

Nakon Našeg Hajduka evo i Mog Hajduka! O čemu se radi? Radi se o novoj robnoj marci koja će se prodavati u Hajdukovim fan shop-ovima. Pored Umbra sad je tu i Moj Hajduk. I moj petomjesečni sin već je vlasnik navijačkih rekvizita nove robne marke. Moram pohvalit ovaj potez jer je asortiman robe itekako povećan. Samo naprid! Ima još prostora za napredak, ali prvi korak je napravljen.

Neutralne stvari:

- Dovođenje trenera Balakova

Doveden je trener koji se pokazao kao veliki radnik, ali realno nema veliko trenersko ime i do sada kao trener nije napravio značajnije rezultate u klubovima koje je vodio. Dovoljno razloga za sumnju? Osobno smatram da kad je već doveden onda mu treba dati vremena da pokaže koliko je zaista dobar. Ekipa koju ima na raspolaganju je za nijansu bolja nego prošle godine, no taj kadar nam realno teško može osigurati borbu za prvaka i prodor u Euopsku ligu. Još kad znamo da nam je konkurent u prvenstvu Dinamo igrački zaista snažan ove godine, a u Europi smo po ko zna koji put dobili „loš“ ždrijeb i Stoke City u trećem pretkolu onda je pred Balakovom jako težak zadatak. Preveliki imperativ koji mu nameću i uprava i navijači bi mu se mogao slomiti o leđa jer što ako se ne prođe Stoke i što ako zaostanemo 5-10 bodova za Dinamom?! Otkaz i traženje novog trenera ili produživanje povjerenja Balakovu? Znam da je rano za ovakvo razmišljanje, ali ukazujem na mogući problem. Ja sam svakako da se ostane uz trenera ukoliko se pokaže dobrim trenerom bez obzira na to kakav će rezultat na početku ostvariti. Skidanje glava svih ovih godina nam nije donijelo ništa dobrog....

- Dovođenje pojačanja i prinova

Doveden su igrači : Lendrić (vraćen s posudbe), Vuković, Sarić, James, Miličević, Luštica Lima i Inoha, a klub su napustili : J. Buljat, M. Ljubičić, Čop i Radošević. Što se dovedenih igrača tiče za koga zaista možemo reći da je pravo pojačanje?! Po mojoj osobnoj procjeni Miličević i Vuković su prava pojačanja, Lendrić i Inoha su blizu tome, dok su Sarić, James, Luštica i Lima čiste prinove. To nam garantira malo bolju postavu nego prošle godine. Dovoljno za naslov prvaka i europsku ligu? Sportski je nadati se, ali realno teško ćemo do trofeja ove godine iako je godina dosta duga i možda nas iznenadi. Odlasci rečene četvorice su očekivani i poželjni iako se postavlja pitanje zašto je Čop otišao bez oštete?! Možda jednostavno zbog toga što nije bilo prave ponude, a možda i zbog zakulisnih igara. Ono što bode oči je da su gotovo sve pridošlice stranci, a prve izjave šefa za struku Nižetića su bile kako će se Hajduk oslanjati na dalmatinski bazen. Malo neobično, no mislim kako uprava zaista nije imala izbora i kako je morala dovoditi igrače sa svih krajeva svijeta kako bi razdrmala krvnu sliku ekipe od prošle godine. Nije problem kad ekipa gubi, ali kad se ne bori i kad igra onako sramotno beskrvno kao prošlo proljeće onda je to veliki problem. U tom kontekstu prije svega dovođenje Miličevića predstavlja veliki plus jer smo dobili čovjeka u svlačionici koji ima karakter i muda da svakom igraču prigovori ako je nezalaganje u pitanju.

- Glavni sponzor i ime stadiona

Skoro su tri miseca prošla od imenovanja nove uprave, a nema ni glavnog sponzora ni sponzora u imenu stadiona. Nisam upućen u to ima li nešto na vidiku, ali ukoliko predsjednik Maleš ne pronađe takve sponzore u roku godinu dana onda jednostavno treba odstupiti sa svoje dužnosti. Glavna zadaća predsjednika kluba treba biti da što prije osigura što bolje sponzore. Ima tu jedna zanimljivost kada je u pitanju glavni sponzor. Gospodin Tomislav Mamić (inače vlasnik Tommy-ja) je napustio nadzorni odbor kluba uz izjavu kako je želio biti glavni sponzor kluba (ime na dresu), te da je u to ime nudio klubu 1,3 milijuna eura za dvije godine sponzorstva (650 tisuća eura godišnje) i da to nitko u klubu nije htio prihvatit. Postavlja se jasno pitanje jeli bolje imati Tommy na dresu i ubirati 650 tisuća eura godišnje ili imati „prazan“ dres i ne dobiti niti kune?! U ovakvoj situaciji definitivno treba imati sponzora. Ukoliko se može pronaći izdašniji sponzor onda se treba gospodinu Mamiću zahvaliti na ponudi, ali ako izdašnijeg sponzora nema onda apsolutno treba prihvatiti ponuđeno.

- Čišćenje menađerskih krugova

Nova uprava je očito dala sebi zadatak da se riješi gotovo svih igrača koji „pripadaju“ Reni Sinovčiću i Siniši Šoši. Na prvu ruku dobar potez, ali se šuška da sad klub posluje preko nekih drugih menađera (Đikić) tako da je pitanje tko sve kolo vodi kada su novi transferi u pitanju. Po meni jedino rješenje ovog višegodišnjeg problema se nazire ako se osnuje klupska agencija za transfere igrača koja bi skrbila o svim igračima poniklim u omladinskom pogonu.

- Predsjednik radoholičar

Jadna stvar mi nikako nije jasna! Predsjednik Maleš je dobio povjerenje stručnog tima (komisije) da postane predsjednik uprave NK Hajduk. To povjerenje je stekao na temelju svoga plana i programa o razvoju i viziji NK Hajduk, te na temelju razgovora. E pa zašto se onda taj plan i program nije nikada javno objavio? Čemu tajenje pojedinosti? Zašto nema transparentnosti? Ne mislim da se ovdje radi o bilo kakvom skrivanju nečega, ali jednostavnije bi bilo da je objavljeno „crno na bilo“ s kojim je to adutima Maleš ušao u pregovore. Ovako ostaje mala sumnja da su mu u svemu tome pomogli kako mama (sutkinja koja je navodno u dobre s Kerumom) tako i tetak (rektor Pavić). Nije mi namjera diskriminirati čovjeka, ali čisto neka se zna.
Početak njegovog rada obilježila je „ustaška kapa“ (više o tome u zasebnom poglavlju). Iz te afere se izvukao ispričavši se svima iako je na početku pričao kako se ne sječa tog događaja. Definitivno mu nije bilo lako, ali je pokazao da se zna izvući iz neugodne priče. Na kraju se ispričao i Romima (prijetili su podizanjem kaznene prijave) koji su se osjetili ugroženim, te im je uz prigodne poklone dovoljno ugodio. Ono što mu se mora priznati za dosadašnji rad je da je veliki radoholičar. Na ulazim pri tom u kvalitetu i stručnost njegova rada, ali se istinski trudi pomaknuti stvari iz mrtve točke i definitivno mu nije lako. Ući u kašetu brokava u kojoj se klub nalazio i pokrenuti stvari na bolje definitivno nije laka stvar. Kada pri tom imate neprijatelje i van i unutar kluba onda ste stvarno u velikim problemima. Ono čega se najviše bojim je da se sav taj njegov rad prema vani neće vidjeti jer navijače zanima jedino i isključivo rezultat, a realno rezultat na početku svog mandata će teško imati. Dok je radio u banci uvijek je imao nekoga iznad sebe tko je mogao ocijeniti njegov rad tako da mu se tamo rad mogao isplatiti. Ovdje će ga ocjenjivati i smjenjivati oni koji su ispod njega (navijači), tako da sam rad bez rezultata mu neće proći. Zato se ne treba zalijetati s izjavama koje nisu realne, treba jasnije prezentirati sve projekte koje vodi, jasnije treba obrazlagati svoje pojedine poslovne odluke i sl. Pri tom bi svakako trebao izbjegavati pisane medije koji dosta često iskrivljuju sliku, a više bi se trebao obraćati navijačima putem Hajduk TV-a kako bi se što jednostavnije i transparentnije objašnjavale pojedine stvari. Za sada se čini kako radi pošteno, ali ako ga se jednom uhvati s „rukom u medu“ mora biti svjestan kako nikad neće oprati ljagu sa svoga imena. Sve u svemu SRETNO mu i neka radi POŠTENO, pa do kad traje...
I još jedna stvar vezana uz predsjednika kluba. U razgovoru sa mnogim svojim prijateljima dosta su različiti komentari kada je u pitanju naš predsjednik. Neki ga hvale, neki kude, ali velika većina njih ima jedan zajednički komentar, a to je da svi žele predsjednika koji će garantirat proračun kluba od 140 milijuna kuna godišnje, a ne kako Maleš garantira proračun od 50 milijuna kuna. Kao jedino se s velikim proračunom može dovest prave igrače, stvarati prava momčad i sl. I naravno svi bi to željeli odmah, da se takav proračun složi već ove sezone. Reklo bi se tipično splitsko razmišljanje po principu odmah i sada. U načelu se i ja slažem da bi proračun Hajduka trebao biti puno veći, ali ne odmah i sada već kroz neki period od 3-5 godina. U tom razdoblju treba bolje organizirati klub, te počistiti sve loše stvari koje su se godinama gomilale u i oko kluba. Nije isto kada klub od transfera uprihodi godišnje 30-ak milijuna kuna , a ne 45 milijuna kuna samo zato što postoje štetne klauzule u ugovorima radi interesa pojedinaca i sl. Treba prvo dobro dobro počistiti svoje dvorište, a tek onda se možemo nadati i većem proračunu i većem Hajduku što nam je u konačnici i zajednički cilj.

Loše stvari:

- Ustaška kapa

Sve što imam reći o ovoj temi je „tko je bez grijeha neka baci kamen prvi“. Nisam pobornik ni desnih ni lijevih i iskreno dosta mi je vječnih podjela na ustaše i partizane. Vrime je da se okrenemo budućnosti, a ne da se svi skupa stalno vraćamo na prošlost. To što je Maleš nosio ustašku kapu je njegova osobna stvar (zbog koje je dobio prekršajnu prijavu). Može nam to govoriti o njegovim stavovima i primitivizmu, ali s obzirom da se to dogodilo davno prije nego li je postao predsjednik kluba mislim da to ne bi trebalo utjecati na percepciju o njegovom vođenju kluba. Isto tako ovo mu je jasno upozorenje da će ga sada razni „prijatelji“ lako cinkati zbog grijeha iz prošlosti jer biti predsjednik Hajduka nije mala stvar, a morat će obrati pozornost i na bivše djevojke jer gradom kruži priča kako je upravo jedna od njih i dostavila dotičnu fotografiju medijima...

- Najava orijentacije na igrače iz vlastitog bazena

Malo je smiješno da se priča o orijentaciji na igrače iz vlastitog pogona, a onda se kupuju samo stranci. Možda je trebalo objasniti navijačima kako se dugoročno opredjeljujemo za vlastiti kadar, a kratkoročno za strance. Ili je ovo (igrački gledano) još jedan projekt bez vizije. Vrime će pokazat...

- Rezanje ugovora igračima

Ovo je definitivno najgori i najmutniji dosadašnji potez predsjednika Maleša. Zašto? Krenimo redom. Malo da se vratim u prošlost, pa da kažem kako sam prije godinu i pol dana napisao plan i program (za one koji ne znaju nalazi se na dnu bloga) za ozdravljenje NK Hajduk i u njemu sam jasno naveo kako bi trebala izgledati primanja igrača. Upravo sam tu definirao da bi najplačeniji igrači trebali imati osigurano godišnje fiksni iznos od 100 tisuća eura plus premije za sve ostalo. Istu strategiju je odlučio primijeniti i gospodin Maleš i s tim dijelom se u potpunosti slažem. Međutim, prisiljavati igrače da će „trčati po Marjanu“ ako ne pristanu na manji ugovor je zaista loš potez. Predsjednik i klub kao takav moraju ispoštovati sve ugovore ma kakvi bili! Znači li to da idući predsjednik može doći i reći sada vam svima režem ugovore na maksimalni iznos od 50 tisuća eura godišnje?! S takvim pristupom rušimo ugled kluba, tjeramo igrače od sebe, stvaramo nepovjerenje. Da se mene pita ja bi to napravio sa puno više stila. Javno bi ponudio svim igračima (onima koji imaju ugovore iznad 100 tisuća eura) smanjenje ugovora na fiksno 100 tisuća eura plus razni bonusi i zatražio bi od njih da se javno izjasne pristaju li na smanjenje ili ne. Oni koji bi pristali na to (vidimo primjer Kreše Ljubičića) bi jasno dali svima do znanja da nisu u Hajduku isključivo radi novca, dok bi drugi jasno dali do znanja da im je novac primaran, a ljubav i razumijevanje prema stanju u klubu im je sekundarna stvar. Ovako je napravljeno nekoliko „grešaka u koracima“. Prvo, jedino je Krešo Ljubičić stvarno pristao na smanjenje ugovora u gabaritima od 100 tisuća eura. Braća Sharbini su navodno pristali na nekakvo smanjenje ugovora iako je vrlo upitno na kakve su zapravo promjene u ugovoru pristali (vidjet ćemo u budućnosti). Kapetan Andrić je jasno dao do znanja da se o svemu ne želi očitovati i između redova se dalo očitati da mu se ugovor i nije dirao. Vejić nije pristao na nikakvo smanjenje ugovora i prvotno je bio potjeran u drugu momčad ali je radi nedostatka stopera ponovno u kadru prve momčadi i tu u udarnoj postavi. I za kraj Marijan Buljat koji odrađuje zadnju sezonu i koji neće pristati na smanjenje ugovora, te očito će čitavu sezonu provesti trenirajući u Stobreču. Znači išlo se prema svima sa stilom morat ćete svi ući u gabarite od 100 tisuća eura da bi se na kraju svaki slučaj rješavao dosta individualno i bez jednakog stava prema svima. To je samo po sebi netransparentno i štetno ali više od svega me brine činjenica da se ne bi i ovdje radilo o mutnim radnjama. Dolazeći na funkciju predsjednika kluba, Maleš je sigurno bio dobro upoznat na koje se načine do sada izvlačio novac iz kluba. Činjenica je da su se do sada pojedini igrači namjerno preplačivali, te bi onda oni vračali dio novaca kako menađerima tako i ljudima u klubu. Zato Maleš mora itekako paziti da sva ova „smanjenja“ ugovora ne bi značila i pogodovanje igračima prilikom idućih transfera, te uzimanjem provizije od istih. Tih shema smo se u prošlosti itekako nagledali zato ovdje pušem i na hladno. Više transparentnosti nikako ne bi škodilo!

- Nogometni kamp i suradnja s Primocem iz Stobreča

U načelu odlična ideja, ali teško izvediva. Čak je i predsjednik Svaguša pokušao napraviti istu stvar s NK Mosor, ali to nikad nije zaživjelo. Gdje je onda problem? Pa problem nastaje ako bi se zaista sagradio kamp. Čiji bi to kamp bio? Hajdukov, a na zemljištu NK Primorac?! Osjetljivo je potpisivati takve stvari jer će buduće uprave imati problem kako se s tim nositi. I još je sporazum potpisan do 2017. godine?! Ja bih rekao da je stvar dosta mutna i nejasna. Ja sam svakako da se gradi kamp, ali na zemljištu koje će biti u vlasništvu Hajduk d.d. Tu bi i grad mogao pomoći tako da omogući Hajduku kupovinu gradskog zemljišta (po mogućnosti u Lori, blizu sadašnjeg stadiona).

- Nerealne ambicije

Nerealne ambicije i izjave u stilu „dva naslova u tri godine“ i slično nikako ne trebaju aktualnoj upravi. Treba raditi korak po korak, čistiti loše stvari u svom dvoru, podići kompletan ugled i organizaciju kluba i tek onda početi stvarati jak i moćan Hajduk na svim poljima. Koliko će vremena biti potrebno za to teško je predvidjeti, ali za sada se stvari miču na bolje. Zato je potrebno što manje „paliti“ navijače ovakvim i sličnim izjavama.

- Uhićenje Rimca

Nakon što je Kerum povukao svoje ljude (Livaja, Mrki i Gruica) iz nadzornog odbora, te nakon što se Tomislav Mamić samostalno povukao, na red dolazi i uhićenje Rimca zbog mutnih poslova oko kupoprodaje nekakvog zemljišta. Pao je još jedan Sanaderov čovjek. Isti onaj koji se prije nekoliko godina šepurio pred mikrofonima dok je kupovao dionice Hajduk d.d. i koji je ponosno isticao kako je „hajdukovac od rođenja“. Postavlja se jasno pitanje jeli on zapravo pod prisilom i utjecajem Sanadera kupio dionice našeg kluba samo kako ga se ne bi diralo u obavljanju njegovih „poduzetničkih“ poslova. Stiče se dojam da su i ostali veliki dioničari iz tog razloga kupovali dionice. Samo je pitanje hoće li i njih stići pravna država koja je u posljednjih nekoliko godina koliko toliko profunkcionirala.

- Eventualna prodaja Lendrića

U zadnje vrijeme često se po medijima spominje eventualna prodaja Lendrića u Anderlecht za iznos od milijun eura. Pa zar je moguće da će stvarno prodati igrača koji praktično nije skupio niti jedan službeni nastup za bijele, a koji slovi kao veliki talent. Tu stvarno nema nikakve logike. Ako nekog treba prodati onda je to Vukušić koji se dokazao i u HNL-u i u Europi, te za kojeg se može postići solidna cijena. Prodajom Vukušića otvorila bi se minutaža Lendriću koji bi mogao u nogometni izlog tek kad se dokaže u bijelom dresu te kad postigne zadovoljavajuću cijenu. Ukoliko Maleš zaista proda ovog igrača onda će pokazati koliko ne razumje tržište i koliko je nesposoban. A možda su u igri i mnoga „gladna usta“ sa strane pa se ovaj transfer gura kako bi svi bili siti. Vrijeme će pokazati o čemu se radi.


Ostalo:

Afera Vukušić

Kako to obično biva tek kad neko ode s vlasti onda se vide i negativni učinci istog vladara (zato i ovom prilikom upozoravam predsjednika Maleša da ne radi slične stvari). O čemu se radi? Jednostavno radi se o ugovoru koji je klub potpisao sa Antom Vukušićem i to o dijelu koji se odnosi na podjelu dobiti prilikom transfera. U tom ugovoru stoji da 70 posto ostaje klubu, a 30 posto ide „igraču“. Za ne povjerovat je da se takav ugovor potpisuje s igračem iz vlastitog inkubatora. Ovo je definitivno slučaj zloupotrebe položaja nekoga (Svaguša?!) od strane kluba tko je s igračem potpisao ovakav ugovor. Na ovaj način se klub direktno oštetio za višemilijunski iznos prilikom transfera. Na žalost ovo nije prvi puta da se ovakve stvari rade, ali kad se radi o igračima iz vlastite škole onda ovakvi ugovori predstavljaju klasično pranje novca i za to bi netko napokon trebao odgovarati! Još se sjećam riječi bivšeg predsjednika Svaguše koji je stupivši na čelo kluba obećao da on neće potpisivati ugovore u kojima se odšteta dijeli na relaciji klub – igrač. Kad gle čuda i braća Sharbini (prvi igrači koje je on doveo) imaju ugovore u kojima se odšteta dijeli 90:10. Baš je zgodnih tih 10 posto...

Afera Barišić

I prije nego li je ovaj igrač zaigrao iti jednu utakmicu za Hajduk već sam napisao kako je doveden isključivo radi „pranja“. Nažalost pokazala se točnim ova moja pretpostavka. Čovjek je sad s drugom momčadi i uredno prima rate svog 3,5 godišnjeg ugovora. Što odšteta, što ugovor, ovaj igrač će nas koštati ukupno 400 tisuća eura. Toliki iznos će otići u „vitar“. A sve pod geslom „nema se para“. Da se razumimo ovo je grijeh prošle uprave.

Nova i stara uprava

Nova uprava je stigla, a stara praktički nije ni otišla. Što to znači? Pa vjerojatno da ljudi iz prošle uprave uredno primaju svoje plaće, a praktički su bez funkcije. I još da stvar bude gora, prošli tjedan odem u klub po pretplatu kad ispred kluba vidim Fredija Fiorentinija kako sa svojom tekicom lagano ulazi u klupske prostorije. Da dobro ste čuli, Fredi je živ i uredno obnaša dužnost (koju?!) u „svom“ klubu. Naravno da novoj upravi nije lako (a pitanje je jeli i izvedivo) potjerati sav radni višak iz kluba i napraviti pravu selekciju kadra, ali bi ovo pitanje trebali ostaviti kao dugoročni prioritet.

HNS + HNL = MAFIJA

Već sam pisao o ovome, ali opet se ponavljam. Ovo što se dogodilo oko toga tko ulazi u prvu ligu, a tko iz nje ispada je čista lakrdija i trgovanje! Za ne povjerovat! I nitko od ostali klubova (uključujući i Hajduk) pri tom ne diže svoj glas i ne želi utjecat na totalno kriminalne radnje. Sramota! Svako gleda isključivo svoju guzicu i sve je podređeno jednom vladaru hrvatskog nogometa a to je Zdravko Mamić. Sada čak i javno priznaje kako vrši kadroviranje kompletne struke u HNS-u (uključujući i odabir izbornika).
Javna je sramota kako je Split izigran u slučaju utakmice s Izraelom (domaćin je naravno Zagreb). Iskoristili su nas protiv Gruzije jer se maksimir obnavljao, a sada kada imaju gdje igrati ponovno se okreću Zagrebu. Opet se pokazalo da sam bio u pravu kada sam bojkotirao odlazak na utakmicu s Gruzijom. Sve u svemu žalosno je stanje i u HNS-u i u HNL-u. Stoga i ne vidim način kako da Hajduk osvoji prvenstvo. Realno imamo lošiju momčad od Dinama, a ako im se kojim slučajem približimo opet će Mamić posegnuti za svojim vezama u sudačkoj organizaciji. To je jedina organizacija za koju još javno nije priznao da ima veliki utjecaj na nju, a svi znamo da ima...

In memoriam – Tomislav Ivić

Nema se što reći nego uputiti mu jedno veliko HVALA za sve što je napravio i neka mu je laka hrvatska zemlja! Nisam imao prilike gledati sjajne generacije Hajduka koje je ovaj čovjek odgojio, ali svi koji su tada živjeli imaju samo riječi hvale za njega. Na žalost po stare dane je posve zaboravljen od strane svoga kluba, ali tako to u nas ide...


Za kraj, danas počinje prvenstvo i utakmica sa Šibenikom. Pozivam sve istinske navijače da dođu podržat rad nove uprave, rad novog trenera, zaslužili su to u ovom kratkom vremenu koliko su u klubu!
A prije svega dođimo dat podršku našem klubu za kojeg naša srca nikad neće prestat kucat bez obzira tko bio na čelu kluba jer HAJDUK ŽIVI VJEČNO!
Usput, opet je na televiziji Velo Misto i uvik je lipo prisjetit se ljubavi s kojom je osnovan naš klub.

Vidimo se na istoku!


Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail : ante.armanda@xnet.hr


19.07.2011. u 14:51 • 4 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



KONTRA MRAKU,

KONTRA SILI,

SAMO HRABRO,

NAPRID BILI!!!

Brojač posjeta