Navijač Hajduka

nedjelja, 17.01.2010.

PLAN I PROGRAM ZA OZDRAVLJENJE NK HAJDUK

1.1 JASNO I NOVO USTROJSTVO KLUBA

Jedan od većih problema unutar nogometnog kluba Hajduk koje treba riješiti jest raspodjela kako radnog kadra tako i odgovornosti u izvršavanju samog posla. Da bi klub poslovao pozitivno treba se jasno definirati ljudski kadar koji će upravljati klubom, te raspodjelu odgovornosti koju posjeduje svaki zaposlenik kluba.

Dakle, ustrojstvo kluba bi trebalo izgledati:
- Nadzorni odbor kojeg biraju dioničari kluba bi trebao brojati 7 ili 9 članova. Članovi nadzornog odbora bi nadgledali rad kluba i odobravali bi veće financijske transakcije. Članovi nadzornog odbora bi bili volonteri (barem dok klub financijski ne ozdravi).
- Nakon provedenog javnog natječaja predsjednika kluba bira nadzorni odbor. Predsjednik kluba bi bio profesionalac koji bi 24 sata dnevno provodio u radu kluba. Za to bi bio i adekvatno plaćen u iznosu 25 000 kn bruto mjesečno.
- Predsjednik kluba odabire sportskog direktora, voditelja omladinske škole (nakon provedenih natječaja), te službene klupske skaute. Plaće sportskog direktora i voditelja omladinskog pogona bi iznosile 20 000 kn bruto mjesečno, dok bi skauti kluba imali 15 000 kn bruto mjesečno. O ulozi skauta bit će govora u zasebnom poglavlju.
- Trenera u klub dovode zajedno (u dogovoru) predsjednik i sportski direktor. Plaća trenera bi bila varijabilna (ovisno o uspjehu kluba u sezoni), a više o ovom u sljedećem poglavlju. Uz trenera prve momčadi imali bi i dva pomoćna trenera, te trenera vrata. Isto tako imali bi i kondicijskog trenera isključivo za seniorski pogon. Pomoćni treneri bi osim svog osnovnog posla imali i zadatak da individualno rade sa seniorima (svaki senior bi imao zasebne programe vježbi za popravljanje svojih nedostataka).
- Za igrački kadar bio bi zadužen sportski direktor. On u dogovoru s trenerom prve momčadi odabire koje se igrače treba dovesti u klub. Samu realizaciju transfera obavljaju sportski direktor i predsjednik.
- Trenere u omladinskoj školi bira šef omladinskog pogona. Omladinski pogon bi imao tri glavna trenera (po jednog u juniorskoj, kadetskoj te pionirskoj selekciji), kondicijskog trenera, te trenera za individualni rad s pojedincima. Svi oni bi bili plaćeni sa po 15 000 kn bruto mjesečno. Isto tako u sklopu omladinske škole bi bio proveden antikorupcijski plan o kojem će biti vise govora u idućim poglavljima.
- Osim juniorske (igrači između 16-18 godina), kadetske (14-16), te pionirske (12-14) ekipe, postojala bi i škola nogometa koja bi brojala četiri profesionalna trenera i to za djecu od 10-11 godina, od 8-9, od 6-7, te mlađi od 6 godina. Treneri bi za rad s djecom bili plaćeni u iznosu od 12 000 kn bruto mjesečno. Uz trenere škole nogometa bili bi uključeni i volonteri sa kineziološkog fakulteta koji bi bez naknade pomagali u vođenju treninga. Treneri bi bili zaduženi za nogometni dio, dok bi volonteri sa kineziološkog fakulteta radili vježbe za koordinaciju pokreta, te razne motoričke vježbe da se djeca mogu i fizički razviti kako treba. Jasno da bi svim tim volonterima bila iznimna čast i veliko iskustvo rad u NK Hajduk tako da ne bi bilo problema pronaći takav kadar.

Svima je jasno da dosadašnji način funkcioniranja kluba ne vodi nigdje. Klub je prepun „uhljeba“ i ljudi koji ništa ne rade, a uredno primaju plaću u klubu. Apsolutno je potrebno rekonstruiranje kadra u klubu. Treba se napraviti procjena stanja, te sve one koji nisu potrebni u daljnjem radu kluba treba staviti u program o zbrinjavanju radnika, te im pronaći novi posao. Tu bi i grad na čelu s gradonačelnikom trebao „dati ruke“ da se ti ljudi zbrinu u drugim firmama, a da se klub riješi nepotrebnog kadra koji se godinama zapošljavao kako po političkim tako i po rodbinskim vezama. Tome se jasno mora stati na kraj! Klub treba smanjiti svoje godišnje rashode koji se danas kreću i do 70 milijuna kuna! Taj iznos se treba gotovo prepoloviti jer nas u protivnom vrlo brzo čeka stečaj! Novac od pretvorbe kluba se već gotovo istrošio, a novca od sponzora i prodaje igrača u ovim kriznim vremenima ima sve manje, klub nema jasnu politiku orijentacije na vlastiti kadar, a rashodi su preveliki tako da ako se u vrlo bliskoj budućnosti ne poduzmu odgovarajući potezi čekaju nas vrlo teški dani. S igračima su potpisivani astronomski ugovori kojih se ti isti igrači zasigurno neće odreći, a klub će ih teško moći isplatiti. Jedino što je dobro nastalo ovom privatizacijom jest da klub više nema nikakvih dugova prema nikome, nema kredita na sebi i sada je moment da klub okrene novu stranicu u svom poslovanju i da konačno postane financijski jak. O svemu ovome kako ovo sve skupa izvesti bit će govora u sljedećim poglavljima.

Predsjednik kluba se MORA birati javnim natječajem!!! Dosta nam je vise političkih, prijateljskih i rodbinskih veza koje instaliraju svoje ljude na čelo kluba. Ne može jedan gospodin Svaguša biti instaliran na čelo kluba samo zato što je prijatelj gradonačelnika i „uspješan poduzetnik“ ili pak jedan Branko Grgić zato što je član neke političke stranke. Dosta nam je više toga! Neka se provede javni natječaj i neka se izabere najbolji kandidat. Pa ako na tom natječaju pobjedi gospodin Svaguša ili gospodin Grgić onda ću im ja dati punu podršku za njihov rad! Naravno na natječaj moraju doći kandidati sa jasnom vizijom i pismenim planom što će to napraviti od kluba. Onaj kandidat koji pobjedi na natječaju taj svoj plan mora i javno objaviti cjelokupnom navijačkom puku.

Ovdje sam namjerno spomenuo pismeni plan. Svaki gore navedeni član kluba mora ostavljati za sobom pisana izvješća o svom radu. Ta izvješća bi se pisala na tjednoj odnosno mjesečnoj bazi. Tako bi npr. sportski direktor stajao svojim potpisom iza svakog dovedenog igrača. Pogledajmo današnji primjer dovođenja dva Brazilca (Paraiba i Thiaguinho) u klub. Klub je za njih platio 300 000 eura samo za posudbu plus plaće za ovu polusezonu u iznosu od 30 000 eura za svakoga. I što smo dobili od njih? Jedno veliko ništa, a klub je oštećen za preko 2,5 milijuna kuna. I tko potpisuje ove transfere? Tko odgovara za njih? Naravno, odgovor je nitko!!! To treba spriječiti jer iza svakog posla treba stajati potpis tko ga je napravio i taj član treba odgovarati za svoje postupke. Pa do sada smo imali primjer da Hajduk zaboravi prijaviti svog igrača za UEFA-ina natjecanja i da zbog toga nitko ne odgovara! Totalna katastrofa u klubu! Toga se treba riješiti i svatko treba odgovarati za svoje postupke.

Isto tako u klub treba dovesti i neke nove ljude kao sto je psiholog, te informatičari koji bi bili zaduženi za “internetizaciju“ i brandiranje kluba, no o svemu tome u narednim poglavljima.

1.2 UGOVORI

Igrači bi potpisivali varijabilne ugovore po principu „kako i koliko odigraš i kakav rezultat ekipa napravi toliko ćeš i biti plaćen“.

Kategorije plaća:

PRVA KATEGORIJA:
- Iskusni reprezentativac (trenutni ili bivši)
- Igrači s iskustvom igranja u inozemstvu
- Garantirana zarada iznosi 100 000 eura godišnje
Dosadašnji primjeri: Vejić, Skoko, Cernat, Šerić...

DRUGA KATEGORIJA
- Vrlo dobri igrač iz HNL-a ili iz inozemstva bez reprezentativnog iskustva
- Talentirani mladi igrači koji dolaze iz drugih klubova HNL-a
- Garantirana zarada iznosi 80 000 eura godišnje
Dosadašnji primjeri: Rukavina, Tomasov, Ibričić, M.Buljat, Jertec...

TREĆA KATEGORIJA
- Dobar igrač iz HNL-a
- Iskusni igrač za popunjavanje kadra
- Garantirana zarada iznosi 60 000 eura godišnje
Dosadašnji primjeri: Linić, J.Buljat...

ČETVRTA KATEGORIJA
- Mladi i perspektivni kadar (juniori koji zaslužuju profesionalni ugovor)
- Garantirana zarada iznosi 40 000 eura godišnje
Dosadašnji primjeri: Tičinović, Vukusić...

NAPOMENA:
Jednom godišnje (na kraju sezone, u srpnju) bi se radila revizija učinka igračkog kadra. Tako bi se za svakog igrača izradila ocjena (izrađuju je i potpisuju sportski direktor i trener seniorske ekipe). Igrači koji bi najviše pokazali tijekom prethodne sezone bi bili premješteni u višu kategoriju (npr. Ibričić), a igrači koji bi najmanje pokazali bi bili premješteni u nižu kategoriju (npr. Jertec). Bilo bi dopušteno da se igrač najviše jednom godišnje (u srpnju) može premještati samo za jednu kategoriju (bilo višu ili nižu). Znaci igrač ne bi mogao preskočiti iz četvrte u drugu ili pasti iz prve u treću kategoriju i sl. Na ovaj način bi se sami igrači donekle zaštitili.

Na ovaj način se ne bi mogli potpisati vrlo štetni ugovori s igračima koji su došli u Hajduk kao velika pojačanja, ali se takvima nisu pokazala. Uzmimo primjer Jerteca koji ima ugovor na tri godine (po 250 000 eura godišnje) i klub će ukupno na njega potrošiti 750 000 eura u tri godine (ne znam točne podatke, ali se ovakvim brojkama spekulira u medijima). Sada se klub želi riješiti tog igrača, ali igrač ne želi ispustiti takve novce (budimo realni nitko se toga ne bi odrekao tek tako). Potpisivanjem varijabilnih ugovora ovakav igrač bi ako se zaista pokaže kao pravo pojačanje mogao zaraditi i više od 750 000 eura u tri godine (godišnja zagarantirana zarada, premještaj u višu kategoriju, ostvarivanje premija koje će u daljnjem tekstu biti navede), a klub bi se zaštitio da ako se igrač pokaže lošim na njega ne potroši velika sredstva (prvu godinu 80 tisuća eura, drugu 60 tisuća eura i treću 40 tisuća eura), svega 180 000 eura plus nešto malo premija ako bi takav igrač uopće sudjelovao u uspjesima. Isto tako i sam igrač bi se puno lakše odrekao ne prevelikih zagarantiranih iznosa i dosta ranije bi napustio klub (a ne ovako kad ima zagarantiranih 250 000 eura po sezoni), te Hajduk ne bi potrošio ni spomenutih 180 000 eura. Došlo je vrijeme da i igrači preuzmu svoj dio odgovornosti kada su rezultati u pitanju.

Isto tako ovakvi ugovori bi bili stimulativni za mlade igrače. Na ovaj način oni ne bi zaostajali u primanjima za iskusnim igračima kao što to danas izgleda već bi u slučaju da se nametnu mogli čak i više od njih zaraditi. Isto tako mladi talentirani igrači iz omladinskog pogona bi trebali vrlo brzo napredovati u pogledu preskakanja kategorija plaća (iz četvrte u treću, iz treće u drugu...), te bi nakon nekoliko sezona igranja trebali imati primanja u rangu igrača koji su kupljeni „sa strane“. Današnji primjeri pokazuju da mladi domaći igrači igraju za sitne novce dok su „pojačanja“ iz drugih klubova definitivno preplaćena. To unosi strahovitu zavist i netrpeljivost u svlačionici i to treba iskorijeniti!

Gore navedene cifre bi bile osigurana godišnja zarada igračima, a na sve ostalo bi išle premije.
Premije za osvojeno prvenstvo:
- Igrač iz prve kategorije dobiva ekstra 50 000 eura
- Igrač iz druge kategorije dobiva ekstra 40 000 eura
- Igrač iz treće kategorije dobiva ekstra 30 000 eura
- Igrač iz četvrte kategorije dobiva ekstra 20 000 eura
Premije za osvojeni kup:
- Igrač iz prve kategorije dobiva ekstra 25 000 eura
- Igrač iz druge kategorije dobiva ekstra 20 000 eura
- Igrač iz treće kategorije dobiva ekstra 15 000 eura
- Igrač iz četvrte kategorije dobiva ekstra 10 000 eura

EUROPA:
Premije za ulazak u ligu UEFA-e:
- Igrač iz prve kategorije dobiva ekstra 50 000 eura
- Igrač iz druge kategorije dobiva ekstra 40 000 eura
- Igrač iz treće kategorije dobiva ekstra 30 000 eura
- Igrač iz četvrte kategorije dobiva ekstra 20 000 eura
Premije za ulazak u ligu prvaka:
- Igrač iz prve kategorije dobiva ekstra 100 000 eura
- Igrač iz druge kategorije dobiva ekstra 80 000 eura
- Igrač iz treće kategorije dobiva ekstra 60 000 eura
- Igrač iz četvrte kategorije dobiva ekstra 40 000 eura
Premije za pretkola europskih natjecanja bi bile definirane na početku svake zasebne natjecateljske sezone (ovisno u samom europskom natjecanju u kojem klub nastupa).

Premije za HNL:
U slučaju domaće pobjede:
- Igrač iz prve kategorije dobiva ekstra 4 000 eura
- Igrač iz druge kategorije dobiva ekstra 3 000 eura
- Igrač iz treće kategorije dobiva ekstra 2 000 eura
- Igrač iz četvrte kategorije dobiva ekstra 1 000 eura
U slučaju gostujuće pobjede:
- Igrač iz prve kategorije dobiva ekstra 6 000 eura
- Igrač iz druge kategorije dobiva ekstra 5 000 eura
- Igrač iz treće kategorije dobiva ekstra 4 000 eura
- Igrač iz četvrte kategorije dobiva ekstra 3 000 eura
U slučaju remija u gostima:
- Igrač iz prve kategorije dobiva ekstra 3 000 eura
- Igrač iz druge kategorije dobiva ekstra 2 200 eura
- Igrač iz treće kategorije dobiva ekstra 1 500 eura
- Igrač iz četvrte kategorije dobiva ekstra 800 eura

Premije za utakmice dobivaju igrači koji nastupe u danoj utakmici plus stručni stožer. Dakle, 100% iznosa dobiju igrači koji nastupe u prvih 11, te glavni trener. 75% premije dobiju igrači koji uđu s klupe, a 50% iznosa dobiju igrači koji nisu ulazili s klupe te pomoćni treneri.

U slučaju da Hajduk kraj prvenstva dočeka ispod drugog mjesta svaki igrač bi bio kažnjen oduzimanjem 20% svih premija tijekom sezone!

Cilj potpisivanja ovakvih ugovora bi bio da su igrači plaćeni točno onoliko koliki rezultat naprave, a ne kao do sada da imaju zagarantiranu cifru bez obzira na rezultate. To je nedopustivo i to treba promijeniti. Isto tako ovakvi ugovori bi stimulirali igrače da se trude izboriti svoje mjesto bilo na klupi bilo u početnih 11.

Isto tako bi se Hajduk puno lakše riješio igrača koji su ovdje došli zaključiti svoju karijeru i ne žele produživati ugovore (prije slučaj Živković, sada Skoko) jer im ne bi trebali isplatiti astronomske svote u iznosu od 300 – 400 tisuća eura za zadnju sezonu ugovora već „samo“ 80 000 (prebacimo ih iz prve u drugu kategoriju plaćanja) eura koliko im je zagarantirano ugovorom.

Isto tako bi se ovakvim ugovorima klub ogradio od cjenkanja s igračima. Imamo sadašnji „slučaj Vranješ“ kada igrač potražuje apsolutno previsoka sredstva, dok mu klub nudi puno manje, te ćemo vrlo vjerojatno ponovno prisustvovati trakavici da će igrač i ako potpiše ugovor za Hajduk to uraditi vjerojatno usred priprema remeteći i koncepciju i mir u svlačionici. Da se razumijemo tu je Vranješ najmanje kriv. Klub bi s gore navedenim pravilnikom plaćanja izbjegao i cjenkanje i zavlačenje. Igraču bi ponudili ugovor prve kategorije s jasno navedenim primanjima (i ni lipe više od toga) i dali bi mu rok do početka priprema da se odluči hoće li potpisati ili ne. Ili hoćeš po jasnim uvjetima, istim onima koje imaju i svi drugi igrači iz prve platne kategorije ili nećeš. Na taj način imamo i čist račun i dugu ljubav kluba prema svim svojim igračima, a isto tako imamo jasnu igračku ružu već na početku priprema što je iznimno bitno za mir u svlačionici i na terenu.

Cijeli ovaj program bi se sveo na izreku KOLIKO ODIGRAŠ I KAKAV REZULTAT NAPRAVIŠ TOLIKO ĆES I BITI PLAĆEN!!! Ne može biti poštenije i jednostavnije!

Isto tako bi se potpisivali i stipendijski ugovori s mlađim igračima:
STIPENDIJA
- Najperspektivniji igrači između 14 i 18 godina (dakle kadeti i juniori) bi potpisivali stipendijske ugovore u iznosu od 1 500 do 2 000 kn mjesečno.
- Mladim igračima koji dolaze iz drugih mjesta (npr. Dubrovnik, Zadar, Makarska...) bi bila osigurana hrana i smještaj.

Napomena! Svi navedeni iznosi su bruto iznosi.

1.3 SJEME ZLA - LEGALNO PRANJE NOVCA

Ono što svi mi mali ljudi znamo, a što ne možemo dokazati jest legalno pranje novca koje se sustavno provodi u našem klubu i to već godinama. To je sjeme zla kojeg treba iskorijeniti!!! O čemu točno pričam?! Pogledajmo samo koliko igrača je na platnom spisku?! Sada imamo brojku od 57 igrača! Svi znamo da je to nenormalno i svi znamo zbog čega je to tako. Igrače dovode razno razni manageri koji potpisuju astronomske ugovore s klubom. Naravno, poslije dio tog novca isporuče klupskim dužnosnicima s kojima su potpisali takav ugovor. Na taj način su svi siti. I sam igrač koji pristojno zarađuje i sam manager koji mu je uzeo dio novca, a i sam klupski čelnik koji poslije na ruke primi svoj dio kolača. Jedini koji tu gubi je naš klub iz kojeg se nemilice vuku novci. I zato jesmo svake godine na rubu propasti, na rubu egzistencije. Na taj način će se i ovaj novac koji je u klub unijet privatizacijom vrlo brzo istrošiti, a klub će otići u stečaj. I onda nam svi ti klupski čelnici pričaju kako se mafija vrti oko kluba. Mafija se vrti oko kluba to je uvijek tako bilo, a tako će i biti, ali je žalosno da se mafija nalazi i unutar kluba i da ona omogućava pristup „vanjskoj“ mafiji te sa njom dijeli „oprani“ novac. Ja kao navijač (a i mali dioničar) nikako ne mogu prihvatiti činjenicu da jedan član nadzornog odbora (i veliki dioničar) dovodi sam na svoju inicijativu (čemu onda sluzi sportski direktor?!) dvojicu igrača u klub (koji su usput rečeno više nego dobro plaćeni). Nije bitno kakvi su ti igrači i jeli zaslužuju „bili“ dres nego sama činjenica da će me teško taj isti gospodin uvjeriti da u svemu tome nije imao on svoju proviziju. Blago rečeno sramota! Zar on kao veliki dioničar ima pravo dovoditi igrače na svoju ruku?! Mogu li tako onda i drugi veliki dioničari činiti?! Mogu li onda i ja kao mali dioničar dovoditi neke svoje igrače? Odgovor je naravno uvijek isti: ne mogu to činiti niti ja, niti bilo koji veliki dioničar osim ako nije većinski vlasnik. Ali potezi dotičnog gospodina su uredno prošli i sve njegove radnje je potpisao vjerojatno nekakav klupski dužnosnik. To je ono o čemu cijelo vrijeme govorim, sjeme razora, sjeme zla u klubu! I na kraju uvijek ista priča (simptomatična za cijelu novonastalu Hrvatsku državu) kada su klupski čelnici u pitanju, sadašnji čelnici optužuju prethodne, budući će optuživati sadašnje i tako redom, a svi oni imaju jedno zajedničko: pune džepove i debeli obraz. I niti jedni nisu ostavili za sobom nikakav program. Ni kada su dolazili ni kada su odlazili. Nema vizije, nema revolucije (još jednom simptomatično za cijelu nasu državu), nama financijskog plana, nema jasnih namjera i to je ono što nas svih najviše boli.

Upravo zato sam i napisao prethodno poglavlje o ugovorima igračima. Na ovaj način bi se jasno odredila primanja igrača, njihova prava i obaveze i barem bi se donekle spriječilo ovo sjeme zla, ovo preplaćivanje igrača i uzimanja postotka od astronomskih ugovora!

1.4 IGRAČKI KADAR

Igrački kadar prve momčadi bi trebao brojiti između 24 i 28 seniora koji bi otprilike razmjerno trebali biti raspoređeni u četiri platne kategorije (po 6-7 u prvoj, drugoj, trećoj i četvrtoj platnoj kategoriji). Dosadašnji primjeri pokazuju kako se na platnom spisku nalazi puno vise seniora upravo iz razloga što svi imaju fiksne ugovore i što nitko nije lud odreći se takvih primanja koja im niti jedan drugi klub nije kadar ponuditi. Od ovih 24-28 seniora, tek 20 igrača plus 3 golmana bi nastavila rad u tekućoj sezoni u klubu dok bi se ostatak mladih igrača (od 1 do 5) slao na posudbu.

Iskustvo iz prethodnih sezona nam govori da je mladim igračima vrlo često potrebna posudba kada prelaze iz juniora u seniore jer prečesto nije lako nositi teret velikog kluba na svojim nejakim plećima. Od mladih igrača se ne smije očekivati da budu nositelji momčadi već ih se postupno treba uvoditi u igru. Kada pogledamo sve najveće hrvatske transfere mladih igrača u novijoj povijesti vidimo da je velika većina tih igrača upravo prelazak iz juniora u seniore provela na posudbi (Kalinić iz Hajduka, te Čorluka, Modrić i Dudu iz Dinama). Tek su rijetki uspjeli bez posudbe napraviti veliku karijeru (Srna, Kranjčar). Zato bi se upravo najtalentiraniji mladi igrači iz našeg omladinskog pogona u zadnjoj juniorskoj ili prvoj seniorskoj sezoni vrlo često trebali slati na kaljenje kako bi očvrsnuli i kako im se ne bi na leđa stavio prevelik teret. Njih bi temeljito pratili skauti o kojima će biti riječi u narednom dijelu teksta.

Isto tako igrački kadar mora posjedovati što više igrača iz dalmatinskog inkubatora (drugim riječima iz vlastite omladinske škole). Onih koji dolaze „sa strane“ treba biti zaista malo, tek oni koji predstavljaju ekstra klasu (Kranjčar, Ibričić itd.). Nije svejedno da li u svlačionici imamo one kojima je u krvi „bila“ boja ili nekakve došljake koji su došli pokupit lovu. Bitno je da imamo karakterne domaće igrače koji znaju kako se u Splitu živi, navija, koliko Hajduk znači narodu. Možda jesam lokal patriot, ali bitno je da igrači znaju što je to Malo i Velo misto, što je to Matejuška, što riva i svi ostali simboli Splita i Dalmacije. I sam sam proveo godinu dana živeći i radeći u Zagrebu. Za Dinamo (i druge klubove) njihovi navijači navijaju, ali za Hajduk njegovi navijači žive. Postoji veliki broj ljudi (pri tom ne mislim samo na pripadnike Torcide) koji se s Hajdukom u mislima bude i sa njim idu spavat...

1.5 ŽALOSNI TRANSFERI IGRAČA

Još jedno totalno žalosno poglavlje u Hajdukovoj novijoj prošlosti su transferi igrača. Koliko struja je vladalo u klubu i koliko ih još vlada vidimo kada je u pitanju prodaja igrača. Niti jedan, ali ponavljam niti jedan dobar igrač nije prodan za vrijednost koja se mogla postići na tržištu! Sramota! Dok Dinamo prodaje svoje igrače za suho zlato svugdje po Europi (Dudu 15, Modrić 20, Čorluka 10, čak i Čale 3 milijuna eura) mi svoje prodajemo debelo ispod cijene (Kranjčar 4.5, Kalinić 7, Gabrić 2, Rukavina 2.7 milijuna eura). I to na Kranjčaru nismo zaradili ništa, na Rukavini isto. S Kalinićem je omjer odštete bio 75 naprama 25 u korist kluba! Nevjerojatno! Što mislite kome je pripalo ovih 25 posto koje je namijenjeno igraču?! Netko je ubrao dobru proviziju u ovom transferu, a klub je direktno oštećen za 2-3 milijuna eura! Kako oštećen?! Pa lipo. Samo glupa i korumpirana uprava (pa toga nema više nigdje u svijetu) potpisuje ugovor s igračem iz vlastitog pogona na način da s njim dijeli odštetu. Nevjerojatno! I nema niti jednog novinara koji je spreman razapet tu upravu koja potpisuje ovakve za klub štetne ugovore već svi šute i jedu mrvice koje im netko servira (više u poglavlju o novinarima). Još uz to ti isti novinari hvale rukovodstvo kako je napravljen veliki transfer. Da bi zlo bilo veće isti takav ugovor se potpisao i sa Dragom Gabrićem (potpisala ga je jedna uprava, a druga ga je prodala, tu je nastao problem), ali je momak morao odustati od svog postotka samo da ga puste. Iz svega što se do sada događalo treba izvuci poučke, pročistiti klub i poduzeti sljedeće korake:

1. Niti jedan igrač koji je pod ugovorom s NK Hajduk ne smije imati postotak od odštete. Cijela odšteta ide isključivo NK Hajduk.
2. Svi igrači iz omladinskog pogona s kojima se odluči potpisati profesionalni ugovor (odluku koji su to igrači donosi i potpisuje šef omladinske škole) imaju iste profesionalne ugovore za početak (četvrta kategorija plaće). Ugovori s tim igračima se potpisuju na 5 godina i sva odšteta u slučaju transfera igrača pripada klubu! Nema pregovora oko uvjeta (u zadnje vrijeme „slučaj Maloča“), već igrač može ili potpisati ugovor ili napustiti klub (uz oštećenje koje propisuje UEFA sukladno godinama staža provedenim u omladinskom pogonu). Igrač koji nema potpisan ugovor nema pravo ići na pripreme s prvom momčadi (da se ne bi ponovio „slučaj Maleš“).
3.Svakih pola godine klub bi bio dužan napraviti transfer listu svih igrača koji su na prodaju. Tu bi bili smješteni i oni igrači kojih se klub „želi riješiti“, ali i igrači koje klub želi prodati radi zarade. Na toj transfer listi bi bile izražene i cijene za koje je klub spreman prodati svoje igrače. Na taj način bi klub povećao transparentnost svog djelovanja, a i sami potencijalni kupci bi znali koliko trebaju platiti potencijalnog igrača. S dosadašnjim radom kluba svi potencijalni kupci znaju da iz Hajduka treba izvući igrača za malo novaca (uz proviziju raznim ljudima). Tako na primjer sada treba „izvisiti“ cijenu za Ibričića od 8 milijuna eura pa „ko voli nek izvoli“, a ne ga prodavat za sitne pare. Mnogi će reći pa prodali bi ga po toj cijeni da imamo kupca, a ja se s tim ne slažem. Treba jasno potencijalnim kupcima „izvisiti“ cijenu pa kome treba taj će i doći po njega. Letvicu treba postaviti visoko kad su prve vedete kluba u pitanju. Hajduk treba svoje najbolje igrače skupo prodavati (žalosno je da nam Maminjo i Dinamo trebaju biti kao uzor).

Ima još jedna bolna istina koju trebam iznijeti... Koliko Hajduk cijeni svoje mladiće najbolje govori mlada reprezentacija. U njoj igraju redom iz Dinama: Barbarić, Badelj, Tomečak, Kramarić, Lovren... Dok su tu iz Hajduka: Maloča, Oremuš, K.Ljubičić (o M. Ljubičiću koji je pušten iz kluba bez odštete da i ne pričam)... Jedan Tičinović nije ni blizu. Oni za tog Lovrena dobivaju ponude iz cijele Europe u iznosima preko 10 M eura, Badelja traži Bayern, Tomečaka navodno traži Chelsea... A od ove naše „jadne“ trojke Maloča se stalno bori s Pandžom za prvih 11, Oremuš isto tako nije standardan, dok Ljubičić gotovo da i nije nastupao minule jeseni... Tužno i porazno! Oni proizvode i skupo prodaju, a mi našima ne dajemo ni šansu, a kamoli da ih još i prodamo! Hajduk danas nije kadar pratiti jedan Dinamo, a kamoli jedan ozbiljniji europski klub. A vjerujte mi da ovi naši igrači nisu lošiji od njihovih, samo se s našima upravlja (i uvodi ih se u sustav) potpuno pogrešnim putem, bez vizije i ideje.

1.6 (NE)PROFESIONALNOST IGRAČKOG KADRA

Ono o čemu se malo priča, a isto tako kao posljedicu imamo jako loše rezultate jest (ne)profesionalnost igračkog kadra. Mala tajna je da se igrači vrlo cesto ponašaju vrlo neprofesionalno. Da izlaze vani do kasnih sati, da uživaju velike količine alkohola, a za sve to ostaju ne samo nekažnjeni nego se svih ovih prethodnih godina nije napravila niti jedna prava afera od toga. Niti jedan igrač za niti jedan postupak nije kažnjen!

Iz mog kuta gledanja tu treba uvesti mnogo reda! Nekome će parit da su ove moje metode malo prekrute, prestaromodne, ali stanje u klubu je takvo da samo jedna velika represija u ovom trenutku može donijeti reda.

Prvo, igrači se trebaju propisno kontrolirati. Dok traju prvenstvene obaveze igrači ne smiju biti viđeni u javnosti iza 23 sata osim ako im to trener ne odobri (npr. u slučaju velike pobjede i sl.). Ukoliko se igrač „uhvati na djelu“ za to treba biti propisno kažnjen (u iznosu 5% od godišnje garantirane zarade). Ukoliko se drugi put uhvati na djelu gubi 20% godišnje zagarantirane zarade, a treći put slijedi suspenzija i automatski raskid ugovora. Isto tako se u klubu nekoliko puta godišnje trebaju organizirati nenajavljena testiranja na alkohol i droge (najčešće prije subotnjeg ili nedjeljnog jutarnjeg treninga) da se uvidi kakvo je stanje po pitanju discipline u klubu. Svi igrači koji budu uhvaćeni treba ih se propisno kazniti.

Sustav kažnjavanja treba detaljno razraditi kada se provede studija o stvarnom (ne)profesionalnom ponašanju igrača.

1.7 „SVETO TROJSTVO“

Sveto trojstvo kluba bi sačinjavali predsjednik, sportski direktor i trener prve momčadi. Uloga predsjednika bi bila osiguravanje financijskih sredstava (sponzori), te vrlo jasna vizija i strategija razvoja kluba (kako tekuće sezone tako i za duža razdoblja). Sportski direktor bi imao ulogu u sastavljanju igračkog kadra (uz jasne želje trenera), te realizaciju samih transfera (uz predsjednikovu pomoć). Isto tako sportski direktor bi trebao raditi godišnja izvješća (uz pomoć trenera) o svakom pojedinom igraču (da li igrač svojim igrama zadovoljava kategoriju plaća u kojoj se nalazi, treba li ga unaprijediti ili unazaditi za jednu kategoriju).
Predsjednik, sportski direktor i trener bi trebali biti visokoobrazovani ljudi spremni da budu posvećeni klubu 24 sata na dan.

Nadzorni odbor bi birao predsjednika na temelju javnog natječaja, a predsjednik bi dobio mandat na 4 (ili 5 godina), pri čemu bi predsjednik i prije samog stupanja na tu dužnost trebao imati jasan plan i program što želi napraviti od kluba (i u financijskom i u rezultatskom smislu). Taj plan i program bi nakon odabira predsjednika trebao biti prezentiran i javnosti te svim navijačima kluba. Na taj način bi se u velikoj mjeri uklonile dosadašnje manire odabira predsjednika (bili po političkoj, bilo po rodbinskoj ili prijateljskoj liniji), te bi predsjednik imao plan i program kojeg bi se trebao držati.

Uz gore navedeno „sveto trojstvo“ kluba još jedan čovjek bi imao neupitno veliku ulogu u samom klubu, a to je voditelj omladinskog pogona. O njegovoj ulozi nešto kasnije, u poglavlju Omladinski pogon.

1.8 OMLADINSKI POGON

Omladinski pogon Hajduka po meni predstavlja svjetlo na kraju tunela. Prvo treba napraviti pravilan ustroj svih selekcija. Ključ svega bi trebao biti u rukama voditelja omladinske škole (po meni idealan izbor bi bio Vučević). Na to mjesto treba postaviti čovjeka s mnogo nogometnog iskustva. Čovjeka visokog stupnja nogometnog znanja i morala. Prednost bi imali hajdukovi veterani. Predsjednik kluba bi izabrao voditelja škole nogometa nakon što se provede javni natječaj. Sam voditelj omladinske škole dalje izabire trenere koji će voditi mlađe uzrasne kategorije.

Žalosno je da jedna škola nogometa Franka Bogdana ima u svojim redovima najtalentiranije igrače mlađih uzrasnih kategorija (Livaja, mali Vlasić i čitav niz drugih igrača) ovog podneblja. Svaka čast Franku Bogdanu i njegovoj školi koja je nesporno dobra i kvalitetna, ali kakvu to poruku Hajduk šalje svim mladima. Šalje im poruku da u Hajduku mogu igrat samo tatini sinovi (pogledajte samo prezimena igrača u kadetima i juniorima), dok se sinovi običnih ljudi radije odlučuju za ovakve škole nogometa jer u Hajduku nemaju nekoga da ih pogurne. Katastrofa! Dok je takvo stanje u klubu neće biti napretka.

Omladinska škola mora činiti bazu prve momčadi. Preko 80% igrača seniorske ekipe mora poniknuti u našoj omladinskoj školi. Je, put da se to i ostvari je trnovit jer će ponekad i rezultat zbog toga izostati, ali dugoročno gledano to će klubu donijeti i novac i vrhunski rezultat s vremena na vrijeme. Na kraju krajeva u klubu će igrat naša dica koja neće bit preplaćena, a i znat će cijenit klub za kojeg igraju.

Već sam napisao da se s igračima poniklim u vlastitoj školi (za one koje voditelj omladinske škole procijeni da su perspektiva) trebaju potpisivati ugovori na 5 godina. Dakle, igrači sa 17-18 godina potpisuju petogodišnje ugovore. Prve dvije sezone se postupno uvode u kadar, odnosno šalju na posudbu. Nakon toga (sa otprilike 20 godina) se s njima potpisuju novi petogodišnji ugovori, te ih se s 23-24 godine prodaje (1-2 godine prije isteka novog ugovora). To bi bio idealan scenarij za sve mlade igrače. Na taj način bi oni u potpunosti sazrijeli i kao igrači i kao osobe, te bi bili spremni za inozemno iskustvo, a klub bi na njima zaradio, te bi se osigurala egzistencija za sve buduće naraštaje. Igrač Hajduka je pravi ako misli i na sebe i na svoj klub!

Svim mladim igračima (i njihovim roditeljima) bi ovaj razvojni put trebao biti prioritet jer je ovo prirodan put razvoja mladih igrača, a vrlo su rijetki oni koji su s 17-18 godina otišli vani i napravili karijeru. Ovdje treba ukazat i na prokletstvo pohlepnih roditelja koji od svoje djece često vide samo novac. Tu klub može malo utjecati (problem društva i vremena u kojem živimo) na same roditelje, ali sama jasna politika kategorije plaća u klubu može uvesti transparentnost poslovanja i prema roditeljima (nema cjenkanja, nema pregovaranja, nema potkupljivanja).

Još jedan dodatak. Klub bi trebao angažirati i svog klupskog psihologa koji bi pomagao svim igračima kako mlađih uzrasnih kategorija tako i seniorima koji imaju problema s pritiskom. U Hrvata sam spomen psihologa (mnogi i ne razumiju razliku između psihologa i psihijatra) izaziva sram. Nitko kome je potrebna takva vrsta pomoći to javno ne želi reći jer bi ga društvo razapelo. No pomoć psihologa može biti i te kako korisna. Koliki je samo broj igrača koji se nisu uspjeli razviti kako treba (i u nogometnom i u ljudskom smislu). Uzet ću za primjer nekadašnju najveću nadu Hajduka Marija Carevića (moja generacija, a više puta smo se i susreli na nogometnom terenu) koji jednostavno nije imao „glavu“ da uspije. Nije se mogao nositi sa pritiskom, a i ponašanje na terenu mu je bilo daleko od uzornog (stalni razgovori sa sucima, sa protivnicima, kartoni). Uz pravilan rad od malih nogu sa psihologom mogao se od njega razviti vrhunski igrač. On je samo jedan od primjera. Isto tako psiholog bi imao posla i sa mladim talentiranim seniorima koji dođu iz manjih klubova (prije primjer Rukavine, danas Tomasova) i imaju problem prilagodbe na veliki klub i na konstantni pritisak jer se uvijek od njih očekuju pobjede. Tu je i pritisak publike koji nekada stvarno zna zakočiti takve talente...

1.9 ULOGA GRADA

Kakvu ulogu treba imati grad u cijeloj ovoj prici?! Grad je sada većinski vlasnik NK Hajduk, no bez obzira hoće li to i ostati (ili će prodati svoj udio, te ostaviti 25% plus jednu dionicu) grad treba ostati velika potpora klubu. Od kada je klub postao dioničko društvo, grad više nije u mogućnosti financijski pomagati klub i to je svima jasno. Jedini način da klub preživi jest da proizvodi vlastite igrače i poslije ih skupo transferira u europske klubove. I sad se svi pitamo kako tu grad može pomoći?! Vrlo jednostavno! I to ne samo da pomogne nogometnom klubu Hajduk već i svoj dici našeg grada, pa i šire. Grad treba biti zadužen za organizaciju prvenstava osnovnih (možda i srednjih) škola. Postojale bi tri uzrasne kategorije od 7-10, 10-12 i od 12-14 godina. Dakle, svaka osnovna škola bi imala tri uzrasne kategorije, a prvenstvo osnovnih škola bi se igralo tijekom cijele školske godine. Od strane grada bi se to natjecanje trebalo podiči na do sada neviđeni nivo. Grad bi trebao osigurati sponzore (ne bi to bio neki preveliki financijski zalogaj), te medije koji bi adekvatno pratili to natjecanje. Npr. Slobodna Dalmacija bi mogla u svom nedjeljnom izdanju objavljivati tablicu lige, najbolje strijelce, intervjue sa najboljim pojedincima i trenerima (profesorima tjelesnog odgoja). Na taj način bi uspjeli mlade momke maknuti s ulice, dat im medijskog prostora koji mnogi zaslužuju (a nikad ga ne dobiju), a Hajduku (odnosno njegovim skautima) bi dali kompletnu sliku svih mladića na splitskom području da ih vrlo kvalitetno snime od samih nogometnih početaka, te da najbolje od njih uključe u rad nogometne škole. Dosadašnji primjeri u dalmatinskom nogometnom bazenu pokazuju da postoji mnogo talentiranih nogometaša koji nikad nisu dobili priliku da prođu nogometnu školu Hajduka već su svoje vrijeme provodili po mlađim uzrasnim kategorijama niželigaških klubova i na taj način im je onemogućeno da na pravi način razviju svoj talent. I to samo zbog toga sto u Hajduku ne postoji adekvatna skaut služba ili pak zbog toga što nisu imali nekoga „unutra“ da ih pogura. S ovom idejom grad bi na izravan način pomogao svojoj dici da se razvijaju u duhu sporta, a NK Hajduk bi neizravno pomogao da odabere najbolju dicu koju ovaj grad ima. Ako i kad bi se ova ideja razvila mogle bi se u tu ligu priključiti i osnovne škole iz cijele županije, pa i šire. Samo oni ljudi koji su se uistinu bavili sportom mogu znati koliko bi ovo značilo našoj dici. No, da bi se sve ovo ostvarilo grad bi trebao imati mnogo više sluha za sve ovo, a Hajduk bi sa svoje strane trebao imati kvalitetnu skaut službu koju sada nema.
Ima još stvari s kojima bi grad mogao pomoći, no o tome u idućim poglavljima.

1.10 PROFESIONALNA SKAUT SLUZBA

Grozno je gledati da naš klub nema kvalitetnu skaut službu. Jedini za kojeg znam (bar tako novine pišu) da je skaut u Hajduku je Vilson Džoni. Uistinu nisam upućen u njegov rad, ali iza njega zasigurno nisu ostala velika djela. No tu je on vjerojatno najmanje kriv. Kriv je sam ustroj kluba koji jasno ne definira što i kako svoj posao treba obavljati skaut kluba. Po meni NK Hajduk mora imati barem petoricu profesionalni skauta. Jedan bi bio zadužen samo i isključivo za praćenje svih gore navedenih liga osnovnih škola, drugi za praćenje mladih igrača u dalmatinskoj zoni (od Zadra do Dubrovnika), treći za praćenje pomlatka u ostatku Hrvatske i inozemstvu (tu posebno mislim na mlade Hrvate iseljenike), četvrti koji bi bio zadužen za skautiranje (praćenje) svih budućih Hajdukovih protivnika, te peti koji bi pratio mlade Hajdukove igrače (seniore) koji se nalaze na kaljenju u drugim klubovima. Svih pet skauta bi morali pratiti svoje domene, te bi na tjednoj bazi morali podnositi pismena izvješća o svim interesantnim igračima i činjenicama. Ta izvješća bi se podnosila voditelju omladinske škole, te sportskom direktoru. Jednom tjedno bi se održavao sastanak svih skauta zajedno sa sportskim direktorom, voditeljem omladinske škole, te predsjednikom, te bi se donosili pismeni zaključci. Samo profesionalnom skaut službom bi se izbjeglo da nam talenti sa „našeg“ podneblja bježe (slučaj Modrić). Zadnji slučaj je mladi i perspektivni Livaja koji je na kratko završio u Dinamu jer ga ovdje nije nitko prepoznao i pozvao u mlađe uzrasne kategorije. Katastrofa! Dakle, oformit kvalitetnu skaut (koja će ostavljat pismene tragove svoga rada) službu je prioritet!

1.11 KAMP MLADIH

Evo još jednog mjesta gdje grad „može dat ruku“ Hajduku. Grad bi klubu trebao pronaći adekvatno zemljište na rubnom dijelu grada (npr. Lora, Dujmovača, Neslanovac...) koje bi bilo namijenjeno izgradnji kampa za mlade (naknade od komunalija i prinosi se opet vračaju gradu). Tu bi trebalo sagraditi 6-8 terena koji odgovaraju UEFA standardima. Ti tereni bi bili tereni s umjetnom travom, podnim grijanjem, te adekvatnom drenažom. Naravno, uz terene bi išla i mala tribina, odgovarajuće svlačionice, te teretana i prostorije za masažu i opuštanje. Sve po uzoru na druge svjetske trening kampove. Na istom tom igralištu bi se održavala i gore navedena natjecanja osnovnih škola, te treninzi svih mlađih uzrasnih kategorija NK Hajduk. Na taj način bi se riješili problema koji sada vlada da mlađe uzrasne kategorije uopće nemaju termina za trening, a ljeti su primorani trenirati po velikim vrućinama prije nego padne sunce uslijed nedostataka kasnijih termina. Glavno i dva pomoćna igrališta na Poljudu bi služili isključivo za seniorsku ekipu (kako za same treninge seniorskog tima, tako i za individualne treninge samih pojedinaca).
Nekoliko je načina na koji bi se ovaj kamp mogao isfinancirati:
1. Napravi se dokapitalizacija kluba (emisija novih dionica), te se nove dionice prodaju privatnim osobama (prednost imaju postojeći dioničari). Od prikupljenog novca se izgrađuje kamp. Naravno, postavlja se pitanje što bi svi ti dioničar dobili od kampa?! Pa dugoročno bi dobili igrače koje bi klub skupo prodavao, a dobit od toga bi se u obliku dividende mogla isplaćivati tim istim dioničarima.
2. Grad bi isfinancirao gradnju samog objekta, te bi objekt u početku bio u 100% vlasništvu grada. Ako i kada bi klub bio u velikom financijskom plusu tada bi klub po povoljnim uvjetima kupovao od grada udio u samom kampu sve dok ne postane njegov isključivi vlasnik. No, za realizaciju svega ovoga bi grad trebao imati više sluha za Hajduk, dok bi ljudi koji vode Hajduk trebali biti uspješni u stvaranju financijskog plusa.

1.12 ISKORJENJE MITA I KORUPCIJE

Pitanje mita i korupcije je vječna tema u nas Hrvata. Zato treba postaviti sustav tako da u njemu ne ostane niti najmanji prostor za mito i korupciju, odnosno za legalno pranje novca. Zato treba jasno postaviti granice!
1. Svaki igrač, roditelj, manager ili bilo koja druga osoba koji uspije sudski dokazati da je na bilo koji način bila reketarena od strane predsjednika kluba, bilo kojeg člana nadzornog odbora, sportskog direktora, trenera ili voditelja omladinske škole dobit će jednokratnu naknadu od strane kluba u iznosu od 100 000 eura, dok će krivac (reketar) u tom slučaju dobiti automatski prekid ugovora i trajni izgon iz Hajduka.
2. Isto pravilo vrijedi i ako se uhvati netko od trenera mlađih uzrasnih kategorija u reketarenju (odnosno primanju mita). Osoba koja sudski dokaže takvo što, dobiva jednokratnu isplatu 30 000 eura, dok trener dobiva automatski otkaz i trajan izgon iz kluba. Zajedno s trenerom otkaz dobiva i voditelj omladinske škole (dobiva ga zbog zapovjedne odgovornosti jer ga je on i postavio na mjesto trenera).
Dakle, samo sa ove dvije točke klub se koliko toliko može nositi sa korupcijom, a i onaj koji prijavljuje korupciju u klubu će za to biti dobro novčano nagrađen!
Naravno, nije sve ovo tako jednostavno jer za pravo iskorjenje korupcije u klubu treba čvrsta ruka moralnog i nadasve poštenog predsjednika.

1.13 ULOGA HAJDUKOVIH VETERANA U RADU KLUBA

Hajdukovi veterani i legende kluba trebaju imat poseban status kada je klub u pitanju. Od toga da imaju prioritet kada su u pitanju mjesta u hajdukovoj omladinskoj školi, pa do nekih privilegija koje bi bivši hajdukovi prvotimci trebali imati. Npr. klub bi trebao organizirat društvo Hajdukovih veterana, te bi se nekoliko puta godišnje organizirala skupština društva. Hajduk treba svoje veterane i veteranima vrata kluba uvijek trebaju biti otvorena.

Kada pogledamo samo turnir „4 kafića“ i vidimo sve bivše Hajdukove legende na djelu, tek tada se sjetimo koje zajedništvo bi zapravo trebalo vladati klubom. Većina tih bivših prvotimaca bi i bez ikakve naknade željela pomoći svom voljenom klubu, ali su im vrata kluba odavno zatvorena! Teško će iti jedan od tih hajdukovih legendi išta dobrog reći u svijetu o trenutnim igračima u klubu (znajući koji ljudi vode klub) i o samom klubu, a to je žalosno! Treba napravit zajedništvo svih generacija Hajdukovih igrača i od svih njih zatražiti pomoć! Hajduku treba vratiti ime u cijelom svijetu.

Npr. Jedan Darijo Srna bi itekako mogao pomoći svojom preporukom pri transferu naših igrača u Ukrajinu, Dado Pršo bi mogao raditi preporuke za Francusku, a Ivica Vastić za Austriju, da dalje i ne nabrajamo... Svi bi oni ovo vrlo rado radili i bez provizije i bez para. Samo za „lipu rić“ zahvale! Ali da bi se takvo što i dogodilo treba prvo srediti stanje u klubu. Treba uvesti reda i iskorijenit sve loše ljude.

Pa vidimo da reprezentaciju vode bivši Hajdukovi igrači, a ne forsiraju se (bar ne previše) naši igrači... To dovoljno govori kakav nam je klub i njegovo vodstvo (i sve oko njega).

1.14 ODNOS KLUBA I NAVIJAČA

Odnos kluba i navijača mora biti strogo profesionalan. Klub ne smije ni na koji način financijski pomagati navijače. Isto tako klub na čelu sa predsjednikom kluba i igračima treba posjećivati klub navijača, održavati otvorene presice na kojima mogu prisustvovati svi navijači i sl. Sadašnja situacija djeluje kao potpuno razjedinjavanje kluba s navijačima što nikako nije dobro. Ovdje pod navijačima ne mislim samo na klub navijača Torcida, već i na sve kojima je „bila“ boja u srcu. Svi sadašnji ljudi koji vode klub imaju i previše (korupcijskog) masla na glavi da bi im navijačka masa mogla vjerovati. Zato su Hajduku potrebni pošteni i transparentni ljudi u klubu. Ljudi s jasnom vizijom razvoja kluba koji će tu viziju prezentirat navijačkom puku. Isto tako navijači moraju prihvatit odluke takvog novog i poštenog klupskog čelništva. Pa ako treba da se koju sezonu i ne borimo za naslov (odlučimo se za pomlađivanje momčadi i sl.) i ako to novo čelništvo jasno prezentira, onda i navijači moraju prihvatit takve odluke i pomoć i igračima i rukovodstvu da u svemu uspije. Općenito mislim da problem između kluba i navijača postoji jer se navijačima na početku sezone ne kaže jasno što se od ekipe očekuje u sezoni, već se uvijek izgovaraju fraze tipe “Hajduk se uvijek treba boriti za prvo mjesto“ i na taj način se lažu i navijači, a i samim igračima (koji često nisu dovoljno kvalitetni) se stavlja teret na leđa kojeg nisu spremni podnijeti.
Dakle, jasna vizija i jasno predočenje onoga što se od prve ekipe očekuje u narednoj sezoni bi trebao biti model kako će se klub zbližiti s navijačima. Pri tom navijači moraju imati razumijevanja da oni ne mogu voditi politiku kluba (iako ako je vodstvo kluba pravo, onda bi njihova vizija trebala biti barem približna navijačkoj viziji).

1.15 SPRIJEČAVANJE NEREDA NA TRIBINAMA

Kako klub može pomoći u sprječavanju nereda na tribinama?! U prethodnom poglavlju je opisano kako se klub može zbližiti s navijačima i to bi bio prvi korak u sprječavanju nereda na tribinama jer ako su klub i navijači kao jedno onda će i nezadovoljstvo navijača biti gotovo zanemarivo. Isto tako vodstvo kluba navijača Torcida mora biti svjesno da se trebaju obračunati sa svojim najekstremnijim pripadnicima (kojih je uvijek bilo i bit će ih) i dovesti ih u red.
Ono u čemu klub može pomoći kada su navijački neredi u pitanju jest da bude prvi koji će u Hrvatskoj organizirati sportske priredbe za pomirenje svih navijačkih skupina u Hrvatskoj. Za početak se može organizirat malonogometni turnir svi Hrvatskih navijačkih skupina koji će bit adekvatno medijski (HRT?!) popraćen. Na turnir bi svaka navijačka skupina poslala svoj tim, a druženje bi se nastavilo uz hranu i piće. Turnir bi se održavao bez gledatelja (iz sigurnosnih razloga), a televizija bi kao medij doprinijela da se svima pošalje slika kako sve navijačke skupine mogu biti zajedno. Dosta je bilo prevelikih tenzija među svima, dosta je nedužnih glava do sada razbijeno... Na stadione treba vratit i mlado i staro, a jedan od načina da se pošalje poruka mira bi bio i održavanje jednog ovakvog turnira. OK, u klubu mogu reći to nije nas problem, ali i klub kao takav se mora uključiti u ove akcije i radi svoga dobra, ali i radi dobra društva općenito.
Nisam protiv toga da se izgubi naboj među navijačima u smislu da nema rivaliteta, ali ekstremno nasilje nad nedužnim ljudima, sačekuše i slične stvari moramo iskorijeniti. Jasno je da na dan derbija nitko lud neće šetati Jelačićevim trgom s Hajdukovim šalom ili s Dinamovim na rivi, ali premlaćivanje nekoga tko govori „krivim“ naglaskom ili ima „krive“ tablice na autu je apsolutno neprihvatljivo.
Navijačima klub treba ponuditi ruku poštene suradnje, a ako je ti isti navijači i prihvate onda s njima treba raditi na uvođenju mira i reda kako na tribinama tako i van njih jer velika većina „običnih“ navijača želi doći na stadion gledati i uživati u nogometu, ali i u miru i sigurnosti.

1.16 HAJDUK KAO BRAND

Jedno od tužnijih poglavlja o kojem moram pisat je Hajduk kao brand. Odakle početi....

Sve što je Hajduku ostalo od velikog kluba su navijači! Malo je takvih klubova u svitu koji se mogu pohvaliti tako vjernim i pristranim navijačima. Puno je onih koji nemaju nikakve veze sa Splitom ili Dalmacijom, a da istinski vole naš klub. A Hajduk kao brand sve više i više gubi svoje značenje.
Krenimo samo od bivše uprave koje nije na vrijeme zaštitila izgled grba kluba, pa je taj grb sada u „vlasništvu“ nekakvog zagorca koji je iskoristio propust. Zamislite što bi se dogodilo da tako postupi uprava nekog europskog kluba. Pa svi članovi bi automatski dobili otkaz. Hajduk treba svoje ime pronicati diljem svijeta. Već sam ranije napisao da bi se u klubu trebao otvoriti informatički sektor kojeg bi sačinjavalo nekoliko visokoobrazovanih informatičara. Oni bi bili zaduženi za internet stranicu koja bi trebala izgledat kao kod pravih europskih klubova, te bi se ažurirala 24 sata na dan. Na njoj bi sponzori mogli oglašavati svoje reklame, radili bi se razno razni forumi, postojala bi e-mail adresa na kojoj bi građani mogli postavljat svoje upite, organizirale bi se razno razne nagradne igre, postojao bi i web shop unutar kojeg bi svi navijači diljem svijeta mogli kupovati razne proizvode, imali bi redovno organizirane chat-ove s igračima i vodstvom kluba, svi navijači bi imali pravo pitati što ih zanima i sl. I netko će sada pitati pa zar to već i nemamo?! Nemamo. Imamo nekakvu stranicu koja se ažurira svako toliko, ne posjećuje se često, a i zbivanja na njoj su relativno loša.
Dakle, klub treba zaposliti mlade i inovativne stručnjake koji će putem interneta i visokih tehnologija ući u dom svakog navijača.
Isto tako klub treba nagrađivati svoje vjerne pretplatnike! Višegodišnji sam pretplatnik NK Hajduk (sektor Istok) i kao takav sam imao nekakve pogodnosti, ali definitivno premale. Trebalo bi se uvesti dosta novosti. Treba što vise ljudi „naviknuti“ da budu pretplatnici. Npr. cijena godišnje pretplate bi bila fiksna. Za zapad bi ona iznosila 700 kn, za istok 500 kn, za sjever 300 kn. Pretplata bi vrijedila za sve prvenstvene i kup utakmice, za sve prijateljske utakmice, a svi pretplatnici bi imali rezervaciju i 50% popusta prilikom kupnje karata za europske utakmice. Isto tako pretplatnici bi dobivali besplatan godišnji kalendar. Pretplatnici koji imaju 5 godina staža bi na kućnu adresu dobivali besplatan šal, a za 10 godina besplatan originalni dres. Svi pretplatnici bi imali 10% popusta prilikom kupnje suvenira u Hajdukovim suvenirnicama. Na internet stranici bi bila baza podataka svih pretplatnika. Nisu ovo nekakvi revolucionarni potezi, ali klub treba pokazati da poštuje svoje pripadnike i njihovu vjernost. Danas imamo svega 2 000 – 3 000 pretplatnika što je definitivno premalo. Hajduk bi godišnje trebao imati 20 000 pretplatnika i to bi trebao biti jasan cilj nove uprave. Ako pomnožimo 20 000 pretplatnika sa 500 kuna (prosjek godišnje pretplate) dobijemo iznos od 10 milijuna kuna što bi iznosilo četvrtinu cjelokupnog godišnjeg proračuna kluba (onog realnog, a ne današnjeg koji je prenapuhan).
Fan shopovi bi bili zaduženi da češće i redovitije izbacuju nove proizvode, da rade i oglašavaju razne akcije putem medija, da budu dostupniji putem web shopa i sl.
Isto tako NK Hajduk mora vidjeti i svoje pravne mogućnosti da se njegovi neoriginalni suveniri ne bi prodavali (bez provizije klubu) na raznim štandovima u gradu, te se mora postaviti veliki montažni klupski šator u krugu stadiona kako bi se na svim velikim utakmicama prodavali suveniri, a profit bi ubirao klub.
Puno je prostora za napredak i u ovom segmentu, ali klub treba raditi na tome. Treba zasukati rukave...

1.17 NOVINARI I LOŠE NOVINARSTVO

Još jedan veliki problem NK Hajduk su loši i korumpirani novinari. Javna je tajna da „moraš imat svoga novinara ako hoćeš uspit“. Tako se svojedobno jednog Darija Damjanovića (svaka čast momku koji se uredno borio za bili dres) dizalo u visine, a realno momak nije bio klasa za Hajduk (da mi je samo vidit onoga koji je između Ibričića i njega odabrao potonjeg kad su prvi put bili na probi). Definitivno je previše muktaša i novinara koji uzimaju proviziju za svoje tekstove u i oko kluba. Taj segment se treba regulirati tako što klub treba imati svoga profesionalnog glasnogovornika koji će se brinuti za odnos s javnošću. Taj odnos treba biti strogo profesionalan i korektan (ne kao onaj kada je radio Davor Pavić koji bi SMS porukama obavještavao novinare o novostima u klubu). Dva puta tjedno bi se s novinarima odražavale presice na kojima bi imali pravo postavljati svoja pitanja. Za sve ostalo vrata kluba bi svim novinarima ostala zatvorena! Isto tako za svaki intervju sa igračima bi se prvo trebalo kontaktirati glasnogovornika o tome.
Klub treba organizirati emisiju koja će biti nalik na bivši „Bili kutak“, te se u toj emisiji mora vrlo često obraćati javnosti sa svim novitetima vezanim uz klub. Na taj način bi se povećala transparentnost djelovanja kluba, te bi ljudi imali više povjerenja u samu organizaciju. Klub sa upravom na čelu jednostavno MORA djelovat transparentnije i odgovornije prema svim navijačima odnosno društvu u cjelini ako hoće da mu se vjeruje odnosno da mu se da podrška. Od ovih prijašnjih vlasti nismo vidjeli ni malo transparentnosti ni poštenja. Isto tako bi se u tu emisiju uvelo dosta noviteta... Npr. Dio emisije bi bio reportaža, a dio bi išao uživo. Gledatelji bi imali pravo postavljati pitanja kako predsjedniku, tako i odabranim igračima. Išli bi prilozi o pojedinim igračima (tko su, odakle su došli, životni i nogometni put), išli bi prilozi o hajdukovim legendama, čime se danas bave, zatim prilozi o hajdukovcima koji igraju diljem Europe, telefonski razgovori s njima itd. Termin emisije bi bio oko 21 sat na jednoj od lokalnih televizija. Samo ime emisije bi birali navijači u anketi koja bi se provela na službenoj internet stranici (eto čemu služi stranica) itd...

1.18 STARI PLAC

Ako i kada se donese konačna presuda da je Stari plac i formalno Hajdukov, to bi bio financijski spas za klub. Tu bi trebalo napraviti nekoliko vrlo mudrih i dugoročnih projekata. Znam da će mi mnogi zamjerit za ovo što ću sad napisati, ali... Od starog placa treba napravit nešto komercijalno, nešto od čega će klub imat zagarantirana vrlo visoka primanja. Dakle, od viška novca na računu (do kojeg se može doći vrhunskim radom omladinske škole) trebalo bi napravit projekt “nečega“ (da li da to bude veliki trgovački centar sa tri etaže podzemnih garaža i sl.) što će se moći iznajmljivati i od čega će klub ubirat vrlo veliki postotak svih svojih godišnjih prihoda. Naravno za sve ovo bi trebalo provesti detaljan studij isplativosti. I za kraj nisam zaboravlja ragbijaše Nade i baseball klub koji bi s ovim mojim planom praktički izgubili teren za igru i treninge... Hajduk bi se nadasve iz moralnih razloga tim momcima (koji dobiju toliko malo medijskog prostora, a zapravo zaslužuju puno više) trebao odužiti tako da im ustupi jedno od svoja dva pomoćna igrališta na Poljudu! Dakle, izgradnjom trening kampa Hajduk bi tamo smjestio svoje mlađe uzrasne kategorije (idealna lokacija bi bila Lora), seniori bi imali jedno pomoćno i glavno igralište na Poljudu sebi na raspolaganju, dok bi se drugo pomoćno igralište ustupilo ragbijašima i baseball klubu.

1.19 VIZIJA KLUBA U BUDUĆNOSTI

Kao prvo Hajduk d.d. bi trebao izaći na burzu. Ne toliko zbog toga da bi se tamo trgovalo dionicama (ali i zbog toga) već zbog povećanja toliko spominjane transparentnosti u poslovanju kluba. Tamo (na burzi) bi se klub morao kvartalno (svaka tri mjeseca) očitovati o svom financijskom stanju. Svi ljudi bi imali pristup tome i s tog pogleda bi bilo jasno kako posluje uprava.
Što se tiče stvaranja prihoda, osnovna stavka kluba bi bila orijentacija na igrače iz vlastitog pogona i njihova prodaja u europske klubove. Drugi dio prihoda bi dolazio od sponzora i prodanih pretplata odnosno ulaznica.
U slučaju stvaranja velike godišnje neto dobiti klub bi sva ta sredstva ulagao prvo u svoj vlastiti trening kamp, a poslije u kupovinu nekretnina koje bi se iznajmljivale i davale bi dio godišnjih prinosa klubu. Isto tako višak novca bi klub mogao ulagati u kupovinu dionica drugih perspektivnih hrvatskih firmi, te kroz isplatu godišnjih dividendi tih firmi isto tako ostvarivat dio svojih godišnjih primanja.
Jednog dana, kada bi se sve ove ideje ostvarile, Hajduk d.d. bi pod svoje okrilje mogao skupiti i klubove iz drugih sportova u gradu (košarka, rukomet, vaterpolo...), te i njima pomoći da budu jaki kako u Hrvatskoj tako i u Europi. To bi bilo po uzoru na jednu Barcelonu. No ovo je tek pusti san kad promislim u kakvoj se kašeti brokava danas nalazimo...

1.20 OSTALO

Još je čitav niz tema ostao neobrađen, tipa da li je Hajduku potrebno plaćati odvjetnike po ekstremno visokim tarifama ili je bolje da imaju svoju pravnu službu i sl. No o tim i sličnim stvarima nisam dovoljno upućen pa o tome nekom drugom zgodom...



ZA KRAJ

Ovaj program sam napisao isključivo iz apsolutnog nezadovoljstva vođenjem kluba proteklih 15-ak godina. I ne samo kluba, nego kompletnog društva i voljene nam Lijepe naše. Previše toga lošeg se događa, a malo je onih koji su skloni ponuditi rješenja kako ostvariti napredak. Uvijek se sve svodi na isto, oni što su na vlasti loše i korumpirano (gledaju samo i isključivo svoj interes) vode vlast, a oni u opoziciji nekonstruktivno i bez jasne vizije i plana žele doći na vlast, a kad tamo dođu opet gledaju sebe i svoju guzicu. Nema rada, nema reda, nema discipline i što je najvažnije nema želje za napretkom. I to je ono što najviše boli!

U potpunosti podržavam KODEKS koji je napisan! U njemu nema ništa sporno, a ni štetno pa ne vidim razloga da se isti i ne usvoji. Oni koji ga ne žele usvojiti dovoljno govore o svom moralu, poštenju, transparentnosti i obrazovanju...

Dok sam pisao ovaj tekst premišljao sam se dali da se potpišem ili da tekst ostane anoniman. Na kraju se odlučih potpisati i reći nekoliko riječi o sebi... Nisam „ni desni, ni lijevi“, niti me politika kao takva zanima (nikad nisam i neću biti član niti jedne stranke), samo sam jedan običan visokoobrazovani građanin našeg grada. Imam 27 godina, završio sam fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu (dip.ing. elektrotehnike), odnedavno oženjen. Već tri i pol godine sam djelatnik firme Ericsson Nikola Tesla, te živim i radim u Splitu. Višegodišnji sam pretplatnik NK Hajduk (sektor Istok), a otkad znam za sebe sam na stadionu i u nogometu. Posjedujem jednu (simboličnu) dionicu Hajduka i kao takav valjda imam pravo pisati o firmi čiji sam suvlasnik. Od malih nogu sam u nogometu, te sam odigrao mnogo sezona po raznim dalmatinskim niželigašima. Tek od nedavno sam „objesio kopačke o klin“ i nisam više aktivan. Na kratko vrijeme sam radio i kao trener. Kao takav poznajem situaciju u i oko nogometnih klubova tako da u pisanju svega ovoga imam i ponešto iskustva.

Nije mi namjera niti želja pisanjem ovoga uvrijediti nekoga ili nešto slično, već samo želim upozoriti na stanje u klubu (ali i u društvo u kojem živimo) i ljude koji se u i oko njega kreću. Sve što želim je da se uvede rada i reda, pa ako će nekome ove moje ideje pomoći u tome ja sam uvijek na raspolaganju!

U Splitu, 10.01.2010.



Sa štovanjem!

Ante Armanda


mail: ante.armanda@xnet.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.