Navijač Hajduka

petak, 25.02.2011.

100 GODINA NEIZMJERNE LJUBAVI

U ovom osvrtu nastojat ću ne biti toliko kritičan kao do sada. Dva su osnovna razloga za takvo što. Prvo, proslava stote godišnjice voljenog nam kluba i drugo, rođenje vlastitog sina! Krenimo redom...
Što reći za proslavu stotog rođendana kluba nego da je proslava bila veličanstvena! Onako jednostavna i spontana kako samo južnjaci znaju slaviti takve događaje. Srića da je rođendan pa na nedilju pa se cili vikend moglo slavit. Spustilo se u Split i staro i mlado, iz svih krajeva Lijepe naše. Nije tribalo ljude poticat da dođu na feštu. I usprkos kaotičnom stanju u klubu, proslava stote godišnjice postojanja voljenog kluba je ponovno ujedinila sve navijače Hajduka. Pokazalo se koliko ljudi voli ovaj klub, koliko ljudi živi za ovaj klub, koliko njih se budi s mišlju o Hajduku. Teško je i objasnit taj fenomen zašto toliko ljudi živi za Hajduk, ali emocije koje kod ljudi već generacijama postoje su neizbrisive i ponovno se pokazalo koliko je velika vojska Hajdukovih navijača. Šta reći za trenutak kada su se u ponoć zapalile baklje duž cilog grada? Svaki kvart svoj đir, svoju proslavu, a u ponoć gori cili grad. Lipo i neponovljivo! I zbivanja po gradu na sam dan stote godišnjice, pa koreografija na stadionu, pa broj ljudi na utakmici, pa navijanje, pa ovo, pa ono. Teško je sve to opisat. Ma možda je i nepotrebno opisivati takve stvari. To se jednostavno trebalo doživit jer ovaj događaj će zauvijek ostati u srcima svih navijača Hajduka. Hvala svim pravim istinskim navijačima koji su uveličali ovaj događaj. Hvala i svima onima koji su i van Splita (Dubrovnik) organizirali bakljadu u čast stotog rođendana voljenog nam kluba. Ljubav kakvu Hajdukovi navijači znaju pokazati zaista se ne rađa tako lako. Bit će još rođendana, ali ovaj stoti je dostojno obilježen bar kad su navijači u pitanju...
Ovaj blog zaista ne želim koristit za privatne stvari, ali ono što mi se dogodilo uoči samog rođendana Hajduka zaista je vrijedno spomena. Još prošle godine kada sam saznao da mi je žena trudna ispostavilo se da je predviđeni datum poroda 22. veljače 2011. godine. Znali smo da će biti muško. I kako sad ne biti malo i sebičan i ne poželjeti da mi se vlastiti sin rodi na stoti rođendan Hajduka?! Znam da je sve to skupa malo sebično, ali stavite se u moju kožu. Suprugu sam kroz cijelu trudnoću umea sa tim svojim „zahtjevom“. Samo zamišljam scenu, ponoć otkucava, gori cili grad, a meni se rađa sin?! Ta misao me progonila cijeli mjesec prije rođendana. Kad ono u subotu rano ujutro (dan prije rođendana) ženi mi pukne vodenjak, uhvate je trudovi! Trči u rodilište i čekaj... I tako sve do 18 sati i 10 minuta kada se rodio mali Vito Armanda! Je da je uranio punih 6 sati u odnosu na rođendan Hajduka, ali bitno je da se rodio živ i zdrav! Skoro da mi se ispunio gotovo nevjerojatan san, ali ovako ću barem svake godine u veljači dva dana za redom slaviti prvo rođendan vlastitog sina, a zatim rođendan najdražeg kluba na svitu. Ima li šta lipše od toga?! Teško... I taman kad sam ga pomislio registrirat kao člana NK Hajduk, već sam takvo što dobio u obliku poklona. Niti ne sumnjam da će Vito biti nova generacija ljudi na koju će se prenijeti ljubav prema voljenom klubu.
Valjda vam je sad jasno koliku adrenalinsku bombu sam doživio 12. i 13. veljače. Definitivno najljepši i neponovljivi trenuci moga života!


PRIJELAZNI ROK

Što reći o prijelaznom roku gdje klub proda dva ponajbolja igrača (Ibričić i Strinić), a kupi jednog jedinog igrača kao što je Josip Barišić?! Blago rečeno neozbiljno obavljen posao. Tu još u rubrici pojačanja možemo svrstati i povratak Tičinovića s posudbe, ali upitno je koliko će on uopće igrati u proljetnih 12 kola s obzirom da trenutno nije u prvom planu. Što se tiče prodaje Ibričića i Strinića, posao je napravljen ok, barem što se iznosa transfera tiče. Druga je stvar što se odšteta u slučaju Ibričića dijelila u iznosu 80-20, a u slučaju Strinića 60-40 u omjeru klub-igrač. No to su grijesi prijašnjih uprava koje su potpisivale ugovore s ovim igračima. S ovim novcem klub je barem na kratko dignuo glavu iznad vode i omogućeno je normalno funkcioniranje kluba kao radne zajednice. A što reći za dolazak Josipa Barišića?! Kako je uopće moguće da igrač koji ima 27 godina i kojemu su Široki i Posušje jedine reference u životopisu predstavlja pojačanje za naš klub?! Ne ulazim u to koliko je Barišić dobar igrač jer jednostavno ne znam ništa o njemu, ali blago rečeno ovaj posao spada u sumnjive poslove! Zašto?! Pa zato što se barata cifrom od oko 150-200 tisuća eura odštete Širokom brijegu, plus ugovor igraču na 3,5 godine. Ispada da ćemo na ovog igrača okvirno potrošiti oko 400 tisuća eura. I to da bi bio rezerva Jozinoviću (barem tako sada stvari stoje). Definitivno previše za reference koje ima! Dao Bog da griješim u svojoj procjeni, ali ovo miriše na još jedan transfer s mirisom pranja novca. Možda sam jednostavno prekritičan i sumnjičav, ali meni tako izgleda. Transfer je obavljen na relaciji Hajduk – Široki odnosno na relaciji Grbić – general Mijo Jelić, pa kad se sjetim kako je sramotno napravljen transfer Pandže u Belgiju (smiješna odšteta za standardnog BiH reprezentativca) kojeg su obavili Svaguša (Grbić) – general Mijo Jelić puno toga miriše na sumnjičavost. Ili ja puno toga ne razumin? Pametnom dosta. I onda taj isti Grbić kaže struka je odlučila da je Barišić igrač za Hajduk. Koja struka?! Imena molim! Čak i da je struka odlučila da je Barišić igrač za Hajduk, jeli 400 tisuća eura iznos kojeg treba potrošit na takvo pojačanje? Naravno da nije! Osim ako se taj iznos ne dijeli „na fete“...
Što reći i za listu želja (pojačanja) koje je dostavio trener Vučević na početku proljetnog dijela. S njegove strane vrlo profesionalno obavljen posao. Dostaviš listu želja, a klub realizira koliko može. Od šest imena koje je tražio (Alessandro Rosina, Domagoj Vida, Mate Bilić, Ivan Krstanović, Mladen Bartulović i Bruno Amaro Sousa) klub mu nije osigurao niti jedno! I što onda očekivati na proljeće nego drugo mjesto i pogled Dinamu u leđa. I još uz sve ovo dogodio se i „slučaj Križanac“. Prvo se isti mjesecima doslovno nudio klubu, a iz kluba mu se nitko nije javio. Tek kad su navijači tražili da ga klub uzme, tek onda je uprava reagirala. Blago rečeno smiješno i bez vizije. Na kraju kad je izgledalo da ćemo imati „happy end“ došlo je razlaza. S jedne stane brutto – netto problem oko novca plus „obećanje“ da će ga vratit u reprezentaciju, a s druge strane uvjeti da neće biti karantene, da nema zabrane noćnih izlazaka itd. Istina je uvijek negdje na pola puta. Mene osobno ne zanima koliko je Križanac zaista hajdukovac (ipak je otišao u Splita igrati za Žužulov stan, a nije prekinuo karijeru tako da priča o tome da ga novac ne zanima u potpunosti ne stoji) već me zanima kakav je to predsjednik kluba koji tom istom Križancu obećava povratak u reprezentaciju. To je definitivno za rubriku „vjerovali ili ne“. Potpuna nesposobnost i nepoznavanje osnovnih stvari.


NATJEČAJ I UPRAVA ZA 100. ROĐENDAN

Natječaj za predsjednika je kao propisan po KODEKSU! Na prvu ruku napredak kada se vide uvjeti tko sve ima pravo doći na razgovor. S druge strane da bi se kandidirali ne trebate imati svoj plan i program za razvoj NK Hajduk?! Blago rečeno čudno! E sad, hoće li biti guranja pojedinaca od strane gradonačelnika koji ništa ne prepušta slučaju? Čemu onda sve ovo? Valjda da bi se zadovoljila forma i sad već famozni kodeks. Isto tako čemu sve ovo ako grad ima zaista namjeru prodati 30% od ukupnog broja dionica Hajduka. Sad zamislimo situaciju da se zaista provede natječaj i stvarno izabere novi najbolji kandidat, a onda grad nakon par mjeseci proda većinski udio i dobijemo novog većinskog vlasnika kluba. Šta ćemo onda s ovim novoizabranim predsjednikom? A ništa, na ulicu... Pa čemu onda uopće natječaj?! Prije svega grad bi se trebao odlučit želi li prodavati uopće tih 30% dionica. Ako želi onda ovaj natječaj nema nikakvog smisla jer će klub dobiti novog (većinskog) vlasnika. Ako pak ne želi, onda ovaj natječaj itekako ima smisla. Još kad bi se zaista odabralo najboljeg kandidata sreći navijača ne bi bilo kraja. I ko se onda uopće želi kandidirati za ovakvo mjesto kad se ništa ne zna? Puno je pitanja, a odgovora premalo... No vrijeme će pokazati kako će se situacija dalje razviti... Još zaboravih spomenuti kako je postojeća garnitura (Grbić - Sapunar) iz ne znam kojih razloga namjerno produžila rok prijava za natječaj (za mjesec dana) valjda kako bi se u knjigama vodilo da su oni bili glavni u klubu za 100. rođendan...
Što se tiče rada uprave kluba za 100. rođendan, još jedan put se pokazalo koliko su nedorasli! Događaji u kazalištu, polaganje vijenaca, pa i sama utakmica su organizirani ok, ali marketinški gledano klub je tragično malo zaradio od svog stotog rođendana. Pa da se nisu mogli napravit prigodni dresovi, šalovi, upaljači... Da se nije mogao postaviti montažni šator na rivi, na starom placu, na Poljudu?! Čudo toga bi se kupilo prije i na dan samog rođendana. Sva sila navijača se slila u Split i svatko je bio spreman potrošit koju kunu. A oni se oko ničega nisu potrudili. Valjda misle da je to posao za nekoga drugog...
Da i ne pričam o tome kako klub i dalje nema glavnog sponzora. Žalosno je da je nam jedan hokejaški klub Medveščak (čisto da se zna, nije da ih volim, a i ne pratim hokej) može biti uzor kako skupiti sponzore. Pa da ne mogu dogovorit s nekom pivovarom npr. pivo Hajduk Split. I da se od svakog piva 50 lipa uplaćuje na račun kluba. Pivovari bi itekako porasla prodaja piva, a klub bi dobio određeni izvor sredstava. Ovo je samo jedan „glup“ primjer, a moglo bi se čudo toga napravit. Koliki je Hajduk brand mogli smo vidjeti i na ovoj proslavi, a sponzori će itekako znati popratiti takav klub. Samo nekad treba ići prema sponzorima s prijedlozima, a ne samo čekati da nam netko iz političkog vrha osigura novac. Ova uprava je definitivno podbacila kada je u pitanju stoti rođendan kluba.


NAVIJAČI – VEČINSKI VLASNICI KLUBA?!

Poruka iz naslova zvuči nestvarno?! Pa i ne baš, ali puno bi se stvari trebalo poklopiti. U najnovijem ratu između gradonačelnika Keruma i KN Torcida ne biraju se sredstva. Ne treba ni naglašavati da sam na strani KN Torcida (osobno nemam nikakve veze s njima niti s ljudima iz vodstva KN), ali imam osjećaj da ih gradonačelnik ponovno želi navući na tanki led. Kako?! Pa sada će im ponuditi da otkupe 30% dionica koje ukupno vrijede 80 milijuna kuna. Ako se sjetimo da su navijači u pretvorbi kupili svega 2,5 – 3% dionica teško je očekivati da bi sada imali novčanih sredstava da otkupe novih 30%. Uz najbolju volju po mojoj procjeni ako im gradonačelnik ponudi mogućnost otkupa navijači bi mogli skupiti maksimalno 10% dionica. I onda bi im se taj isti gradonačelnik mogao smijati i reći imali ste priliku, a niste htjeli kupiti klub kojeg toliko volite. Sve da navijači i skupe tih 30% (što bi po meni bilo malo čudo) što bi s time dobili?! I dalje ne bi bili većinski vlasnici! Doduše onda bi navijači imali svoga predstavnika (ili dva) u nadzornom odboru te bi tako mogli kontrolirati rad kluba, ali ne bi u potpunosti mogli voditi politiku kluba. I što je moj prijedlog?! Krenimo redom...
1. Udruga Dite Puka treba u potpunosti zaživjeti. Treba izabrati vodstvo te udruge na čijem čelu trebaju biti iskreni i pošteni navijači koji isključivo žele dobrobit klubu.
2. Treba tražiti da se dionice Hajduka napokon objave na Zagrebačkoj burzi.
3. Grad treba obećati (odnosno potpisati) da će ovih 30% dionica postaviti na burzu i da će ih se moći kupiti po cijeni od 500kn i da će ta ponuda vrijediti idućih 5 godina.
4. Svi ostali dioničari koji su u klub ušli jer ih je visoka politika (dr. Ivo Sanader) tada na to primorala bi (kako bi uspjela privatizacija Hajduka) bi trebali isto to napraviti. Dakle, ponuditi (na burzi) svoje dionice po cijeni od 500kn (po istoj onoj po kojoj su ih kupili). Znači, Andabaka, Rimac, T. Mamić, Dalekovod i slični bi trebali ponuditi svoje dionice navijačima da ih kupe preko burze. Ovako nitko od njih nema koristi, samo su svoj novac „zarobili“ u klub jer ih je dr. Ivo na to primorao.
5. Sada nastupaju navijači (mali dioničari). Pravom propagandom, u idućih 5 godina svi iskreni navijači koji žele da klub bude u pravim rukama trebaju izdvojiti svoj novac (koliko god to mogu) i kupovati što više dionica. Nakon što navijači kupe te dionice, treba im omogućiti da ih mogu staviti na „raspolaganje“ udruzi Dite Puka.
6. Svim navijačima iz inozemstva (a nije ih malo) isto tako treba omogućiti da najnormalnije mogu kupiti dionice voljenog kluba. Isto tako treba im omogućiti da te dionice mogu staviti na „raspolaganje“ udruzi Dite Puka.
7. Udruga Dite Puka treba jednom mjesečno (ili češće) objavljivati koliko trenutno „ima“ dionica.
8. Ista ta udruga Dite Puka i svi istinski navijači trebaju promovirati ovu ideju i trebaju raditi na tome da ovaj projekt uspije. Tek kad bi se skupilo 51% onda bi sve to imalo smisla.
Po meni ovaj scenarij je realan i siguran sam da bi u potpunosti zaživio! Ponovno bi se pokazala kolika je ljubav prema Hajduku, a period od 5 godina bi po meni bio dovoljan da se prikupi potreban novac (odnosno dionice)!
Da se razumimo, ove moje gore navedene točke treba pravno doraditi jer pitanje da li se baš na ovaj način sve ovo može ostvariti, ali načelna ideja je tu.
Kada bi udruga Dite Puka zaista imala 51% dionica, onda bi ona direktno kontrolirala rad kluba, birala predsjednika, primjenjivala KODEKS...
Znam da se na ovu temu može napisati hrpa ideja, ali ovo je moj prijedlog i svi komentari su dobrodošli.


OMLADINSKI POGON

Samo jedna crtica o ovoj temi. Prošlih godina puno se govorilo o preslagivanjima i novom ustroju škole nogometa. Postavljen je Vučević za šefa omladinskog pogona, napravljen je određeni program rada, doveden je i Vlašić za kondiciju. Sve se kao maklo s mrtve točke. Sada opet imamo situaciju da je Matković (zet predsjednika Grbića) postavljen za šefa omladinske škole, da se opet rade preustroji, da Kerum direktno postavlja neke trenere u omladinskom pogonu itd. Drugim riječima, opet nema kontinuiteta rada određene grupe ljudi. Da se razumimo, ne prozivam nikoga od gore navedenih ljudi već upozoravam da stalne promjene i nekontinuitet rada dovode do loših rezultata. Kao posljedicu toga imamo da su nam juniori peti, a kadeti treći u lizi uz pozamašan bodovni zaostatak za vodećim Dinamom. Što reći na podatak da su juniori RNK Split drugi u prvenstvu. Svaka čast Splitu i njihovom omladinskom pogonu, ali ovaj podatak nam ukazuje da Hajduk uz loši rad nema i adekvatnu selekciju igrača. Opet najbolja dica ne dobivaju pravu priliku ako nemaju dobro zaleđe. Ili se varam?!


HVALA SVIMA

Hvala svima koji su mi se javili na mail. Posebno bih pozdravio Torcidu iz Ljubljane i Torcidu iz Kotora (gospodina Vujovića, inače zakletog navijača Hajduka) koji su se javili. Drago mi je da ljubav prema Hajduku nema granica. Isto tako hvala svima koji šalju svoje komentare (kritike) za unapređenje bloga. Nastojat ću ubuduće pisati češće i kraće, a nadam se da ću blog u idućoj sezoni osvježavati (barem) jednom mjesečno. Isto tako bi naglasio svima onima koji mi pišu u stilu „čiji si ti igrač“ da zaista nisam ničiji igrač. Nemam nikakve veze s politikom, ni desnim, ni livim strankama, nemam veze ni s klubom navijača Torcida, nemam veze s nikim iz NK Hajduk, nemam nikakva prijateljstva (tek neka poznanstva) s bivšim ili sadašnjim igračima NK Hajduk, nemam namjeru ni na koji način se uključiti u rad kluba, nemam veze ni sa kojim novinarom, ne pišem po ničijem nalogu niti išta slično tome. Svima koji mi se obraćaju na taj način valjda je nemoguće shvatiti da postoji netko tko je rođen u centru Splita (odgojen na relaciji Dobri - Manuš) i ko od malih nogu bezuvjetno navija za voljeni klub. Slažem se da su moji tekstovi možda malo i prekritični, ali prekritično je i stanje u klubu zadnjih 20-ak godina. To šta danas kritiziram aktualnog gradonačelnika nije stvar da sam za ili protiv njega. Isto tako ću kritizirati i desne i live ako dođu na vlast i ako budu loše radili. Ne postoji opcija koju bezuvjetno prihvaćam. Zapravo prihvaćam bilo koju opciju koja uvede red, rad i disciplinu u klub. I jedva čekam da se takvo što dogodi i da moji tekstovi postanu vedri, a ne ovako kritični. Spreman sam i pohvalit gradonačelnika, ali samo onda kad i ako to zasluži. I za kraj poruka svim političkim opcijama koje će ubuduće vladati klubom. Možete instalirat svoje ljude u gradske tvrtke (nije lijepo, niti poželjno da takvo što radite ali teško će vas itko spriječit u tome), ali ostavite se Hajduka već jednom! Pustite da barem tu svetinju vode pošteni i sposobni ljudi. Svih ovih godina se dirate u ljubav velikog broja navijača i pitanje je kada će navijačima prekipiti! Još je odavno pokojni Boris Dvornik reka: „...krepat moredu svi kralji i carevi, ma Ajduk će ostat“!


NASTAVAK PRVENSTVA

Iako je utakmica Hajduk – Slavia pokazala dosta slabosti što se igre prve momčadi tiče, u Subotu se nastavlja Hrvatsko prvenstvo utakmicom protiv Intera. Momčad s kojom se ulazi u nastavak prvenstva je zaista premlada. Ako se izuzmu stariji igrači kao Vejić i Andrić, prosjek godina prvih 11 igrača iznosi oko 22 godine. Za pravi rezultat definitivno premlada i neiskusna ekipa. Treba bit realan i reć da je domet ove ekipe drugo mjesto u prvenstvo. To je realno, a fala Bogu ako se ukaže prilika treba napast i Dinamo. Međutim, pisanjem po novinama da ćemo se ravnopravno borit s Dinamom samo stavljamo teret na nejaka leđa ovih mladih momaka. Po meni bolje bi bilo da se realno kaže da su oni totalni favoriti, da na taj način psihološki rasteretimo naše momke (a možda i opustimo protivnika), te da ih pokušamo napasti kad najmanje očekuju. Što se tiče trenera Vučevića treba mu dat opasku da ovakav Hajduk ne može igrati kao Barcelona jer jednostavno nema kvalitete za to. Goran forsira pas igru, a ovi momci ponekad jednostavno nemaju kvalitetu za primjeniti njegove zamisli. Možda bi bilo bolje da se okrene hajdučkoj igri sa puno želje i presinga (šta se ono kaže „na ludilo“) jer mladost i snaga mogu biti forte ove ekipe.
Šta se mene osobno tiče, bez obzira tko je predsjednik kluba, ko trener i ko igra u ekipi, ja ću uvik navijat za Hajduk svim srcem! I zato momci neka vam je sa srećom u ovih proljetnih 12 kola. Opustite se i pokažite kvalitetu koju posjedujete. Dok god je grč prisutan, dotad neće biti rezultata. Zato u subotu hrabro i pokušajte isprovocirati sreću. Potpora sa tribina sigurno neće izostati. Sretno!

Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail: ante.armanda@xnet.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.