Navijač Hajduka

srijeda, 10.12.2014.

KANDIDATURA ZA ČLANA NADZORNOG ODBORA


Poštovani čitatelji ovoga bloga, potaknut svi zbivanjima oko našeg kluba kao i kompletnim stanjem u hrvatskom nogometu, ozbiljno razmišljam o tome da se kandidiram na sljedećim izborima za članove Nadzornog Odbora našeg kluba koji će se održati tokom iduće godine. Puno je razloga koji me navode na takvu akciju, od potpune frustracije zbog katastrofalnog vođenja kluba, pa do želje da se napokon neke stvari u ovom društvu počnu razvijati u željenom smjeru. Opcija je stajati i čekati ili ipak pokušati promijeniti stvari na bolje. A stvari se itekako mogu promijeniti na bolje! Potrebna je samo dobra volja, čisti obraz i izbacivanje osobnih interesa tokom upravljanja klubom. Jesmo li sazreli za takav iskorak?! Nisam siguran, no to je ujedno i moja nit vodilja koja me tjera da iz pasivnog stanja izađem iz sjene u želji da klub napokon ozdravi. Dosta mi je i one apatije koja se javlja s vremena na vrijeme jer je u društvu ustaljeno mišljenje kako se nitko normalan ne želi prijaviti na takav natječaj?! E pa evo, ja si utvaram da sam normalan (ako se takvo što opće može mjeriti), sposoban i da čista srca i obraza želim sve najbolje klubu. U daljnjem tekstu želim napraviti detaljnu analizu svih trenutnih problema u klubu, ali i rješenja za svaki od navedenih.

Počnimo od pitanja „Gdje su nestale pare“ stvorene privatizacijom 2009. godine? Ako pogledamo graf od ispod:



Vidimo da je 2009. godine nakon privatizacije klub imao realnu dobit od oko 50 milijuna kuna, dok danas imamo realan gubitak od oko 60-ak milijuna kuna. Znači u 5 godina, 110 milijuna kuna je „negdje potrošeno“.

Da razjasnimo pojmove:

2009 godina – 50 milijuna kuna realnog plusa, odnosno 80 milijuna kuna na računu nakon privatizacije, uz 30 milijuna kuna preuzetih obaveza.

2014 godina – 60-ak milijuna kuna minusa. Prema riječima predsjednika Brbića: „Ukupno smo dužni 86 milijuna kuna, a naša potraživanja, računajući i transfer Anasa Sharbinija, iznose 25 milijuna kuna. Dakle, kada naplatimo potraživanja, naše obveze su 60.8 milijuna kuna, gdje se nalazi i 18.7 milijuna kuna rezerviranih za sudske sporove.“

I onda, gdje je su nestali novci?

1. Igrači su bili preplačeni sa astronomskim ugovorima koji nisu bili tržišno opravdani. Da li se radilo o krivim procjenama ili se tako izvlačio novac, tesko je na to dati pravi odgovor.
2. Postoci u ugovorima. Gotovo svi igrači imaju potpisane ugovore u kojima igrač ima osiguran postotak od oštete kada ode iz kluba.
3. Plaće u radnoj zajednici. Plaće su potpuno nerealne i previsoke s obzirom na bilancu društva. Poslije ću iznijeti konkretnu analizu brojki koja je pomalo nevjerojatna.
4. Broj igrača koji imaju profesionalni ugovor je jednostavno prevelik! Pogodovanje managerima i svim ostalim „prijateljima kluba“ dovelo nas je do toga da imamo preglomazan i u ovim uvjetima gotovo neodrživi seniorski pogon.

Da zaključimo, onako narodno:
Puno je ljudi na Hajdukovoj sisi i svima je lipo jer sisa još uvijek daje puno mlika.

Što se tiče aktualne Uprave, oni su riješili tek točku pod brojem jedan. Zapravo nisu ni imali izbora jer da nisu srezali faraonske ugovore, klub bi odavno bankrotirao!

Po meni točka pod brojem dva predstavlja ujedno i najveći poraz sadašnje Uprave (pa i Nadzornog odbora koji je iste te radnje i odobrio). Nevjerojatno je da skoro svi igrači koji imaju ugovor sa klubom ujedno imaju i postotak od potencijalnog transfera. Sigurno smo jedini klub u svijetu koji posluje na takav način! Da pojasnim, i oni igrači koji imaju mjesečno 10 tisuća kuna brutto (najniži ugovori), i oni koji imaju mjesečno 10 tisuća eura brutto (najviši ugovori), gotovo svi imaju postotak! Cista sramota i pogodovanje!

Osobno sam pratio tijek suđenja Širić-Djedović i gore dva opisana načina, preplaćivanje ugovora, odnosno postotak pri transferu igrača ujedno opisuju najelegantnije načine kako se stvarao crni novac kojim se onda plaćalo pošteno suđenje. Ova Uprava jednostavno se nije obračunala s postotcima i to im može služiti na sramotu. I sve pod parolom ne dajemo velike ugovore, pa time pravdaju postotak prilikom odlaska.

Moj zaključak je da postotke treba u potpunosti izbaciti jer oni su rak rana današnjeg kluba!

Uostalom zar je opravdano da jedan Avdija Vršajević ima postotak od ugovora?! Doveden je iz Bosne u Hajduk gdje je dobio višestruko bolji ugovor. S druge strane praktično mu se revitalizirala karijera, ali opet, netko mu je uz sve to ponudio i postotak u ugovoru?! Ili npr. Nižić za kojega mjesecima nisu mogli procijeniti da li je igrač s kojim trebamo potpisati ugovor, pa me se onda nakon svega dalo i ugovor i postotak. A doveli smo ga iz druge belgijske lige?! Mutno i sumnjivo, ali sve po zakonu. Zato kažem da je krajnje vrijeme je da se tome stane na kraj! Ako se sjetimo koliki su se postoci isplatili prilikom transfera Kalinića, Vukušića i ostalih, ispada da danas uopće ne bi imali dug od 60 milijuna kuna da nije bilo famoznih postotaka. No zato su nečiji džepovi dupkom puni...

Evo i aktualnog primjera potpisa ugovora sa našim najmlađim članovima seniorske ekipe, Vlašićem, Balićem i Hairlahovićem. Na direktan upit novinara gospodinu Vučeviću, da li u potpisanim ugovorima igrači imaju postotak od odštete, Vučević odgovara da je to poslovna tajna. I što onda ostaje meni kao navijaču/dioničaru, nego da sumnjam u sve to. Hipotetski, ako je npr. Vučević sa Vlašićem potpisao ugovor u kojem Vlašić ima zagarantirano 20% od odštete prilikom transfera i recimo da se ostvari transfer Vlašića u iznosu od 3 milijuna eura (recimo da je to realna cijena). Pojednostavljeno ispada da bi Hajduk od transfera zaradio 2,4 milijuna eura, dok bi Vlašiću išlo 600 tisuća eura. E sad, ako znamo da su Joško Vlašić i Goran Vučević veliki prijatelji, onda cijela priča ispada dodatno sumnjiva, a i vrlo je upitno da li je onda klub direktno oštećen i to za popriličan iznos. Znam, iz kluba se uvijek mogu pravdati da možda Vlašić ne bi ni potpisao ugovor da mu nisu dali postotak i sl.

Ponavljam, nemam uvid kakav je ugovor potpisan u ovom slučaju, ali hoću reći da je zadaća ljudi iz Nadzornog odbora da ukinu praksu potpisivanja svih novih ugovora koji imaju postotak jer je ovo sramota za čitav klub! I u ovoj gore priči nisu problem ni Goran Vučević ni obitelj Vlašić, već sistem koji im ostavlja mogućnost da se ovakvi ugovori uopće potpisuju! Tome jednostavno treba stati na kraj.

Što se tiče plaća radne zajednice, što mislite kolika je prosječna plaća unutar radne zajednice? Od 2010. godine na ovamo, masa za plaće članovima radne zajednice jest skočila sa 8,5 milijuna kuna godišnje na cca. 10 milijuna kuna godišnje.

Radna zajednica:

Uprava 1, Administracija 2, Odnosi s javnošcu 3, Financijska služba 5, Marketing 3, Ugostiteljski trakt 8, Članstvo 2, Logistika 22, Vozač 1. Ukupno 46 članova.

Podijelimo li 10 milijuna kuna sa 46 članova, te sa 12 mjeseci u godini i dobit ćemo nevjerojatan podatak da prosječna brutto plaća radnoj zajednici iznosi nešto više od 18 000 kuna brutto! Ponavljam prosjek je nešto veći od 18000 kuna brutto! Za firmu koja je na rubu bankrota ovo jednostavno spada u rubriku vjerovali ili ne. I onda svi pričaju jeli Brbićevih 54000 brutto mjesečno (koje usput ako je vjerovati kuloarima prima bez kašnjenja za razliku od ostatka radne zajednice) problem ili ne, a nitko ne spominje prosječnih 18000 kuna. Da plivaju u novcu 18000 kuna bi možda bilo opravdano, a ovako stvarno ne znam kako je ovo moguće i kako ovo odgovorni u klubu to toleriraju. Valjda se boje otpora koji bi uslijedio usred potencijalnih rezanja.

Zadnja točka, broj igrača pod ugovorom u seniorskom pogonu jest jednostavno neodrživ. Trenutna brojka od oko 45 igrača je nastala opet usred raznih pogodovanja i ad hoc sklapanja ugovora (tipa tražimo napadača, kupimo Timu, tražimo lijevog beka, kupimo Vasilja i sl.). Pojednostavljeno, ovako ispada da slabo plaćamo 45 igrača, umjesto da dobro plaćamo 25 igrača, a sve za iste(ili čak još manje) pare. Umjesto da koncentriramo kvalitetu, mi je rasipamo i stvaramo kaos.

Kako dalje? S ovakvim razmišljanjem trenutne Uprave i odobravanje Nadzorno odbora jednostavno teško možemo naprijed. Potrebni su bolni rezovi ako želimo stvarni napredak jer sve ovo što danas imamo jest obično (financijsko) preživljavanje, uz vrlo neizvjesnu budućnost. Ako proučimo prognozu prihoda i rashoda iz službenog dokumenta „Plana restrukturiranja“ (napisanog od strane aktualne Uprave) onda vidimo da se u stavci prihodi očekuju prihodi od transfera igrača u iznosu od 37,5 milijuna kuna (5 milijuna eura) i to u svakoj narednoj godini?! I na tome oni baziraju naš financijski (i svaki drugi) oporavak?! Ovo izgleda nerealnije od proračuna Republike Hrvatske. Otprilike meni ovo sliči na onu, napišimo rashode, napišimo prihode, pa koliko fali stavimo da ćemo utržiti od transfera igrača... Jednostavno neozbiljno!

4.1.1. Prognoza prihoda i rashoda za 2014-2016
Tablica 16. Prognoza prihoda i rashoda za 2014-2016



Slika 10. Prikaz strukture prihoda za razdoblje 2011 – 2016



Slika 11. Prikaz strukture rashoda za razdoblje 2011 – 2016



Po gore navedenom, ispada da godišnje imamo 30-ak milijuna sigurnih prihoda, te 50-ak milijuna sigurnih rashoda (može biti i više prihoda odnosno rashoda, ovisno o tome dokle doguramo u europskim natjecanjima, odnosno kupu). Svejedno, 20-ak milijuna moramo nabaviti prodajmo igrača samo da bi imali „pozitivnu nulu“, bez da smanjimo realan dug sa početka ove priče?! Da li je to realno? Jest, ako su nam svi igrači u prodajnom izlogu, ako ćemo stalno prodavati ispod cijene, ako će nam Milić ići za 500 tisuća eura i sl... Drugim riječima treba godišnje ostvariti barem nekoliko unosnih transfera naših najboljih igrača da bi uopće preživjeli. I kako onda imati ujedno i sportski rezultat?! Pa nikako, samo ako nam se zvijezde poklope, odnosno ako slučajno uz trenutak inspiracije pojedinca prođemo u Europsku ligu.



Može li drugačije?! Naravno da može! Samo treba secirati gdje su problemi. Za početak, da smanjimo rashode. Da radna zajednica godišnje košta 7 umjesto 10 milijuna kuna. Da umjesto 45 igrača pod ugovorom to svedemo na realnu brojku od 25 igrača.

Tako su danas primanja igrača na razini od oko 19 milijuna kuna, dok treneri koštaju još oko 5 milijuna kuna. Plus što se na stipendijske ugovore i hranarine troši oko 2 milijuna kuna. Koliko tu imamo mogućnosti uštede?

Npr. ako napravimo 4 kategorije plaća prvotimaca:
120 tisuća eura (10 tisuća eura mjesečno) – 6 prvotimaca
96 tisuća eura (8 tisuća eura mjesečno) – 6 prvotimaca
72 tisuća eura (6 tisuća eura mjesečno) – 6 prvotimaca
48 tisuća eura (4 tisuća eura mjesečno) – 6 prvotimaca

To bi ukupno bilo cca. 2 milijuna eura godišnje za plaće prvotimaca (i to relativno dobre i unosne plaće) čime bismo ostvarili uštedu od dodatna 4 milijuna kuna u odnosu na sada. Dodatna ušteda na trenerima, možda i odustajanje od skupih priprema u Turskoj i eto nas na godišnjim rashodima od oko 40 milijuna kuna.



Drugim riječima, razlika između sigurnih prihoda i sigurnih rashoda bi se trebala kretati između 5 i 10 milijuna kuna. Sve poviše toga slabi Hajdukovu pregovaraču poziciju, te zahtjeva rasprodaju igrača. Sa 5 do 10 milijuna kuna razlike, Hajduk ne bi bio primoran prodavati igrače na svaki mig potencijalnih kupaca, te bi se igrači poput Balića, Bašića, Vlašića i drugih mogli dugoročnije vezati za klub, te bi isti mogli napustiti klub samo u slučaju pravih i unosnih ponuda.

Kako ovo ostvariti? Za to treba puno više odlučnosti! U sportskom smislu trebamo imati sportskog direktora koji treba donositi odluke. Kojih je to 4-5 mladih igrača koje treba forsirati, jeli Kiš taj ili nije, ima li Caktaš kapacitet igrača za prvu momčad ili možda trebamo forsirati Balića, jeli vrijeme za Mikanovića, mogu li Bašić i Mujan biti krila budućnosti, dokad ćemo čekati Maglicu, jeli Jozo livi bek ili treba tražiti novoga... Puno je lutanja, puno je pogodovanja, puno je utjecaja sa strane i pri tom rezultat naravno pati.

Kakav odnos treba imati prema „dobrotvorima kluba“? Još jedno zanimljivo pitanje. Danas kad zagusti, onda stižu pozajmice od dobrotvora kao što su Andabaka ili Pašalić? „Heroji ili zločinci“, figurativno gledano, pitanje je sad? Moje misljenje jest da sve te utjecaje treba eliminirati iz rada kluba. Nije li nas samo K. Ljubičić koštao 5 milijuna kuna, a doveden je mimo struke kluba uz dobre namjere gospodina Andabake. Ništa protiv njega osobno, ali u tome i jest problem što se svatko miješa svakome u posao, uz „dobre namjere“.

Uglavnom, da zaključimo, za oporavak i sportski i financijski potrebne su snažne reforme koje bi utjecale na mnoge koji dobro sisu Hajdukovu sisu. Imamo li snage za to? Uz aktualno vodstvo čisto sumnjam jer previše je onih koji dobro žive od toga, a sve to za posljedicu ima loš sportski rezultat i golemo nezadovoljstvo među navijačkim pukom.

Dalo bi se ovdje još puno toga napisati, kao što je odnos kluba prema HNS-u, zanemarivanje djela Hrvoja Maleša, zanemarivanje baze klubova u splitsko-dalmatinskoj županiji, ali nema smisla siriti priču...

I za kraj, ako se zaista i odlučim kandidirati na sljedećim izborima znam da nemam prevelike šanse da uspijem. Pobijediti će oni koji obećaju „3 naslova u 4 godine“, oni koji obećaju da će dovesti „velike sponzore“, oni koji dokazu „na koliko su gostovanja bili“, oni koji se slikaju u novinama ljubeći Hajdukov šal i sl... A čak i da kojim čudom uspijem, ima li uopće još ljudi koji zaista žele riješiti gore navedene strukturne probleme? Čisto sumnjam, ali se ujedno i nadam. Isto tako nadam da će ovo moje izlaganje potaknuti sve one koji slično razmišljaju da se i oni prijave.

U nadi da zaista postoje ljudi koji nemaju svoju cijenu, koji stavljaju društveni interes daleko ispred osobnog, koji žele bolji i pravedniji svijet, koji žele oko sebe sretnije ljude, šaljem vam puno sportskih pozdrava!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

10.12.2014. u 21:52 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.01.2014.

VIZIJA RAZVOJA KLUBA IZ KUTA OBIČNOG NAVIJAČA


Nakon dužeg vremena evo me opet na blogu. Ovaj put ću malo pisati o vlastitoj viziji razvoja kluba s obzirom na trenutak u kojem se nalazimo. Kredit oko vrata, radna zajednica bez plaća, neizvjesnost pred nama... A opet s druge strane samo nekoliko dobrih transfera i ponovno ćemo ugledati svjetlo na kraju tunela. No ono što umara sve istinske navijače jesu zaista spore reforme koje se događaju u klubu, te apsolutni izostanak preuzimanja odgovornosti kada se dogode određeni propusti.

Krenimo sa strukom. Svaki ozbiljan klub mora imati ozbiljno ustrojstvo kada je u pitanju struka jer to je jedini normalan put da se naš klub vrati na nekadašnje stare staze slave. Ajmo ovako laički posložiti stvari. Predsjednik kluba koji je izabran od strane Nadzornog odbora zadužen je da organizira i u klub dovede ljude od povjerenja koji je će upravljati strukom. Znači predsjedniku je GLAVNA zadaća da imenuje sportskog direktora koji dalje treba odabrati trenera seniorske ekipe, brinuti se o kadru igrača, te usko surađivati sa šefom omladinske škole. Gospodin Brbić je dosada napravio dva potpuna promašaja kada su u pitanju sportski direktori. Imenovanje Sergija Krešića kojeg je poslije prozivao za nerad, te Šveđanina Andersona koji je otišao iz „obiteljskih razloga“ dva su apsolutna promašaja koji nas u konačnici koštaju ako ničeg drugoga onda stagnacije u smislu organizacije rada. Vučević kao treća sreća?! Najgore od svega je što zapravo nema (makar moralne) odgovornosti da se izađe pred medije i kaže „ja sam pogriješio pri odabiru Krešića ili Andersona i sl.“ Stvarno živimo u državi u kojoj nitko ni za što ne odgovara... Uz to se Anderson doveo uz obrazloženje kako „trebamo imati stranca jer na njega ne mogu utjecati domaći manageri i roditelji“, a onda svega nekoliko mjeseci nakon opet povratak na domaćeg čovika?! Očito se mišljenje mijenja kako vitar puše, a teatar apsurda se nastavlja... Uz to, da sve bude još i gore, na predstavljanju Vučević proziva „pojedince“ iz omladinske škole da su totalni neprofesionalci?! Naravno Brbić sjedi pored njega i ništa ne komentira iako bi se normalan predsjednik trebao barem malo zacrvenjeti jer tu itekako ima i njegove odgovornosti ako se zaista tako radilo u omladinskom pogonu! Goranu želim puno sriće u radu kao i svim njegovim prethodnicima iako nas svojim proteklim boravcima na mjestu voditelja omladinske škole, te trenera seniorske ekipe nije pretjerano oduševio.

S druge strane ako netko zaslužuje plus kada je u pitanju struka onda je to svakako trener Tudor. Daleko od toga da nije radio određene greške u ovoj polusezoni. Daleko od toga da nije (barem dijelom) odgovoran za ispadanje od Dile, te za petardu na Maksimiru, ali generalno gledano napredak u igri, te pravi hajdučki pristup mene je zadovoljio. Zadovoljio isključivo s obzirom na tanak igrački kadar kojeg imamo jer realno gledano daleko smo mi još od ozbiljne ekipe i moćnog kluba. I zato Tuši kapa do poda, a uz dodatnu selekciju (napadač i lijevi bek) možda ekipa na proljeće bude još i bolje izgledala. Iz mog kuta potvrda njegovog dobrog rada jest i apsolutno povećana cijena mnogim igračima. Maloča, Kouassi, Maloku, Pašalić, Mikanović, Kalinić i Vršajević igrači su koji su u izlogu i za koje se mogu ostvariti solidni transferi ako bude bilo pameti i poštenja. Ono što mene muči jest osjećaj da Tudor zapravo ima podršku vrha kluba samo do trenutka dok momčad ne naniže par poraza za redom. Njegova je sreća što sezona nije potrajala još par kola jer je pri kraju došlo do određene krize igre uzrokovane prije svega tankim igračkim kadrom što ga je u konačnici moglo stajati mjesta na klupi. Ono što bih ja volio vidjeti jest odlučnu Upravu (odnosno predsjednika) s mudima koji će stati iza trenera i kada rezultat malo krene po zlu. Ajmo konkretnije, nije li sada pravi moment da Brbić stane iza Tudora, ponudi mu višegodišnji ugovor, te da ga unaprijed ogradi od svih navijačkih pritisaka izjavom da ga neće smijeniti čak i usprkos možebitnoj rezultatskoj krizi? Ili još bolje da će otići s mjesta predsjednika kluba ako se promjeni trener Tudor („ako padne on padam i ja“). Ne, to se naravno neće dogoditi, nego će mu sada ponuditi višegodišnji ugovor uz smiješak i tapšanje mi smo uz tebe, a kad kriza nastupi bit će lagano izjava u standardnom stilu „trebali smo šok terapiju“, „trener je odgovoran za rezultat i sl.“ Vječno pogodovanje navijačkim pritiscima i pranje ruku od odgovornosti, to je naša realnost. A to što klub nije financijski u stanju osigurati bolje igrače, taj dio odgovornosti će se preskočiti. Ako pogledamo malo okolo, evo primjera Alexa Fergusona koji je na klupi Manchestera proveo punih 27 sezona. Od toga prvih 6 sezona nije osvojio niti jedan trofej, ali se vjerovalo u njega, istrpjele su se početničke greške i na kraju imamo praktički jednog od najtrofejnijih trenera svih vremena. Znam da se danas živi mnogo bržim tempom života i da ovo nije najbolja usporedba, ali poanta jest da se iza pojedinog trenera treba stati i u teškim trenucima ako je procjena vrha kluba da je taj trener veliki potencijal za budućnosti. Pa koji je to trener uspio u prvoj sezoni nešto konkretnije napraviti?! I najboljim trenerima svijeta je potrebna barem jedna sezona da donekle poslože ekipu po svom guštu, a mi trenere mijenjamo kao čarape. I što je još i gore stvari su tako posložene da i mi navijači uvijek u treneru nađemo najvećeg krivca... Isto tako stalne promjene trenera sputavaju razvoj pojedinih igrača, te svakako smanjuju prihodovnu stranu kluba. Evo uzmimo za primjer prošlog trenera Krstičevića (potpuno je nebitan on kao osoba i trener, ovo je samo primjer) koji jest uspio „izbaciti“ Radoševića, dok su mu Milić i Andrijašević bili top igrači. I onda dođe novi trener (u ovom slučaju Tudor, što je isto tako potpuno nebitno) kod kojeg ni Milić ni Andrijašević „nisu na mapi“. I praktično klub je privremeno izgubio dva potencijalno dobra transfera. Da određeni trener radi u kontinuitetu (bez obzira o kome je riječ), onda bi selekcija igrača, potencijalni transferi, a na kraju krajeva i prihodi kluba bili puno veći.


Evo iz moje perspektive par točaka vizije razvoja kluba s obzirom na trenutak u kojem se nalazimo:

1. Treneru Tudoru treba dati bezrezervnu podršku i višegodišnji ugovor. Naravno to podrazumijeva da sam može samostalno birati članove svoga stožera.

2. U potpunosti treba ukinuti postotke prilikom transfera pojedinih igrača! Ovo jest i dalje rak rana kluba o kojoj se priča uz obrazloženje „kako je to normalno u ovakvim uvjetima“ i što je još gore dobar dio navijača tu priču prihvaća. Meni kao navijaču to je apsolutno neprihvatljivo! Ne treba niti napominjati kako se time stvara legalna potencijalna siva zona u kojoj se novac može itekako dobro podijeliti. Naravno da nemam dokaza da se takvo što i radi, ali da mi je sumnjivo, to svakako jest. Upravo zbog tih postotaka u narednom prijelaznom roku što postoci, što porez pojest će nam gotovo polovicu iznosa svih transfera.
Zašto mi se ovo čini kao siva zona?! Pa uzmimo primjer Avdije Vršajevića. Doveden je iz Bosne u Hajduk. Cifra koja se vrtjela u novinama vezana za njegove prihode u klubu jest sigurno barem duplo veća od onoga što je primao u Bosni. E sad, dovodimo određenog igrača u godinama, dajemo mu priliku da igra u Hajduku, ima za svoje prilike jako dobar ugovor. I čemu onda postotak prilikom transfera?! Hm, blago rečeno nije mi jasno... Ili mi je sve kristalno jasno, ali zato i jesmo financijski gledano u govnima već godinama. Da i ne govorim da je ovakvim ugovorima širom otvoreno polje svim drugim managerima da ucjenjuju klub. „Ako si dao ovome, moraš dat i mom malom i sl“.
Isto tako javna je tajna da se sa pojedinim igračem potpisao ugovor (ova Uprava ga je potpisala) gdje mu je u ugovoru zagarantirano da ima 70% nastupa?! Ne tako davno Reno Sinovčić je inzistirao da i Tomasov dobije takav ugovor, pa je odbijen od strane Nadzornog odbora uz obrazloženje „da nitko neće ucjenjivati klub i da tko normalan može garantirati igraču 70% nastupa“. Očito da se može, samo je bitno tko se dogovara. Hm, opet se mišljenje mijenja kako vitar puše. Ok, uvijek će se naći neko opravdanje iz kluba i za ovakav postupak, ali meni je ovo blago rečeno smiješno i nedosljedno. I opet nitko nema odgovornost za „naglo promijenjene stavove“. I onda mi navijači moramo sve to moramo trpjeti i gledati propadanje kluba...
Isto tako ulica priča da igrači koji potpišu ugovor sa određenom managerskom kućom imaju malo bolji status nego oni koji takav ugovor ne potpišu. Sve je naravno nedokazivo, a ako je to istina pojedini igrači bi možda mogli i malo progovoriti o tome... Ili ipak previše očekujem?
Da zaključim, postotke bi jednostavno trebalo ukinuti!

3. Klub je prisiljen na prodaju igrača. Svi igrači koji postignu dobru cijenu jednostavno moraju otići, a na sportskom direktoru ja da odmah ima spremna nova imena u slučaju prodaje pojedinog igrača. Ja prvi kao navijač bi volio da to nije tako, da razvijamo mlade igrače nekoliko sezona i slično, ali situacija nam nalaže da je pametna (ras)prodaja jedino moguće rješenje. Od potencijalnih transfera dio će otići na postotke, dio direktno u gradski proračun radi vraćanja kredita, te će realno klubu ostati jako malo od svega toga. Usput, nije li ono gospodin Brbić ima nešto više od godinu dana rekao kako će kredit sigurno biti vraćen na vrijeme? Nije li rekao da će brojači biti uvedeni do proljeća? Rekao pa porekao... Isto tako dugoročno gledano, klub bi od svih prihoda iz transfera trebao određeni iznos (recimo 25%) stavljati „sa strane“, kao novčanu bazu s kojom bi se popunjavao igrački kadar na deficitarnim pozicijama. Zar je zaista tako teško osmisliti neki financijski gledano održivi model kada su u pitanju kupovina i prodaja igrača?!

4. Svima su puna usta omladinskog pogona. Evo je i Vučević čim se ustoličio najavio potpise ugovora sa mladim igračima. Odmah da kažem, ja takav pristup apsolutno podržavam! Samo što to ne smije biti „mrtvo slovo na papiru“. Vlašić, Balić, Bašić, Blažević, Maloku i ostali jesu naša budućnost, ali sa svakim od njih se treba imati individualni pristup. Pojedinci će moći odmah uskočiti u vatru, dok je pojedincima potrebna određena prilagodba kroz posudbe i slično. Zato treba postojati odrediti novčani fond koji će pratiti godišnje između 5 i 10 igrača koji će biti na posudbama, a koji će biti sufinancirani od strane kluba. Uzmimo opet primjer Kiša. Tudor ga ne cijeni i to je njegovo pravo. Momak ima određeni potencijal i zapravo nitko ne može sa sigurnošću reći o kakvom se igraču (gledano kroz seniorsku konkurenciju) radi. Ako ode i postane igrač, onda će svi pljucati Tudora da nije prepoznao potencijal i slično. No zašto klub ne preuzme odgovornost?! Ako je procjena struke da bi mogao u budućnosti postati klasa, zašto ga ne poslati na posudbu uz određeno sufinanciranje i nadati se njegovom razvoju u ekstra igrača? I ne samo on, može u tu kategoriju i Mujan i Kušeta i Kovačić i još mnogi drugi. Zar nam opet trebaju slučajevi poput Rebića, Modrića, Prše, pa čak i Čopa?! Moram priznati da je ovdje vizija praćenja igrača na posudbi potpuno izostala. Da ne kažem kako vlada potpuna nebriga o istima jer pojedini posuđeni igrači nisu čak niti u prvih 11 u nekim drugoligaškim ekipama.

5. Treneri u omladinskom pogonu su posebna priča. Tu tek vlada totalni kaos. Svakih godinu dana nova garnitura. Vizija? Zašto trener juniora ne bi bio netko sa poznatim nogometnim imenom, te višegodišnjim ugovorom (svojevremeno sam na tom mjestu zagovarao Vulića)? U klubu se postavljaju kao da je nebitno tko trenira dicu, a to je zapravo krucijalno u razvoju mladih igrača... Svake godine neka nova reorganizacija, tako da je riječ kontinuitet ovdje potpuno nepoznat.

6. Ove godine dogodilo se dosada nemoguće! Sad već čuvena „vaučerizacija“ zbližila je navijačke skupine. Tema je preširoka da bi je ovdje obradio (iako planiram uskoro), ali klub bi i ovdje trebao imati jasniji stav. Još ima 4 godine kada sam napisao PLAN I PROGRAM ZA OZDRAVLJENJE HAJDUKA koje je objavljen na ovom blogu, kao jednu od točaka razvoja naveo sam zapravo zbližavanje navijačkih skupina kroz razne akcije. Tada se dobar dio naših navijača nije složio s tim, no danas svjedočimo upravo tom scenariju. Naš klub treba i na tome posebno raditi jer normalniji odnosi među skupinama mogu podići i gledanost utakmica, ali i dovesti do manjih kazni kada su navijački neredi u pitanju. Aktivni dijalog i približenost navijačima rješava mnoge probleme. Do sada nije bilo sluha za takvo što poglavito jer navijači traže od odgovornih odgovore na mnoga škakljiva pitanja pa se radi toga izbjegavaju bilo kakvi ozbiljniji razgovori. Povećanjem transparentnosti u radu, može se i jasnije izaći pred navijače i sa prijedlozima i sa određenim zahtjevima. Ima li trenutno vodstvo Hajduka snage za to? Do sada se nisu pokazali...

7. Odjel za marketing - Apsolutni palac gore za voditelja Aljošu Bašića, ali i za predsjednika Brbića koji ga je odabrao na natječaju (u gornjem tekstu sam ga prozivao, ovdje zaslužuje pohvalu i za odabir kandidata, ali i za sluh kad je marketing u pitanju). Sve akcije koje su pokrenute, sa manje ili više uspjeha su provedene i što je najvažnije Hajduk od svega toga ima financijsku korist, a ako se nastavi kontinuirani rad na ovom području, prihodi će u budućnosti biti i veći (o ovom segmentu brandiranja i o tome kako to unovčiti sam više puta pisao na blogu pa se neću ponavljati) jer će i pozicija Hajduka u pregovorima biti bolja kako vrijeme bude odmicalo. Pivo, sličice, vina, šoldi, sunčane naočale... Ulog u posao nula kuna, a prihod značajan. Još ako klub jednog dana bude financijski stabilan i ako sam bude sposoban uložiti određeni novac za marketinško predstavljanje ovih proizvoda, rezultat će biti još i bolji. Je, znam da često ljudi znaju grintat, moglo se ovako i onako, u stilu da se i ovo što je do sada napravljeno moglo bolje izvesti, ali iz moje perspektive ovdje je napravljen golem početni posao. Isto tako ovo jest pljuska svim prethodnim predsjednicima Hajduka (Grgić, Peroš, Svaguša, Grbić i ostali...) koji su imali mogućnost već odavno pokrenuti ovakav projekt, ali to iz određenih razloga nisu napravili. Ako uzmemo da bi klub od ovih aktivnosti godišnje mogao uprihoditi iznos i do 5 milijuna kuna, onda izračunajmo koliko je klub zapravo izgubio svih prethodnih godina, a posebno u godini kada se slavila stota godišnjica postojanja... Da se na vrijeme krenulo s ovakvim projektima, danas možda uopće ne bismo bili u dugovima. No možda nekada treba i dotaknuti dno, da bi se počelo ozbiljno razmišljati... Zato je ovo velika sramota za sve prethodnike, jer je ovime dokazano da se novac može stvoriti ako postoje dobri projekti. Potaknut ovim pozitivnim primjerom isto tako se nadam da ćemo u budućnosti pričati kako je sramota svih prethodnika bila što su stavljali postotke u ugovore kada dođe netko tko će tome stati na kraj i tko će pokazati da je to itekako moguće.

8. Razvojem palete artikala koji će koristiti Hajduk kao ime zapravo se može sufinancirati i pojedino buduće pojačanje kluba na način da sam igrač ima dio zarade od toga. Npr. ako klub „sutra“ vrati u klub Ibričića, zašto on ne bi uz fiksni dio plaće imamo i postotak od sunčanih naočala koje će nositi njegovo ime. Uzeo sam banalan primjer, može se i raditi o nekom prehrambenom proizvodu i sl. Uglavnom, razvijanje marketinga nudi i mogućnost samim igračima da koriste svoj vlastiti imidž za zaradu naravno u suradnji s klubom. Ili npr. Niko Kranjčar kao maneken za neko buduće Hajdučko pivo. Mislim da bi se naklada znatno povećala... Ha, ha...

9. Odjel za članstvo – Iz moje perspektive i ovdje je napravljen veliki korak naprijed. Voditelj odjela Jasenko Ljubica odiše odlučnošću. Napravljen je i javno prezentiran program rada odjela, definiran je odnos sa društvima prijatelja Hajduka, napravljena je baza članova, uskoro će članovi imati i dodatne pogodnosti... U usporedbi kako je prije bilo, ovo je golemi korak naprijed iako ima tu još dosta prostora za zbližavanje kluba sa svojim članovima. Najava o 100 000 pretplatnika kroz desetak godina je malo preoptimistična iako nije nemoguća, no to će ponajprije ovisiti o politici upravljanja kluba, te o sportskim rezultatima jer ipak je to najveći magnet koji može privući ljude. U svakom slučaju pratiti ću daljnji razvoj i nadam se uspješnim projektima ovoga sektora u vrlo skorom razdoblju.

10. Humanitarne akcije koje pokreće klub trebale bi biti puno češće i organiziranije. Naoko nebitna stavka, ali koja opisuje dosta turbulentno stanje u klubu. O humanosti se često i ne razmišlja. Istina je hajdukovci se uvijek odazovu određenim pozivima i akcijama, ali ne bi li i sam klub mogao inicirati sudjelovanje u pomoći (makar simboličnoj) određenim udrugama kojima je to potrebno. Ipak većina nogometaša u klubu za hrvatske prilike ostvaruje ekstra velike zarade i zato bi hajdučko srce ipak trebalo biti veće. Kad se već skuplja prilog od kazni igračima za „janjetinu kod Dunde“, onda bi mogao postojati i fond u kojeg bi se uplaćivala sredstva za one kojima je to potrebno. I simbolične vrijednosti pogotovo u Božićno vrijeme mogu značiti mnogo onima kojima je to potrebno pogotovo ako stignu iz ruku igrača Hajduka.

Moglo bi se još puno toga ovdje napisati, ali i ovako sam razdužio samu temu. Za kraj želim svim čitateljima ovog bloga i svim djelatnicima NK Hajduk svako dobro i sve najbolje u Novoj 2014. godini uz nadu da će borba za titulu trajati do zadnjeg kola! Vječni optimist...



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

06.01.2014. u 17:51 • 2 KomentaraPrint#

subota, 03.08.2013.

HOĆE LI I OVE GODINE NAŠA NADA UMRIJETI U KOLOVOZU?


Osim izuzetka u sezoni 2010/2011 kada je Stanko Poklepović Špaco uveo našu momčad u UEFA Ligu, izgleda kao da se svake godine ponavlja ista priča kada je naš voljeni klub u pitanju. Krećemo euforično nakon prvih ljetnih nastupa, u navijačkim krugovima se nerealno priča o „nikad boljem“ Hajduku, europski protivnici se uvijek lagano podcjenjuju, a onda malo iza Velike Gospe kada se podvuče crta, uvijek nastaje „velika depresija“ uzrokovana ranim euro ispadanjem, ali i već pomalo frustrirajućim velikim bodovnim zaostatkom za Dinamom već u ranoj fazi prvenstva. Hoće li i ove godine naša nada umrijeti u kolovozu? Nadajmo se da neće...

TUDOR

Što se tiče početka ove sezone moram priznati da je sve do ovog četvrtka Hajduk izgledao jako dobro! Igrali smo hrabro, borbeno, agresivno i napadački! Najveće zasluge za to idu kako igračima tako i cijelom stručnom stožeru na čelu sa Igorom Tudorom. Ne zaboravimo da je Tudor u ovom prijelaznom roku bio i sportski direktor (dok nije došao Andersson) i trener, te je taj delikatan posao za sada napravio po meni za ocjenu vrlo dobar!

Podsjetimo se krenuo je sa neuspjelim 3-4-3 eksperimentom prošlog proljeća protiv Splita u Parku mladeži, a danas koristi respektabilni 4-3-3 sustava u kojem i 2 beka iz zadnje linije stižu u samu završnicu. Tudor za sada dobro i brzo uči (iako radi određene početničke greške), prihvaća kritiku i preuzima odgovornost na sebe. Radi upravo ono što gotovo svi njegovi prethodnici nisu bili kadri. Iskreno, nisam od njega ovo očekivao kada je preuzeo trenersku palicu i moram priznati da sam ugodno iznenađen. Još na početku svog mandata odustao je od igre sa trojicom u zadnjoj liniji shvativši da tercet MMM (Maloča desno –Milić sredina – Milović lijevo) jednostavno nije predodređen za sustav 3-4-3. Poznato je da je dobar trener onaj trener koji sustav prilagodi kadru kojeg ima, a ne onaj koji od igrača traži da se prilagode trenerovom idealnom konceptu. Zato se Tudor na početku ove sezone opredijelio za 4-3-3 sustav i u potpunosti je pogodio!

ANĐELKOVIĆ

Pogodio je Tudor i kada su u pitanju pojačanja, bolje rečeno jedino pojačanje kojeg je Hajduk doveo u svoju ekipu. Ime mu je Mislav Anđelković! Momak iz Mokošice unatoč unosnijim i prije svega sigurnijim primanjima koje su mu nudili Split i Rijeka, odlučio se za srce i bili dres. Izlizana fraza „nije u šoldima sve“ još jednom se pokazala ispravnom jer one emocije koje mu naši navijači mogu pokloniti, njemu kao vrhunskoj osobi nisu vrijedne novca koji mu se na drugim adresama nudio.

Još je poučnija priča o ovom momku koji je prije 10-ak godina bio na Poljudu, a tadašnji ljudi iz kluba su mu zatvorili vrata kluba jer je Mislav htio upisati gimnaziju dok su ga oni gurali u trogodišnju školu?! Umjesto da mu se poklone jer je spreman ići u gimnaziju i ozbiljno se baviti sportom oni su ga praktički otjerali iz kluba! Takvim djelatnicima ne da nije mjesto u našem klubu, već bi im trebalo javno obznaniti imena da se vidi o kakvim se prije svega lošim ljudima radi. Ma zamislite dječaka od 14 godina pred kojim je tada nepoznati životni put, uz veliku mogućnost da mu se karijera nogometaša nikada ne ostvari (ozljede, talent koji se ne razvije do kraja...), a kojeg ti neodgovorni ljudi iz kluba odgovaraju od škole i zapravo ga tjeraju na put u propast ukoliko ne uspije u nogometu?! Koliko li su ljudskih sudbina tako već i uništili?! Ne ponovilo se, a Mislavu veliko bravo i hvala na svom odabiru!

IGRA

Igrački gledano Tudor je u Anđelkoviću pronašao kvalitetan osigurač u veznom redu. Upravo radi toga dva beka imaju prostora za put prema naprijed jer Mislav stalno ostaje nazad da zatvori rupe i popuni prostor u obrani kada protivnik krene u protuudar. Zadnja linija iz dvoboja sa Splitom Mikanović – Maloča – Milović – Jozinović plus Anđelković ispred njih, predstavlja bedem na kojem Tudor gradi svoju igru. Posebno je indikativan drugi naš pogodak kada lijevi bek iz linije četvorice Jozinović probija svoju stranu i vraća „povratni balun“ na kojeg natrčava desni bek Mikanović te šutom završava akciju. To se zove totalni nogomet kada uspijete u jednoj „običnoj“ akciji dovesti oba beka do završnice! Tu se vidi moć, ali i prije svega hrabrost u igri i viziji trenera. Obično je „staro dobro pravilo“ kojeg naši treneri prakticiraju „kada jedan bek probija stranu, drugi ne smije priječi centar“, no Tudorovi momci se toga ne boje i to je ono što budi nadu u bolje sutra.

Upravo se u četvrtak vidjelo koliko prije svega Anđelković, ali i Kouassi nedostaju našoj ekipi. Slažem se da je i bez njih dvojice to sve skupa trebalo izgledati puno bolje i da je Tudor ovdje napravio prvi veliki trenerski propust jer je loše posložio kockice i nije da ga branim, ali širina kadra mu je stvarno tanka.

Je, falio je Tudor što je igrao sa „dva igrača sličnih karakteristika“ na desnoj strani (Mikanović i Vršajević), falio je što je Caktaša stavio na zadnjeg veznog (a ne možda Milića ili pak Andrijaševića) jer on to u ozbiljnoj utakmici ne može odigrati, falio je što je super sporog Sušića stavio prije brzonogog Mujana, ali sve su ovo konstatacije „dan poslije“ kada je lako biti general poslije bitke. Zato podrška Tudoru uz nadu da će i u buduće brzo učiti na svojim greškama i da će spremno prihvaćati savjete i kritike kada su taktičke pogreške u pitanju jer mi na žalost imamo i mladog trenera i mladu ekipu! I zato to trebamo znati istrpjeti jer prevelika očekivanja na njihovim leđima neće donijeti dobroga.

IDEALNA POSTAVA?

Osim već spomenute četvorke u zadnjoj liniji, u vezi uz Anđelkovića najčešće još sudjeluju Pašalić i Caktaš. I jedan i drugi su potpuna iznenađenja. Pašalić jer je mlad uletio u žrvanj, a Caktaš jer do sada nikada nije igrao u sredini, već na krilu gdje su odgovornosti u igri prema nazad ipak znatno manje. Za sada obojica imaju i više nego prolaznu ocjenu, pogotovo što tercet Anđelković centralno – Pašalić desno – Caktaš lijevo gotovo nitko od navijača nije mogao zamisliti prije sezone. Tu Tudor još koristi i Sušića (katkad veza, katkad krilo) koji iskreno rečeno još nije dosegao formu sa kraja prošle sezone. U napadu je najviše rotacija, što je i normalno. U samoj špicu su do sada su igrali Kiš i Maglica. Prvi je u Zadru pokazao o kakvom se „gol majstoru“ radi, no Tudora očito smeta što Kiš premalo sudjeluje u agresiji i kreaciji prema naprijed jer ovakav stil igre kakav Hajduk danas gaji traži puno „rada u igri“ i zato Kiša opet nema u kontinuitetu... Što nije dobro jer i ovi promašaji protiv Dila Gori mogu biti posljedica ritma „malo igraš – malo ne igraš“. Kiš treba kontinuitet i zato se nadajmo da će Tudor ipak pronaći mjesto i minutažu ovom dragulju, kojeg mi navijači moramo znati u početku istrpjeti jer mladi igrač mora biti sklon oscilacijama. S druge strane Maglica ima sve ono što Kiš nema. I trku i agresivnost i „čuvanje baluna“ kada je okrenut leđima, ali jednostavno nema visok postotak realizacije! Dobro je dok mu ovu veliku manu pokriva rezultat, ali na utakmici u Skoplju, pa i sada u četvrtak se vidjelo da zna uči u šansu, ali jednostavno nije klasični gol igrač i upravo zbog toga bi Hajduk mogao patiti ove sezone ako se nešto ne promjeni u njegovoj realizaciji.

Krilne pozicije su pak namijenjene za Kouassija, Mujana, Sušića, Tomičića, Bencuna pa čak i za Andrijaševića koji može zaigrati kao „skriveno“ lijevo krilo (osobno mislim da je ipak puno korisniji u samoj vezi) što je i igrao u zadnje dvije utakmice. Krilni igrači uz napadače su i inače oni koji se najčešće rotiraju što zbog fizionomije igre (česti sprintevi), što zbog napadačke raznovrsnosti koju nude. Uzet ću za primjer mladog Mujana kojeg sam i prije seniorskih nastupa često spominjao u svojim kolumnama. Nakon prvih par nastupa odmah sam dobio komentare od navijača u stilu „ti ga hvališ, a meni taj nije ništa posebno“. Naravno nitko od njih nije ga nikada pogledao u kadetima i juniorima, a za mene nikada nije bila upitna njegova kvaliteta! I slažem se s tim da je u prvim nastupima bio potpuno prestrašen i prilično loš (za mene je sve ovo razumljivo kada netko sa 18 godina preuzima na sebe veliki teret), no iz kola u kolo Tonći pokazuje zašto je kvaliteta koju ne smijemo zapostaviti. Bit će tu uspona i padova, ali je posve jasno da takav talent treba istrpjeti. Evo sad se usudim javno reći da tercet Tonći Mujan lijevo – Josip Bašić desno i Ante Blažević kao centralni napadač mogu podignuti Hajduk na jednu višu razinu ako ih se bude znalo uvesti u prvu momčad kako treba. Od njih trojice ovaj Ante Blažević je meni posebno zanimljiv zato što je malo „divlji“, onako pomalo „uličar“ kakvih još od Mikija Rapaića i Ivice Mornara nije bilo u našima redovima... No to je priča za budućnost, koju ćemo nadam se uskoro i gledati.

UPRAVA

Ono što svakako treba pohvaliti jest da je Uprava kluba uspjela potpisati trogodišnje ugovore sa svim igračima iz omladinskog pogona koji nešto vrijede! To je iz moga kuta gledano definitivno i najveći uspjeh ove Uprave u svom dosadašnjem radu.
Ono što je loše u cijeloj priči jest da bi Hajduk za preživljavanje i vračanje famoznog kredita trebao uprihoditi na ima transfera u ovom prijelaznom roku gotovo 30 milijuna kuna (plus još sredstva od Sharbinija koja će kad tad doći). Za sada smo na svega 4 milijuna prihoda, 3 od Eleza i 1 od Vukovića. Pričekajmo kraj roka, no za sada se sve to čini premalo... Da bi stvar bila gora to direktno znači da ćemo ovaj itekako tanak igrački kadar (protiv Dila gori smo mogli vidjeti što znači izostanak dva stožerna igrača) do kraja kolovoza morati još i dodatno smanjiti... Ili drugim riječima uz kapetana Maloču otići će i još jedan stožeran igrač...

VUKOVIĆ I BLAŽEVIĆ

Što se tiče afere sa Vukovićem i vrlo vjerojatne skorašnje afere sa Blaževićem, tu jasno treba razgraničiti dvije stvari. Prvo, Tudor se odrekao dvojice igrača koji mu nisu „po guštu“ i to je iz sportsko-trenerskog aspekta ok potez. Kako kažu izvori bliski treneru Tudor Vukovića u 4-3-3 sustavu nije vidio upravo radi sporosti i nedovoljne agresije, a Šilju Blaževića je maknuo iz kadar navodno jer jako loše igra nogom... E sad, to je pravo trenera, no mora se priznati da su i Vuković i Blažević prošle godine bili pa možda i ponajbolji igrači Hajduka! Vuković je dao najviše golova i imao najviše asistencija, dok je Šiljio uz Maloču bio jedini Hajdukov reprezentativac. Hm, postavlja se pitanje jeli baš pravi potez iz ovakvog tankog kadru na ovaj način odstraniti navedenu dvojicu?! Moj je dojam da se moglo i pametnije sve ovo izvesti, no ja tek to ovako „iz fotelje“ komentiram i nisam upoznat sa svim detaljima. No, nesporna je činjenica da milijun kuna odštete za Vukovića i vjerojatno jednako takav (ili manji) iznos za Blaževića predstavljaju ozbiljnu nesposobnost ljudi iz kluba da unovče ipak dva igrača „s imenom“. Ne želim niti pomisliti da se ovdje radi o nečemu trećemu (čitaj „višim interesima“), pa da se igrači namjerno prodaju „ispod cijene“.

SPORTSKI DIREKTOR ANDERSSON

Njegov prvi medijski istup je bio dobar i zanimljiv. Javno je upozorio novinare da se prema Hajduku odnose sa malo više respekta! Bravo Andersson, točno u sridu! Valjda to nitko od naših ljudi iz kluba nije kadar reći da se slučajno ne bi zamjerili nekom novinaru... S druge strane isto tako pozdravljam i njegov istup da je on 100% odgovoran za sve kadrovske promjene u prvoj momčadi jer je na taj način rasteretio Tudora silnih novinarskih i navijačkih razvlačenja i to je svakako dobar potez. E sad, sačekat ću kraj ovog prijelaznog roka za konkretniju ocjenu ovog švedskog stručnjaka kada su u pitanju kako odlazni tako i dolazni (najavio je još neka nova imena) transferi.

JPP (JAVNO-PRIVATNO PARTNERSTVO) ILI KAKO JA TO KAŽEM JAVNO-PRIVATNO PROKLETSTVO KLUBA

Prodat ćemo Maloču! Super! Za koliko? Za 3,5 milijuna eura! Ajde neka, klub će se spasiti... Ili ipak neće? A koliko od toga ide klubu? 60%! A, to ipak nije 3,5, nego 2,1 milijun eura... Tako to kod nas izgleda. Za ostvariti ovaj transfer moraju biti zadovoljni svi! I Hajduk kao klub, i Maloča kao igrač, ali i Pašalić kao Maločin impresario. Pametnom dosta, ali pojavom ovakvih zaštitnika i ovakvih ugovora klub puno gubi, a da pri tom i ne spominjem da je transfer puno teže ostvariti jer treba zadovoljiti apetite svih (u ovom slučaju) triju strana.

PUNA PODRŠKA MOMCIMA I STOŽERU

Pred nama je sutra Hrvatski dragovoljac u prvenstvu, pa zatim u četvrtak uzvrat u Gruziji protiv Dila gori. S moje strane puna podrška momčadi jer jedan poraz nikako nas ne može i ne smije slomiti! Ekipa Dila Gori je čvrsta ekipa stare „ruske škole“, ali definitivno nisu nepobjedivi i neprolazni. Nadajmo se da će Tudor i stožer ovaj put bolje posložiti igru i da u uzvratu imamo barem neke šanse. Još je veća nada utoliko što naši mladi igrači često igraju bolje u gostima gdje su očekivanja navijača ipak puno manja (vidimo odlična izdanja u Stanovima i na Parku mladeži). Ipak je prepuni Poljud i navijačko grotlo nekada i dodatni uteg pogotovo u ekipi gdje je premalo onih sa puno pravih utakmicama u nogama. Zato momci želim vam puno sreće u nastavku sezone!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnte.hr

03.08.2013. u 19:57 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.07.2013.

AMERIČKA BAJKA ILI SAMO DOBAR SPIN?

Vruće je ovih dana oko Poljuda... Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da grupa američkih investitora želi postati većinski vlasnik NK Hajduk! Prema informacijama iz medija Michael Glover je američki biznismen koji je okupio grupu investitora, te su oni sada krenuli u kupnju Hajduka. U grupi američkih investitora koju okuplja Glover nalazi se i velika zvijezda američkog nogometa tamnoputi gorostas Ndamukong Suh, 26-godišnji član Detroit Lionsa. Iznenađenje za svih nas? Apsolutno!

No, da prije svega analiziramo malo kako su uopće došli do nas? Ispada da se za sve pobrinuo stanoviti Sead Karaselimović (koji je inače pomogao Dinamu u organizaciji nogometnih kampova u Sjevernoj Americi). Upravo je Sead uputio ove Amerikance “na Split i njegove ljepote”… Da bi iznenađenje bilo potpuno pobrinuo se naravno neizostavni Fredi Fiorentini. On je naime bio “vodič Amerikancima” ovi dana u Splitu…

Postavlja se jasno pitanje otkud poveznice?

Evo par (relativno provjerenih) činjenica:
- Priča počinje prije 4 mjeseca kada su Sead i Michael Glover osnovali tvrtku "Pro Soccer Promotions, LLC".
- Prije dva mjeseca su Glover, Suh i Treasure osnovali novu tvrtku "Swerve Investment Group, LLC".
- Fio je upoznao Seada na seminaru trenera koji je bio prošle godine u Hotelu Lav, a Glovera pozna od ove zime kad je on boravio u Splitu i kad je omogućio njegovom sinu da trenira s juniorima Hajduka.


Povijesno gledano, nakon novinarski pomalo izmišljenih priča o zainteresiranosti Luciana Benettona, zatim ruskog Gazproma, potom raznih arapskih šeika, te na kraju obitelji Lukšić oko kupovine Hajduka evo ispada da sada prvi puta imamo zaista zainteresirane ljude... No jeli baš tako ili je sve ovo samo još jedan od pomno isplaniranih spinova? Nisam ni paranoičan, a niti sklon teorijama zavjere, ali ja u ozbiljnost ove priče jednostavno ne vjerujem!

Prije svega pitam se zašto bi se uopće neki ozbiljan investitor koji je zainteresiran za kupovinu našeg kluba prvo pojavio s pričom u medijima, pa tek onda krenuo u stvarnu „kupovinu Hajduka“?! Ne bi li bilo logičnije da su Amerikanci prvo napravili tajni sastanak sa gradom (kao većinskim dioničarom) da uopće vide kakve su ambicije grada po pitanju vlasništva. Svaki ozbiljan investitor bi se prvo dobro upoznao sa situacijom, pa tek ako bi stvari doveo pred realizaciju (načelan dogovor sa gradom), tek bi onda pustio priču u medije. S druge strane Amerikanci za sada ne žele pokazati svoj plan o ulaganju. Zašto ako su već cijelu priču pustili u medije? Isto tako gdje su im reference na sličnim projektima? Gdje su im bankovne garancije? Znaju li uopće koliki su stvarni dugovi kluba? Puno pitanja, a odgovora jako malo...

Iz moje perspektive meni sve ovo izgleda dosta neozbiljno za nekog tko se predstavlja kao ozbiljan investitor. Da li se cijela ova „medijska promocija“ napravila u cilju besplatnog reklamiranja Amerikanaca u Hrvatskoj, a da je posrijedi možda nekakav totalno drugi interes?! Hajduk je ionako najbolja „prostitutka“ svima onima koji su željni medija i promocije, to je već više puta dokazano.

Ovako su Amerikanci dobili vrhunsku reklamu u medijima, svaki dan su na naslovnici, ponudili su se kao nekakvi „spasitelji kluba“, i sve to besplatno i za sada bez ikakvog pokrića. Što će biti sa ovom pričom vidjet ćemo vrlo skoro.

A što kažu navijači? Kao i uvijek, u „ludom gradu“, podjele su radikalne. Jedni su izričito kontra Amerikanaca i njihovog potencijalnog ulaganja jer Hajduk je „narodni klub i kao takav treba ostati“, dok se drugi izričito zalažu za privatizaciju jer ionako financijski plešemo po rubu i pitanje je kada ćemo se i hoćemo li uopće izvući iz svih ovih dugova u dogledno vrijeme. I jedna i druga strana ima dosta čvrste argumente i zapravo nema pravog odgovora tko je u pravu.

Moj osobni stav? Nisam a priori protiv ulaganja potencijalnih investitora u klub, ali samo pod strogo kontroliranim i jasnim pravilima! Ovo rekla-kazala ulaganje uz poruku želimo Hajduk kupiti odmah i sada ne dolazi u obzir! Da sam je na mjestu gradonačelnika, ponudio bi ovoj grupi investitora da u ovoj sezoni budu generalni sponzori kluba (recimo da uplate miliju eura na ime sponzorstva). Paralelno s tim, ponudio bi im da daju jednog čovjeka u Upravu kluba, te da naprave „dubinsko snimanje“ tijekom sezone. Tek nakon toga možda bismo mogli pričati o otkupu dionica ili o nekakvom drugom obliku ulaganja.

Isto tako ostaje dosta nejasno po kojoj cijeni bi oni uopće kupili klub. Za kunu, s tim da preuzmu sve dugove ili bi zaista uz preuzimanje postojećih dugova plaćali i dodatan novac gradu i malim dioničarima? Po meni nema šanse da bi još dodatno plaćali nakon što preuzmu na sebe postojeće dugove. Sve kad bi im grad i dao svojih 30-ak posto svoji dionica (25 posto nesporno ostaje u vlasništvu grada) za kunu, zar mislite da bi im Kerum, Jako, Tommy i ostali učinili isto? Pod tim uvjetima jednostavno je nemoguće da bi uspjeli u naumu prikupljanja preko 50 posto dionica. S druge strane na koji način oni uopće misle ostvariti povrat svojih sredstava i u kojem vremenskom roku? Pa zar nisu mogli naći neki bolji projekt za povrat vlastitog kapitala, nego baš Hajduk koji grca u dugovima i to još sa izuzetno složenom vlasničkom strukturom. Zato kako sam gore i naveo mislim da je sve ovo samo spin i dobra reklama jer znaju da neće dobiti klub u svoje ruke ako ponude samo otkup dugova plus potencijalna ulaganja u idućim sezonama. No, ostaje za vidjeti jesam li pogriješio u svojoj procjeni. Skora budućnost će pokazati.

I zamislimo samo scenarij, da Amerikanci stvarno uspiju, te da nakon otkupa većinskog dijela postave za predsjednika kluba našeg Fredija Fiorentinija. Kakav bi to rasplet bio. Uz Hajduk, imam osjećaj da još samo Fredi živi vječno...Mačka sa devet života. I da, kuloari bruje o tome kako Fredi još uvijek nije “potjeran” iz kluba iako se medijski već odavno “kuvertirao” njegov otkaz…

Za kraj da se vratim malo navijačima. Ovaj događaj bi nas svih konačno trebao trgnuti iz letargije, te bi se trebali odlučiti želimo li postati većinski vlasnici ili ne? Projekt Naš Hajduk je dobar u svojoj srži, ali i dugoročno neodrživ jer evo i primjera na kojem sve pada u vodu. Znači moramo se odlučiti: ili želimo privatnog vlasnika ili krećemo u dokup većinskog dijela preko neke navijačke udruge (bilo preko Našeg Hajduka ili neke novoosnovane udruge). Problem takvog vlasništva jest kako odabrati kvalitetne ljude za upravljanje? Pa sada imamo dva člana NO (koji su uz to na izborima dobili najviše glasova) koje smo sami izabrali, a protiv kojih se danas vode istrage. Očito je da nam nedostaje kvalitetnog i nadasve nepotkupljivog profila ljudi. S druge strane, ako se budemo oporavljali sadašnjim tempom, trebat će nam još barem 5 godina da dohvatimo pozitivnu nulu... Vodstvo danas je bolje od prethodnih, ali nikako nije ni revolucionarno, ni vizionarsko. Usput ponovno imamo „aferu“ koja prolazi nezapaženo. Klub je sa Andrijaševićem potpisao novi ugovor, a prilikom njegovog odlaska 20 posto odštete će ići igraču... Karcinom koji nas nagriza se i dalje širi, a naše vodstvo tome pogoduje. Pa Bože, zar ne postoji čvrsta ruka i revolucionar željan promjena?! Ili su svi stvarno željni malo medija i slave, te punih džepova... Svugdje sitni interesi, klub se razvlači na 100 strana, a pomaka prema naprijed jednostavno nema...
Sljedeći vikend je superkup sa Dinamom, prva prava provjera da vidimo u kakvom smo stanju. Za sada stižu dobre vijesti sa priprema. Kiš je u golgeterskoj formi, momci igraju kombinatorno, trener Tudor je zadovoljan. Napokon smo dobili i profesionalca Andersona na mjestu sportskog direktora. Apsolutno pozdravljam taj potez iako je vrlo upitno koliko će on tu i ostati jer ne znam tko će Šveđaninu objasniti da će prvih pet mjeseci raditi bez plaće (toliko kasne primanja). Osobno sam imao priliku živjeti i raditi u Švedskoj duži vremenski period tako da jako dobro poznajem njihov mentalitet i neisplata plaća nije nešto na što su navikli, a zavlačenje tipa „bit će“ tamo definitivno ne prolazi.

Ono što nije dobro jest da ne možemo ostvariti niti jedan unosniji transfer bez kojega na žalost nema ni „kisika“ za klub. Ili ipak možemo, na izlaznim vratima je kapetan Mario Maloča, ali od njegovog transfera ćemo dobiti 60 posto, ostatak će podijeliti Maloča i njegov impresario Pašalić. Do kada ovako? Je, još smo se besplatno riješili Oremuša, a golman Blažević će otići za sitan iznos (spominje se odlazak u Izrael i odšteta od 100 tisuća eura). Jednostavno, za sada premalo...

I dok Dinamo svoje mlade zvijezde Jedvaja i Halilovića prodaje za astronomske iznose (20-ak milja eura) gurajući ih i kroz medije i kroz reprezentaciju, mi od svojih Mujana, Bašića, Eleza nismo u stanju stvoriti priču, nego im još stalno tražimo mane. U klubu jednostavno ne znaju napraviti „projekt“ od pojedinog igrača! I zato ih onda na kraju i prodajemo za siću uz naravno neizostavne postotke! Postavlja se pitanje kako to u Dinamu nitko nema postotke i nitko ne ucjenjuje klub... I da mladi Bašić još nije potpisao profi ugovor. S obzirom da se radi o ekstra talentu, vjerojatno je i on ustrajan u svojim željama da dobije postotak... Ucjene s jedne i neadekvatna cijenjenost vlastitog kadra s druge stane strane, a sve pod krinkom osobnih interesa nastavlja se i dalje. Zanimljivo bi bilo vidjeti za koliko novaca bi Mamić prodao ova naša dva dragulja Bašića i Mujana da su prihvatili Dinamovu ponudu od prije nekoliko sezona...

E, i da ne zaboravim pohvaliti novoizabranog voditelja odjela za članstvo Jasenka Ljubicu. Ne, ne hvalim ga zbog njegovih velikih djela, već zbog „muda“ jer je prva osoba koja je javno objavila ono što bi svi vodeći ljudi u klubu trebali, a to je plan i program svoga djelovanja. Jasenko sretno ti bilo!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

01.07.2013. u 12:31 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.05.2013.

KAKO POVEĆATI BROJ ČLANOVA NK HAJDUK

Ako pogledamo način na koji funkcionira današnji sustav učlanjivanja u NK Hajduk onda se većina problema vrti oko prezentacije i otvorenosti kluba prema svojim (novim/starim) članovima. Po meni broj članova jednostavno nije dovoljno velik jer je klub previše pasivan u prikupljanju novih članova. Trenutne pogodnosti (osim samog ponosa) koje članstvo nudi nisu problem, ali je problem da svi Hajdukovi navijači moraju sami tražiti kako da postanu članovi, umjesto da klub njih traži.

Zato evo i prijedloga akcija koje ja smatram nužnim da bi se povećao broj članova NK Hajduk:

1. Treba napraviti službenu bazu podataka svih članova (i retroaktivno, u skladu s podacima koji postoje u klubu) pri čemu bi za svakog člana trebalo biti definirano:
IME I PREZIME
OIB
DATUM ROĐENJA
ADRESA
TEL./MOB.
E-MAIL
+ možda titula i sl.

2. Baza podataka s IMENOM I PREZIMENOM, te OIB-om svih članova trebala bi biti javna (klikom na internetu moglo bi se vidjeti tko je sve član).

3. S gore navedenom bazom podataka dala bi se napraviti analiza kakav je uopće profil ljudi (godine, mjesto boravka, možda i zanimanje...) učlanjen u nas klub. Na temelju te analize odredila bi se ciljana skupina prema kojoj bi klub išao (više u daljnjim akcijama).

4. Možda i najvažnija ovdje navedena točka bi bila provođenje AKTIVNIH TRIBINA. Činjenica jest da je NK Hajduk pasivan kada je u pitanju dovođenje novih članova. Praktički ako pojedinac ne želi biti član kluba, klub se sigurno neće puno potruditi da privuče nove članove. Osobno, tek jednom godišnje dobijem uplatnicu na kućnu adresu i to je sve što me može podsjetiti na to da sam član kluba. Tu i tamo se na radiju zavrti koja reklama, ali ništa ono iskonski da bi nekoga privuklo da postane novi član. Zato s obzirom na (prije svega novčanu) situaciju u klubu i činjenicu da klub nema novca za agresivnu medijsku kampanju, trebalo bi krenuti s provođenjem „besplatnih“ javnih tribina. Kako početi? Npr. za početak, ne bi bilo loše krenuti s fakultetima. Znači, netko iz kluba (npr. voditelj Odjela za članstvo) ugovori s npr. Ekonomskim fakultetom u Splitu da će se održati javna tribina o članstvu u NK Hajduk. S obzirom na to da se radi o Hajduku, pretpostavljam da bi se mogla isposlovati velika dvorana gdje bi se pozvali svi studenti te bi im se prezentiralo što to znači biti član klub, koje su pogodnosti, kako se učlaniti, tu bi im se objasnila razlika da to više nije učlanjenje u udrugu Naš Hajduk nego direktno u NK Hajduk, zatim koji je smisao glasanja za članove NO i sve slično tome. Ako ništa drugo tu bi studenti dobili informaciju gdje i kako se učlaniti u klub. Iznenadili bi se koliko su ljudi neinformirani o svemu. Isto tako da bi ovakve tribine dobile na važnosti na njima bi trebali biti nazočni pojedini članovi NO, te po mogućnosti predsjednik kluba tako da bi studenti imali pravo postavljati (možda i neugodna) pitanja svim akterima. Tako bi klub dobio na transparentnosti, otvorio bi se svim navijačima, a s vremenom bi se mogla postići puno veća sinergija. Iste takve tribine bi se za početak mogle organizirati i na drugim fakultetima (FESB, Pravni fakultet,...), a ako bi se to pokazalo kao pun pogodak, mogle bi se slične stvari provoditi i u manjim gradovima duž Dalmacije, ali i na primjer u samom Zagrebu koji je jednako tako velika baza naših navijača. Sve ovo bi imalo minimalan trošak za sami klub, a benefit bi mogao biti višestruk. Naravno, na ovim tribinama bi se omogućilo svim sudionicima učlanjenje u klub, ali što je još i važnije, ponudilo bi se svim nazočnim da ostave svoju e-mail adresu (širenje potencijalne baze članova, više u nastavku).

5. Ono što danas na razini članstva apsolutno ne funkcionira (možda u teoriji da, ali u praksi sigurno ne) jest korištenje interneta kao sredstva privlačenja novih članova, ali i prodaje svojih proizvoda. Skoro pa potpuno besplatan, a gotovo da se i ne koristi. Zato sam gore i naveo da e-mail adrese svih članova (pa i onih ljudi koji još nisu članovi) moraju biti u bazi podataka Odjela za članstvo. Kada bi takva baza postojala onda bi svi njeni članovi svako toliko dobivali podsjetnik putem maila da postanu članovi kluba, zatim dobivali bi obavijesti o svim mogućim akcijama (novi dresovi, obavijest o preuzimanju rezerviranih karata, sve novosti vezane uz članstvo i sl). Osobno, koristio sam razno razne usluge radeći diljem Europe (npr. Rent-a car usluge) i još dan danas primam njihove ponude putem maila. Hoću reći, slanje poruka na mail svakom pojedinom članu (s jasnim, a ne prečestim) porukama ljudi bi trebali doživjeti puno osobnije (što i jest cilj) nego da iste takve stvari sami traže po internetu.

6. Barem nekoliko puta godišnje bi se trebali tiskati letci koji bi nasumično bili poslani (ubačeni u sandučiće) na razne adrese. Isto tako na letcima bi osim ponude za učlanjenje u klub bilo jasno navedeno gdje se može ostaviti e-mail adresa na koju bi biti slane gore naveden poruke (novosti) vezane uz članstvo.

7. Ovo pod točkom sedam se jednostavno mora realizirati. SVI PRETPLATNICI JEDNOSTAVNO MORAJU BITI I ČLANOVI KLUBA! Zašto sam napisao MORAJU?! Zato što danas neke stvari jednostavno ne funkcioniraju kako treba.
Evo primjera, osobno sam i dugogodišnji član kluba i dugogodišnji pretplatnik. I kad dođe ljeto, kada odem napraviti pretplatu, uvijek ista scena. Uđem i ako osobno ne kažem da sam član kluba neću dobiti popust na pretplatu. Ajmo konkretno, ako je pretplata za ISTOK 700 kn (uzeo sam proizvoljnu cifru), a ja je uz popust mogu dobiti za recimo 580 kn. Nije li onda jednostavno obaveza ljudima koji rade dolje da svakom čovjeku (bio pretplatnik ili ne) na licu mjesta ponude da postane prvo član kluba, pa pretplatnik (jeftinije mu je za proizvoljnih 20 kn)?! Tako bi svi pretplatnici ujedno postali i članovi kluba. Možda bi klub novčano gledano nešto sitno i izgubio, ali bi povećao broj svojih članova, a samim time i nemalo bitnu percepciju u javnosti. Ovo sam samo naveo kao banalan primjer, ali poruka jest (nadam se) jasna.

8. Svakom članu bi trebala biti omogućena jednostavna promjena svojih podataka. Ako netko mijenja adresu, broj mobitela, mail adresu i sl, morao bi postojati jednostavan put kako te stvari ažurirati. Danas osobno primam uplatnice za članstvo na svojoj staroj adresi i ako sam ne kontaktiram odjel za članstvo, ne znam kako će me netko pronaći na novoj adresi.

9. Isto tako u povećavanju broja članova (s vremenom) važnu ulogu mogu odigrati i humanitarne akcije. Npr. Danas svi članovi kluba imaju 10 posto popusta na Hajdukove suvenire, a klub (u dogovoru sa sponzorom) bi mogao dodatnih 5 posto (samo od prihoda članova kluba) donirati npr. gradu Vukovaru ili nekoj udruzi i sl. Opet (s vremenom) poboljšanje percepcije u javnosti što nije zanemarujući faktor.

10. Svi članovi kluba moraju imati jasne pogodnosti, te mora postojati razlika između članova kluba i ostalih navijača. Slažem se da ovo već i danas postoji, ali i ovdje postoji prostor za napredak. Npr. prilikom rezervacije karata za velike utakmice, treba članovima kluba omogućiti on-line rezervaciju karata. Znaci dok se ostali prže i čekaju u redu na suncu, ja kao član kluba mogu napraviti svoju rezervaciju (i uplatu) putem interneta. Isto tako predizanje dotične karte svaki pojedini član bi mogao napraviti u njemu odgovarajućem objektu. Npr. „Mate iz Kaštela“, rezervira svoju kartu on-line putem i onda u rezervaciji napiše da će kartu preuzeti u Fan shopu u Kaštelima (PC Emmezeta). Možda sam ta činjenica privuče „Matu iz Kaštela“ da postane član kluba. Praktički Mate ne mora niti dolaziti blizu stadiona (čak i ako prethodno nije član kluba) nego i članstvo i kartu „može riješiti“ putem interneta.

11. Ako bi ovakav koncept zaživio, te ako bi se pokazao dobrim, onda bi klub svoje štandove (rekviziti + moguće učlanjenje) mogao (praktički besplatno) koristiti na priredbama poput Torcida kupa, memorijalnog turnira 4 kafića i sl... No to je već neka daleka budućnost.

Znači cilj provedbe ovih, ali i još mnogo drugih točaka (poput jasnijeg i boljeg učlanjivanja ljudi iz inozemstva) bi bio napokon jednostavniji, otvoreniji, transparentniji klub prema svim svojim navijačima i članovima. Višegodišnja pasivnost ljudi iz kluba nas je dovela tu gdje jesmo, vrijeme je da se nešto pokrene! Uz sve ovo ne manje važan aspekt ima i sportska strana medalje jer ako Hajduk nije u vrhu HNL-a i ako ne igra u Europi, onda teško da se i na ovom polju mogu napraviti veliki koraci.

Ovo je samo na brzinu sklepano ono što mi se trenutno vrti po glavi. Naravno da se svaka od ovih točaka može i puno bolje razraditi, pogotovo kada se sagleda iz aspekta više navijača (više ljudi uvijek da bolji i objektivniji prijedlog).

Za kraj evo i usporedbe broja članova NK Hajduk s ostalim europskim velikanima koji primjenjuju model sličan našem gdje članovi kluba na razne načine utječu na izbor ljudi u vodećim strukturama kluba (Socios model). Samo brzim pregledom možemo vidjeti da stvarno prilično zaostajemo za onima koje često navodimo kao primjer. Još kada uzmemo u obzir da je broj članova NK Hajduk prošle i ove godine znatno manji od navedenih 8000 onda su brojke još i poraznije... Zato je vrijeme za pokret i (gore navedene) akcije inače je vrlo upitno koliko će ovaj naš model još dugo živjeti.






Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

27.05.2013. u 09:21 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.05.2013.

ZASLUŽENO SLAVLJE


Kup je naš! Nakon tri sušne godine, ponovno je trofej u našim rukama. Puno toga stalo je u 90 maksimirskih minuta. S jedne strane borba za trofej i veliko slavlje, a s druge strane bila je ovo ujedno i izravna borba za ulazak u Europu. Je, istu onu Europu koja praktički život kluba znači. Da nismo uspjeli vjerojatno bi se sve srušilo kao kula od karata, a ovako smo napokon osjetili slast velike pobjede u kojoj svi trebamo barem neko vrijeme uživati. Generalno samo finale promatrano kroz obje utakmice bilo je jako dobro i kvalitetno, po meni i puno kvalitetnije od očekivanog. Tudor se nakon neuspjelog 3-5-2 eksperimenta u Parku mladeži vratio na standardni 4-4-2 (odnosno 4-2-3-1) sustav igre, te je jako dobro iskontrolirao Lokomotivinu igru koja nam je u ne tako davnoj prošlosti stvarala velike probleme. Ukupno gledano u finalu smo bili bolji, mada nas je i sreća malo poljubila kod prvog pogotka na Maksimiru. Sad kad smo dobili lakše ćemo zaboraviti i po tko zna koji put „ukradeni“ regularan pogodak koji se s obzirom na konačan ishod finala vjerojatno više neće spominjati. Što se tiče zelenog travnjaka, momci su odigrali kvalitetno, s puno žara i htijenja, taktički disciplinirano i prije svega hrabro. Ono što još više raduje jest do sada već puno puta opjevana sinergija igrača i navijača koja i čini ovaj klub jedinstvenim, ma koliko ta činjenica bila trn u oku nekima. Ispunjeni jug na Maksimiru, doček u ranim satima na Poljudu i podrška u svim teškim trenucima tijekom čitave sezone čine ovaj klub i grad posebnijim od ostalih... Zato guštajmo u ovom trofeju jer je izboren na hajdučki način i to u za klub izrazito teškim vremenima. Što se tiče samog kluba, ovaj trofej MORA biti poticaj da se neke stvari pokrenu još na bolje. Pronalaženje generalnog sponzora (možda i na krilima osvojenog kupa), daljnje smanjenje duga, unosna prodaja igrača, povećanje broja članova, samo su neki od narednih ciljeva... Vrime je da iskoristimo ovu euforiju i na krilima ovog uspjeha gradimo ponosnu budućnost kluba!

Iskoristit ću ovu prigodu da pohvalim i marketing kluba s idejom i realizacijom prodaje albuma sa sličicama. Nešto se događa i po tom planu i to mi je drago. Realiziraju se ideje koje klub ne koštaju praktički ništa, a na njima se zarađuje... Samo naprid!

U nedjelju je derbi, koji ni o čemu ne odlučuje, ali svejedno treba pokazati zube. Bio bi to šlag na torti kada bi nakon „malog Dinama“ na Maksimiru uzeli i skalp pravom Dinamu.

O svim ostalim temama (igrački kadar, odlazak Paladina, članstvo, generalni sponzor...) napravit ću osvrt nakon što prvenstvo završi, a do tada uživajmo u slavlju!

Malo parodije: http://www.youtube.com/watch?v=ebKrKlRjOf8

Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

23.05.2013. u 14:38 • 2 KomentaraPrint#

petak, 03.05.2013.

SVI SMO MI PONCIJE PILAT

Dugo je tinjalo, a sad se zapalilo. Ma zapravo bilo je samo pitanje vremena kad će buknit vatra. Šporkica se gurala ispod tepiha, sve dok se nismo ugušili u njoj. Loši odnosi na relaciji sportski direktor – trener, nimalo sluha sa kata kada je u pitanju kadroviranje prve momčadi i stvari su morale puknit. Na žalost bilo je samo pitanje vremena kada će se poklopit par lošijih rezultata i smjena je bila neminovna. Zašto neminovna? Zato jer je klub prepun Poncija Pilata! U klubu svi samo peru ruke, osluškuju bilo navijača i rade stvari da se dodvore ljudima, a sve samo da se opravdaju kako su nešto učinili. I onda smjeni trenera (potpuno je nebitno što se sada radi o Krstičeviću) i pokrij svoju guzicu. Ajmo sa argumentima...

Zbog lošijih rezultata Uprava (uz blagoslov NO) smijenila je trenera Krstičevića, sportskog direktora Krešića, te čovjeka iz sjene Fredija Fiorentinija.

Krstičević – Činjenica jest da momčad u drugom dijelu sezone igra jako loše. Činjenica jest da Krste kao trener ima mali milijun mana, prije svega mislim na taktički dio postavljanja momčadi. Da se mene pita (o tome sam već i pisao) ja ga nikada ne bi ni maknuo sa pozicije trenera juniora jer je tamo davao najbolje rezultate. S druge strane isto tako činjenica jest da su Krstu bušili iz kluba konstantno, zamjerajući mu što je bez dlake na jeziku, što svima kaže sve što misli, što ne preza od napornog rada (valjda svjestan da mu je to najveća vrlina). Isto tako on je realno od „no name“ igrača napravio (kakva takva) nogometna imena. U igračkom smislu stvorio je Radoševića, Milića, Andrijaševića, Caktaša, zatim potpuno preporodio Jozinovića... Ma ne neki način spasio je klub od bankrota jer je igračima podigao vrijednost na tržištu, te se njihovom prodajom nekako skrpao proračun za ovu sezonu. Na trenutak stavimo na stranu sve to, meni je ipak najgore od svega što su ga isti ovi ljudi postavili na početku sezone na mjesto trenera i to bez ikakvog rezultatskog imperativa s obzirom na igrački kadar kojeg smo tada imali, a sada su ga smijenili zbog toga što nam „visi Europa“ i osvajanje kupa. Da bi stvar bila još i gora, sada postavljaju Tudora i kažu mu da mu ne postavljaju nikakav rezultatski imperativ. Znači jednog smjenjuješ radi imperativa, a od drugog kojeg postavljaš ne tražiš taj isti imperativ?! Stvarno zanimljiva logika, nema što! Uz to, nakon vrlo dobrog jesenskog dijela i unosne prodaje Radoševića, Krsti se nije dovelo niti jedno pojačanje, a znamo da je kadar vrlo, vrlo tanak. Još su ga odgovarali od toga i da sa posudbe vrati Plazonića. Neznanje sportskog direktora, predsjednika Uprave, sitni osobni interesi ili što god drugo da je posrijedi, činjenica jest da Krstu i njegov rad klub jednostavno u puno segmenata nije pratio. Na žalost sada ćemo očito prisustvovati pljuvanju po novinama i čitanju sve ove šporkice koja se skupljala proteklih godinu dana. Da mu se na polusezoni dovelo par pojačanja, da je kadar ojačan, pa da su rezultati (i igra) ispali ovako loši, onda bi ja prvi bio za Krstinu smjenu. Ovako ispada da mu se cilo vrime sapunala daska i da se čekao njegov pad.

No usprkos svemu stoji i činjenica da je ekipa ovo proljeće igrala dosta loše i da je on mogao i morao i sa ovim kadrom izvući više. On kao trener (a trener Hajduka bi trebao biti institucija) jest morao biti koncentrirana samo na prvu momčad i njenu igru, no na žalost više se bavio stvarima sa strane (svađe oko kadra) nego što se koncentrirao na igru i na žalost posljedice toga nisu mogle izostati. Krste, neka ti je sa srićom i nemoj više pljucat po novinama, ne triba ti to...

Krešić – Moje veliko razočaranje. Ništa, nula, nema riječi s kojom bi opisao njegov rad. Osobno sam pozdravio njegov dolazak, ali moram priznat da sam potpuno pogriješio. Pompozno je najavio projekt „Hajduk – Athletic Bilbao“, a zatim je sve radio da se to ne ostvari. Što se tiče kadroviranja nije doveo nikoga, odnosno doveo je upitne Brazilce (Kouassi je stigao preko Fredija) i to je to. Nepotrebno je ulazio u konflikte sa trenerom, smijenio je Vukasa kao jedinog trofejnog trenera u mlađim uzrastima da bi na njegovo mjesto postavio svoga prijatelja Jarnija. Tužno da ne može tužnije. Velika nula što se obavljenog posla tiče i nema razloga da više komentiram njegov učinak.

Fiorentini – Nije moguće, smijenili su ga nakon gotovo 20 godina njegove vladavine iz sjene! No polako, ja u ovo neću povjerovati dok se ne dogodi. Je da se najavila smjena, no s obzirom na njegov ugovor očito da ova priča neće biti gotova dok Fredi tako ne kaže. Nema smisla puno komentirati njegov rad jer sve se zna, ali je tužno da do njegove smjene dolazi samo zato što su navijači stalno pritiskali odgovorne ljude u klubu da to naprave. Taj podatak čak i nije tajna... No dobro, ova smjena je dobrodošla kao poruka za neke nove mlađe generacije. Ipak ostaje gorak okus jer su ga trenutno odgovorni ljudi iz kluba sve do nedavno branili i ne samo branili nego su mu i povećali ovlasti (on dogovorio suradnju sa Fluminenseom, on je dovodio igrače tipa Kouassi, on se brinuo za mnoge druge stvari) u donosu na prije. Da su ga marginalizirali, pa mu uručili otkaz to bi imalo smisla. Ovako sve do jučer su se u njega kleli (bez njega se ne može, nije on loš), a onda preko noći su mu uručili otkaz jer je „došlo do zasićenja“ s klupske strane (a zapravo je pritisak navijača urodio plodom). No sačekajmo još i Fredija da se oglasi, ipak je on čuvar mnogih tajni koje su se dogodile proteklih 20 godina u klubu, pa su svakakve „promjene mišljenja“ odgovornih itekako moguće...

Novi stručni stožer je tu. Tudor glavni trener, te pomoćnici Vukas i Vučko. Je isti oni Vukas i Vučko koji su iz omladinskog pogona potjerani „jer su neradnici“! Teatar apsurda! Ipak odgovorni ljudi iz kluba moraju pogledat sebe u ogledalo, bez obzira što je Krešić bio taj koji je donio odluku da ih se potjera. Što se tiče Tudora želim mu svu sreću, ali osobno mislim da ga se nikako nije trebalo micati iz omladinskog pogona jer tamo je trebao steći određeno trenersko iskustvo i tamo se trebalo vidjeti jeli i koliki je uopće trenerski kapacitet. Ovako bi ga mogli vrlo brzo izgubiti, jer sa ovim kadrom u prvoj ekipi teško da će dugo izdržati. Ionako je pravo čudo kada trener seniora kod nas izdrži dulje od godinu dana. Je, to je radi svih Poncija Pilata koji su proteklih godina bili u klubu jer koliko god dobar trener bio, glava mu leti čim zareda par lošijih rezultata.

Opet loša vijest, Andrijašević odbija potpisati novi ugovor. Kuloari kažu da traži značajno veću plaću i 30 posto od potencijalne odštete. Naravno, odmah se jave dušebrižnici koji prozivaju momka, jer kao kako se on usudi tako ucjenjivati klub?! Moram priznat kako se samo dijelom slažem sa takvom konstatacijom jer klub bi i njemu trebao biti svetinja. Ali kako mu zamjeriti takvo ponašanje kada se gotovo svim igračima koji dođu sa strane omogućilo da dobiju iste takve uvjete?! Znači „našoj dici“ ne damo, a drugi mogu dobit! Onda se iz kluba pokrivaju, kao „strancima“ je to dodatni poticaj jer im ne dajemo puno. Znam da su to poslovne tajne, ali evo zanima me koliki to ugovor ima recimo jedan Avdija Vršajević (znamo da ima postotak) u odnosu na ovo što traži Andrijašević. Što mislite? Ne bi stavija ruku u vatru da Franko traži više. I dok drugi svjetski klubovi jako cijene igrače iz svog pogona, imam osjećaj da kod nas puno puno bolje prolaze ovi sa strane. Ovo nije nikakvo opravdanje za Frankovu „ucjenu“, ali stvari što se primanja tiče, definitivno nisu u srazmjeru sa kvalitetom onoga što pojedinci na terenu prikazuju. Onda jeli problem u „našoj dici“, jesi li svi toliko pokvareni prema svome klubu ili sustav od stane odgovornih nije postavljen kako treba? Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali meni se stvari čine prilično jasne.

Za vikend je gradski derbi koji praktički direktno odlučuje o tome tko će dogodine u Europu. Hajduk još ima šansu za Europu i preko kupa jer uskoro je finale protiv „malog Dinama“. Ostaje nam da se nadamo kako sve ove turbulencije ipak neće utjecati na izvedbu na travnjaku. Ipak trofej na kraju znatno bi popravio dojam ove sezone. Sritno Bili!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

03.05.2013. u 11:09 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.04.2013.

IMPROVIZACIJA


Mogu započeti ovaj osvrt sa posljednjim nastupima naše momčadi, ali zapravo nema se tu nešto posebno za dodati osim da smo „kraljevi“ po jednoj osnovi, a ta osnova jest IMPROVIZACIJA. IMPROVIZACIJA na katu, IMPROVIZACIJA u prvoj momčadi, IMPROVIZACIJA u omladinskoj skoli. I tako se godinama vrtimo u krug. Bez plana, vizije i jasnih smjernica, samo tonemo sve dublje i dublje, a pri tom se svaki naš izron iznad površine vode u navijačkim krugovima izdiže pod geslom „evo konačno je naš klub sređen“, a nije! Barem po mom viđenju nije.

Ajmo ovaj put krenuti sa analizom najvećih bisera U-17 i U-19 reprezentacije. Kod U-17 reprezentacije imamo na vidjelu 3 bisera: Bašić, Roguljić i Halilović, dok u U-19 reprezentaciji se lijepa budućnost proriče: Rebiću, Livaji i Kovačiću. Hm, koliko od njih igra u našem klubu? Jedan jedini! A trebalo ih je biti najmanje četvorica! Ili petorica! Propust? Ma ne, nikako... Nije moguće.

Bašić – Desno krilo, kapetan U-17 reprezentacije. Svojedobno vrbovan od strane Mamića (zajedno sa Mujanom) da prijeđe u Dinamo. Sreća naša da su obojica odlučila ostati. Osobno sam ga gledao više puta i radi se o jednom od većih talenata koji su prošli kroz naš klub. S druge strane kakav je stav kluba prema njemu? Ja bih rekao dosta loš! Kako uopće ocijeniti činjenicu da U-17 reprezentacija igra kvalifikacije u Dugopolju, a da Hajduk nije poslao službenog predstavnika na takav događaj. Umjesto da se svi (Uprava, treneri, skauti...) pojave gore i na neki način promoviraju svoga igrača (odnosno igrače jer Bašić nije jedini iz Hajduka) koji je kapetan i jedan od najboljih u ovoj generaciji, oni se uopće ne pojave na ovakvom događaju, valjda zaokupljeni „brojnim poslovima“. Sramota, da ne upotrijebim neku drugu riječ jer ovdje se radi o igraču potencijalno vrijednom i do 10 milijuna eura, a imam osjećaj da ćemo i njega uspjeti upropastiti. Uvođenje u igru u derbiju protiv Dinama (samo da bi se pariralo Haliloviću s druge strane), te sadašnje priključivanje prvoj momčadi nakon što su se mediji raspisali o povijesno dobroj U-17 generaciji, ne govori ništa drugo nego da se radi o IMPROVIZACIJI. Umjesto da je cijelu sezonu sa seniorima (i ne samo on, nego i Mujan, Kušeta, Pašalić, Tomić i ostali), te da ga se uvodi u utakmicama kada je pritisak najmanji (jedini ispravan put uvođenja mladog igrača pod svijetla reflektora), kod nas se sve svodi na „ho-ruk“ princip... Nema što, majstori smo za uništavanje potencijalno dobrih karijera mladih nogometaša.

Roguljić – Još jedan biser koji je trebao bit u našem jatu, a nije. Preko Franka Bogdana i NK Adriatic, direktno put Europe... Da je bilo više razuma s naše strane, možda NK Adriatic ne bi niti postojao. Loš rad u klubu, razna pogodovanja čitavi niz godina, ucjene, ne forsiranje igrača iz svog dvora i još puno toga doveli su do apsurda da Hajduk više nije niti „prvi izbor u gradu“ kad su mladi nogometaši u pitanju. Nije niti Franko Bogdan svetac u ovoj priči, ali on nam nije uzrok nereda u vlastitom dvorištu. On može biti smo posljedica tog nereda, ali nikako stvarni uzrok problema. I tko će za ovaj slučaj odgovarati? Nitko, i sve pod geslom krive su prijašnje Uprave...

Halilović – Biser iz Dinamovog izloga. Primjer kako se igraču nabija cijena, kako medijskim, tako i igračkim putem. U kadru je prve momčadi odavno, gotovo svaku utakmicu ili uđe s klupe ili je u početnoj postavi (relativno pravilno doziranje nastupa). Medijski ga se stalno diže u nebesa iako realno do sada nije pokazao da ja toliko dobar koliko se priča. I što će biti posljedica svega toga? Vrlo vjerojatno će se za godinu-dvije prodati u veliki klub za 10-ak milijuna eura. Usporedimo li Bašića i njega sada, ja odgovorno tvrdim da je Bašić u najmanju ruku jednako dobar igrač. I hoće li itko od naših odgovarati ako Bašić „propadne“, a Halilović „uspije“. Naravno da neće! I još će se od Bašića napraviti igrač slučaj kao što se radilo i prije sa nekim našim talentima. Pa ćemo imati rastezanje po naslovnicama novinama, te kriv je igrač, te kriv kub, a istina ostane u zraku. Za one kojima nije jasno, Bašić treba biti projekt kluba, i samo tako Bašić može uspjeti, a sve ostalo je čista IMPROVIZACIJA, koja je kako sam već naglasio kod nas postala pravilo.

Rebić – Lijevo krilo, igrač RNK Splita. Pozvan kod nas na jednu Kvarnersku rivijeru, uz jasnu poruku nakon nastupa „javit ćemo ti se“. I nisu mu se javili. A tko mu se trebao javiti? I tko će za to odgovarati? Opet nitko... Ostaje nam da gledamo kako se Rebić prodaje vani i koliko smo (i igrački i financijski) izgubili... Šteta jer radi se o iznimnom igračkom kapacitetu.

Livaja – Što reći, koju poruku (mladima) poslati? Još jedan ekstra talent koji nam je prošao kroz ruke i što je još gore on je poruka ostalim mladima da se može uspjeti i mimo seniorskog pogona Hajduka. Pitanje je bili Roguljić zaobišao Hajduk da Livaja na sličan način nije uspio. S naše strane nije mu se ponudio ugovor na vrijeme iako je već bio prošao pripreme sa seniorima. Nije nam dosta bila niti poruka što nam ga je Dinamo svojevremeno preoteo. Opet graška tadašnje Uprave za koju nitko nije odgovarao. Nije niti sam igrač u ovoj priči svetac, ali on je samo iskoristio ono što mu se u tom trenutku na tržištu pružilo...

Kovačić – Iz Dinama prodan za velike novce u Inter. Igrač kojeg se guralo i medijsku i igrački, a kao rezultat toga Dinamo je zaradio veliki novac, a igrač afirmaciju u velikom klubu. Sve ono što mi sa Livajom nismo, Dinamo sa Kovačićem jest napravio. I ugovor na vrijeme, i prostor za napredak u klubu i trpljenje igračkih mana koje su neizbježne kod mladih igrača. Da i ne govorim kako je Kovačić sa 12 godina bio na probi u Hajduku. Zahvalili su mu se uz poruku da dođe za godinu – dvije kada ojača. Ili je to bila šifra za nešto drugo što otac Stipe „nije prepoznao“... Još jedan (i igrači i financijski) gubitak... Jeli itko odgovarao zbog toga?

Znači od šest trenutno najvećih talenata na tržištu, čak petorica njih su trebala biti u našem jatu! A nisu! Tek je jedan jedini ostao, a i njega se ne cijeni koliko bi trebalo. Žalosno, nemam druge riječi... Jer ovi propusti su nas i doveli do rezultatskog, ali prije svega i do financijskog kraha.

Znam, ovo sada ispada kao pucanj u prazno, jer „krive su one Uprave od prije“ za ovakav rezultat. No zar i ova Uprava ne nastavlja u sličnom smjeru? Tko će odgovarati za dovođenje Brazilaca i za uzalud potrošene novce? Sportski direktor Krešić i njegov prijatelj Fiorentini koji su dogovorili posao? Ili možda Krstičević koji navodno nije dovoljno forsirao ova dva „brazilska dragulja“? Zamjena teza, to je ono što će se pokušati plasirati na tržište čim Krstičeviću „odleti glava“. I što je tragično, dio navijača će „popiti tu priču“. Koga zanima neka se spusti malo dolje pa će vidjeti što sam mislio o dotičnim Brazilcima i prvog dana kada su došli (moje mišljenje se nije promijenilo niti milimetra) jer Brazilci su bili samo jedna obična IMPROVIZACIJA koja nije uspjela. U toj priči treba staviti i Kouassija, koji je jednako tako IMPROVIZACIJA, ali u ovom slučaju (za sada) uspjela IMPROVIZACIJA. Jer kupilo se „nepoznanicu“ koja se pokazala dobrom, ali generalno tako se ne radi posao. Još će nam se sutra Fredi pohvaliti sa spoznajom kako je Kouassi stigao preko njega (sam igrač je ovo izjavio) u klub. Kakva je uopće Fredijeva uloga u klubu? Da dovodi igrače? No comment. Jer nije on kriv za to, već oni iznad njega koji su mu to omogućili...

Ono što želim reći jest da se IMPROVIZACIJA „bez potpisa“ i dalje nastavlja u klubu. Umjesto da forsiramo Bašića, Mujana, Pašalića, Kušetu i ostale, mi se fokusiramo na Brazilce, Kouassija (bez obzira što se u ovom slučaju radi o dobrom igraču), Jakoliša, Nižića i sl. To je IMPROVIZACIJA koja nas je i dovela na ovako niske grane jer svaki igrač koji dođe sa strane mora biti dobro dobro snimljen prije nego pristupi našem klubu, a ove metode pokušaja i promašaja dugoročno nemaju smisla. Hajduk može opstati samo ako se bude forsirao „Athletic Bilbao“ princip, uz ipak ne tako rigorozne uvjete kada je igrački kadar u pitanju.
Kada još na sve ovo dodamo i slučaj ignoriranja malog Kiša, vjerojatno još jednog od onih koji će tražiti raskid ugovora nezadovoljan vlastitim statusom, onda je posve jasno kako klub jednostavno nema strategiju uvođenja svojih mladih igrača u kadar. Što je još gore svugdje se provlači teza da se ove godine forsiraju mladi i jeftini igrači. Pogledom na godine igrača, a i na medijske natpise o ugovorima pojedinih igrača, ne može se reći niti da igraju (pre)mladi, a niti baš i jeftini igrači...

Isto tako što reći i o „skupim“ maskama za Milovića i Jonjića? Ovo proljeće igrački kadar je jako tanak, a klub pokušava uštedjeti na maskama za svoje igrače i to sve pod geslom „nema se novca“. Ok, za maske se novca nema, a za Brazilce se ima? Neozbiljno da neozbiljnije ne može biti...

Isto tako po meni upitan je i dodatak na ugovor (o broju nastupa) kojeg je (valjda prošlo ljeto) dobio rezervni vratar Kalinić? Kada je prije koju godinu Tomasov tražio istu stvar, onda je NO to sa gnušanjem odbio. A sada koju godinu poslije, drugačija mjerila za druge igrače? Princip, a što je to?! To u nas očito ne postoji. Da bi stvar bila gora to se još rezervnom golmanu stavlja u ugovor?! Da živ čovjek ne povjeruje. Na kraju svega kolateralne žrtve su ispali i Blažević i Kalinić jer se nepotrebno stvorio negativni naboj među njima.

Za kraj, bez obzira na sve propuste i probleme, nada u osvajanje jednog trofeja nakon nekoliko sušnih godina tjera nas na optimizam i pozitivno razmišljanje. Momcima želim puno sreće za zelenim travnjakom, uz nadu da ćemo se za mjesec dana radovati jer finale protiv „malog Dinama“ (pardon Lokomotive) se čini više nego izvjesnim.


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

11.04.2013. u 09:36 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 06.03.2013.

BURA U ČAŠI VODE

Bura se stišala, vrime je za komentar na blogu. Iza nas je nekoliko uzbudljivih tjedana, kako na katu, tako i za zelenim travnjakom. Derbi s Dinamom obilježili su prije svega sudac Bebek, ali i prilično loša igra naših na terenu. Nakon toga povratak i dopadljiva izvedba u Vinkovcima zaslužuju svakako palac gore.

SUDAC LOPOVE!
Ni prvi, a ni zadnji put, Hajduk je pokraden. Svaki put kada se iti malo približimo Dinamu, bilo bodovno, bilo igrom, suci odrade svoje. Ostavimo na trenutak to što Hajduk nije igrao dobro u derbiju, ali ovakvi sudački previdi postali su pravilo. Živimo u državi kakvoj živimo i iz ove kože se ne može, ali ovakve stvari (čitaj interesi pojedinaca) jednostavno ubijaju draž nogometa. Ono što me posebno smeta jest kronično „labilan“ stav naših ljudi sa kata kada je u pitanju borba protiv ovakvih anomalija u nogometu. Je, kada nas pokradu, onda se oglašavaju pritužbama, prijetnjama,“stavovima“. No pravu borbu zapravo i ne žele započeti. Jer da žele onda pojedinim članovima Uprave i Nadzornog odbora ne bi Mamić i Bandić bili uzori i dobri prijatelji, a Bandić se ne bi pozivao na Bilu noć... Znam da se mnogi od vas sad pitaju gdje je tu poveznica?! Poveznica je jasna, novac kod nas sve diktira, a država jest takva kakva jest jer su mnogi potkupljivi. Znači jedan Bandić doslovno daje godišnje GNK Dinamo veliku svotu novca. Taj isti GNK Dinamo ili preciznije gospodin Zdravko Mamić sa tim istim novcem utječe na HNS i sve njegove strukture. Te iste strukture jednako tako utječu na svoje članove koji onda sude, djeluju, rade kako bi zadovoljili sve one koji ih plaćaju. Začarani krug, a sve na račun poreznih obveznika Lijepe naše (o ovom slučaju grada Zagreba, ali s obzirom na centralizaciju grad Zagreb ionako ubire novac iz cijele Lijepe naše), odnosno nas samih pojedinaca. Zapravo ispada da mi plaćamo da bi gledali kako nas kradu! Plaćamo kartu za utakmicu, nadamo se nogometu i strasti, a dobijemo krađu koju smo nesvjesno sami isfinacirali! I što onda zamjeram našim ljudima u klubu? Pa prije svega jasniji stav i odlučniju borbu prema kriminalu. Hajduk kao klub je imao povijesnu šansu nakon Malešove akcije razotkrivanja „poštenog suđenja“ zaista isušiti ovu močvaru. No međutim klub je ostao pri stavu „neka institucije države rade svoj posao“ i zato danas opet imamo suđenje kakvo imamo, a Maleš osim moralne satisfakcije može samo živjeti u strahu za svoje najbliže. S ovim hoću reći da naš dvor nije očišćen jer dok god gledamo Bandića i slične na Biloj noći, za mene tu nema napretka. I uopće ne sumnjam da će nam suci u idućih nekoliko kola svirati neke odluke u našu korist. Prvenstvo je ovim činom riješeno, a sa par novih u našu korist spornih odluka utišat će se bura u čaši vode, a sve pod parolom „i suci su ljudi i oni griješe“. A Bebek? Njega nećemo gledati neko kratko vrijeme, jer zašto čovjeku (čije je otac bio sudac, gle slučajnosti) sputati karijeru radi jedne loše procjene...

FREDI JAČI NEGO IKAD
Tko je doveo Brazilce u Hajduk? Tko je doveo Kouassija u Hajduk? Krešić? Možda na papiru, ali u stvarnosti Fredi vuče konce, vezama i poznanstvima. Sam Kouassi je eksplicitno izjavio da je u Hajduk došao jer je njegov menađer dobar sa Fredijem... Fredi opet jaše, kome drago, kome ne. Meni sigurno nije. No više od svega smeta me činjenica da mu je netko i omogućio da ponovno jaše! Netko iz Uprave ili Nadzornog odbora, svejedno, Fredi opet ima podršku... Pametnom dosta.

IGRA
Igra naše momčadi u derbiju nije bila na razini. S jedne starane postoje objektivne okolnosti za takvo što jer nam je nedostajalo nekoliko ključnih igrača, a s druge strane definitivno zabrinjava izostanak Mišine taktičke pripreme pogotovo u većim dvobojima. Hendikep ozljeda Milovića i Jonjića, te od prije Maloče itekako se osjetio. Kada se još uzme u obzir i debi Nižića, te prvi zajednički nastup stoperskog para Nižić – Milić, onda je dijelom opravdana onakva naša predstava u derbiju. Kažem samo dijelom, jer je činjenica da su mnogi bili ispod svoje razine. Usporedimo li pak dva defanzivna bloka sada prem onima iz jesenskog dijela onda ćemo shvatiti da smo izgubili kičmu ekipe. Na jesen stoperi Maloča i Milović, a zadnji vezni Milić i Radošević, u usporedbi sa tandemima iz derbija Nižić – Milić i Lima - Andrijašević dovoljno detektiraju problem igre protiv Dinama. I zato se Mišo sa pravom može ljutiti na Krešića što se nije kupio barem jedan dobar zadnji vezni igrač kako bi se barem donekle popunio kadar i na taj način pridonijelo stabilnosti same ekipe. A para je bilo, odnosno one su se utrošile na Fredijeve Brazilce, a ne na ciljana pojačanja. Netko će odgovarat za to? Možda jedino Mišo kao kolateralna žrtva... Pravi krivci sigurno neće...
Kao što sam već spomenuo taktička nepripremljenost Krstičevića zabrinjava. Očito je da nema (pravog) plana B ili plana C kad ne krene kako treba. Iz daleka mi izgleda kako se cijela igra svodi na ludilo, ono pozitivno ludilo i presing, a ako to ne prođe onda nastaju problemi, nema pripremljene alternative. Znam da je kadar skučen, ali kako opravdati činjenicu da iako smo imali igrača više gotovo pola sata, mi nismo napravi sve tri zamijene?! Bode oči i Kouassi koji je trebao ući zadnjih pola sata (već se skinuo u dres jer su ga pozvali s klupe) pa se trener predomislio i nije ga uopće uveo? To je za sada najveći Mišin problem, nedostaje malo mirnoće, mudrosti, te taktičkih varijanti jer bez toga nema vrhunskog trenera, a ni vrhunskog rezultata. S druge strane ekipa mu vjeruje, slijepo ga slušaju i ne može mu se osporiti činjenica da je mnogim igračima podigao vrijednost. Reakcija u uvijek nezgodnim Vinkovima je zaista hvale vrijedna i svaka čast momcima što su pokazali karakter. Sve u svemu, s obzirom da Mišu mnogi na katu ne vole (a ne vole ga jer je radnik i rudar i ne da na sebe) imam osjećaj da neće još dugo trajati, pogotovo ako još koji put taktički zakaže.
Da zaključim, imamo trenera koji ima mana i to dosta, a opet s druge strane stvara i solidnu igru i solidan rezultat (uz svako toliko jednu iznimno lošu predstavu). Upravo radi toga naći će se mnogi koji su za njega, ali i mnogi koji su protiv. Bez obzira na sve bili brod će ploviti i dalje i sa Mišom i bez njega, a ja mu želim svu sreću i jedan trofej u iduća dva mjeseca...

ISUŠIMO MOČVARU
Ostaje za kraj i moj naklon koreografiji sa derbija. Možda je stvarno sazrelo vrijeme da navijači svih skupina pokrenu zajedničku konkretniju akciju za isušivanje močvare jer svi imamo isti cilj. Pošteni nogomet i strast koju isti može proizvesti.


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

06.03.2013. u 11:02 • 2 KomentaraPrint#

petak, 01.02.2013.

(RAS)PRODAJA - ROBA S POPUSTOM


TRANSFER RADOŠEVIĆA

Prošlo je 20-ak dana od mog zadnjeg pisanja na blogu gdje sam najavio da je prodaja Radoševića jedina realno moguća prodaja kojoj se klub mogao nadati u ovom prijelaznom roku. Dva milijuna eura odmah i još jedan milijun na ljeto nije iznos koji bi u normalnim okolnostima trebao zadovoljiti klupske apetite. No kada se uzme u obzir u kakvoj se financijskoj situaciji nalazi klub, onda je ovaj iznos dovoljan za pohvalu predsjedniku Brbiću koji je odradio pregovore do kraja. Pri tom valja naglasiti da je najveći problem današnjeg Hajduka zapravo nezahvalna pozicija u kojoj se nalazi s obzirom da drugi klubovi znaju da je u dugovima i stoga su spremni sa dosta niskim cijenama tražiti otkup naših igrača.

No kako to u nas obično biva, i ovaj transfer je protekao dosta neizvjesno. S jedne strane na početku je Parma nudila veću odštetu Hajduku, a manji iznos ugovora Radoševiću, dok je Napoli ponudio manju odštetu Hajduku, a veća primanja Radoševiću. Na kraju ovog povuci – potegni slučaja ipak je Napoli malo povećao odštetu, te je na taj način priča dobila sretan kraj. Jeli sve u tom četverokutu bilo čisto i jesu li svi igrali u skladu s pravilima, teško je reći, no na kraju svi bi (osim Parme) trebali biti zadovoljni. I Radošević jer je dobio klub koji je htio, i Napoli jer je dobio dobrog igrača za relativno mali novac, ali i Hajduk koji je dobio nužan kisik za preživljavanje, te je ostavio prostora za novu suradnju s talijanskim klubovima (nakon Vukušića u Italiju sada ide i Radošević) jer iza prvoga srpnja ove godine i našeg ulaska u EU Hrvati više neće biti „stranci“ s one strane Jadrana.

Ono što mi se nikako nije svidjelo u cijeloj ovoj priči jesu optužbe pojedinih navijača na račun Radoševića jer je on kao trebao izabrati Parmu kako bi Hajduk dobio više novca od odštete?! Koliko je meni poznato da bi uopće došlo do pojedinog transfera onda mora doći do dogovora između klubova, ali i između igrača i njegovog potencijalno novog kluba. Ako ta dva uvjeta nisu zadovoljena do transfera ne može doći! Pa nije Radošević vlasništvo Hajduka, već igrač pod ugovorom sa Hajdukom. To je bitna razlika. Drugim riječima Hajduk nigdje ne može prodati Radoševića ako na to nema njegov osobni pristanak. Zato mi i jesu ovakve optužbe smiješne. Pa valjda čovjek ima pravo birati sam svoj put, a i moralizirati čovjeku koji je nakon samo godinu dana ozbiljnog seniorskog nogometa ostvario ovakav transfer, te priskrbio klubu 3 milijuna eura je iz moje perspektive izrazito licemjerno. Još uz to svi znamo da je izrazito pošteno i hrabro nosio bili dres, tako da mu osobno mogu samo poželjeti sreću i zdravlje u budućoj karijeri. E kad bi u budućnosti barem bilo više naših igrača koji bi mogli birati između ponuda nekoliko uglednih Europskih klubova. To bi bile prave slatke brige za klub, a onda i nitko od navijača ne bi pričao o ovakvim stvarima.


POSTOTAK, ČUVENI POSTOTAK – KARCINOM NAŠEG KLUBA

Taman kada sam pomislio da se udio igrača sa postotkom od prodaje značajno smanjio u našem klubu, neugodno me iznenadio tekst na stranicama udruge Naš Hajduk: http://www.nashajduk.org/nashajdukorg/tabid/82/EntryId/80/Hajdukov-PDV-proslijedi-dio-prihoda.aspx

Prema ovome ispada da trenutno 17 naših igrača ima pravo na postotak prilikom svog budućeg transfera. Ej, 17?! Na prvi trenutak nisam mogao vjerovati. Lima 40%, Vuković 35%, Oremuš 20%, Ljubičić 20%, Luštica 20%, Milić 20%, Blažević 20%, Vršajević 20%, Maglica 20%, Stojanović 20%, Sušić 20%, Nižić 20%, Jakoliš 30%, Kouassi 30%, Patinho 60%, Cassio 60% i Maloča 40%, uz napomenu kako postotak za Vukovića, Patinha i Cassia ide njihovim klubovima, a ne samim igračima (odnosno njihovim menađerima).

Na znam kako ostali navijači gledaju na ove brojke, ali ja sam ostao šokiran. Za većinu ovih igrača sam znao da imaju postotak, ali što reći u slučaju kada na primjer jedan Nižić ima 20% odštete od svog transfera. Nemam ništa osobno protiv momka, nikada ga nisam uživo niti gledao da bih komentirao njegove igračke sposobnosti, ali zašto nekome tko se iz makarskog Zmaja otisnuo tri godine u belgijsku drugu ligu dati 20% od budućeg transfera?! Ma tko je ovdje lud? Umjesto da ovakvi igrači blago rečeno upitne reputacije „pješke“ dolaze na Poljud moleći da im se ukaže prilika da zaigraju, oni uredno potpisuju ugovor i još pri tom imaju postotak od potencijalne odštete?! Pa njemu bi sam ugovor i igranje u Hajduku trebala biti ogromna nagrada i reklama, a ne da mu moramo još i postotak dati. Momku osobno želim sve najbolje, ali ovo je očiti primjer da se u politici kluba nisu napravili značajni iskoraci. Bolje rečeno nastavilo se po starome, a siva zona pogodna za „uzimanje zuba“ ne da nije istrijebljena nego se još i povećala.

I kako onda zamjeriti jednom Mariju Jelaviću kada on ucjenjuje klub i traži svoj postotak?! Ne pravdam ja momka, dapače, uopće mi se ne sviđaju njegovi potezi, ali očito za sve ne vrijede ista pravila. I onda nam se još u njegovu slučaju pojavi uvaženi član Nadzornog odbora u novinama sa stavom kao „nismo postavili principe kako bi ih rušili“. Kao nema više postotaka od ugovora i ucjenjivanja kluba. Je, postavili ste principe za Jelavića, a za „no name“ igrača Nižića niste? Jaki principi, nema što. I kako onda očekivati da se slične ucjene neće nastaviti i dalje?! Kako uopće zamjeriti Jelivaću što je ucjenjivao klub, ako on i njegov menađer znaju da je jedan Nižić potpisao ugovor prije njih, te je pri tom dobio što je tražio?

Na moje duboko razočaranje, ovi podaci koji su izašli daju jedan veliki „palac dolje“ i Upravi i Nadzornom odboru jer s ovakvim principima potencijalno oštećuju klub, a i na neki način stvaraju alibije budućim rukovodećim strukturama. Politika, ne damo našim mladim igračima postotke, dok svima sa strane dajemo jest dvostruko pogrešna. Prvo jer potencijalno gubimo novac na mogućim transferima „pridošlica“, a drugo i ono bitnije jer kompletno rušimo sustav vrijednosti u svlačionici. Kako se recimo može osjećati jedan Andrijašević koji je možda trenutno i naš najkorisniji igrač kad pored njega igraju pojedinci za 3-4 puta više novca i još im se k tome pogoduje sa postocima u idućim transferima! I kako onda takve uopće dobronamjerno primiti u svlačionicu? Nema boljeg izraza za takvo što nego POREMEĆENI SUSTAV VRIJEDNOSTI.

I onda ćemo se čudit što naša dica nemaju respekt prema svom klubu, što ga ucjenjuju, što ga ponekad i omalovažavaju (u pojedinačnim slučajevima). Najlakše je njih okriviti za takvo što, no sve to nastaje kao posljedica toga što sustav vrijednosti u klubu već odavno ne funkcionira. Plaća, odnosno sva primanja pojedinog igrača moraju biti u skladu s onim što taj igrač daje na terenu i u skladu s onim što pruža za svoj klub. Može se pogriješit kod jednog igrača, ali kada se sustavno pogoduje pojedincima i kada im se sustavno daju znatno veći iznosi u odnosu na domaću dicu, a pri tom ti došljaci u većini slučajeva ne pokažu previše, onda se ni od naše dice ne može očekivati pozitivna reakcija.

Svoju dicu klub treba znati odgojiti, treba im ponuditi sustav vrijednosti koji je prihvatljiv. Dok je god ovakvog pogodovanja i omalovažavanja svoje mladosti, do tada ne treba očekivati niti bolje ponašanje tih istih momaka prema svom klubu. Je znam, najlakše je nama pljucati po njima kada se dogodi novi „slučaj Jelavić“. No koliko god je Jelavić kriv za svoje ponašanje, oni na katu su barem isto toliko odgovorni.


SLUČAJ MILIĆ

Nakon zadnjeg svog posta, na mail mi je stigla opaska vjernog čitatelja, da kako to da skoro nikada ne komentiram trenera Krstičevića. Pa evo i mog komentara na tu temu. Iz mog kuta gledanja radi se o izuzetno karakternom i radišnom liku koji je svojim rezultatima demantirao sve kritičare. Da ponekad ne pogriješi u taktičkim zamislima, da ponekad nema stila u izjavama, da ne zna obući odijelo kada igramo na San siru, to stoji... Ali iznad svega ima jako dobar rezultat s obzirom na kvalitetu momčadi koju ima. I još uz to ima sad već pomalo prepoznatljivu igru. Bit će tu još uspona i padova, ali za sada Miši ide „palac gore“. Uz sve to ne zaboravimo da je uspio izbaciti i afirmirati dosta mladih igrača poput Radoševića, Milića, Andrijaševića, Caktaša...

Uzmimo sad primjer malog Milića. Krstičević mu je kao trener pronašao mjesto, te mu je dao potrebnu sigurnost u igri. Čak je nedavno u novinama javno stao iza Milića kako potpuno slobodno može igrati i bez obzira na moguće padove u igri kako će uvijek biti iza njega. Upravo na taj način sa daje važnost i sigurnost mladom igraču, te se od njega može napraviti pravi klupski projekt.

No s druge tom istom igraču ugovor traje još godinu i pol dana i zašto mu ljudi iz Uprave ne ponude financijski bolji, te svakako duži (na 4-5 godina) ugovor, kako bi zaštitili klub, a i kako bi samom igraču pokazali koliko ga cijene?! Ovako nam potencijalno prijeti još jedan slučaj i strah me iti pomisliti da ćemo i ovdje imati još jednu povuci-potegni situaciju. Zato bi klub i MIliću i Andrijaševiću i Caktašu i Miloviću i da dalje ne nabrajam trebao ponuditi višegodišnje ugovore sa značajno boljim uvjetima da zaštiti sebe, ali i da oda priznanje tim igračima za minuli rad. Tako se vraća ugled klubu, tako se odgajaju naša dica, tako se poremećeni sustav vrijednosti vraća na svoje mjesto.

I za kraj, osobno se nakon više od godine dana rada i lutanja po Europi vraćam kući i moram priznati da sam se prilično zaželija poljudske atmosfere. Zdravi i veseli bili!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

01.02.2013. u 14:17 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.01.2013.

PRIJELAZNI ROK - SURADNJA SA FLUMINENSEOM


Prvi dio sezone je iza nas. Drugo mjesto u prvenstvu i polufinale kupa zaslužuju apsolutno pozitivnu ocjenu kada se uzme u obzir kako smo i u kojem sastavu krenuli u sezonu. Slažem se da je rezultat malo i bolji od ukupnog dojma, ali momci su svojim radom isprovocirali sreću koja im se na kraju i vratila. Sada slijede pripreme i nastavak sezone, a prijelazni rok je u punom jeku. Što se priprema tiče na put u Međugorje Hajduk je krenuo sa čak 34 igrača. Ako tome pridodamo još nekolicinu igrača koji su ostali kući ispada da Hajduk opet ima više od 40 igrača pod profesionalnim ugovorom. Previše za vremena kada je svaka kuna bitna. Isto tako bode u oči podatak kojeg sam pročitao u Sportskim novostima (ako im je za vjerovati), a on kaže da će Hajduk za pripreme i boravak osoblja u Turskoj potrošiti oko pola milijuna kuna. Prema tim podacima ispada da će Hajduk na pripreme potrošiti najviše od svih hrvatskih prvoligaša?! Više i od Dinama i od Rijeke i od Splita, klubova koji ipak puno bolje financijski stoje. Osobno sam prošao dosta priprema u životu i znam koliko su one važne svakom nogometašu, ali pravo pitanje je da li se moglo i jeftinije proći? Svakako jest, zato ovakav potez ljudi iz kluba smatram blago rečeno promašenim s obzirom na financijske okolnosti u kojima se nalazimo. A okolnosti su takve da se svaka kuna treba okrenuti barem dva puta prije nego li se potroši. Pogotovo jer nam UEFA puše za vratom i ako uskoro ne pribavimo 2-3 milijuna eura za podmirivanje starih dugova prijeti nam izgon iz Europe. To bi bio dodatan udarac za ionako posrnulu prihodovnu stranu našeg kluba. Stoga se nameće logično pitanje kako doći do nužnog novca? Na žalost ostaje nam jedino prodaja igrača. Prodaja igrača budućnosti da bismo pokrili dugove Uprava iz prošlosti. Za takvo što je najmanje kriva tekuća upravljačka garnitura, ali iz ove kože se ne može i potrebno je stvarno biti iznimno lukav da bi se u današnjim okvirima nekoga prodalo za solidan novac. Ali koga zapravo prodati kada još nismo dobili niti jednu službenu ponudu?! Na žalost, stvari će se očito događati u tijeku priprema što će značajno otežati posao treneru Krstičeviću i stožeru pogotovo kada je pitanju slaganje budućeg idealnog sastava. Planski gledano, idealno bi bilo kada bismo uspjeli prodati jednog od dvojice stopera (Maloča ili Milović), pa u zadnju liniju vratiti Milića i na taj način pokriti gubitak. Ne bi bilo loše prodati niti nekog od dvojca Caktaš – Vuković, ali za sada pravih ponuda jednostavno nema i sve je izvjesnije da je prodaja Radoševića jedina opcija. Mlad je, potentan, ima iza sebe solidan reprezentativni nastup, pa sve vodi k tome da je on jedina „roba“ koja se trenutno može prodati na tržištu za pristojan novac. No vidjet ćemo uskoro jeli moja procjena točna... Što se tiče dolaska pridošlica Jakoliša i Nižića, nemam što dodati nego da je dolazak ovakvih „imena“ jednostavno realan s obzirom da novca za nešto ozbiljnije jednostavno nema. Jakoliš kao brzo i potentno krilo ili eventualno napadač, a Nižić kao stoper koji u slučaju odlaska Maloče ili Milovića može postati prva alternativa budućem stoperskom paru. Što se tiče dolaska crnoputog igrača Kouassija, njega jednostavno ne smatram ozbiljnom akvizicijom i vjerojatno se neće dugo zadržati u nas, pogotovo što mu reference jednostavno nisu dovoljno dobre. Mislim da je njegovo dovođenje zapravo pokušaj Uprave da se zadovolji apetit navijača koji vole kada se stiče dojam da se slaže moćna momčad sa potencijalno dobrim „no name“ igračima. Možda me Kouassi iznenadi, ali mislim da se radi samo o prolazniku... Za kraj sam ostavio dolazak dvojice Brazilaca, koji „samo što nisu“ sletjeli na Poljud. No prije nego što to iskomentiram, moram se osvrnuti na ulogu sportskog direktora Sergija Krešića. Iako sam osobno na početku pozdravio njegov dolazak, moram priznati da mi se njegovi potezi sve manje i manje sviđaju. Na početku je pompozno najavio kako je Hajduk spreman biti novi Athletic Bilbao (nadam se da je svima jasno što to znači), da bi samo nekoliko mjeseci poslije promijenio priču, te otišao u Brazil po možebitna nova pojačanja. I to sve pod ravnanjem maestra Fredija koji nam je slične takve Brazilce već i doveo u liku Paraibe i Thiaguinha. I dok je Paraiba nešto i odigrao, Thiaguinho nije skupio niti minute, a samo za posudbu obojice smo platili 200-300 tisuća eura plus njihova mjesečna primanja. E sad, nema boljeg poteza Uprave nego čovjeku koji je u ne tako davnoj prošlosti sklopio ovako „dobar“ ugovor za klub dati još jednom povjerenje da dovodi nova „pojačanja“ iz Brazila. Da živ čovjek ne povjeruje... Ne znam, možda sam stvarno ja u krivu jer vidim da mnogi navijači podržavaju ovakav potez kluba, ali meni ova strategija izgleda potpuno suludo, jednako suludo kao kad kockar odluči staviti sav novac na crno ili crveno nadajući se da će mu upaliti. Znam da priča zvuči primamljivo i da budi maštu svih navijača jer će nam kao Fluminense poslati mlade perspektivne igrače koji još nisu dovoljno dobri za njih da se razvijaju kod nas. Mi uz to ništa ne ulažemo (osim njihovih plaća), a ako budu dobri i ako ih eventualno prodamo možemo na njima i zaraditi bez velikog uloga (dobit dijelimo 60-40 u korist Fluminensea). Nekom to izgleda kao super posao, ali meni ne! Pri tom prije svega treba misliti kako će ti isti Brazilci direktno zauzeti mjesto jednom Kišu čiji će razvoj biti dodatno usporen, ako ne i uništen bude li ih se forsiralo. Ljudi moji, kao da nam nije dosta grešaka iz prošlosti. Pa svaki igrač koji dođe sa strane i koji se ne pokaže kao pojačanje jest dvostruko promašena investicija. Prvo jer smo potrošili novac za njegovu plaću, a drugo (i puno gore) jer je zauzeo mjesto nekom igraču iz našeg omladinskog pogona, a takvih igrača itekako ima. Bašić, Mujan, Kušteta, Pašalić, Blažević i mnogi drugi su naša dica kojima treba dati šansu i koje treba forsirati, a ne sanjati o nekakvim van serijskim Brazilcima koji će nam donositi naslove. Uz to da bi stvar bila još i gora valja naglasiti da Hajduk dovodi ove igrače na temelji snimki sa DVD-a!!! Znači od ponuđenih 6 igrača mi možemo izabrati dvojicu. Da nije smiješno, bilo bi tragično. Pa mi se vraćamo 10 godina unazad i kupujemo na temelju snimki?! Di je tu skaut služba? Ok, ako se klub i odlučio da dovede nekog Brazilca, osobno nemam ništa protiv, ali zar onda nije trebalo poslati nekog skauta u Brazil barem na par mjeseci da uživo prati nekoliko potencijalnih pojačanja. Da obavi razgovore s njima, da im prati navike, ponašanje, da ih upozori na to što ih eventualno čeka u Splitu i sl. Ovako kupujemo dva „mačka u vreći“ i samo se možemo nadati da će stvarno biti pojačanja. Čista improvizacija i dodvoravanje publici koja slijepo vjeruje u brazilsku nogometnu sambu. Da se bolje razumimo, apsolutno nemam ništa protiv suradnje Hajduka sa Fluminenseom. Dapače, suradnju u potpunosti podržavam, ali ne na način da kupujemo igrače preko DVD-a. Odlično bi bilo ostvariti prije svega višegodišnju suradnju s njima kada su omladinske škole u pitanju. Da naša dica i treneri idu tamo, pa da oni dolaze ovdje. Onda bi se eventualno dalo dovesti i na probu kojeg Brazilca u kadetskom i juniorskom uzrastu, te ga eventualno navikavati na život u Europi prije seniorskog nogometa. Takva priča po meni bi imala perspektivu, a ovo kupovanje igrača na slijepo i bacanje prašine u oči navijačima kako bi se bar na kratko pobudila njihova mašta u izvrstan posao po meni neće dati dugoročni rezultat. Slažem se da će i mene vjerojatno oduševiti ti Brazilci svojim potezima na pripremnim utakmicama, jer će ponudit poteze i tehniku koje ne gledamo svaki dan, ali konstantu i dugoročno dobru učinkovitost, teško da nam mogu ponuditi. Što se tiče odlaska malog Jelavića u Slaven Belupo iako je bio pred vratima potpisa profesionalnog ugovora sa Hajdukom, njegov potez i njegovo ponašanje dovoljno govore o njemu. Bilo bi još i bolje kada bi predsjednik Brbić javno rekao zbog čega su propali pregovori (odnosno koliki je postotak Jelavić tražio), čisto za primjer svim drugima kako nema više ucjenjivanja kluba. S te strane u potpunosti podržavam poteze predsjednika jer nema popusta za nikoga tko dolazi iz omladinske škole. Neka mu je sa srećom, ali što dalje od Poljuda. Ostaje još i za komentar nedavna smjena trenera juniora Harija Vukasa. Čovjek koji je prošle godine s kadetima osvojio prvenstvo i čija je igra stvarno plijenila pozornost proglašen je neradnikom, te je na njegovo mjesto postavljen Robert Jarni, inače bliski prijatelj sa Krešićem. Ma neka Krešić sam slaže trenersku križaljku, zato je i postavljen na mjesto sportskog direktora, ali kud baš smjenjivati trofejnog trenera u omladinskom pogonu kojega i inače prati glas kao velikog trenerskog potencijala i to samo da bi se ubacilo „svoga čovjeka“. Nisam „unutra“ pa možda i griješim, ali niti ovaj potez mi se ne čini baš dobrim, a niti logičnim. No, vrijeme će pokazati... I što reći za kraj nego da je pred nama zanimljiv prijelazni rok i zanimljiv nastavak sezone u kojem se napokon možemo nadati osvajanju jednog trofeja (Kup Hrvatske). S obzirom na sve gore navedeno za takvo što trebat će nam i malo sportske sreće. Ostaje nam za nadati se da će je momci svojim poštenim radom ponovno znati isprovocirati. Neka im je sa srećom!

Pozdrav iz Londona!


07.11.2012. Chelsea - Shakhtar 3:2



Wembley


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

10.01.2013. u 23:56 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 06.11.2012.

NAŠ HAJDUK – HAJDUK NAVIJAČIMA


Od mog posljednjeg javljanja Hajduk je nanizao tri uspjeha za redom, zauzeo je drugo mjesto na ljestvici i probio se u četvrtfinale kupa Hrvatske. Bravo momci! Dvostruki uspjeh protiv Splita, te na mišiće isčupana pobjeda protiv Zadra, obilježili su protekli period. Valja napokon istaknuti i jedan dobar taktički potez Miše Krstičevića u prvoj utakmici protiv Splita. Do sada se najčešće isticao potpunim taktičkim promašajima, no ovaj put je u potpunosti pogodio i praktički riješio utakmicu. Prvo je u igri zamijenio pozicije Oremušu i Vršajeviću (Oremuš je preseljen na desnog beka, a Vršajević na desno krilo), da bi potom zamijenio mjesta Vršajeviću i Caktašu (Caktaš na desno krilo, a Vršajević na lijevo) i upravo je potonja promjena rezultirala jedinim pogotkom na utakmici. U druge dvije utakmice prvijencima su se istakli Sušić, Bencun i prije svega Kiš! Toliko smo ga čekali, toliko zazivali, a napokon smo ga i dočekali. Samo se nadajmo da će u budućnosti Mišo popustit u svojoj nevjerojatnoj tvrdoglavosti i da će Kiš dobivati sve više i više prilika. Vuković i Maglica se trude i ulaze u šanse, ali jednostavno nemaju visoki postotak realizacije, pa nam je jedan realizator tipa Kiša neophodno potreban kada imamo ekipu koja nije u stanju u ozbiljnijoj utakmici stvoriti velik broj prilika. Kada imate ovako mladu ekipu sklonu oscilacijama onda je vrlo tanka linija između uspjeha i razočaranja. Tako na primjer da je on startao od prve minute proti Istre danas bi vrlo vjerojatno na kontu imali tri boda više jer se nakon odlaska Vukušića ova ekipa jednostavno muči kada je u pitanju realizacija. Kiš, Kiš, Kiš, nadajmo se da ćemo ovaj poklič sve češće i češće slušati na tribinama... Kad smo već kod njega evo i jednog mog razmišljanja od prije gotovo godinu dana (22.01.2012):

Kada smo već kod Santinija, nikako nisam za dovođenje istog. Svaka čast momku i njegovim igračkim kvalitetama, ali u našem dvoru imamo napadače poput Kiša, Jelavića i Džonija kojima treba vjerovati. Ako je Santini zaista tako dobar onda je to propust naše skaut službe koja ga nije dovela još za kadetskih dana i mišljenja sam da se takav igrač ne treba dovoditi u naš seniorski tim pogotovo ako će se za njega platiti velika odšteta.

No ovaj osvrt posvećujem temi „Naš Hajduk – Hajduk navijačima“. Moram priznati kako sam do sada više puta mijenjao svoj stav o tome kako bi trebala izgledati vlasnička struktura našeg kluba. U početku mi se nekako činilo kako bi bilo najbolje da klub dobije jednog (privatnog) većinskog vlasnika jer bi kao on najbolje upravljao svojim uloženim novcem, no što više razmišljam o ovoj temi, a uzimajući u obzir tradiciju, smisao postojanja, te sve nedavne događaje u vezi našeg kluba jednostavno dolazim do zaključka da je apsolutno najbolje da Hajduk ode u ruke navijačima jer Hajduk i jest dite puka, te ga treba ostaviti narodu na raspolaganje. Što to konkretno znači? Evo moje ideje kako bi se sve to moglo i realizirati.
- Prvo, navijači se moraju ujediniti kada je u pitanju ova vrlo osjetljiva tema. Znači, svi za isti štap, bez osobnih interesa i promocije, bez muljanja i sa čistom računicom.
- Ako uzmemo pretpostavku da bi se ova akcija mogla odvijati preko postojeće udruge Naš Hajduk onda bi za početak svi oni koji posjeduju dionice Hajduk d.d. i koji žele sudjelovati u ovoj akciji, te iste dionice trebali darovali samoj udruzi. Osobno posjedujem jednu dionicu i spreman sam je darovati.
- Nakon toga bi trebalo početi sa prikupljanjem novca za mogući otkup dionica kako od strane grada, tako i od strane ostalih dioničara koji su spremni prodati svoje udjele. Za one koji nisu informirani, ovakvi se ugovori mogu sklapati mimo burze na temelju običnog ugovora.
- Prvi prijedlog je da se članarina u udruzi Naš Hajduk poveća sa 100,00 kn na 200,00 kn. Od toga bi 100,00 kn išlo klubu dok bi se ostatak novca stavljao „sa strane“, za potencijalni otkup pojedinih dionica.
- S obzirom da udruga Naš Hajduk broji oko 8000 članova (barem je tako bilo u prvoj godini), to bi značilo da bi se godišnje samo na temelju članarine skupilo „sa strane“ 800 tisuća kuna.
- U međuvremenu bi bio otvoren ovaj isti račun svim ostalim navijačima da dobrovoljno (u skladu s financijskim mogućnostima jer nismo svi u istoj prilici) uplaćuju bilo kakve iznose, a sve bi bilo javno i transparentno (npr. na internetu bi se napravo brojač sa trenutnim iznosom novca na tom računu).
- S obzirom da su u odnosu na 2009. godinu stvari na financijskom tržištu drastično pogoršale, a i financijsko stanje u klubu je daleko od bajnog, to nam daje jasnu šansu da dionice otkupimo po znatno manjoj cijeni od inicijalnih 500,00 kn.
- Tako bi se npr. moglo otići do gospodina Tomislava Mamića (njega sam proizvoljno uzeo) i ponuditi mu milijun kuna za otkup dionica koje je on 2009. godine platio 5 milijuna kuna. Fer cijena za njega osobno, a fer cijena i za nas i naš otkup. Isto bi se moglo tražiti i od grada, a i od svih ostalih dioničara. Garancije za uspjeh nema, ali uz određeno lobiranje i podršku javnosti, osobno vjerujem da bi se sa mnogim od ovih ljudi pronašao zajednički jezik.
- Isto tako ako bi se akcija zahuktala u pravom smjeru, mogli bi se organizirati razni koncerti, malonogometni turniri (vidi primjer „četiri kafića“), te razne druge akcije u kojima bi se skupljao novac kojim bi navijači pokušali postati većinski vlasnici kluba. Uvjeren sam da bi mnogo poznatih lica željelo sudjelovati u ovoj akciji, te da bi cijela ova ideja vrlo brzo u potpunosti zaživjela.

Sigurno će netko nakon ovog mog izlaganja postaviti pitanje pa što će nam sve ovo kad smo sva ova prava već i izborili. Počevši od KODEKSA, pa do odabira ljudi u Nadzornom odboru. Slažem se s tom konstatacijom, no pitanje je koliko će sve to dugo vrijediti. Već prvom promjenom vlasti imat ćemo ponovno nove muke i pregovore oko zadržavanja postojećih prava, a ako i kad klub ponovno stane na zdrave temelje (čitaj kad opet bude novca), ponovno će neka politička opcija (svejedno koja) postavljati svoje ljude u Nadzorni odbor i Upravu pod krinkom kako „neće dati ulici da vodi klub“. I tako ćemo svake četiri godine imati borbu s vjetrenjačama. Nije li onda vrijeme da nešto poduzmemo i da se sami obračunamo sa ovim problemom?! Kada pogledate tko sve sjedi u Gradskoj upravi i na koji način se čine ustupci i čuva stolica, meni osobno slabo dođe od nemorala i gadljivosti koja vlada unutar Banovine. Ja tim ljudima ne vjerujem i čisto sumnjam da će skora budućnost donijeti neka nova i poštenija lica. Da ovisimo o njima? Ja mislim da je krajnje vrijeme da se pokrenemo jer nas je bliska prošlost naučila da politici (ma koja stranka bila na vlasi) jednostavno ne treba vjerovati, a za klub bi najbolje bilo kad bi vridi ona Meštrova „neću politiku u svoju butigu“.

Sada ajmo hipotetski uzeti da se cijela ova akcija uspješno realizira i da navijači (odnosno udruga Naš Hajduk) postanu većinski vlasnici (preko 50% od ukupnog broja dionica), što bi to konkretno značilo? Ja bih rekao da bi navijači konačno dobili potpunu odgovornost za upravljanje klubom. Isto kao i danas (po istim pravilima) članovi udruge Naš Hajduk bi birali članove Nadzornog odbora, koji bi potom birali Upravu i odgovarali bi za rad iste. Bitna razlika bi bila u tome što bi udruga Naš Hajduk (odnosno njezini članovi) imali priliku promijeniti bilo kojeg člana Nadzornog odbora ako ne bi bili zadovoljni njegovim radom i djelovanjem. Drugim riječima odgovornost članova Nadzornog odbora bi bila puno veća i ne bi se svatko tek tako primio tog posla.

Ideja je tu. Put do realizacije nije ni lagan ni jednostavan, ali vrijedi li pokušati? Uz još jednu napomenu, da bi cijela ova akcija trebala biti u potpunosti transparentna i javna kako se ne bi ni na koji način dovelo u pitanje samu akciju.

Po prirodi sam idealist i vjerujem u neke projekte i ideje koji su daleko od sfere trenutne hrvatske surove realnosti i savršeno organiziranog nereda koji već godinama vlada u Lijepoj našoj. Ovom akcijom možemo postati i primjer društvu jer biti navijač Hajduka ima svoju težinu i ponos koji nam nitko ne može oduzeti.

Isto tako u potpunosti sam svjestan da se ova ideja da još puno bolje razraditi prije same realizacije i zato su svi komentari i prijedlozi dobrodošli.



Sa štovanjem,
Ante Armanda
ante.armanda@xnet.hr

06.11.2012. u 10:59 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.10.2012.

ŽIVOT NA APARATIMA


Protekla dva tjedna donijela su mnogo uzbuđenja kada je naš klub u pitanju. Najvažnije od svega jest da je izbjegnut stečaj, a život na aparatima se nastavlja. Isto tako dobro je da su neke maske pale, da se pokazalo kakvi sve to beskičmenjaci sjede u Gradskom vijeću i tko zapravo upravlja našim sudbinama. Prevrtljivci, debelokošci i manipulatori prvo su izglasali NE za odobravanje kredita za spas kluba, da bi se svega nekoliko dana poslije „predomislili“ i pod pritiskom ulice to isto NE pretvorili u DA i na taj način barem u dogledno vrijeme ostavili klub na životu. Ako mene osobno pitate jesam li za kredit, moj odgovor je apsolutno potvrdan jer Hajduk je iznad svega, ali pri tom treba razumjeti i sve one građane koji negoduju zbog odobravanja istog tog kredita jer u slučaju neuspješnog vračanja teret duga će pasti na leđa svih nas žitelja grada Splita. No kredit je odobren i sad smo tu gdje jesmo. Točnije treba s njim pokriti sva dugovanja i potraživanja koja se svakim novim danom povećavaju, a u medijima je sve više i više onih koji žele svoja potraživanja uskoro i naplatiti. Vejić, Andrić, M.Buljat, Balakov i njegovi pomoćnici, Ivica Kalinić, Cicarelli, Matković, Šibenik, Osijek, Baka Slišković i mnogi drugi... Popis onih kojima je Hajduk dužan kao da teži u beskonačnost. I što sad? Predsjednika Brbića čeka izuzetno težak posao ako zaista zna i želi postaviti Hajduk na zdrave temelje. Ako je vjerovati svemu što se piše, stvarni dug Hajduka kojeg je nedavno utvrdila ugledna revizorska kuća iznosi 102,5 milijuna kuna. Od toga je 89 milijuna kuna kratkoročnih obaveza. S druge strane Hajduk na ime transfera Vukušića i Anasa Sharbinija potražuje od Pescare i Al Ittihada iznos od oko 30 milijuna kuna. Tih 30 milijuna plus 30 milijuna kuna od kredita, te plus eventualna unosna prodaja jednog ili dvojice igrača (npr. Radošević i/ili Maloča) na zimskom prijelaznom roku i onda klub lagano može stati na zdrave noge. No po meni nekoliko je ključnih točaka koje se trebaju realizirati ako želimo da ovaj kredit ima podlogu za stvarno ozdravljenje kluba:
1. Protekle tri godine stvoreno je između 100-150 milijuna kuna čistog gubitka. S obzirom kakvi su se sve ugovori potpisivali i što se sve radilo u klubu trebalo bi dobro pročešljati „sve papire“, te ukoliko postoji nečija odgovornost na trenutnim je članovima Uprave i Nadzornog odbora da sve eventualne nepravilnosti prijave. Neslužbeno su svima puna usta kako se zna da su sa razne mutne radnje odvijale u klubu proteklih godina, a kada se treba nešto službeno i pokrenuti onda se odgovorni skrivaju pod izjavom „neka institucije ove države rade svoj posao“. Gospodo draga, šutnja i prešućivanje (eventualnog) kriminala su jednako loši kao i sami kriminal jer to pokazuje da se niste spremni ozbiljno uhvatiti u koštac sa raznim interesnim lobijima. Dok se to ne promijeni nema nam boljeg Hajduka, a cijeli ovaj kredit je zapravo zamagljivanje očiju. Neka se samo pojedini članovi Nadzornog odbora podsjete svojih izjava prije nego su došli na položaj...
2. Plan restruktuiranja mora biti jasan i precizan. Najava smanjenja broja ljudi u radnoj zajednici sa 52 na 37 je dobrodošla, ali puno je bitnije smanjiti rashode na prihvatljiv nivo i trošiti onoliko koliko se uprihodi jer sve ostalo nas vodi u stečaj. Isto tako veliko je pitanje da li je zaista došlo vrijeme da se klub zahvali pojedinim ljudima poput Fredija Fiorentinija koji je svo ovo vrijeme bio u klubu, a protiv kojeg je općinsko državno odvjetništvo podignulo optužnicu zbog utaje poreza. Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže, ali na primjeru Fredija ćemo moći utvrditi da li se zaista radi o kozmetici ili stvarnim dubinskim rezovima koje i Uprava i Nadzorni odbor najavljuju. Pozdravljam i najavu predsjednika Nadzornog odbora gospodina Paladina koji kaže kako će svi mjesečni troškovi kluba iznositi do 2,8 milijuna kuna (godišnje nešto manje od 35 milijuna kuna) jer to je jedini ispravan put. Pokrij se s onoliko koliko ti je lancun dug. Još odavno sam na ovom blogu (23.12.2010.) objavio izračun da bi se rashodi kluba trebali kretati između 5 i 7 milijuna eura jer sve iznad toga je put u propast. No očito je trebalo taknuti dno da bi ljudi postali realni...
3. Ugovori koji se potpisuju s igračima moraju biti u okviru mogućnosti. Dosta je bilo potpisivanja nerealno visokih ugovora preko kojih su mnogi „uzimali zub“, a sve na štetu kluba.
4. U klub moraju doći novi ljudi s jakim referencama i novom vizijom razvoja našeg kluba. Imenovanje nova tri direktora (voditelj marketinga i prodaje, voditelj odjela financijskih i općih poslova, te voditelj odjela logistike) neću posebno komentirati jer ljude i njihov rad ne poznajem, ali sam ipak očekivao malo jača imena koja bi garantirala određeni uspjeh.
5. Da bi vraćao kredit, klub jednostavno mora pametno (ras)prodavati trenutni igrači kadar. Radošević, Caktaš, Blažević, Maloča, Milović, Andrijašević, Vuković i još neki igrači su u izlogu. Predsjednik Uprave zato mora jasno dati do znanja svim navijačima da će se u idućim prijelaznim rokovima dogoditi određena (ras)prodaja jer se kredit nema odakle vraćati osim od iznosa iz unosnih transfera. To vrlo vjerojatno produžava rezultatsku agoniju u koju smo upali već punih 6 godina, ako ne i duže. No stvari su trenutno takve i s tim moramo naučiti živjeti.
Ako se svi gore navedeni uvjeti ispune tek onda kredit ima smisla i kroz jedno dvije godine možemo očekivati bolji i jači Hajduk. Do tada nam ostaje da svom klubu dajemo neizmjernu podršku, upravo onakvu kakvu smo iskazali u nedjeljnom dvoboju protiv Istre. Navijači i neizmjerna ljubav prema klubu su za svaku pohvalu, ali ima jedna stvar kod navijača koja zaslužuje svaku kritiku, a ta stvar traje već godinama. Nije teško pogoditi, radi se o bakljadi i svim posljedicama koje ona nosi. Osobno sam prvi za bakljadu, jer meni je osjećaj kada „sve gori“ jednostavno predobar i uživam u tom adrenalinu kada „sve poludi“. Zato u potpunosti razumijem potrebu navijača za bakljadom, ali isto tako ako naš klub zbog takvih baklji uredno plaća previsoke kazne, zatim od UEFE dobiva kaznu igranja pred praznim tribinama onda jednostavno ovakvo ponašanje treba pod hitno prestati! Zapravo imamo totalni apsurd da s jedne strane ti isti navijači pred Banovinom traže od grada da izda jamstvo za kredit Hajduku, dok s druge strane na ime svoga gušta (čitaj bakljade) klubu direktno nanose financijsku štetu. I to ne jednom godišnje, nego gotovo svako malo. Po meni je to ponašanje pomalo licemjerno, a ja osobno nemam problem izreći kritiku i prema dijelu navijača kada mislim da to zaslužuju. Treba isto tako reći da bi puno mogli napraviti i glavni ljudi iz kluba koji bi trebali imati bolju i otvoreniju komunikaciju prema Torcidi, ali i prema svim navijačima jer iskren i konstruktivan razgovor otvara vrata suradnje, pa bi se i broj kazni zbog ponašanja na tribinama mogao svesti na razumnu razinu.
Da se malo dotaknemo i prve momčadi. Što se tiče nastupa u nedjelju protiv Istre, pokazalo se da naša mlada momčad lako upada u oscilacije. Od briljantnih izdanja do jako loših predstava u svega nekoliko tjedana. Nažalost to razdoblje će očito potrajati, a stolica Miše Krsičevića više i nije toliko sigurna. Nedjeljni derbi sv. Duje u Paku mladeži donijet će zanimljiv dvoboj i vjerojatno tvrdu utakmicu. S jedne strane Mišo Krstićević koji će biti pod imperativom pobjede, a na drugoj strani hajdukovac i prekaljeni lisac Vulić imat će nam što ponuditi. U svakom slučaju očekuje nas zanimljiv dvoboj kako na terenu tako i na tribinama.
Što se tiče pak Miše Krstičevića on polako ali sigurno gubi naklonost navijača jer je dobrim dijelom i sam kriv za slabije rezultate u posljednje vrijeme. Nelogične zamjene, usmjeravanje priče prema sucima da bi se sakrili stvarni problemi, nelogična objašnjenja koja nam nudi poslije utakmica, te dobar nedostatak samokritike polako ali sigurno ga guraju prema izlaznim vrata. Meni osobno nije jasna niti priča oko malog Kiša za kojeg se zna da je bio Mišin ljubimac u juniorima. Objašnjenje kako ga ne želi premladog (?!) gurnuti u vatru kako ne bi izgorio jednostavno ne drži vodu! On je premlad, a Radošević, Milić, Caktaš i Bencun nisu?! Hm, malo mi je sumnjiva ova priča, a pozadina se možda krije i u tome da se zapravo Maglici čuva mjesto. Teorija zavjere ili slučajnost, ja jedino u tome vidim neko logično objašnjenje. I samo još nešto vezano za Maglicu. Kada je kupovan onda se na veliko u novinama pisalo da „Andabak kupuje Maglicu“ (pretpostavljam na ime pozajmice), no danas se uredno na listi dužnika pojavljuje i Osijek sa potraživanjima od 1,6 milijuna kuna na ime transfera Maglice u Hajduk. Što je onda to Andabak kupio? Maglu ili Maglicu? Budućnost će pokazati...
I da, da ne zaboravim čestitati sucu Križariću što se ekspresno vratio na prvoligašku scenu! Što reći nego da se to zove silovanje zdravog razuma. Očito je da unatoč uhićenju Širića i Djedovića u sudačkoj organizaciji nije došlo do ozbiljnijih pomaka. Sramota od organizacije! I još jednom napomena da je netko trebao i sprovesti to „pošteno suđenje“ koje je garantirao Širić. Na žalost ti isti ljudi u crnom koji su osiguravali „pošteno suđenje“ sude i dan danas...
Ostaje napomena da se ovaj vikend bira i novo vodstvo Torcide. Bit će zanimljivo koja će ekipa sada doći na vlast. Hoće li pobijediti radikalnija struja kao što se priča ili pak umjerenija ostaje za vidjeti. U svakom slučaju izbor vodstva KN Torcida uvelike može utjecati i na stvari koje će se događati u klubu i zato se nadam da će na čelo kluba navijača doći sposobna osoba spremna na pozitivnu suradnju i pozitivne stavove.
Idući tjedan ću izbaciti i tekst „Naš Hajduk – Hajduk navijačima“ pa ako vas zanima navratite i pročitajte.


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

25.10.2012. u 23:49 • 4 KomentaraPrint#

petak, 28.09.2012.

ANALIZA IGRAČKOG KADRA


Hajduk je u ovom prvom dijelu sezone do sada igrao u ritmu toplo – hladno. Od briljantnih izdanja poput onoga na San Siru ili pak protiv Zagreba na Poljudu, pa sve do blijedih izdanja protiv Lokomotive na Maksimiru ili pak remija sa Osijekom kod kuće. Ako se vratimo na početak sezone i tadašnji pogled na igrački kadar osobno mogu reći da je do sada učinjeno čak i malo iznad mojih očekivanja. Trener Krstičević se nakon nekoliko početnih utakmica odlučio za formaciju 4-2-3-1 i to u sastavu: Blažević – Vršajević, Maloča, Milović, Jozinović – Radošević, Andrijašević – Oremuš, Vuković, Caktaš – Vukušić. Odlaskom Vukušića na njegovo mjesto je trebao uskočiti Maglica, ali zbog ozljede isti igrač se nije ustalio u postavi, pa sada formacija izgleda: Blažević – Vršajević, Maloča, Milović, Jozinović – Radošević, Milić – Oremuš, Andrijašević, Caktaš – Vuković, uz tek poneku varijaciju na temu, tipa stavljanje u samu špicu malog Tomaša ili pak guranje Bencuna na krilo. Stoga krenimo redom s pojedinačnim učincima:
Blažević – U ovom jesenskom djelu prvenstva besprijekoran. Apsolutno na reprezentativnoj razini, bez i jednog kiksa, te sa nekoliko fenomenalnih obrana. Izvrstan na San Siru, obranjeni jedanaesterac u Zapršiću, skinuti zicer Vugrincu i još podosta toga. Samo neka tako i nastavi iako valja napomenuti da je protekli proljetni dio branio dosta promjenjivo. Očito je 6 mjeseci prilagodbe branjenja za Hajduk bilo potrebno da se ustali u formi, ali i da se privikne pritisku branjenja u velikom klubu.
Vršajević – Od totalnog anonimusa do BiH reprezentativca u manje od dva mjeseca. Za sada se pokazao kao puni pogodak zbog iznimne hitrine u igri prema naprijed. Nekoliko asistencija i borba za svaki balun njegovi su forte. Minus je nešto lošija igra u obrani jer je izravni krivac za nekoliko pogodaka kao na primjer pogodak Zagreba na Poljudu. S Hajdukovog klupskog stajališta ovdje moram napomenuti da se u slučaju Vršajevića radi o čistoj improvizaciji. Čovjek nikada, ali baš nikada u svojoj karijeri nije igrao na poziciji desnog beka, već je isključivo igrao na krilu tako da se ovaj eksperiment mogao pretvoriti u fijasko, ali na svu sreću nije.
Jozinović – Osobno on mi kao igrač nikada nije „legao“, pa bi se uvijek zapitao što li je to pokojni Tomislav Ivić vidio u njemu kada ga je istakao kao potencijalno dobro igrača. Ja do ove sezone nisam vidio puno toga, a onda je Jozinović odigrao nekoliko utakmica kao u transu i pokazao da može biti itekako koristan u probojima prema naprijed. U obrani je još apsolutno tanak. Tuneli Zanettija na San Siru, skrivljeni „penal“ na kantridi, te još dosta nesigurnih intervencija ne ulijevaju povjerenje kada je obrambeni dio u pitanju. Možda je jedno od rješenja da se povratkom Lime na poziciju lijevog beka Jozo gurne naprijed na lijevo krilo. Kažu oni koji su ga češće pratili za vrijeme juniorskih dana da je upravo na tom mjestu pružao i najbolje partije.
Maloča – Postao je hrvatski reprezentativac. Doduše na kratko, ali i to će ući u anale. Od strane publike često osporavan. Definitivno ga nenogometna pojava na terenu čini i lošijim igračem u očima navijača. Izgleda blago rečeno nespretno i nesigurno iako se po meni radi o dosta kvalitetnom stoperu kada su HNL mjerila u pitanju. Čvrst i žustar u duelu, solidan u obrambenom skoku, ali sa dosta nesigurnih reakcija. Što se tiče ove sezone zaslužuje apsolutno pozitivnu ocjenu uz napomenu za one koji nisu to znali da se radio o najspremnijem i u svim trkačkim disciplinama (tako pokazuju rezultati testiranja) najbržem igraču Hajduka. Tu činjenicu bi trebao još i bolje znati iskoristit.
Milović – I njemu je kao i Blaževiću trebalo šest mjeseci da se privikne na igranje za Hajduk. Od kikseva u proljetnom dijelu pa do odličnih izdanja ove jeseni. Izvrstan u obrambenom skoku, a relativno siguran u procjenama. Nakon dugo Hajduk ne treba strahovati kada protivnik igra duge balune na našu zadnju liniju. Puno to znači u igri, iako na prvi pogled ne izgleda tako. Ono gdje bi mogao dati puno više jest skok u napadu jer ima i visinu i osjećaj za balun, a igrajući za Split često je znao biti i strijelac. Ostaje dojam da je još uvijek malo zelen, kao recimo kod prvog gola Intera na Poljudu kada ga je MIlito na iskustvo prevario, no i u njegovom slučaju vrijedi apsolutno pozitivna ocjena. Još kada se uzme u obzir da se radi o diplomiranom magistru kineziologije što je danas u svijetu nogometaša izrazito rijetka pojava onda je dojam još i bolji. Sve u svemu ne čudi interes stranih klubova i nastavi li s ovakvim igrama pitanje je koliko će se još dugo zadržati u Hajduku.
Radošević – Nova zvijezda Hajduka. Moderan zadnji vezni, ekstra živ igrač koji izuzetno dobro čita protivničke napade i oduzima balune. Radijus kretanja vrhunski, a ono što nedostaje je tek malo bolja igra prema naprijed. Fali malo osjećaja za podvaljivanje baluna u prostor, no sve drugo je na vrlo visokoj razini. Ono što se osjeća u njegovoj igri jest još uvijek mali grč s obzirom da se radi o igraču čiji topovski udarac će mnogi golmani tek i osjetiti. Mora opustiti glavu do kraja ako želi biti malo opasniji i prema naprijed. Njegov poziv u reprezentaciju nije slučajan i njegov prvi nastup je bio apsolutno dojmljiv. Iako stoji i činjenica da se Štimac tim potezom htio dokazati kao „stručnjak i vizionar“, zatim da se htio malo ulizati jugu države, ali i svom velikom prijatelju treneru Krsičeviću „podići cijenu i rejting“. No pustimo sad te priče, pred malim Radoševićem je velika karijera samo ako bude uporan u svojim treninzima i nogometnim odricanjima. Možda uskoro padne i rekordni transfer Hajduka s obzirom da se radi o najmlađem debitantu u hrvatskom dresu. Uprava kluba ovaj adut itekako mora znati iskoristiti u potencijalnim pregovorima sa nekim od zainteresiranih klubova.
Andrijašević – Od kompletno osporavanog igrača do praktično jednog od najboljih igrača Hajdukove današnjice. Solidan na poziciji zadnjeg veznog odakle je vrhunskim balunima najčešće Vukušića proigravao prema naprijed, ali i solidan na poziciji polušpica odakle se zna ubaciti u prostor i zabit pogodak. Za veznog igrača dobar i u igri glavom, a i šut iz daljine nije mu loš. Morao bi ga i češće koristiti s obzirom da ima „i desnu i lijevu nogu“. Ono gdje je apsolutno tanak jest fizička konstitucija. Prespor u kretnji, a i obrambeno pokrivanje terena mu nije jača strana. Sreća da u ovoj formaciji ima Radoševića uz sebe koji mu često pokriva leđa i upravo spoj njih dvojice čini obojicu kvalitetnijim igračima. Osobno bi s njim trebao raditi klupski trener za kondiciju mnogo više nego s drugim igračima jer ako popravi tu komponentu imat ćemo apsolutno igrača za veliku karijeru. S druge strane ova zadnja afera oko ženidbe na dan derbija jednostavno mu nije trebala. Nećemo bez njega „umrijeti“ na Maksimiru, ali ovo pokazuje koliko je zapravo klub i dalje neozbiljno vođen. On kao pojedinac je ispao izrazito neprofesionalan, a ljudi u klubu koji su sve ovo vrijeme znali za to, sada reagiraju kada su oslušali reakcije javnosti. Dojma sam da se ova afera mogla spriječiti puno ranije da je postojao kvalitetan dijalog. Ali toga u kubu već odavno nema...
Oremuš – Po meni najneugodnije iznenađenje što se tiče igrača iz prvih jedanaest. Za sad je pokazao jako malo i ništa iako se očekivalo da bi mogao povući pogotovo što ga je pratila priča da je u Izraelu imao jako dobru sezonu. Ove godine je u Hajduku konačno dobio kontinuitet utakmica na njegovoj prirodnoj poziciji desnom krilu, ali za sada nije opravdao očekivanja. Uvijek isti prodor „u desnu stranu“ jednostavno je previše predvidiv protivničkim obrambenim igračima. Uz to jako loša realizacija u igri jedan na jedan s golmanom (Zadar, Osijek) i sve u svemu nije mu ostalo još puno vremena da zadrži mjesto u početnoj postavi.
Caktaš – Radi se o apsolutno nepredvidivom igraču. Ima nešto, ali za sada nema konstantu. Zabio je dosta golova u prvenstvu, zna proći jedan na jedan, ima solidan dribling, voli se igrati nogometa. Sve super, ali sve ove navedene epitete pokazuje samo periodično. Ako uspije povećati kontinuitet svoji dobrih igara dobit ćemo još jednog vrhunskog igrača u svojim redovima. Za sada spada u kategoriju nada koje treba čekati, iako već i sada svojim igrama zaslužuje „palac gore“. Ono gdje je malo tanji jest igra u obrani, ali zna iznenaditi i oduzeti pokoji balun protivnicima pogotovo kada Hajduk zaigra visoki presing.
Vuković – Konačno je Giga proradio. Golčina na San Siru, čitav niz finih asistencija, zatim vrhunski podijeljeni baluni u prostor i još dosta toga. Sve u svemu isplatilo ga se čekati! U ovom jesenskom dijelu igrao je dvije pozicije. Prvo je bio je polušpic dok je igrao Vukušić, dok je sa njegovim odlaskom preseljen u samu špicu napada. Po meni on je igrač koji ima ono nešto, ima potez, a zna i igrati. Samo mana mu je što je apsolutno prespor. U otvaranju prostora i kontranapadima to dolazi do izražaja i tada pokazuje nedostatke na kojima treba raditi. Jeli problem mali višak kilograma kako se svojevremeno špekuliralo ili jednostavno nema fizički kapacitet za sada ostaje nepoznanica. Tako smo na primjer u utakmici sa Osijekom kod kuće imali drugo poluvrijeme nekoliko kontri preko njega kod kojih bi Vukušić lakoćom pobjegao svojim igračima, dok se Giga borio sa zrakom i protivnicima koji su ga lakoćom stizali. Ostaje i problem realizacije jer doveden je kao najbolji strijelac crnogorske lige, a u Hajduku se nije baš nazabijao. No sada je dobio potreban kontinuitet i siguran sam da će nastavit sa još boljim igrama ako ga se bude forsiralo.
Vukušić – Iako je već otišao iz kluba ostaje da prokomentiram njegove dosadašnje igre u bilom dresu. 50-ak golova koje je zabio za Hajduk doista su respektabilna brojka iako mnogim navijačima nikada nije legao do kraja. Ja bih rekao da se radi o vrhunskom igraču kada je riječ o otvaranju prostora i igri „kroz dubinu“. Fantastično osjeća kada treba izbjeći zaleđe, a solidan je i u realizaciji. Isto tako u posljednje vrijeme činjenica jest da je bio previše sebičan i samodopadan. Od loših karakteristika u igri treba istaknuti kako ne zna igrati kada je leđima okrenut golu, a i tehnički nije baš najbolje potkovan. E sad, postavlja se pitanje da li se radi o dobrom igraču? Pa naravno da se radi, ali samo ako trener prepozna njegove kvalitete i odluči se za igru „kroz dubinu“. U svakoj drugoj vrsti igre, Vukušić je tek prosječno dobar igrač. Zato ostaje zanimljivo za vidjeti kako će se snaći u Pescari.
Milić – Ugodno iznenađenje, bolje rečeno konstantno solidan. Iako se radi o izrazitom stoperu, trener Krstičević ga je češće koristio na poziciji zadnjeg veznog. Kada igra na stoperu imponira sigurnošću, dok kada igra kao zadnji vezni osjeti se da mu to ipak nije priroda pozicija. U budućnosti bi ipak bilo bolje da igra u zadnjoj liniji kada se proda netko od dvojca Maloča – Milović jer ipak na tom mjestu može pokazati da je klasa.
Jonjić – Nije previše igrao iako je sezonu započeo u prvih 11 igrajući ispred Milovića. Ima nešto, žustar je i ima solidnu procjenu, ali isto tako ponekad je nonšalantan i djeluje kao da na momente igra bez odgovornosti. Sve u svemu ako uspije podići razinu koncentracije u igri, možda će i on u budućnosti imati svoje mjesto u prvom sastavu.
Stojanović – Malo je igrao, ali ono što je odigrao bilo je ispod razine koja je potrebna za nastupe u najdražem na klubu. Možda traži svoje vrijeme za adaptaciju, a možda se radi i o „novom Barišiću“.
Luštića – Trkač, radilica, ali bez potrebne kvalitete u igri prema naprijed. Ne vjerujem da će se previše dugo zadržati u svlačionici.
Ozobić – Po meni najveće razočarenje. Zna igrati balun, ali je jednostavno u obrani presvilen, bez duela i žustrine. U igri prema naprijed zna podvaliti balun, ali tek kad se protivnik potpuno otvori. Nedovoljno dobar u igri jedan na jedan tako da ne stvara višak, a za krilnu poziciju nedostaje mu brzine. Za sada nije zadovoljio iako ima nogometno znanje.
Tomaš – Krsičević ga je koristio i na krilu i u špici. U špici pomalo izgubljen, na krilu još uvijek nedorečen. Ima motoriku i radnu disciplinu, a ima i dalekometno ubacivanje baluna rukom iz auta što u današnjem nogometu nije zanemarivo. Još kada bi uvježbali akciju da Milović onda „spušta“ taj balun glavom na petarec gdje bi nam bio kraj barem kada je HNL u pitanju.
Bencun – Premalo igrao da bih ga konkretnije ocijenio. Ima dribling, okretan i potentan. Za sada nije još pokazao klasu, ali s obzirom da je mlad i da je tek upisao nekoliko nastupa ne treba bit previše kritičan prema njemu. Vrijedi ga pratiti.
Kukoč – Fizički iznimno moćan, jak u duelu, solidnog centaršuta. Sve ostalo je prosječno. Izjavom da bih išao u Dinamo kada ga Hajduk ne bi htio izgubio je naklonost navijača, a oni koji ga poznaju kažu da ima kratak fitilj.
Kiš – Po meni najveća greška trenera Krstičevića što ga nije više koristio jer se radi o jako talentiranom napadaču sa izrazitim osjećajem za gol. Istini za volju bio je nešto i ozljeđen, ali u nedostatku pravih napadača zaslužio je veću prigodu. Još kad se uzme u obzir da su iz juniorskih dana Radošević, Tomaš i Kiš bili ljubimci Miše Krstičevića ostaje pomalo nejasno zašto ga Mišo nije više koristio. Od njegovih mana može se reći da je malo prespor s obzirom da se radi o pravom napadaču.
Maglica – Stalno ozljeđen, a ono malo što je igrao nedostatno je za ozbiljniju ocjenu. S obzirom da dolazi iz Osijeka bit će mu dosta zahtjevno igrati isturenu špicu jer će se u Hajduku od njega stalno tražiti golovi, dok je u Osijeku ipak bio pod manjim pritiskom. Mnogi napadači koji su tako došli iz manjih klubova nisu se uspjeli othrvati pritisku tribina. Zato ostaje za vidjeti kako će se Anton snaći. Početni impuls s tribina sigurno ima jer odbiti Mamića i njegove pare i doći u Hadjuk iz ljubavi sa nesigurnom isplatom primanja može netko tko je potpuno lud ili jednostavno čovjek koji ima petlje.
Ima tu još igrača u kadru tipa Sušić, Mikačić i Obšivać, ali jednostavno nisu dovoljno igrali za ozbiljniju analizu. Ono što me osobno raduje jest priključivanje mladog Josipa Bašića u kadar prve momčadi. Radi se o igraču koji igra na poziciji desnog krila, iznimne motorike i vrlo dobro tehničkog znanja. Napokon su u klubu shvatili da je vrijeme da za prvu momčad nastupe i igrači sa 16 ili 17 godina. Pravilno i postupno uvođenje igrača u proces prve momčadi od iznimne je važnosti za karijeru takvog jednog potencijala. Nadam se da su u klubu dovoljno pametni i da će sa istim ovim igračem potpisati profesionalni ugovor kako nam se ne bi ponovio slučaj Livaja. Josip Bašić na desnom i Tonći Mujan na lijevom krilu su po meni sigurno su dva igrača koja bi mogla obilježiti blisku budućnost Hajduka.
Krstičević – Šlag na kraju. Izgleda da se Mišo uklapa u izreku „od pukovnika da pokojnika“. U vrlo kratkom roku prošao je put od skandiranja cijelog stadiona nakon utakmice sa Zagrebom „Mišo, Mišo“, pa do ogorčenja svih navijača doista nerazumljivim trenerskim potezima. Krenimo redom. Ovo ljeto Mišo je na pripreme poveo dosta mladu i neiskusnu ekipu, a klub zbog suspenzije čak nije mogao igrati niti prijateljske utakmice. Svi smo strepili kakav će biti start u sezonu. A start je bio odličan. Poslije nekoliko kola Hajduk je bio prvi i igra je bila prava hajdučka. Puno agresije i presinga što je u konačnici iznenadio protivnike. I onda se dogodio San Siro gdje je Mišo trebao ispisati svoj diplomski rad. Zašto trebao? Pa zato jer se u jednoj od najboljih Hajdukovih gostujućih utakmica u europi pri rezultatu od 0:2 desetak minuta prije kraja odlučio zatvoriti utakmicu vadeći napadača, a stavljajući u igru zadnjeg veznog. Fali nam jedan gol, a on vuče ovakav potez. I to u večeri iz snova. Blago rečeno neobično. Poslije se u još nekoliko utakmica odlučio na zatvaranje pa smo utakmicu protiv Osijeka završili sa 4 stopera i primljenim pogotkom 10-ak minuta prije kraja. Isto tako nakon Rijeke se odlučio za medijski bojkot radi lošeg suđenja, zanemarujući i izbjegavajući analizu zašto Hajduk u posljednje vrijeme jednostavno pada u drugom poluvremenu. Da se razumimo suđenje jest bilo kriminalno, ali na njemu kao treneru jest da se brine za igru svoje momčadi, a ne da se bavi sucima i tako skreće pozornost sa svojih vlastitih propusta. Da zaključim, Mišo jest veliki i pošteni radnik koji u svom radu očito dosta i griješi, ali morao bi se malo prestat borit sam protiv svih, te mu ne bi bilo loše da posluša i koju dobronamjernu kritiku sa strane, te da malo korigira svoje ponašanje. U suprotnom neće dugo izdržati na klupi Hajduka. Stanko Mijo Mršić se svojim kanalima već polako gura kako bi nakon dugo vremena doživio san koji se zove: „Ja trener Hajduka“. Isto tako ostaje nejasna i reakcija Uprave Hajduka koja u niti jednom momentu ili ne znam ili ne želi zaštititi svoga trenera, te ga eventualno upozoriti na neka nedolična i neuzorna ponašanja. Loš rad Uprave očituje se i u primjeru kada se trener Krstičević pojavio u trenirci na klupi u utakmici protiv Intera na San Siru. Jeli to dopustivi i primjereno s obzirom na reputaciju našeg kluba?! Na tim sitnicama se vidi koliko smo još uvijek mali klub. Jer da nismo morao bi postojati klupski pravilnik o odijevanju. Možda se Mišo stvarno loše osjeća u odijelu, ali klub je iznad svega i takvi pravilnici bi se trebali poštivati.
Za kraj ostaje najava sutrašnjeg dvoboja na Maksimiru. Dočekuju nas novopečeni reprezentativac Sammir i družina koji su u silaznoj putanji. Remi protiv Osijeka, pa porazi od Porta i Rijeke vjerojatno su upalili alarm kod njih. S druge strane mi dolazimo kompletno rasterećeni bilo kakvog imperativa bodova. Zato treba odigrati samo hrabro i agresivno, bez velikog respekta prema Dinamu i mogli bi se kući vratiti pjevajući. S druge strane pobjeda protiv Belupa je upravo došla kao naručena pred derbiji. Još kad pogledamo da nakon ovog derbija od idućih 9 prvenstvenih utakmica 6 igramo kod kuće, onda vidimo koliko bi nam sutra bod(ovi) puno značio. I za kraj napomena kako derbi svira Svilokos. Treba li što dodati? Isti onaj Vlado Svilokos koje se nalazi na slici gdje se on, Mamić i Širić zdušno grle i pjevaju... Reakcije iz Hajduka naravno nema... Hoćemo li opet ispasti glupi i naivni?

Pozdrav iz Londona!


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail:ante.armanda@xnet.hr


28.09.2012. u 12:36 • 6 KomentaraPrint#

petak, 14.09.2012.

LIJEPA NAŠA SILOVANA


Gotova je reprezentativna stanka i sutra se ponovno vraćamo HNL-u i svim njegovim specifičnostima. Otkada me nije bilo na blogu puno toga vezano uz naš klub se dogodilo, a ja sam odabrao tri teme koje ću obraditi. Prvo, suci, odnosno suđenje. Zatim transfer Ante Vukušića u Pescaru, te na kraju reprezentativni debi našeg Josipa Radoševića.

Osobno pratim HNL od samog njegovog osnutka i svi znamo da su ga uvijek pratile priče o namještenim utakmicama i pristranim sucima. Nažalost dobar dio tih priča se pokazao istinitima. Stoga je teško povjerovati da su sudačke pogreške suca Križarića na utakmici Rijeka – Hajduk posljedica previda, a ne čista namjera. U tom kontekstu potez bivšeg predsjednika Hajduka gospodina Maleša koji je krenuo u razotkrivanje prljavih stvari u sudačkoj organizaciji apsolutno smatram pozitivnim, ali od strane kluba nedovoljno iskorištenim potezom. Možda je Maleš to mogao napraviti i na drugi način ne uključujući sebe osobno u cijelu aferu, ali ukupno gledano taj potez nam je trebao omogućiti poštenije i bolje sutra. A nije! Jer što smo nakon toga dobili? Jedno veliko ništa! Maleš je razotkrio Širića i Djedovoća i 9 mjeseci poslije toga svi su na slobodi, a preko sudaca se i dalje osigurava „pošteno suđenje“! Ma čekajmo malo, ko tu koga... Što zapravo radi taj DORH i jeli moguće da su i oni do srži korumpirani i pristrani i da imaju „nalog“ da prestanu sa daljnjim provođenjem istrage?! Pa Maleš je direktno razotkrio kako stvari funkcioniraju, praktično je cijeloj javnosti prezentirano tko je namještao podobne suce i kako su stvari funkcionirale. Pa zar nakon toga nisu ti isti suci trebali biti privedeni i zatvoreni jer su se i oni ogriješili o zakon svojim direktni utjecajem na rezultate utakmica?! Ne mogu ništa drugo reći nego da u nas institucije jednostavno ne znaju ili ne žele raditi svoj posao i to je svakome građaninu ove napaćene zemlje jasno. Zar je stvarno problem bio otkriti o kojim se sucima radilo? Ne, nego nam se umjesto toga bacila prašina u oči jer se nakon ove afere kao krenulo u privođenje svih ostalih „štetnih“ ljudi u našem nogometu. Privedeni su potom i bivši tajnik NK Karlovca Neven Šprajcer, bivši sportski direktor RNK Split Nenad Pralija, te tajnik RNK Split Špiro Barbarić. Potonja dvojica su privedena uz objašnjenje da su u nižim ligama isplaćivali igrače „na crno“ i da su djelom vraćenog novca plaćali suce?! I zamislite, privedeni su njih dvojica, a ne braća Žužul za koje se zna da nitko bez njihova znanja ne vuče nikakve poteze u klubu. Ako je optužba stvarno utemeljena zar netko misli da je narod toliko naivan i da će povjerovati da su Pralija i Barbarić takve stvari činili na svoju ruku, bez znanja i naputaka braće Žužul?! Na kraju su optužbe protiv njih dvojice odbačene, a tko će im nadoknaditi moralnu štetu što ih se onako kao zadnje ološe privodilo u postaju?! Baš njih, od svih kriminalaca koji se smucaju u našem nogometu. Valjda je to u nas normalno. Valjda je u nas normalno da predsjednik republike gospodin Josipović (neformalno) izjavi za stanje u HNS-u da „ima tamo jedna mala mafija“. Valjda je u nas normalno da izvršni dopredsjednik GNK Dinamo ima privatne ugovore sa hrvatskim reprezentativcima, da praktički on bira izbornika, da njegov klub ima B ekipu u prvoj lizi, da mu sin odrađuje transfere, da mu je intimni prijatelj predsjednik zagrebačkog Županijskog suda gospodin Turudić (isti onaj koji određuje suce i sudi Sanaderu) itd. I što je još tragičnije, kada god se nađem u krugu visokoobrazovanih ljudi više od 50% tih istih ljudi ga brani, ističući kako je on sposoban menađer, te kako osigurava plaće svojim zaposlenicima i sl. Naravno zanemarujući pri tom činjenicu da grad Zagreb godišnje na ime udruge građana GNK Dinamo isplati 20-30 milijuna kuna, pri čemu članovi te iste udruge nemaju pravo glasa da smijene, odnosno izaberu ljude koji će ih predstavljati. A gdje nam je pri tom „veliki ministar“ Jovanović? Isti onaj koji je oštro najavio da će isušiti močvaru i da će se osobno obračunati sa Mamićem. Ma nema ga nigdje. Bolje rečeno povukao se u mišju rupu odakle je i izašao. A što sve ovo vrijeme rade ljudi u Hajduku?! Umjesto da su iskoristili Malešov hrabro ludi potez, oni su se povukli, te sada pišu priopćenja i elaborate kako suđenje nije dobro i kako smo oštećeni. Pa do kada ćemo čekati da na čelo kluba stane netko sa „grande cojones“ i krene u odlučnu borbu protiv svih zala u našem nogometu? Do kada? Isto tako pojedini članovi Nadzornog odbora su po pitanju poštenja puno obećavali prije nego su zasjeli u fotelje, a kada su se njih dokopali utihnula je i njihova borba za poštenije sutra. Za ne povjerovati je koliko mi navijači želimo nekoga sa vizijom i jasnim stavovima, a taj netko se nikako ne pojavljuje. Da i ne pričam da je trenutak u društvu takav da bi taj netko imao apsolutnu podršku i navijača i čitavog naroda. I za kraj, zna li netko gdje su sada Širić i Djedović? Vjerojatno se slobodno šeću i čekaju presudu. Za napomenuti je da se još u petom mjesecu ove godine gospodin Širić pojavio u Splitu i to ispijajući kavu u društvu ni manje ni više nego brata našeg tadašnjeg izbornika Slavena Bilića. Da, brata Domagoja inače sportskog menađera i sve to u poznatom splitskom kafiću usred bijela dana. Uh, skoro zaboravih, ovom priliko čestitam Sammiru što je napokon izbio na prvo mjesto liste strijelaca. Osam pogodaka u sedam utakmica! Svaka čast, dovoljno za skori reprezentativni poziv! Naravno, ovo je ironija jer je od 8 golova ukupno 5 postigao sa 11 metara, a Dinamu se svira penal po utakmici... „Pošteno suđenje“ ili slučajnost? Procijenite sami...

Druga tema je transfer Vukušića u Pescaru. Bilo je pitanje vremena kada će Vukušić otići. Predugo je i bio u izlogu i pravo je čudo što i ranije nije napustio „bili brod“. Odšteta od 3,8 milijuna eura je ok, samo kada se ne bi dijelila između „igrača“ i kluba. Ovako će klubu pripasti oko 2,6 milijuna eura, a „igraču“ 1,2 milijuna eura (brojke nisu sasvim točne, nego su prenesene iz medija). I gdje je tu problem? Pa problem je što je naknadnim aneksom ugovora „igraču“ omogućeno da dobije tih 30% iznosa od ukupne odštete?! Nevjerojatno je da je netko omogućio „igraču“ iz svog omladinskog pogona ovakvu „proviziju“ pri prodaji. Pa ljudi moji, klub je ovim potezom tadašnjeg direktora direktno oštećen za oko 9 milijuna kuna! Ovo je direktna zlouporaba položaja i za ovakav potez jednostavno netko treba odgovarati. A što danas rade gospoda u našem klubu po ovom pitanju? Ništa! Pa gospodo iz Uprave i Nadzornog odbora vaša je dužnost i odgovornost da ovakve stvari prijavite! Osobno nisam vidio o kakvom se aneksu radi, ali ako je istina ono što se piše u medijima onda za ovakvo što postoji određena odgovornost. Ne znam da li ste primijetili ali cijelo vrijeme riječ igrač stavljam u navodnike. Zašto? Pa zato što od ovih 1,2 milijuna eura igrač vjerojatno neće vidjeti niti euro, a u prošlosti su se upravo na ovakvim transferima stvarali novci za „crne fondove“ iz koji se onda plaćalo omogućavanje gore navedenog „poštenog suđenja“. Ovdje naglašavam da problem Hajduka nisu menađeri koji se motaju oko kluba, već ljudi u klubu koji omogućavaju tim istim menađerima da ostvaruju ovako unosne zarade na transferima pri tom direktno oštećujući klupski proračun. Zato nam klub i jest tu di je, a račun je na minusu od oko 100 milijuna kuna. Što reći za sve ovo nego „Lijepa naša silovana“...

I za kraj barem jedna malo vedrija tema, a to je reprezentativni debi našeg mladog Josipa Radoševića Na trenutak ću zaboraviti da je „razbojnik“ (upravo ovim riječju ga je donedavno častio onaj tko ga je tamo i postavio) ujedno i naš izbornik, a osvrnut ću se na Josipa koji je svojim dosadašnjim izvedbama apsolutno zaslužio poziv i nastup u Bruxellesu. Radi se o igraču koji posjeduje veliki potencijal i ako ostane na zemlji, te uz puno rada Zuji se smiješi velika karijera. Sada je na njemu da nam pokaže kako ga medijska pompa neće promijeniti, a nadajmo se da će još dugo nositi bili dres te da ćemo se radovati i uživati u njegovim nastupima.

Idući tjedan će i tekst sa analizom dosadašnjih nastupa svih prvotimaca Hajduka.
Pozdrav iz Londona uz nadu da ću uskoro posjetiti koju dobru utakmicu Premiershipa!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

14.09.2012. u 21:01 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 08.08.2012.

HAJDUK - NOVI ATHLETIC BILBAO

Sve se okrenulo! Na početku sezone izgledalo je kao da smo klinički mrtvi, a samo mjesec dana nakon toga klub je polako ali sigurno doživio uskrsnuće! Postavlja se pitanje tko je za to zaslužan? Ja bih rekao svi po malo. Počevši od ljudi iz Nadzornog odbora, zatim novog predsjednika Uprave gospodina Brbića, igrača na terenu, trenera, pa sve do nas navijača koji smo bili uz klub i u dobru i u zlu. Borba za KODEKS, pa udruga Naš Hajduk i čitavi niz drugih navijačkih akcija urodili su plodom. Put do potpunog ozdravljenja bit će još dug i trnovit, ali nadajmo se da vrijedi čekati jer izgleda da smo napokon dobili ljude u klubu koji ulijevaju nadu da će se stvari uskoro postaviti na zdrave temelje. Atmosfera protiv Intera i prije svega zajedništvo svih navijača i u teškom porazu jasno pokazuju tim istim ljudima što navijači žele od njih. A želimo poštenje u radu Uprave, zatim hajdučku borbu na terenu i prije svega povratak ljubavi prvotimaca prema dresu kojeg nose.

Isto tako novopečeni predsjednik Brbić zaslužuje sve pohvale za tri stvari koje je u relativno kratkom roku napravio. Prvo, potpis ugovora s Carlsbergom i ostvarivanje provizije koju klub dobiva za svaku litru (kuna za litru) prodanog piva pod nazivom Hajdučko. Više puta sam prozivao sve dosadašnje predsjednike koji nisu bili u stanju napraviti jedan ovakav projekt jer svaki projekt u kojeg Hajduk uloži nula kuna, a iz njega generira neku dobit jest hvale vrijedan projekt. Isto tako ovim potezom Brbić je pokazao svim svojim prethodnicima koliko su u stvari bili nesposobni i koliko su se bavili stvarima koje zapravo nisu u domeni predsjednika Uprave. Počevši od Maleša koji se većinom bavio managerskim poslovima oko kupovine/prodaje igrača, pa preko Svaguše kod kojega se ”samo mačka slučajno okoti”, pa preko svih ostalih. Ovako se Hajduk koristi kao brand i zato palac gore Brbiću jer posao predsjednika Uprave i jest da se bavi prikupljanjem novca kako bi klub mogao normalno funkcionirati. Osobno sam upravo ovakav prijedlog projekta već i napisao 25.02.2011. pa evo čisto kao podsjetnik:

Da i ne pričam o tome kako klub i dalje nema glavnog sponzora. Žalosno je da je nam jedan hokejaški klub Medvešćak (čisto da se zna, nije da ih volim, a i ne pratim hokej) može biti uzor kako skupiti sponzore. Pa da ne mogu dogovorit s nekom pivovarom npr. pivo Hajduk Split. I da se od svakog piva 50 lipa uplaćuje na račun kluba. Pivovari bi itekako porasla prodaja piva, a klub bi dobio određeni izvor sredstava. Ovo je samo jedan „glup“ primjer, a moglo bi se čudo toga napravit. Koliki je Hajduk brand mogli smo vidjeti i na ovoj proslavi, a sponzori će itekako znati popratiti takav klub. Samo nekad treba ići prema sponzorima sa prijedlozima, a ne samo čekati da nam netko iz političkog vrha osigura novac. Ova Uprava je definitivno podbacila kada je u pitanju stoti rođendan kluba.

Druga dobra stvar koju je Brbić napravio jest postavljanje Sergija Krešića za sportskog direktora Hajduka. Za mene osobno iznenađujući, ali baš ono ugodno iznenađujući potez. Očekivao sam da će se na to mjesto postaviti netko tko je tek okončao igračku karijeru, no Brbić je iznenadio svih postavljanjem starog lisca Krešića koji ima iznimno veliko inozemno iskustvo rada. Impresivno je pogledati gdje je sve Krešić gradio kako igračku tako i trenersku karijeru. Čovjek takvog iskustva svakako je dobrodošao u klub! Ono što ubuduće očekujem od Brbića jest da struku u potpunosti prepusti ovakvim stručnjacima, naravno uz svoj blagoslov kod bitnih odluka. Pada mi na pamet još i Luka Peruzović. Možda se i za njega uskoro pronađe nekakvo mjesto u ovom novom nadajmo se potpuno redizajniranom Hajduku. No Brbiću ostaje još i teži dio posla, a to je da se zahvali nekim ljudima koji su se dobro uhljebili u klubu. Za to će trebati pokazati dovoljno hrabrosti, a potporu nas navijača sigurno ima.

I treća dobra stvar koju je napravio jest solidariziranje sa članovima Nadzornog odbora za koje nije bilo mjesta u svečanoj loži u Zadru. Male stvari i mali potezi čine klub velikim. Zato pozdravljam i ovaj potez uz napomenu da istom mjerom treba uzvratiti gospodinu Sinovčiću kada ovaj idući put bude zatražio svoje mjesto u loži poljudske ljepotice.

Što se tiče prve momčadi i njihovih izdanja na terenu, stvari se odvijaju prema predviđanjima. Oscilacije su velike čisto iz razloga jer je momčad neiskusna i (pre)mlada, a teret na njihovim leđima izgleda golem. Impresioniranost nastupom protiv Intera nije za osudu, već apsolutno za podršku kakvu su i dobili sa tribina. Možda se moglo i moralo bolje. Dapače sigurno se moglo i bolje, ali to je cijena procesa sazrijevanja kako igrača na terenu tako i trenera Krstičevića. Druga predstava u Zadru je pokazala i dobre i loše strane, ali borba na terenu je i dalje na nivou, a to je ono što od igrača tražimo. Bit će tu još puno uspona i padova tijekom sezone, a na nama navijačima jest da im damo punu podršku i dobrim i u lošim nastupima. Pri tom ljudi iz kluba moraju paziti da nas mediji i euforija ne uvuku u zamku kao da smo ravnopravni s Dinamom jer bi se taj teret mogao slomiti o nejaka leđa mladih i budimo realni nedovoljno kvalitetnih naših prvotimaca. Sportski je nadati se i nadu nam nitko ne može oduzeti, ali treba ići iz kola u kolo, iz utakmice u utakmicu.

No glavni razlog zbog čega sam se zapravo odlučio napisati ovaj tekst jest izjava novopečenog sportskog direktora Sergija Krešića kako se Hajduk treba ugledati na Athletic Bilbao. Apsolutno podržavam takvu ideju! Zapravo to i jest jedini prirodni put kojim Hajduk treba ići. U pravilu prva momčad bi trebala biti sastavljena od 90% igrača iz vlastitog inkubatora plus eventualno jedan ili dva igrača ekstra klase koji bi došli sa strane (tipa Niko Kranjčar, Ibričić i sl.). Od ovih 90% iz domaćeg inkubatora, gotovo svi bi trebali biti igrači ispod 24 godine, uz tek 2 ili 3 iskusnija igrača povratnika u “bili” dres (pod uvjetom da ne budu preplaćeni kako se to do sada uobičajeno radilo). Znači u prvih 11 treba biti 6-7 mladih igrača iz omladinske škole, 2-3 iskusnija igrača koja su isto prošla našu školu, te 1-2 ekstra klasna igrača sa strane. Tako bi otprilike trebala izgledati politika kluba kada je igrački kadar u pitanju. Uzmimo za primjer danas jednog Vršajevića (koji me usput rečeno neodoljivo podsjeća na ”sina vjetra” Petra Šutu). Radi se o igraču koji se svojski trudi i po tome apsolutno zaslužuje nositi ”bili” dres. No poanta nije u tome. Momku svaka čast i apsolutno nemam prigovor na njegovu igru, ali klub kao takav jednostavno u budućnosti ne smije dozvoliti da mu njegova škola nije u stanju proizvesti beka takve kvalitete. Ako netko i stiže sa strane onda treba biti za klasu bolji od domaćih igrača. Upravo su nas forsiranja ovakvih igrača sa strane doveli do toga da smo ugušili vlastite igrače i zapravo da se ovakva besparica u klubu nije dogodila budite sigurni da danas Radošević, Caktaš, Andrijašević i ostali ne bi dobili svoju (pravu) priliku u prvoj momčadi već bi njihova karijera išla puno težim putem, a vjerojatno bi neki od njih i odustali od profesionalnog nogometa. Mnogo je takvih potencijalno dobrih igrača upropašteno zadnjih dvadesetak godina i vrijeme je da se tome stane na kraj! Isto tako u ovom kontekstu gledam i ulogu Sergija Krešića koji bi planski trebao osigurati mjesta u prvoj momčadi jednom Bašiću, Mujanu, Blaževiću i svima onima za koje se klub odluči da su dovoljno kvalitetni da kroz sezonu – dvije preuzmu glavne uloge u prvoj momčadi našeg kluba. Bravo i za Torcidu koja je odlučila ove godine trofej Hajdučko srce dodjeliti omladinskoj školi Hajduka jer su to ovi momci svakako i zaslužili. I za kraj evo sam iskopao nešto objavljeno još 23.12.2010 na ovom blogu (usporedba Andrijašević - Ademi) :

Gledajući ova dva igrača na Europskom prvenstvu mladih dalo se zaključit da se radi o otprilike istom kalibru igrača. Pohvale u medijima, zainteresiranost stranih skauta i sl. I dok se Ademi u potpunosti ustalio u prvoj momčadi Dinama (uz dosta amplituda u formi što je normalno za mladog igrača), naš Andrijašević je dobivao minute na kapaljku. Previše površno poznajem našeg igrača da bih ulazio u dublju analizu, ali kako je moguće da klub kupi igrača tipa Bulkua i da na taj način praktički zatvori vrata svome mladom i talentiranom igraču. Da se razumimo, protiv Bulkua nemam ništa osobno. Čovik se pošteno bori sa svoj dres i daje sve od sebe, ali da nam takav (limitiran) igrač oduzima minutažu igraču iz vlastitog inkubatora, to je za mene nedopustivo! Triba gurat dicu iz svog dvora, a igrači koje se dovede sa strane trebaju posjedovat ekstra klasu i trebaju biti barem upola bolji od kadra iz omladinske škole. Dok to pravilo ne zaživi u klubu neće biti značajnijeg napretka.

I za kraj, ko ovo more platit (i razumit):
02.08.2012. Navijanje nakon utakmice Hajduk - Inter 0:3


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

08.08.2012. u 13:07 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 31.07.2012.

VRHUNAC SEZONE

 


Nema boljeg opisa za započet ovaj osvrt nego ono kako bi Piceferaj reka u Velome mistu ”a ludega li grada, a ludega li svita”! Jer kako drugačije objasnit neizmjernu ljubav navijača prema klubu koja iz godine u godinu jednostavno fascinira. Stvarno nam malo za sriću triba, a nakon izbacivanja Skonta iz drugog pretkola Europske lige, te preksinoćnje pobjede protiv Splita stvorio se dojam da smo u najmanju ruku ”al pari” sa Interom... To je jednostavno splitsko stanje uma i ne bi ga minja ni za šta...


 


No prije svega ostao sam dužan pojašnjenje na svoj zadnji osvrt ovdje na blogu s obzirom na to da sam dobio nekoliko mailova u kojima me se proziva da zašto (i u čije ime) pišem protiv gospodina Jake Andabake. Kao prvo ovaj blog je u potpunosti neovisan i autor ovog bloga ne piše ni u čije ime niti za ičiju korist! Pišem isključivo iz kuta jednog običnog navijača, pa kome se sviđa neka čita, a onima kojima moje pisanje nije zanimljivo neka slobodno preskoče ovu stranicu. Tako sam se zadnji puta osvrnuo na ulogu gospodina Andabaka protiv kojeg zaista nemam ništa osobno, ali želim da se javno razjasne sve njegove dosadašnje uloge u klubu. Isto tako autor ovog bloga nema nikakvih rasnih, vjerskih, spolnih niti bilo kakvih drugih predrasuda prema ikome, a kamoli da ga smeta kraj iz kojeg dolazi dotični gospodin. Za mene su prije svega bitni čovjek i njegova djela, a nikako odakle je, koje je vjere, broj krvnih zrnca i slične gluposti. Zato napominjem da ću isto tako i ubuduće kritizirati (i pohvaliti) sve one koji to po mojim mjerilima zasluže. Što se tiče projekta Naš Hajduk isti taj projekt u potpunosti podržavam (član sam udruge) jer je to po meni najbolji mogući model vladanja klubom u situaciji dok je klub većinski u gradskom vlasništvu (na ovaj način smo ”izbacili politiku iz naše butige”). Isto tako podržavam i izbor predsjednika Brbića jer je izabran od strane Nadzornog odbora kojeg smo upravo mi članovi udruge birali, ali to ne znači da tog istog gospodina neću kritizirati kada to po mojim mjerilima i zasluži. Osobno mu želim sve najbolje kao predsjedniku Hajduka, a na njemu je da se pokaže da je dostojan pozicije koju je zauzeo. Toliko o tome.


 


Od zadnjeg javljanja dogodilo se nekoliko stvari vezanih uz samo poslovanje kluba. Prva bitna stvar vezana je uz zamjenu domaćinstva između Hajduka i Intera. Opet nova afera koja nam jednostavno nije bila potrebna. Ždrijeb je odlučio da se prva utakmica igra u Milanu, a uzvrat u Splitu. Na to su čelni ljudi kluba na čelu sa novoizabranim predsjednikom Brbićem zatražili od Intera da se napravi zamjena domaćinstva u strahu da ako prvu utakmicu na San Siru Hajduk izgubi sa velikom razlikom neće biti pun stadion na uzvratu što bi značilo da bi i prihodi od ulaznica bili znatno manji. Ovako su se odlučili ”oderati” navijače i uzeti im novac dok je sve još neizvjesno, zapravo pokazujući koliko ne vjeruju svojim mladim momcima na terenu. Jadno i kukavički, a nikako hajdučki. I još gore od svega toga je da su se poslije prvih napada navijača zbog takve odluke oglasili iz kluba sa priopćenjem da je Inter zatražio promjenu gostovanja?! Taj isti podatak još i dan danas stoji na službenim stranicama kluba?! Za ne povjerovati je koliko su pojedinci iz klubu spremni lagati javnost i navijače. Znači, kukavički zatražimo promjenu gostovanja, a onda još i lažemo da je Inter zatražio promjenu! Morat će novi predsjednik dobro otvoriti oči da vidi s kim to ima posla u vlastitom klubu i tko ga sve savjetuje... Ovakvo ponašanje je jednostavno nedopustivo! Naknadno je na skupštini kluba iznesen stav predsjednika Brbića u stilu da klub ne bi ni imao novca za put u Milano pa su radi toga išli u zamjenu  domaćinstva. Ako je tako onda ok, ali zašto se onda nije tako i izašlo pred navijače na početku same priče, nego nas se bezočno lagalo. Kao da se već nismo nagledali razno raznih afera i gluposti u klubu svih ovih godina pa nam treba još jedan u nizu gafova. S druge strane pozdravljam istup člana Nadzornog odbora Nikole Koceić-Bilana koji je javno kritizirao ovakvu odluku. Svaka konstruktivna kritika je poželjna, a ljudi koji su na pozicijama svojom kritikom mogu doprinijeti da se u budućnosti ovakve stvari ne ponavljaju.


 


Druga stvar vezana uz poslovanje kluba odnosi se na prodaju braće Sharbini. Ahmad je pušten u Istru 1961 bez odštete pri čemu smo se riješili utega njegovih ugovornih obveza za ovu sezonu (cca. 200 tisuća eura), dok je Anas napokon prodan i to u Al Ittihad iz Saudijske Arabije pri čemu odšteta Hajduku iznosu 1,8 milijuna eura. Do sada je Hajduk za njih dvojicu ukupno uložilo cca. 5 milijuna eura (3 milijuna eura za odštetu Rijeci plus 2 milijuna eura za njihove plaće), pa iz te perspektive izgleda kako je klub s njima napravio jako loš posao. No to nisu grijesi današnje Uprave, a ovaj posao smatram iznimno dobrim s obzirom na situaciju u klubu, ali i na situaciju na nogometnom tržištu uopće. 13,5 milijuna kuna čistog novca dobro će doći da se barem malo pokrpaju rupe. A tih rupa ima i previše. Ovom prigodom zahvaljujem Nadzornom odboru koji se odlučio napraviti dubinsku reviziju. Ta ista revizija je pokazala da klub trenutno duguje 102,5 milijuna kuna! Da, gotovo nevjerojatnih 102,5 milijuna kuna! Tako da ovih 13,5 milijuna kuna je doslovno malo zraka kojeg smo uhvatili da izdržimo do idućeg zarona. Bit će teško, ali situacija nije bezizlazna, samo trebamo napraviti stvarni zaokret u poslovanju i dug se u narednih nekoliko godina može istopiti. No pitanje je jeli gospodin Brbić taj koji može donijeti preokret? Nadajmo se da je. Samo će mu trebati puno mudrosti i znanja jer troškovi radne zajednice su i dalje preveliki, a utakmicom protiv Intera ćemo vrlo vjerojatno zatvoriti špinu za ovu godinu kada su (značajni) prihodi od ulaznica u pitanju (ostaje još najmanje jedna utakmica s Dinamom). Ono što bih osobno volio vidjeti jest detaljni plan i program kojim ovaj gospodin želi ”pokrenuti” Hajduk. Vidjet ćemo hoće li se takvo što uskoro i prezentirati svim navijačima (odnosno dioničarima).


 


Valja spomenuti da je dobra stvar i to što su se iz kluba napokon odlučili pokazati zube gradonačelniku Kerumu, te će mu navodno uredno fakturirati već spomenutih 50 karata koje je gotovo nasilnim putem uzeo iz kluba. Nisu to veliki novci, ali je bitan princip jer se na taj način brane boje kluba i vraća već pomalo izgubljeno povjerenje navijača kada je rad Uprave u pitanju.


 


Za kraj najava utakmice sezone. Prije svega kako objasniti pojavu kada ti je klub na dnu, pokraden i izmuzen, para ni za lijek, na Poljud stiže nekakav Skonto iz Rige, a pri tom su tribine stadiona pune i navijači zdušno navijaju da poguraju svoju momčad?! U trenutku kada bi navijači bilo kojeg drugog kluba okrenuli leđa i Upravi i igračima i svemu što je vezano za klub, nas je na tribinama nikad više. Zato me strah i pomisliti što će se dogoditi u četvrtak protiv Intera i kakva će se atmosfera tek zapaliti. Imam osjećaj da će biti najluđe do sada jer je momčad mlada i tribine osjećaju da moraju odigrati nezaboravnu ulogu ako želimo napravit iole prihvatljiv rezultat. Što se tiče momčadi ona je mlada i limitirana, da ne kažem nedovoljno talentirana, ali zato napokon fanatično borbena i u sportskom smislu drska. U ove prve četiri utakmice sezone napokon je pristup utakmicama zaista na nivou. Do sada su se većinom terenom šetale nekakve kvazi-zvijezde prenapuhanih ugovora, a danas igraju većinom domaća dica koja zadnju plaću nisu vidjela mjesecima. I sada naši momci lete po terenu, dok su se oni prije vukli što publika itekako prepoznaje. Ako napravimo analizu rezultata u ove četiri utakmice, vidjet ćemo da do sada imamo dvije pobjede kod kuće (Skonto i Split), jedan remi u Puli (Istra 1961), te poraz u gostima kod Skonta. Rezultatski gledano, ništa posebno, ali ono što veseli jest čvrstina u igri. Dobro stojimo na terenu, borbenost je na zaista zavidnoj razini, a primili smo samo jedan gol u četiri utakmice što dovoljno govori o razini koncentracije cijele momčadi. S druge strane nema komplikacija u igri što je dobro, ali realno u kreaciji prema naprijed smo još uvijek tanki. Isto tako nemamo puno igrača u završnici, nemamo igračku klasu u sredini terena koja je spremna napravit razliku i nemamo uigrane linije s obzirom da je momčad potpuno nova. Ali ono što imamo jest da imamo sigurnog Blaževića na vratima, nikad spremnijeg Maloču u obrani, vrhunskog zadnjeg veznog Radoševića, poletnog (za sada bez konstante) Caktaša i uvijek nezgodnog Vukušića u napadu. Čudo jedno kako kod nas igrači od škarta postanu zvijezde (i obrnuto) gotovo preko noći. Ali kad smo takvi... Splitsko stanje uma tek rijetki mogu razumjeti. No hoće li sve ovo biti dovoljno da iznenadimo Intera u četvrtak? Intera koji će nas vjerojatno podcijeniti i koji najvjerojatnije neće susret započeti sa kompletno najboljom postavom. Špurijus mi govori da bi moglo biti dobro, a onda slijedi invazija na Milano.


 


 


Sa štovanjem,


Ante Armanda        


mail: ante.armanda@xnet.hr

31.07.2012. u 15:19 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.07.2012.

JOŠ U SVIĆI ULJA IMA


 


Opet novi potresi u klubu. Kad čovjek povjeruje da se stanje normalizira, uvijek ispadne neki novi cirkus, neko novo nepredviđeno stanje. Sukob između Nadzornog odbora i gradonačelnika Keruma za sada je okončan u korist nadzornika, ali nitko zapravo ne znam što nam sutra nosi... Sam ispad gradonačelnika jednostavno nije vrijedan komentara jer takvo necivilizirano i bahato ponašanje je debelo ispod praga ljudske tolerancije. Ne kaže se uzalud daj čovjeku moć pa ćeš vidjeti kakav je. Eto, mi građani Splita smo mu dali moć i sada moramo trpjeti ovaj primitivizam i sve što ide uz to. No i tomu će uskoro doći kraj, a kako se sada čini poslovno carstvo vrlog gradonačelnika se polako ali sigurno ruši i mogla bi ga uskoro dočekati najgora kletva „dabogda imao pa nemao“. No to su njegovi privatni problemi i neka se on s njima nosi. S druge strane nadzornici su konačno odlučili pokazati zube, te su se čvrsto suprotstavili Kerumu. S moje točke gledanja potpunosti podržavam takav potez jer upravo radi toga smo ih i izabrali i bilo je i vrijeme da netko stane na kraj ovakvom primitivizmu i nasilju. No iza ove bitke ostalo je dosta repova na koje će tek buduće vrijeme donijeti odgovore. Evo analize:


 


-         Tko je odgovoran za to da kredit još nije odobren? Da li Nadzorni odbor kako tvrdi gradonačelnik ili je istinita teorija o tome da upravo gradonačelnik uvjetuje bankama da se uz ovaj kredit za klub odobri i kredit za njegovu privatnu firmu?! Od banaka znamo da nećemo dobiti odgovor, gradonačelnik je svoju verziju priče ispričao, ali zašto Nadzorni odbor šuti?! Općenito iz moje perspektive Nadzorni odbor jednostavno izdaje premalo priopćenja prema vani. Ne žele se medijski eksponirati i kao rade u tišini. To bi bilo ok da Hajduk nije to što je i da se ne nalazimo u ovakvoj financijski gledano teškoj situaciji, ali današnja vremena jednostavno zahtijevaju puno više transparentnosti u radu i priopćenja koja će javnosti (odnosno navijačima) objasniti u kojem smjeru ide „bili brod“.


-         Upad gradonačelnika u kancelarije i zahtjev da mu se preda 25 karata za A i 25 karata za B ložu je blago rečeno nekulturan, a upitno je jeli ovaj potez ujedno i kažnjiv. Nisam u potpunosti upućen u to da li NK Hajduk ima obvezu gradu kao većinskom vlasniku davati određeni broj besplatnih karata i tko ih i na koji način može podignuti, ali ako je gradonačelnik to izveo „na svoju ruku“ onda mu se jednostavno nije smjelo dati te karte ili ga se u najmanju ruku trebalo prijaviti policiji.


-         Ispadi gradonačelnika jesu za svaku osudu, ali postavljanje Brbića jest dosta škakljivo s obzirom da se radi o „desnoj ruci“ gospodina Andabaka. Drago mi je da je Nadzorni odbor zauzeo svoj stav, ali ovim postavljanjem izgleda kao da će Andabak zaista vladati iz sjene. S tim činom je Nadzorni odbor preuzeo na sebe dvostruki teret. Prvo, ako se Brbić ne pokaže dobrim rješenjem onda je to i njihov veliki neuspjeh, te početak kraja. Drugo, ispast će da su pogodovali Andabaku i zato bi im bilo puno bolje da su izabrali nekoga neovisnog stručnjaka, ali pitanje je kakvi su se sve kandidati javili i zašto je izbor pao baš na Brbića. Što se samog Brbića tiče ono što se dalo iščitati iz njegovog prvog ozbiljnijeg intervjua za Slobodnu Dalmaciju meni se blago rečeno ne sviđa. Par standardnih floskula, a nigdje ozbiljne vizije i revolucije u poslovanju kluba. Neću sudit prije vremena, ali nisam siguran koliko će gospodin Brbić uspjeti ozdraviti Hajduk.


-         Da li je istina da gospodin Jako Andabak Hajduku daje pozajmice uz kamatu od 7 posto ili je to samo još jedan vješti spin gradonačelnika?! U posljednje vrijeme Andabak se stalno stavlja u kontekst spasitelja kluba jer uvijek s nekim novčanim iznosom spašava gotovo neizdrživu situaciju. No dali on zaista za te iznose uzima i kamatu? Na žalost nema službenog priopćenja Nadzornog odbora i cijelo pitanje nekako visi u zraku. Po meni je OK ako i uzima kamatu, ali neka se onda javno zna zašto nam posuđuje novac, a ne da ga se prezentira kao spasitelja dok on na nama zarađuje. I još nešto, taj isti Andabak je u klub doveo i Brkljaču i K. Ljubičića. Radi se o igračima koji su dobili itekako unosne ugovore kada su došli u naš klub. Tada sam već prozivao takav oblik vladavine iz sjene. Tko mu je i zašto tada omogućio da se bavi transferima igrača? I to sve pod motom ja želim dobro svom Hajduku. Mogli su onda i svi ostali dioničari raditi slične stvari. Da zaključim, u klubu nam ne trebaju „hrvatskih dobrotvori“ koji uvijek i svugdje gledaju prije svega vlastiti džep.


-         Slučaj Maglica! Da iz moje perspektive transfer Maglice u Hajduk je zaista slučaj! Zašto? Evo i moga viđenja. Hajduk se nalazi u financijski gotovo neizdrživoj situaciji, dug je vjerojatno i veći od spomenutih 60 milijuna kuna, a za transfer Maglice se izdvaja oko 300 tisuća eura. Ništa sporno na prvu ruku, ali treba malo bolje sagledati tijek događaja. Prije svega Maglica je dao NK Osijek na arbitražu i tražio je slobodne papire jer mu je NK Osijek prema njegovom viđenju dugovao oko 7 plaća. Budući da je Hajduk pokazao zainteresiranost, u igru se uključio i Dinamo sa Mamićem i stvar se tada zakomplicirala jer je postojala objektivna opasnost da Maglica ode u Dinamo. I onda na scenu stupa Andabak s pozajmicom od 300 tisuća eura i dovodi Maglicu u Poljud. I u toj priči opet Andabak ispada heroj koji pomaže klubu. A jeli uistinu tako? Prvo, da je Maglica gledao novac i da nije navijač Hajduka od malih nogu nema toga što bih ga spriječilo da ode u Dinamo. To je činjenica. Izabrati Hajduk koji ne plaća ispred Dinama koji nudi redovita primanja je svakako hrabar (da ne kažem lud) potez vrijedan navijačkog divljenja i svaka mu čast na tome. E sad, postavlja se jasno pitanje zašto Hajduk nije čekao odluku arbitražne komisije koja bi vrlo vjerojatno dala za pravo Maglici, te bi on dobio slobodne papire i u Hajduk bi stigao bez kune odštete?! Ovako je klub za transfer platio oko 2 milijuna kuna (barem su mediji tako prenijeli) i to ista ona 2 milijuna kuna Jakine pozajmice (na koju je upitno ide li kamata). Blago rečeno neodgovorno od ljudi iz kluba pogotovo pri ovom financijskom stanju.


-         Slučaj Rukavina. Taman kada sam pomislilo da ćemo sa Šibenikom postići dogovor oko tempa i načina isplate odštete za transfer Rukavine, Hajduk je i Šibeniku okrenuo leđa. Čelnici kluba su zajedno sa novim vodstvom HNS-a i pravnom cakom („na znamo na koji račun vam treba isplatit sredstva“) kupili dovoljno vremena za prikupljanje 4,5 milijuna kuna (prije svega tu su uračunati prihodi od ulaznica s Interom) koliko iznosi odšteta i na taj način su omogući igranje seniorima u prvoj HNL. Super domišljat način, ali i trajno narušeni odnosi (koji istini za volju već dugo nisu na nivou zbog šibenske prevrtljivosti) prema Šibenčanima. Jeli vrijedilo toga? Ne znam i ovdje se malo ograđujem jer je upitno i na koji su način Šibenčani ušli u sve ovo. Ali Hajduk nije u dobre ni sa RNK Splitom, ni sa Šibenikom, ni sa Zadrom?! Jeli moguće da su svi oko nas problematični? Iz tog aspekta apsolutno bi trebalo poboljšat komunikaciju sa susjedima (i ne samo sa njima) ako se želi klubu vratiti i ugled i ime.


 


I za kraj kako sam naslov kaže još u svići ulja ima! Ovo se odnosi na seniorsku momčad i činjenicu da napokon u prvih 11 imamo ukupno 9 igrača poniklih u našem omladinskom pogonu. Zar je stvarno trebalo dodirnuti dno pa da se vratimo vlastitim snagama?! Posljednjih godina se očito previše gledao interes pojedinaca i zato su se u klub dovodili igrači upitnih kvaliteta samo da se „uzme zub“ i „okrene lova“, pri čemu su se domaća dica u potpunosti zanemarivala. Sada se stanje lagano mijenja i već ove prve dvije utakmice (Skonto i Istra) nam govore da ćemo ove sezone gledati nekvalitetan, ali borben i požrtvovan Hajduk. Stoga će nam trebati jako puno živaca s obzirom na limitiranost pojedinaca, ali barem igraju domaći momci željni dokazivanja. Pri tome ih nakon jedne pobjede ne trebamo dizati u nebesa, a isto tako kada zaredaju slabiji rezultati treba im pomoći da ne upadnu u apatiju, pa da borbenost izostane.


 


Nama navijačima ostaje pravo da se nadamo da je ovo sezona u kojoj ćemo dotaknuti dno, a onda polako ali sigurno krenuti prema gore. Zato upravo mi navijači trebamo imati strpljenja u cijeloj ovoj muci, a oni na katu kluba moraju ponuditi potpuni zaokret i viziju ako želimo imati bolje sutra. Imaju li oni snage za to ili nas uskoro očekuje stečaj vrijeme će pokazati.


 


 


Sa štovanjem,


Ante Armanda


 


mail: ante.armanda@xnet.hr   


23.07.2012. u 14:35 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 12.06.2012.

KREDIT - SPAS ILI KRAJ?

Dugo vremena me nije bilo na blogu. Iskreno, malo sam se zasitija konstantnog pisanja „crnih“ tekstova jer svaki put kada u miru poželim napravit analizu stanja u klubu, slabo mi dođe. No najnovija događanja na sjednici gradskog vijeća opet su me natjerala da se malo uhvatim pisanja. Kao prvo, grad je pristao biti jamac klubu za kredit od 60 milijuna kuna i kao drugo, predsjednik Uprave Hrvoje Maleš podnio je ostavku koji je Nadzorni odbor i prihvatio! Zato krenimo redom...

Što se tiče podizanja ovog kredita od 60 milijuna kuna koji bi kao trebao „stavit klub na noge“ osobno sam jako skeptičan oko toga i to samo iz jednog jedinog razloga, a to je plan otplate kredita koji je apsolutno nerealan! Iz plana otplate kredita vidljivo je da klub planira u 2012. godini ostvariti prinose od transfera u iznosu od 65 milijuna kuna, zatim u 2013. godini prinose u iznosu od 60 milijuna kuna, te u 2014. godini prinose u iznosu od 25 milijuna kuna?! Ako sada i rasprodamo sve najbolje igrače koje imamo (Vukušić, Anas Sharbini, Blažević...) vrlo je upitno da li za njih možemo uprihoditi već spomenutih 65 milijuna kuna. Ako još pri tom uzmemo u obzir trenutno stanje na nogometnom tržištu, ali i činjenicu da drugi klubovi znaju u kakvoj se financijskoj situaciji nalazi Hajduk onda je ovih 65 milijuna kuna vrlo nategnuta brojka. No dobro, neka se čak ovih 65 milijuna kuna prihoda od transfera u 2012. godini i ostvari, kako onda odmah godinu iza toga ostvariti još dodatnih 60 milijuna kuna?! Tko je tu lud? Znači plan je da se sada sve rasproda, ostvari 65 milijuna kuna prihoda od transfera, a onda odmah godinu dana iza bi se trebali stvoriti novi igrači vrijedni dodatnih 60 milijuna kuna?! Ima bit da će klub financijski gledano odjednom iz ružnog pačeta postati bijeli labud! A zapravo, čini mi se da nam opet netko „prodaje muda pod bubrege“... Pa znaju li uopće ovi iz gradske uprave za što su digli ruku i tko će zapravo odgovarati ako se kredit ne bude mogao vraćati? Ja sam prvi za to da se pomogne klubu pa i kreditom ako treba, ali uz ovakav plan otplate imam osjećaj da nas opet netko želi napraviti budalama. Polako ali sigurno čini se da će i ovih 60 milijuna kuna zaobilaznim putem pasti na teret građana grada Splita. Izgleda da odgovorni ili ne znaju ili ne žele vidjeti što se u budućnosti može dogoditi. I uz sve to ovaj kredit se namjerava vratiti u roku godine dana?! Za ne povjerovati... No da ne ispadne kako samo kritiziram, ovaj kredit bi mogao imati smisla, ali samo uz nekoliko uvjeta. Prvo, da se preispita odgovornost svih onih koji su u tako kratkom roku (svega 3 godine) doveli ovaj klub iz relativnog financijskog blagostanja praktički na rub propasti. Pri tom nisam za atmosferu linča tih istih ljudi, ali sam apsolutno za preispitivanje svih štetnih radnji koje su se počinile. Drugo, plan otplate kredita treba biti realan, te bi se kredit trebao otplaćivati najmanje idućih 5-7 godina. I treće, ono najbitnije, kredit bi trebao pokriti trenutne dugove, a novac od eventualnih unosnih transfera bi trebao biti uložen u projekte koji će nam donijeti stabilan iznos prihoda klubu kroz duže razdoblje. Takvih projekata ima, a i osobno sam jedan takav predložio odgovornim ljudima iz kluba (za sada razumljivo ne bih o detaljima) no vidjet ćemo ima li i znanja i volje da se takve stvari zaista i pokrenu. Ono što je meni kao dioničaru/navijaču neprihvatljivo je da klub sve svoje prihode gotovo isključivo planira na bazi prodaje vlastitih igrača. Pri tom nema gotovo nikakve vizije kako ostvariti ekstra prihode i praktički se ništa po tom pitanju ne događa. Ili da se ispravim, konačno su se netko sjetio (ljudi iz Nadzornog odbora) da npr. ponude vanjskoj firmi organizaciju svih marketinških aktivnosti vezanih uz Hajduk. Ako već u klubu nemamo ljude koji su sposobni podignuti marketinške aktivnosti na zdrave noge, onda je bolje da se unajmi vanjska tvrtka, a da klub od toga uzima svoj (adekvatni) postotak nego da se ništa ne radi po tom pitanju.

Što se tiče ostavke predsjednika Uprave gospodina Hrvoja Maleša, mogu samo reći da je bilo i vrijeme. Neka se samo uzme financijsko stanje kluba prije njegova dolaska i sada kada napušta klub i sve će nam biti jasno. Čovjek je potpuno zalutao na mjesto predsjednika Uprave i osim vlastite promocije nije klubu donio puno dobrih stvari. Previše lutanja, samodopadnosti i puno loših poteza kada su transferi igrača u pitanju i zato smo sada tu gdje jesmo. Ekonomist, bankar, a doveo je klub na rub financijskog kolapsa, a pri tom još za njegove vladavine klub nije ostvario željeni rezultat na zelenom travnjaku... Imam osjećaj da će nas dugo pratiti financijski repovi koje će za sobom ostaviti jer Hajduk duguje mnogima. Počevši od Balakova i njegovog stožera pa na dalje. No za razliku od svojih prethodnika ostavio je dojam poštenog čovjeka, ali poštenje nema previše veze sa sposobnošću vođenja kluba kao što je Hajduk. Sada nam još na kraju priča priču kako će se on povući sa mjesta predsjednika ako je u njemu problem. Po meni problem je nastao čim je Maleš sjeo za kormilo kluba jer upravljati sa proračunom od 100 milijuna kuna godišnje u odnosu na mjesto nekakvog managera u Banco Popolare nije ni približno ista stvar. Da zaključimo pokazao se kao pošten, ali apsolutno nedorastao zadatku kojeg se prihvatio. I zato adio i neka ti je sa srićom!

Ako se pak vratimo malo u prošlost možemo se prisjetiti da je račun kluba nakon sad već famozne privatizacija 2009. godine bio u plusu za nekih 80-ak milijuna kuna. Od tih 80 milijuna kuna, 30 milijuna je bilo opterećeno raznim dugovima, tako da je stvarni plus iznosio 50 milijuna kuna. Svega tri godine nakon toga imamo minus na računu koji prelazi 60 milijuna kuna. Znači da je u nepune tri godine napravljen minus od preko 110 milijuna kuna! Skoro 40 milijuna kuna gubitaka svake godine. Zato se svaki normalan čovjek pita pa jeli sazrijelo vrijeme u društvu da za to netko i odgovara?! 2009. godine, kada je Hajduk privatiziran dobar dio navijačkog puka nije htio kupiti dionice kluba upravo iz razloga jer su smatrali da će sav taj novac sa računa ubrzo i nestati. Mora im se priznati da su bili u pravu. Isto tako svima nama koji smo se odlučili za kupnju tih istih dionica ostaje pravo da prozivamo odgovorne za loše upravljanje klubom, jer je taj klub je od tada i naše privatno vlasništvo. Možda su neki moćnici 2009. godine zaletjeli kada su razmišljali u stilu neka navijači uplate 500 kn po dionici jer ionako će taj novac na ovaj ili onaj način završiti u džepovima odabranih. Tada očito nisu ni bili svjesni da ih upravo tih 500 kn može skupo stajati. Zakon o dioničkim društvima je neumoljiv i dopušta svim dioničarima da mogu zaštititi svoju imovinu. Zato i pozdravljam inicijativu udruge Naš Hajduk koja traži da se preispita odgovornost svih ljudi iz Upravnog i Nadzornog odbora koji su u protekle tri godine obnašali te dužnosti. Osobno se ne zalažem za atmosferu linča, u stilu svi su krivi jer to ne bi bilo pošteno ni korektno prema svim tim ljudima, ali dojam velike većine nas malih dioničara jest da nije bilo sve čisto u poslovanju kluba u protekne tri godine. Ja kao pravnički laik neću ulaziti u pravne sfere, ali evo čisto primjera možebitno štetnog poslovanja kluba. Svi se jako dobro sjećamo da je „volonter“ Svaguša sam sebi isplatio 100 tisuća eura (bruto) premiju za osvojeni Kup Hrvatske. Ok je ako u klubu postoji pravilnik koji dopušta predsjedniku kluba da se tako nagradi, ali čisto sumnjam da je to vođeno u skladu s pravilnicima... Znači predsjednik sam sebi odredi iznos nagrade (ako se ne varam nagradio je i svog tadašnjeg pomoćnika Grbića pozamašnim iznosom) i to uredno prođe kroz ruke Nadzornog odbora?! Čemu onda Nadzorni odbor i jesu li svi ti ljudi svjesni uopće koja je njihova uloga, ali i odgovornost kada se nalaze na takvim mjestima. Očito je da su neki pojedinci dobrano zalutali na takva mjesta i sada se s pravom boje hoće li ih njihovi potezi i „dizanje ruku“ skupo koštati. Jedna stvar je voditi svoju malu privatnu tvrtku, a drugo je kada se upravlja sa velikim dioničkim društvom kao što je Hajduk d.d. Naš problem jest što do sada u Hrvatskoj gotovo nitko nije odgovarao za svoje postupke, pa je teško očekivati da će se dogoditi revolucija i sa pitanjem odgovornosti u našem klubu. Ali vremena se polako mijenjaju i ostaje vjera da bi se ipak neke stvari mogle retroaktivno i sankcionirati. Zato mi se čini da nekima i odgovara da Hajduk ode u stečaj jer bi se na taj način mogli zamesti svi tragovi... Ili sam opet samo (pretjerano) sumnjičav?!

Sada nam na kraju Malešovog mandata ostaje da Nadzorni odbor izabere novog predsjednika Uprave. Tko god to bio neće mu biti lako jer preuzeti klub u ovakvom trenutku je svakako vrlo hrabar potez. No koliko god me mnogi uvjeravali da je situacija u klubu bezizlazna ja kao nepopravljivi optimist uvijek vjerujem u bolje sutra i nadam se da će konačno na čelo Uprave stati netko častan i sposoban, te da ćemo se u budućnosti imati čemu radovati.

I za kraj, da ubacim malo pozitive u ovo sveopće crnilo. Treba čestitati hajdukovim juniorima i kadetima koji su nakon dugo vremena (zajedno) osvojili prvenstvo Hrvatske svatko u svojoj dobnoj kategoriji. Svaka čast juniorima, ali meni se posebno sviđa generacija kadeta. Napadački trojac Mujan-Blažević-Bašić, zatim kapetan Kušeta, veznjak Pašalić i desni bek Deanović igrači su koji po meni svakako predstavljaju nešto na što bi se klub trebao u vrlo skoroj budućnosti potpuno osloniti. Radi se o generaciji koja bi mogla izdignuti klub, a ako se s njima bude kvalitetno radilo i ako im se planski budu osigurala mjesta u prvoj momčadi mogli bi za nekoliko godina ponovno uživati u nogometu. Neka se na mene ne naljute još neki igrači koje nisam spomenuo, ali ovih šest plus vratar Tomić su izabrani po mome guštu. I zato neka im je sa srećom.

I još za napomenu. Što god nam bliska budućnost donese, pa čak ako se stečaj i možebitno izbacivanje u 4.ligu i dogodi siguran sam da će svi pravi navijači ostati uz klub do kraja, a svima onima koji su napunili vlastite džepove upropaštavajući naš klub ostaje da se sramote jer ih mi i bez odluka sudova itekako dobro prepoznajemo. Naša ljubav prema klubu ostaje uvik ista jer što ga više lome to ga volim jače...


Pozdrav iz Budimpešte!


Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail: ante.armanda@xnet.hr

12.06.2012. u 13:27 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 29.03.2012.

CIRKUS SE NASTAVLJA

U svom zadnjem obraćanju sam najavio da bi i Balakov uskoro mogao napustiti bijeli brod. Nismo morali dugo čekati da se takvo što i dogodi. I da stvar bude gora Balakov je otišao u Kaiserslautern bez kune odštete! Još jedan u nizu bisera koje nam je ponudio predsjednik Maleš. Na početku svog mandata Maleš je cijelu svoju strategiju bazirao na Balakovu, a sad je izašlo na vidjelo da mu je dopustio da u ugovoru ima klauzulu kako može napustiti Hajduk bez odštete u slučaju da dobije poziv od nekoga kluba iz Bundeslige?! Da čovjek ne povjeruje! Ovako ispada da smo u Balakova (i njegov stručni stožer) uložili prilično veliki novac, a on nas je napustio uz poruku kako će uskoro naplatiti i zaostatak od tri preostale plaće (preko 100 tisuća eura za cijeli stožer). Pa do kada ćemo mi navijači trpjeti ovakve poteze kluba?! Hoće li netko odgovarati za krive procjene i postupke?! Balakov, Inoha, Tomasov... Sve slučaj do slučaja u kojem je klub izravno oštećen nepravovremenim i štetnim odlukama užeg klupskog vodstva. Balakova kao trenera ćemo pamtiti po iznimnoj disciplini i profesionalizmu, ali i po određenim trenerskim greškama (loša igra na Poljudu, često puta čudne izmjene, igra s jednim napadačem, zanemarivanje Lendrića i sl.). Bio je izuzetan čovjek, ali i trenerski početnik kojeg je trebalo istrpjeti nekoliko godina u nadi da će napraviti pravi rezultat. Ovako smo još jednom ispali naivni, te smo izgubili i vrijeme i novac jer pod njegovim vodstvom igrači nisu dobili na vrijednosti, a i rezultat je izostao. Krasi neka ti je sa srećom u Bundesligi, a nama naši problemi i nakon tebe ostaju...
Da bi stvar bila gora, u posljednje vrijeme iz ormara su počeli ispadati kosturi. Slučaj Mornar, slučaj Rukavina, slučaj Pokrovac, te razni dugovi utvrđeni nakon revizije. Sve u svemu polako ali sigurno steže se omča oko vrata. Zaista je bilo zanimljivo po medijima pratiti tok novca prilikom transfera Mornara u Sevillu. Potpuno je nevjerojatno da nitko nije odgovarao za doslovno krađu novca (na štetu kluba) iako je i više nego jasno tko je sve imao pristup novcu. Nema drugog objašnjenja nego da su pojedini članovi našeg društva i dalje zaštićeni pred zakonom. Očito je da nismo svi jednaki i da i dalje živimo u društvu privilegiranih. S druge strane sada je klub još i suspendirani zbog slučaja Rukavina i duga prema NK Šibenik. Za sada imamo pravo žalbe i odgodu suspenzije, ali ako uskoro ne skupimo novac prijeti nam izbacivanje iz lige. A odakle ćemo skupiti novac kad su prihodi do ljeta (i eventualnih transfera) gotovo nikakvi, a rashodi (prije svega zbog visina ugovora pojedinih igrača) u odnosu prihode enormni?! Ako znamo da se kasni s plaćama puna tri mjeseca onda nam više opasnosti vreba za vratom. Prije svega ukoliko se novac ne nabavi kroz narednih mjesec dana onda nas bilo koji igrač može dati na arbitražu, te će nakon toga dobiti slobodne papire. I Vukušić i Anas i bilo tko drugi. Sada ovisimo o njima iako nam nitko iz kluba neće dati ovakvu informaciju. Trenutno jedino moguće rješenje bi bilo da klub digne kredit uz jamstvo grada, te da se s tim novcima od kredita (cca. 2 milijuna eura) otplati dug prema Šibeniku, te se barem djelomično otplate dugovi prema igračima kako bi ih zadržali pod okriljem do ljeta. Na ljeto onda treba prodati Anasa i Vukušića, otplatit kredit, te sa dosta manjim budžetom treba krenuti u novu sezonu bez rezultatskih imperativa jer je rezultat u ovakvoj novčanoj situaciji jednostavno nemoguće ostvariti. Imamo ime, imamo klub s velikom tradicijom, imamo navijače, ali imamo i hrpu ljudi koji su na hajdukovoj sisi i kojima je novac draži od svega onoga što bi Hajduk trebao biti. Sve dok se to radikalno ne promjeni nema nam naprijed.
Što se tiče izbora gospodina Krstičevića za trenera prve momčadi moram priznat kako osobno smatram da bi bilo puno bolje da je gospodin Krstičević ostao trener juniora još dugi niz godina jer bi nam tamo bio od puno veće koristi nego ovako. Bojim se da se na klupi seniora neće dugo zadržati. Nije problem u njegovoj trenerskoj kvaliteti, već u nerealnim ambicijama koje ovaj klub godinama gaji, a sve bez plana i pokrića na igračkom planu. Osobno se uvijek sjetim primjera Zorana Vulića koji je svojevremeno bio trener juniora (generacija 1981/1982) i nema igrača iz te generacije koji neće reći kako je Vulić jedan od najboljih juniorskih trenera koji su prošli kroz omladinski pogon kluba. Poslije se taj isti Vulić nekoliko puta vraćao za kormilo seniora i s više ili manje uspjeha je vodio prvu momčad. Poanta priče je da ga je klub trebao ostaviti za kormilom juniora (ili kadeta) čitav niz godina, te ga polako školovat da jednog dana (eventualno) postane seniorski trener. Ako se klub uzda u svoj omladinski pogon onda se upravo tamo moraju omogućiti najbolji treneri i upravo tamo se mora imati kontinuitet i treniranja i upravljanja, a ne da se odlični treneri iz omladinskog pogona instaliraju u seniorski sastav, te se tako jednokratno potroše. U tom kontekstu gledam i na Mišu Krstičevića kojem želim svu sreću ovog svijeta, ali sumnjam da može napraviti značajniji iskorak pogotovo ako mu ova Uprava postavi nerealni cilj borbe za naslov u idućoj sezoni. Druga je stvar ako se klub postavi na način da od njega dogodine ne očekuje čuda, te da mu postavi zadatak isključivo afirmacije mladih igrača uz jasan cilj osvajanja drugog mjesta u prvenstvu. Jedino na taj način Krstičević bi dobio neophodan mir i adekvatne uvjete za stvaranje mlade i potentne ekipe. Nažalost to je naša realnost iako svi mi navijači samo sanjamo nove naslove i proljeće u Europi.
Za kraj još da spomenem famozni slučaj Širić&Djedović. Cijenjena gospoda su izišla iz pritvora, a usput Širić javno prijeti Malešu da se boji za svoju sigurnost?! Za ne povjerovati na kojem stupnju razvoja je ovo naše društvo i što je sve dopušteno pojedincima da rade. Znam da je slučaj još otvoren, ali meni je za ne povjerovati da nakon njih nije priveden niti jedan sudac s obzirom da je svima jasno kako je barem nekoliko sudaca na terenu ujedno i omogućavalo to „pošteno suđenje“. Ovo sve skupa izgleda kao još jedna farsa od slučaja i ponovno izvlačenje pojedinaca koji su privilegirani. Zato i ne čudi da Mamić uredno ispija kavu sa sucem Turudićem jer su očito pojedine krupne ribe itekako zaštićene na svim razinama. Isto tako još je nejasniji slučaj uhićenja Pralije i Barbarića iz RNK Split. Jesu li muljali sa sucima i jesu li plaćali igrače na crno u to neću ulaziti, ali sam gotovo siguran da to nisu radili (ako su uopće i radili) na svoju ruku. Zna se tko je glavni u klubu i tko upravlja sa novcem. Ispada da su Pralija i Barbarić samo kolateralne žrtve da se zadovolji forma i očekivanje javnosti. Još je luđi podatak da ih se optužilo da su igrače isplaćivali „na ruke“ dok su bili u trećoj, pa i drugoj lizi. Svi ljudi koji su prisutni u sportu jako dobro znaju da gotovo i ne postoji niti jedan klub u nižim ligama (i ne samo u nogometu) koji ne plaća „na ruke“. To je javna tajna i hvatati dva čovjeka u moru ljudi koji rade na takav način je jednostavno licemjerno i bez pokrića. Nadam se da će me budućnost demantirati i da će se iz svega ovoga ipak izroditi dobre i poštene kazne za pojedince jer u protivnom ovo sve skupa nema smisla. Ostaje nam nada da će se novi ministar Jovanović zaista uhvatiti u koštac sa stvarnim problemima u sportu iako mi se do sada čini da on više prijeti nego što stvarno radi. No vrijeme će pokazati...
Što se tiče rezultata u nastavku sezone, oni su relativno očekivani. Ugodno sam iznenađen nastupima u Kranjčevićevoj i na Kantridi dok su izdanja na Poljudu bila „tanka“. Derbi u Maksimiru je pokazao da možemo, ali i da smo još uvijek zeleni za ozbiljnije ugrožavanje Dinama. Uvijek se možemo žaliti u stilu „da je Gabrić ono zabija“ ili „nije bilo penala“, ali realno ova momčad teško može puno bolje od ovoga.
U nadi da će nam budućnost donijeti bolje dane i da će ovaj cirkus u klubu konačno prestati šaljem sportski pozdrav svima.


Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail: ante.armanda@xnet.hr

29.03.2012. u 20:47 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.02.2012.

KOLIKO HAJDUK STVARNO DUGUJE?


Napokon je napravljeno dubinsko snimanje stanja financija u klubu. To je ono na što pozivam još od prvog dana pisanja na ovom blogu. Rezultati nisu iznenađujući, čak bi se usudio reći i da su bolji u odnosu na ono što sam očekivao. Peroš, Svaguša, Grbić i na kraju Maleš uspjeli su unutar tri godine stvoriti 100 milijuna kuna minusa. Znači od plus 80-ak milijuna kuna koliko je bilo na računu kluba nakon provedene privatizacije sada smo na minus 20-ak milijuna kuna. Zvono za uzbunu je upaljeno jer ovakvim načinom idemo samo prema jednom „cilju“, a to je stečaj kluba! Svaka čast Nadzornom odboru koji je ovom akcijom možda i u posljednjem trenutku krenuo u spašavanje kluba. Sada je zapravo izašlo na vidjelo kako se prethodnih godina upravljalo voljenim nam klubom, a da stvar bude još i gora niti uz ovakvo rastrošno poslovanje Hajduk se baš i nije nauživao trofeja. Tek jedan osvojeni kup, te plasman u Ligu UEFA-a. To je definitivno premalo s obzirom na to koliko je novca „uzalud“ potrošeno. Krenimo redom.

Mandat gospodina Peroša obilježili su previsoki ugovori s igračima koji su se u to vrijeme potpisivali. Nakon provedene privatizacije njemu je bilo relativno lako poslovati s obzirom da je imao debeli plus na računu. Nakon njega na mjesto predsjednika kluba došao je Svaguša (tada bliski gradonačelnikov prijatelj) koji je obećao da će smanjiti rashode, a upravo on je te iste rashode povećao za 10-ak milijuna kuna. Uz to je i svoj „volonterski“ rad uredno naplatio sa honorarom od 100 tisuća eura. Nakon što je Svaguša smijenjen kormilo preuzima Grbić koji će ostati upamćen kao predsjednik kluba na stotoj godišnjici postojanja Hajduka. On se uspio proslaviti se „slučajem Barišić“, te vlastitim uhljebljivanjem jer ugovor kojeg on trenutno ima zaista spada u rubriku vjerovali ili ne. Na kraju dolazi Maleš kojega je dočekalo najteže stanje i lagani minus na računu. No, ni on se nije proslavio jer nije na vrijeme krenuo u pravljenje realnog proračuna već se i on poput svojih prethodnika želio samo dodvoriti navijačima, te je kupovao skupe igrače koji se nisu pokazali dovoljno kvalitetnima. Na kraju je stigao i „slučaj Inoha“ u kojem je Hajduk izgubio dosta novca, ali i ugled koji se već godinama rasprodaje. Postavlja se jednostavno pitanje, a gdje je tu odgovornost? I to odgovornost kako gore navedenih predsjednika tako i bivših članova Nadzornog odbora koji niti u jednom trenutku nisu upozoravali na rastrošni trend koji je vladao posljednje tri godine. S obzirom da današnji Nadzorni odbor ima dostupne sve ugovore i podatke o svim novčanim transakcijama, sada je na njima da proslijede sporne materijale (ako ih uopće ima) DORH-u, pa neka se preispita odgovornost prethodnih ljudi koji su proteklih godina vladali klubom jer je očito da su mnogi svoju zadaću u klubu shvatili doista olako. Nije lako biti predsjednik Hajduka pogotovo u ova ekonomski gledano teška vremena, ali ta uloga osim časti i ugleda donosi i veliku odgovornost, te svatko treba odgovarati za svoja (ne)djela.

Ako pogledamo malo aktualnu situaciju, postavlja se pitanje kako dalje? Trenutno smo u dugu 20-ak milijuna kuna. Novih sponzora nema, a stari nam godišnje donesu tek oko 10 milijuna kuna. S druge strane prihodi od ulaznica su zanemarivi, od TV pravi isto, marketing je na marginama, a nismo napravili niti jedna unosan transfer tijekom stanke (osim transfera Subašića koji je bio dobar, ali ne i spasonosan)... Na žalost rješenje problema se ne nazire! Još smo prije samog nastavka proljetnog dijela prvenstva imali situaciju da su igrači bili pred štrajkom jer nisu dobili plaće nekoliko mjeseci, a situaciju je samo privremeno spasio Jako Andabak posudivši novac klubu, te se tako kupio mir u svlačionici na neko vrijeme. No vrlo skora budućnost donijeti će novu napetost, novu neisplatu plaća i nove probleme. Ako rezultat ne krene kako treba teško će biti zadržati mirnoću svlačionice, a i Balakov bi vrlo skoro mogao napustiti bijeli brod. S druge strane Lima, Vuković, James i ostali stranci vrlo brzo bi mogli postati „nove Inohe“ tražeći „slobodne papire“ jer im klub nije u stanju isplatiti postojeće ugovore. Da stvar bude još i gora ako se pojedini igrač zainati i odluči otići do kraja sa zahtjevom da mu se isplati i zadnja kuna predviđena ugovorom, to može klub odvesti direktno u stečaj! Situacija nije nimalo laka, igračima se duguje veliki novac, a klub nemam nikakvo pokriće da će im taj novac moći i isplatiti. Zapravo klub sada ovisi o potezima svojih igrača. Pogledajmo samo primjer Šibenika, Varaždina i Karlovca koji jesu manji klubovi, ali koji upravo proživljavaju najcrnje dane (i vjerojatne stečajeve) upravo zato što su godinama gajili istu politiku koju nažalost gaji i naš voljeni klub. Ono što bi nas trenutno moglo spasiti jest jedna unosna prodaja Vukušića, Tomasova ili Sharbinija s kojim bi barem pokrili trenutne dugove i osigurali kakav takav novac za plaće svim zaposlenicima u klubu. Bez toga čekaju nas gotovo nemogući uvjeti rada na proljeće i vjerojatno još jedna crna stranica u povijesti kluba.

Kroz prizmu brojki zanimljivo je prokomentirati i dolazak Mate Neretljaka kao posljednjeg pojačanja u ovom prijelaznom roku. Što se mene kao navijača tiče, apsolutno pozdravljam njegovo dovođenje u klub jer se radi o jednom izuzetnom profesionalcu i igrač koji itekako može pomoći ovoj momčadi. S te strane sam apsolutno za njegovo dovođenje. Međutim njegova cijena za proljetni dio je 60 tisuća eura (realno teško se ispod toga moglo i ići). No nije li pomalo licemjerno i neodgovorno dovoditi igrača, a da mu zaista nemate odakle isplatiti taj novac?! Volio bih da se varam, da Hajduk pronađe sponzore, da napravi koji unosan transfer pa da se novac pronađe, ali sada se jednostavno čini nemogućim da se trenutna situacija promjeni. Zato mi se ovakav potez uprave čini kao igranje ruleta u kasinu. Kupili su Neretljaka i ako se napravi dobar rezultat i dogodi dobra igra na proljeće onda će se nekako prebroditi tekući problemi, ali ako ne krene dobro onda imamo još jednog igrača koji će čekati u redu da naplati svoja potraživanja.

I koje je rješenje onda? Na žalost stanje na tržištu prodaje igrača je svake godine sve lošije i lošije i Hajduk više ne može ostvariti visoke odštete kao što ih je dobijao u slučaju Kalinića, Ibričića ili Strinića. Hajduk i danas ima vrijedne igrače u izlogu samo jednostavno više se ne dobija tako veliki novac prilikom transfera igrača. Sam podatak da i Mamić koji je zaista jak kada je prodaja igrača u pitanju nije u stanju ostvariti unosan transfer dovoljno govori o stanju na tržištu. Zato ako se stanje ne promjeni Hajduk mora na ljeto rasprodati sve što se rasprodati da, čak i ispod cijene, te se u potpunosti okrenuti igračima iz vlastitog pogona koji će imati relativno male ugovore, ali ugovore koje će klub moći dugoročno financirati. Posljedica toga bi mogla biti da ćemo ostati bez pravog rezultata sljedećih nekoliko sezona, ali barem ćemo imati čistu situaciju i normalno poslovanje kluba. Znam da bi mnogi navijači teško podnijeli ovako nepopularne poteze, ali ja to vidim kao jednino moguće rješenje ako želimo izbjeći stečaj kluba. Uz to, paralelno treba raditi na potpunom restrukturiranju radnog kadra u klubu, te vraćanju kluba na stari ugled. Bolje da poslujemo pošteno s onim što imamo, nego da nam se svi smiju i (s pravom) omalovažavaju naš klub. Vrijeme je i da se „dišpet“ konačno vrati na teren jer u posloženom klubu je itekako moguće imati momke koji će „gristi“. Nažalost danas vlada teorija kao da se ne može ponovno dogoditi vrijeme da igrači igraju prvenstveno sa srcem, već da je novac najbitniji. No tu teoriju su nam upravo servirali likovi koji su i doveli naš klub na ovako sramotno niske grane i vrijeme je da se takvo razmišljanje iz korijena promjeni.

Ostaje još nešto po meni vrlo važno za istaknuti, a što se malo gdje u medijima spominje. Nedavno je iz Škotske stigla vijest da slavni Glasgow Rangers ide u stečaj i to zato jer državi duguje novac na ima poreznih obaveza koje su se u prošlosti zanemarivale. Ako povučemo paralelu, prema neprovjerenim podacima koji su izlazili u pojedinim medijima Hajduk na ima poreza državi duguje između 150 i 200 milijuna kuna!? Lako nam je dok je naša država inertna i dok se taj dug zanemaruje, ali neće ni to vječno trajati. Kada država odluči doći po svoje Hajduk će se naći u zaista nezavidnom položaju. Još jedna omča oko vrata o kojoj nitko ne vodi računa?! Zato je sada krajnje vrijeme da se napravi pravi zaokret u razmišljanju, da se napravi dugoročna strategija razvoja kluba, strategija otplate svih dugova, te da naš klub nakon nekog vremena ponovno počne disati punim plućima.

Za kraj, u subotu počinje proljetni dio HNL-a (pitanje je koliko će klubova nastaviti sezonu) i bez obzira na sve probleme u klubu treba otići dati momcima i stručnom stožeru podršku jer samo nas pozitivan rezultat može izvući iz rupe u koju smo upali.

HAJDUK ŽIVI VJEČNO!


Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail: ante.armanda@xnet.hr

23.02.2012. u 13:53 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 22.01.2012.

KORAK NAPRIJED, NATRAG DVA


Iako nam je kraj prošle godine ostavio nadu da nas čekaju bolji dani izgleda da se takvo što neće skoro dogoditi. Od početka ove godine imamo čitav niz afera u klubu, te apsolutno nejasan smjer kojim ova Uprava vodi naš klub. Isto tako prve prave kritike na ovom blogu zaslužuje i Nadzorni odbor koji je nakon oštrog i ispravnog starta promijenio smjer i bitno ublažio svoje stavove što po meni nikako nije dobro...

Kada pomislim da ne može gore, nažalost ljudi iz kluba me uvijek iznenade. Ako bolje promotrimo igrački kadar izgleda da je Hajduk jedini klub na svijetu koji ima četiri seniorske ekipe. Da upravo tako, četiri seniorske ekipe! Za prvu ekipu je zadužen trener Balakov, druga ekipa se nalazi u Stobreču, treću sačinjavaju takozvani ”otpisani” (M. Buljat, Vejić, Milićević, J. Barišić, Jozinović, Jonjić, Režić, Luštica, Trebotić, Tičinović...), dok četvrti tim čine Tomasov i Subašić koji samostalno treniraju. Da živ čovjek ne povjeruje! I to sve u jeku krize i totalne besparice u klubu...

Početi ću s Miličevićem. Ovo je definitivno najveći promašaj današnje Uprave, odnosno gospodina Maleša. Ima šest mjeseci Miličević je doveden kao igrač koji je trebao biti nositelj igre tada “novog” Hajduka. Kao poznati i priznati hajdukovac odmah je postao zamjenik kapetana i ljubimac publike. Nažalost nesreća s ozljedama nije mu dopustila da pokaže koliko zna i vrijedi, a cijeli njegov mandat pamtit ćemo po autogolu protiv Stoke City-ja, te po kiksu iz Karlovca zbog kojeg smo prosuli dva boda. I sada šest mjeseci poslje Maleš se odlučio riješiti tog istog Miličevića na način da ga je bez nekog posebnog objašnjenja premjestio među ”otpisane”. I tko je tu sada lud? Uz to još ispada da smo sada nakon odlaska Inohe ostali na svega dva stopera (Maloča i Milović) koji imaju kakvo takvo prvoligaško iskustvo. Smiješno i neozbiljno od strane kluba. Ako je već stvarno tolika besparica u klubu zar nije bilo logično da Miličević normalno započne pripreme, te da klub radi na njegovom transferu, odnosno da ga pokuša u međuvremenu negdje prodati i zaraditi koju kunu na njemu. Slično kao što su to napravili i s Brkljačom. Jednostavno se moglo objasnit Miličeviću da će ga se na sve načine pokušati prodati i da bude svjestan toga jer klub nema novca za normalno funkcioniranje, a ako za njega ne nađu kvalitetnu ponudu onda će normalno ostati u klubu. Ovako su ga poslali među ”otpisane” i direktno su mu srušili cijenu, te izravno uvrijedili Miličevića, a još su i ”popljucali” sami sebe jer su u njemu vidjeli najveće pojačanje ima šest mjeseci. Nema što, svih ovih godina klub je barem dosljedan u provođenju svoje ”politike neznanja”. Usput su se sada ljudi iz kluba sjetili da u nedostatku stopera dovedu mladog Runju(?!) iz Mosora. Uz dužno poštovanje prema tom momku pitam se zapravo tko je on i koji su uopće kriteriji da jedan takav marginalan lik dođe na veliku scenu?! U redu je ako netko iz kluba stane iza momka i kaže ja garantiram za njega da može igrati u NK Hajduk, te ako će taj isti netko odgovarati u slučaju da se Runje ne pokaže dovoljno dobrim. Ali svi znamo da se to neće dogoditi jer je pojam preuzimanja odgovornosti u ovom klubu odavno nepoznat. Zato Ljubo oprosti im jer ne znaju što čine, a ja se kao navijač sramim ovakvih poteza našeg kluba... Za sve postoji mjesto i način kako nešto učiniti, pa isto tako postoji i način kako da se klub raziđe od pojedinog igrača. Ovo je na žalost ispod svake časti i ugleda voljenog nam kluba.

Dolazimo i do slučaja Inoha. Svojevremeno je naš predsjednik Inohu predstavljao kao igrača koji će otvoriti vrata istočnog tržišta za naš klub. Čak je Maleš i spominjao mogućnost dolaska glavnog sponzora sa tog istog tržišta. Međutim pokazalo se kao i mnogo puta do sada da je to samo jedna u nizu ispraznih priča. Da se podsjetimo, Inoha je u klub stigao uz priličnu odštetu i za gažu od oko 300 tisuća eura godišnje. Znam da mnogi navijači ne opravdavaju ovakav njegov bijeg iz kluba, ali neka se pokušaju staviti u njegovu koži i razmišljati kroz njegov mentalitet. Čovjek je po prvi puta u 26. godini odlučio napustiti Japan i otisnuti se u Europu za novim nogometnim iskustvom. I onda dođe ovdje i plaća mu kasni 2-3 mjeseca, te ga stalno lažu i zavlače sa poznatim balkanskim ”bit će sutra”. U Japanu je takvo što nezamislivo i mene uopće nije iznenadio ovakav potez igrača koliko god se nama navijačima činilo da je trebao imati više razumijevanja za stanje u klubu. I što sad?! Imamo još jedan nerazjašnjen slučaj i vjerojatni sudski spor pri čemu će najviše biti oštećen naš klub koji će na ovome igraču izgubit značajan novčani iznos. I tko će zbog toga odgovarati?! Naravno nitko! I još kad se zna da smo ovog igrača nedavno mogli prodati u Kinu tim je teže razumjeti sve dosadašnje Malešove poteze...

Stižemo i do meni najzanimljivijeg slučaja Radošević. Tu se na prvi pogled može priznati Malešu da on zaista brani interes kluba jer ne popušta financijskim zahtjevima samog igrača. No tu treba napraviti i malo dublju analizu stajališta svih strana. Sam igrač i ljudi oko njega (otac i manageri) zauzimaju stav da se igraču omoguće barem jednaki uvjeti kao što ih ima jedan Džoni (ako je vjerovati novinarima Džoni ima primanja od oko 30 tisuća kuna mjesečno, takav ugovor s njim je potpisao Svaguša). S njihove strane gledano ima logike jer je Radošević postao tražena roba još krajem prošle godine stalno nastupajući za prvu momčad. Još kada znamo da taj isti Džoni nije niti pozvan na pripreme s prvom momčadi onda je jasno zašto otac igrača ne pristaje na manje uvjete. S druge strane Maleš se čvrsto postavio znajući da klub više ne može davati tako velike ugovore mladim igračima. Sada imamo povuci potegni situaciju u kojoj niti jedna strana ne želi popustiti, pri čemu najviše gube i klub i sami igrač. Tu dolazimo do ključne točke! Da bi se u budućnosti izbjegle ovakve situacije onda Hajduk kao klub jednostavno MORA ponuditi (financijski gledano) iste uvjete svim igračima iz svoga omladinskog pogona s kojima odluči potpisati profesionalne ugovore (temu kategorizacije ugovora sam detaljno obradio na svom prvom postu pod nazivom ”PLAN I PROGRAM ZA OZDRAVLJENJE NK HAJDUK” pa koga zanima neka se ”spusti dolje” i pronađe detalje). Na taj način će se izbjeći ovakvi ”glupi i nepotrebni” pregovori. Kako ja to zamišljam? Vrlo jednostavno! Kada klub odluči potpisati ugovor sa nekim igračem iz svog omladinskog pogona onda se tom igraču ponudi ugovor (koji je financijski gledano jednak za sve igrače koji izlaze iz našeg omladinskog pogona), te se istog dana ta vijest objavi na službenim stranicama kluba. Nakon toga se igraču ostavlja 30 dana da razmisli o tome da li želi potpisati takav ugovor i nema nikakvih pregovora. Ako igrač pristaje na te uvjete onda on postaje profesionalac Hajduka, a ako ne neka mu je ”široko polje”. Na taj način klub bi itekako zaštitio svoje interese, izbjegla bi se pogodovanja, a i mi navijači bi onda znali tko to od igrača zaista živi za ovaj naš sveti dres, a koga zanima samo novac. Toliko jednostavno, a nitko to ne želi primijeniti! Isto tako u takve ugovore se treba ugraditi klauzula da ugovori vrijede po sustavu 3+2. Znači igrač i klub imaju ugovor koji vrijedi tri godine, a nakon toga isključivo klub odlučuje hoće li s igračem produžiti suradnju na još dvije godine. Gospodo draga tako bi se trebali braniti interesi kluba, te bi se pri tom izbjegli slučajevi poput Kalinića, Vukušića, Jelavića, Maloče, Tičinovića...

Kad smo već kod Tičinovića, da napišem par rečenica i o njegovom slučaju. Čovjek je sa 16 godina stupio na veliku scenu te je odigrao utakmicu protiv Deportiva. Nedugo nakon toga svi su mu predviđali veliku karijeru. Nedvojbeno je da Tičinović kao igrač ima golemi potencijal, ali taj isti potencijal nikada do kraja nije i pokazao... Postavlja se pitanje zašto je to tako? Najlakše bi bilo svu krivnju baciti na igrača i prozivati ga zbog toga. Međutim ja se ne bi u potpunosti složio s tom konstatacijom jer smatram da je klub barem jednako kriv koliko i sam igrač. Stavimo se malo ”u kožu” Tičinovića. Sa 16 godina iznenada je osvanuo u prvu momčad, svi mu tepaju i svijet oko njega se naizgled naglo promijenio. Mario očito nije imamo dovoljno ”čvrstu glavu” te ga je novonastala situacija ponijela u krivom smjeru. Njegovi noćni provodi i nesportski život nisu nikakva tajna u ovom gradu i sve to skupa je vrlo brzo došlo na naplatu. Ne opravdavam ga, ali sa 16 godina nije lako biti pametan i mladoga čovjeka loše stvari vrlo brzo ponesu. Ali gdje je klub u cijeloj toj priči? Zašto sam igrač nikada nije bio uhvaćen i kažnjen zbog lošeg ponašanja? Gdje je klupski psiholog koji treba uskočiti u takvim situacijama i pomoči mladom momku koji se nalazi pred životnim izazovima? Tu je klub u potpunosti zakazao i nije Tičinović jedini koji se tako ponašao. Usput tom istom Tičinoviću na ljeto ističe ugovor i Hajduk za njega neće dobiti niti jednu lipu odštete... Još jedan talent na žalost odlazi u povijest.

Evo da spomenem još i slučaj Vejić. U svom prvom mandatu kada je igrao za Hajduk on je bio jedan od nosioca igre te je sa velikim srcem igrao svaku utakmicu. Međutim nakon povrataka iz Rusije i potpisivanja ugovora u iznosu od oko 400 tisuća eura godišnje (potpisao ga je u vrijeme vladavine Peroša) Vejić nije bio niti sjena Vejića iz svog prvog mandata. Konstantni kiksevi i nezalaganje doveli su ga na zub navijača. Iako je pristao djelom smanjiti ugovor, loše igre su se nastavile, a klub ga je odlučio poslati među ”otpisane”. Opet ne pravdam igrača niti me on kao osoba previše interesira, ali ponašanje kluba i u ovom slučaju je krajnje ”glupo”. Prvo, klub ima ugovor s igračem i na žalost taj ugovor se MORA poštovati ako klub zaista želi biti ozbiljan. Ako već trebamo nekoga prozvati zbog ovog ugovora onda trebamo prozvati osobu koja je s igračem potpisala takav ugovor, a ne svu krivnju svaljivati na igrača. S druge strane izbacivanjem igrača među ”otpisane” klub direktno ruši cijenu igraču (isto kao i kod Miličevića), te na taj način sam sebi čini štetu. Zar nije bilo logičnije i u ovome slučaju pozvati igrača i objasniti mu da ga klub namjerava prvom prilikom transferirati jer mu više ne može plaćati visoki ugovor, te ga na taj način pozvati na razumijevanje. Ako ništa drugo Vejić u svom CV-u ima nekoliko godina nastupanja u hrvatskoj reprezentaciji i samo sa tom činjenicom bi ga se dalo prodati barem u neku egzotičnu zemlju. Na taj način bi se riješili tereta njegova ugovora. Da bi stvar bila gora klub ”otpisane” namjerno šalje da treniraju u hladnim svlačionicama ”na Dalmatinca” trenirajući na taj način strogoću?! Smiješno! Tek zbog toga im nitko od ”otpisanih” neće oprostiti niti kune duga. Slično je Svaguša tretirao Jerteca i M. Buljata kada ih je tjerao da treniraju u 6 sati ujutro. Klub si takve stvari nikada ne bi smio dopustiti jer ovakvim stavovima više izgledamo kao seoski klub, a ne kao klub velike tradicije. I još najvažnije stvar kod ovoga! Put između prve momčadi i ”otpisanih” je jako kratak i niti jedan igrač iz današnje prve momčadi nije siguran da klub sutra neće i njega poslati ”s druge strane”. I sve to se odvija bez jasnih kriterija! To je jako loše jer igrači nemaju sigurnost, te se osjećaju nezaštićenima i na taj način gledaju samo kako izvući korist od kluba pri tom zanemarujući koliko će oni klubu dati. Uz sve to ”otpisani” su i dalje u klubu, te itekako mogu utjecati na sve ostale igrače što predstavlja još jednu ”unutarnju ranu” u klubu. Evo zadnjih dana imamo i primjer da je netko iz kluba pozvao inspekciju rada zbog neselektivne isplate plaća pojedinim zaposlenicima! Danas je na žalost klub kao trula jabuka, više je problema unutra nego vani, a postojeći problemi se ne rješavaju već se samo gomilaju novi.

Dalo bi se još obraditi i slučajeve poput M. Buljata, Trebotića, Jozinovića, ali mislim da sam u gornjim slučajevima dovoljno objasnio samu srž problema koji je promatran iz perspektive jednog običnog navijača.

Za kraj sam ostavio prijelazni rok i dovođenje ”pojačanja” u vidu Blaževića, Milovića i Ozobića (tu je još i Tino Sušić koji je na probi pa njega neću komentirati). Što se tiče Blaževića, svakako pozdravljam njegovo dovođenje. On je dite kluba, dokazao se kroz čitav niz dalmatinskih nižerazrednih klubova, te je obranama u dresu Šibenika zaslužio da dobije poziv na Poljud. S obzirom da nije koštao ništa, ovaj posao se čini razumnim i pametnim. S druge strane on kao igrač mora znati da nije isto braniti za Šibenik kada nemaš opterećenje na sebi i kada ti se svaki kiks ne pamti, te braniti za Hajduk kada je iza tebe gomila navijača i stalni pritisak velikog rezultata. Zato treba imati iznimno čvrstu glavu ako želi pokazati svoj talent do kraja. Što se Milovića tiče, po meni on spada u rubriku prinove, a ne pojačanja. Osobno sam ga gledao više puta i radi se o dosta dobrom i sigurnom stoperu, ali je vrlo upitno koliko on odmah može nositi teret naše obrane. Problem je tim veći ako bude igrao u paru sa Maločom, te veznim redom koji neće znati napraviti dobar ”prvi blok”. S druge strane momak nije odigrao ozbiljnu utakmicu više od šest mjeseci i sada ga predstavljamo kao pojačanje?! Stvarno mu želim svu sreću, ali neće mu biti lako. Isto tako postavlja se pitanje zašto se ovakvoga igrača nije prepoznalo puno ranije i zašto nije prošao kompletnu hajdukovu školu. Ima bit da našim skautima bilo teško pogledat u susjedni dvor. Ili ga u stvari nije imao tko ”pogurati”?! Ista je stvar i sa splitovcima Ercegom i Rebićem koji su svojom kvalitetom sigurno trebali proći hajdukovu, a ne splitovu školu, ali to samo govori o tome koliko se kod nas ozbiljno radi kada je u pitanju skauting. Treće takozvano pojačanje je mladi Filip Ozobić. Ovaj potez zaista ne mogu razumjeti! Uzeti momka na šestomjesečnu posudbu iz Spartaka je stvarno sulud potez. Dovodimo momka kojeg treba platiti i kojeg ćemo vratiti nazad za šest mjeseci. Zašto se to radi?! Teško je razumjeti, pogotovo što je nemoguće očekivati od momka da odmah u startu pokaže kvalitetu i donese prevagu na terenu. Mi smo vjerojatno jedini klub u svijetu koji kad kupi neko pojačanje onda od tog istog pojačanja očekuje čuda već u prvim nastupima. Poznato je da i najboljim svjetskim igračima treba barem 6 mjeseci za prilagodbu na novi klub, a mi odmah i sada očekujemo od ovih (polu)pojačanja da donesu kvalitetu više. To je jednostavno nerealno i zato ovaj potez dovođenja Ozobića nikako ne odobravam. Tim više što će zauzeti mjesto nekom našem mladom igraču za ovih 6 mjeseci boravka u klubu.

Ostalo je još za spomenuti Tomasova i Subašića. Ugovor im ističe na ljeto i oni praktički već sada mogu bez odštete potpisati ugovor sa novim klubom s tim da tek na ljeto stječu pravo nastupa. Postoji i druga opcija koja je trenutno aktualna, a to je da igrači napuste klub sada uz određenu odštetu Hajduku. Sada se igra šah između Rene Sinovčića i Maleša, s tim da je figurativno rečeno Reno ”pojeo kraljicu” Malešu i može odigrati meč kako želi do kraja. Ako Reno sada i popusti Hajduku, sigurno će nešto tražiti za uzvrat. Možda dobar ugovor za još jednog svog igrača? Kada smo već kod Santinija, nikako nisam za dovođenje istog. Svaka čast momku i njegovim igračkim kvalitetama, ali u našem dvoru imamo napadače poput Kiša, Jelavića i Džonija kojima treba vjerovati. Ako je Santini zaista tako dobar onda je to propust naše skaut službe koja ga nije dovela još za kadetskih dana i mišljenja sam da se takav igrač ne treba dovoditi u naš seniorski tim pogotovo ako će se za njega platiti velika odšteta.

Da zaključim, ovaj prijelazni rok je odrađen dosta loše i Balakov će zaista trebati biti čudotvorac da bi se u nastavku prvenstva s ovakvom momčadi ravnopravno borio s Dinamom. Predsjedniku Malešu se ne može osporiti volja i želja da stvori moćni Hajduk, ali njegovi potezi su dosta nerazumni i čini mi se da on jednostavno izgara od želje da napravi nešto dobro, a možda jednostavno nije dorastao zadatku. Usput, vrlo je malo ljudi u klubu s kojima zaista i može napraviti velike stvari tako da sve poteze koje vuče, vuče zapravo sam pri tom ne vjerujući nikome od svoji suradnika. Svojim potezima me nije uvjerio da zna kojim putem plovi ”bili brod” i bojim se da bi se i mi uskoro mogli nasukati na hrid. Usput pada mi na pamet gdje je danas Sarić kojeg je Maleš prošlo ljeto najavio kao veliko pojačanje i kojeg smo masno platili? Naravno, na izlaznim vratima, bez znakova odštete...

Za sami kraj sam ostavio novi Nadzorni odbor. Ovaj blog se nikad nikome nije dodvoravao pa tako neće ni njima. Kako sam ih već nekoliko puta pohvalio, sada zaslužuju i prvu kritiku. Pri kraju prošle godine nakon jedne od svojih sjednica dali su obavijest da se ”opoziva Pavle Cicarelli sa mjesta člana Uprave Hajduka”. Gospodo draga do dan danas ostalo je nejasno da li to znači da je Cicarelli dobio otkaz ili je samo premješten na drugo radno mjesto? Prema informacijama iz medija on je još uvijek djelatnik kluba. Ovaj blog se neće baviti s time koga treba potjerati iz kluba jer to bi bilo neozbiljno i neodgovorno s moje strane, ali svoje odluke morate puno jasnije prezentirati. Ovako stvari ostaju potpuno nejasne, a nama navijačima je stvarno dosta takvih odluka. Druga stvar je da ste tražili od gospodina Maleša da u roku od 10 dana dostavi ”prijedlog nove sistematizacije radnih mjesta”. Da li je on to i napravio i što se konkretno poduzelo? Iako se krenulo s najavama da će se otpuštati Matković, Grbić, Džoni i ostali, još se ništa od toga nije dogodilo. Od Džonija se odustalo, Matković i Grbić su na bolovanju, a ima bit da se nitko ne želi petljati sa ovim složenim problemom. Zadatak nije lak, ali predsjednik i ima toliko velika primanja s obzirom na odgovornost koju nosi njegov posao. Još je jučer gospodin Paladino izašao sa stavom Nadzornog odbora da ”novca nema, niti će ga biti”. Pozdravljam svaki iskreni i transparentni pristup prema problemu, pa tako pozdravljam i to da se javno kaže kako nemamo novaca u klubu. S prvim dijelom rečenice (nema novaca) se slažem, ali drugi dio (niti će ga biti) moram priznati da ne razumijem! Ako u skoroj budućnosti provedete pravu sistematizaciju radnih mjesta, onemogućite razna pogodovanja igračima i managerima, reducirate igrački kadar, pronađete glavnog sponzora, pokrenete projekte tipa ”solarne ploče”, te napravite prave transfere igrača onda će, gospodine Paladino, itekako biti novca na računu kluba. Pa ne mislite valjda da će navijači prihvatiti stav da ”nema novca niti će ga biti”?! To smo znali i bez vas i upravo zato očekujemo da napravite korjenite PROMJENE! Split je ”lud” grad, a mi navijači smo iznimno nestrpljivi s obzirom da dvadeset godina slušamo razne laži i prevare zato morate biti svjesni da svaka vaša neodlučnost može bitno utjecati na sudbinu našeg kluba. Molim vas da se ozbiljno uhvatite posla!

S obzirom da sam zbog poslovnih prilika još uvijek u dalekoj Švedskoj nisam bio u mogućnosti uživo gledati pripremne utakmice, ali sve skupa ne sluti na dobro. Hajduk ovakvim nastupima rasprodaje ugled kad nas jedno Dugopolje bez većih problema nadigra usred Splita. Isto tako pozdravljam dolazak Sahtara za 101. rođendan pogotovo ako će klub nešto i zaraditi od takvog događaja.


Sa štovanjem,
Ante Armanda


mail: ante.armanda@xnet.hr

22.01.2012. u 19:39 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.01.2012.

PROJEKT SOLARNE PLOČE - REALAN PROJEKT

Prije svega htio bih svim čitateljima ovoga bloga zaželjeti svako dobro u Novoj 2012. godini uz nadu da će nam ova godina biti barem malo bolja od prethodne. Što se tiče voljenog nam kluba, prethodna 2011. godina je u rezultatskom smislu bila apsolutno za zaborav. Godina bez trofeja uz rano ispadanje iz europskog natjecanja svakako spada u jednu od lošijih sezona NK Hajduk. S druge strane, prošla nam je godina donijela nezaboravnu proslavu stotog rođendana, te nastajanje projekta Naš Hajduk koji je napokon u potpunosti zaživio. Krenimo redom…

S klupskog stajališta početak godine obilježila je katastrofalna organizacija jubilarnog rođendana. Dvojac Grbić – Sapunar blago rečeno se nije proslavio u niti jednom segmentu organizacije proslave, a da i ne pričam koliko je klub marketinški propustio zaraditi od takvog događaja. Uz to kao glavno pojačanje u prijelaznom roku doveden je stanoviti Barišić iz Širokog brijega koji je upisao svega nekoliko neslavnih nastupa u hajdukovom dresu. Uz takav uvod u godinu uslijedio je i očekivani rezultatski fijasko, te srozavanje kluba na jako niske grane. Nakon slabog starta smijenjen je trener Goran Vučević koji niti u svom drugom pokušaju za kormilom prve momčadi nije uspio napraviti značajniji rezultatski iskorak. Zatim je uslijedio dolazak Ante Miše na užarenu klupu, ali bilo je prekasno da se ikakvi ozbiljniji rezultatski pomak napravi. Uz to, Mišin kratak boravak na klupi popratile su i gradske ćakule kako mu razni menadžeri prijete i sastavljaju ekipu. S druge strane uslijed takvih rezultata, pritisnut od strane navijača gradonačelnik Kerum je odlučio raspisati javni natječaj za izbor predsjednika uprave. Iako je pobjednik toga natječaja trebao biti gospodin Hrabar, na kraju je ipak za predsjednika kluba izabran Hrvoje Maleš s obzirom da je Hrabar navodno tražio prevelike financijske uvjete. Uz to u upravu kluba su još izabrani Milo Nižetić kao čovjek za struku, te Pavle Cicarelli kao stručnjak za marketing. Danas kada su javno objavljenja primanja potonjeg trojca, nisam baš siguran da je Hrabar bio skuplji izbor, ali to više i nije bitno. Njihov mandat stupio je na snagu početkom petog mjeseca, te su se isti dali u pripremanje naredne sezone. Za početak su se ozbiljno prihvatili svog posla te su dosta dobro organizirali prijateljsku utakmicu s Barcelonom. S obzirom na vremenski tjesnac u kojem su se našli, te ugovor (potpisao ga bivši predsjednik Svaguša) zbog kojeg bi u slučaju ne održavanja iste te utakmice automatski NK Hajduk morao platiti penale u iznosu od 300 tisuća eura mora se priznati da su i Maleš i Cicarelli odradili jako dobar posao. Ukupna bilanca ”projekta Barcelona” je ispala pozitivna, a i sam događaj je bio na visokoj razini. Isto taklo Maleš je doveo Balakova za trenera, te smo na taj način nakon Reje ponovno dobili stranog trenera za kormilom prve momčadi. Balakov je stigao kao veliko nogometno ime, ali i kao relativno neiskusan trener. Sa sobom je doveo i svoja dva pomoćnika što je bio jedan od njegovih uvjeta da sjedne na klupu našeg kluba. U prijelaznom roku dovedeno je ukupno 7 igrača (Vuković, Sarić, James, Miličević, Lima, Inoha, a nešto prije i Luštica), te je sa posudbe vraćen Lendrić. Znam da je lako biti ”general poslije bitke”, ali na žalost osim Lime, te donekle Inohe nitko od ostatka nije opravdao svoje dovođenje. Zašto kažem donekle Inohe? Pa zato jer se od igrača koji prima 300 tisuća eura godišnje očekuje da donosi kvalitetu više na travnjaku, a ne da igra tek nešto iznad prosjeka ekipe. Drugim riječima, pokazalo se da je predsjednik Maleš ukupno gledajući promašio s pojačanjima koje je doveo proteklog ljeta. Osobno teorija koju već dugo vremena zagovaram na ovom blogu je da se u klub ne smiju dovoditi igrači koji nisu stvarna, istinska pojačanja. Nažalost dosadašnja praksa svih predsjednika je bila da bi se dovodilo mnogo igrača sa strane koji kao ”ne koštaju puno”. Ja to gledam na način da ako koštaju iti jednu kunu, a nisu donijeli dodatnu kvalitetu više u klub onda je to dvostruki promašaj. Zašto dvostruki?! Pa zato jer je klub na njih nažalost potrošio i vrijeme i novac, a što je još gore ti isti (polu)igrači zatvaraju vrata kadru iz našeg omladinskog pogona. I zato se sa ovakvom praksom treba prestati što će se nadam se u vrlo skoroj budućnosti i dogoditi. Kolovoz je donio i treće pretkolo u Europi i nažalost rano ispadanje od relativno kvalitetne ekipe kao što je Stoke City. Jednostavno smo bili nedorasli i zasluženo smo ispali. Po prvi puta se i zatresla stolica treneru Balakovu, ali je Maleš pokazao karakter stajući čvrsto iza trenera kojeg je doveo. U prvenstvo smo krenuli s porazom u Zadru, ali je nakon toga uslijedio ipak primjetan napredak u igri sve do famoznog gostovanja podno Turske kule, te perfidne sudačke krađe od strane Bruna Marića. Uslijedio je remi s Dinamom na Poljudu, te niz lošijih rezultata uz jako lošu izvedbu na travnjaku tako da se Balakovu po drugi put ozbiljno zatresla stolica. Srećom i kod Dinama je uslijedio rezultatski pad tako da na kraju ”minus šest” i nije neka prevelika prednost. Za kraj smo još i ispali od Zagreba u kupu tako da ćemo i u ovoj sezoni jako teško do trofeja...

U paraleli sa svim gore navedenim događajima odvijale su se i još dvije radnje. Maleš je postao suradnik USKOK-u, te je iza rešetaka smjestio Širića i Djedovića. Priče vezane uz sudačku organizaciju koje su godinama kružile ligom pokazale su se istinitima, a tek sada polako izlazi na površinu sva prljavština koja se godinama taložila u HNL-u. Pustit ću da istraga u potpunosti završi pa ću tek nakon toga dati svoj konačni sud, ali osobno očekujem da padnu sve ”velike ribe” koje su godinama trovale ovu ligu i gledale isključivo privatni interes. Stoga podržavam istup navijačkih udruga i njihovo nastojanje da se utakmice prve HNL u potpunosti ignoriraju sve dok se svi odgovorni za ovakvo stanje u našem nogometu ne povuku sa svojih dužnosti, te dok svi oni koji su se ogriješili o zakone na završe s one strane rešetaka. Vrijeme je da se ovom silovanju hrvatskog nogometa stane na kraj, a jedan od načina kako navijači mogu pokazati svoje (iznimno) nezadovoljstvo je da se u potpunosti iz ignorira ovakva hrvatska nogometna liga. Stadioni bez navijača bi ipak prisilili državu, a i sam USKOK da još odlučnije krenu u borbu protiv kriminala u sportu. Osobno stječem dojam da je jako malo istinski poštenih ljudi sudjelovalo u hrvatskim nogometnim strukturama svih ovih godina i čini mi se da će ova istraga potrajati jako dugo, te da će se broj uhićenja s vremenom drastično povećavati. No pustimo da vrijeme i institucije učine svoje, uz nadu da pojedini moćnici usprkos svojim vezama neće biti zaštićeni.

Druga radnja donosi i malo vedriju temu. U prethodnoj godini napokon je zaživio projekt (odnosno udruga) Naš Hajduk, te su se direktnim glasovanjem članova udruge izabrali ljudi koji danas predstavljanju Nadzorni odbor (njih 7 od 9 članova). Do nastanka projekta Naš Hajduk osobno sam bio zagovornik da bi bilo najbolje da većinski paket dionica kupi neka privatna osoba i da ona upravlja našim klubom. Međutim takav rasplet događaja bi nudio i određene zamke jer što ako nam se potezi te ”imaginarne” osobe ne budu sviđali ili što ako se pokaže da je ”potencijalni” novac kojim bi bio kupljen naš klub zapravo ”oprani novac”. Ovako smo projektom Naš Hajduk dobili možda i najbolji mogući rasplet situacije nad vlasništvom i nad načinom upravljanja kluba. Zato se nadam da će ovaj projekt s godinama zaživjeti i biti prihvaćen od mnogih navijača, te da će se brojka od 8000 članova iz godine u godinu povećavati. Da se razumimo, dolaskom Nadzornog odbora kojeg smo sami odabrali nikako ne prestaju naše muke. Čak suprotno, usudio bi se reći da tek sada prave muke dolaze jer se klub treba okrenuti dugoročnim projektima i konačno klub treba prestati živjeti u nerealnim okvirima. Novac se treba trošiti racionalno i to u skladu sa onim što imamo. Život na kredit i razno razni dugovi trebaju postati prošlost, a budućnost seniorskog nogometa se treba bazirati na vlastitoj djeci uz jasnu viziju i nove modele koji trebaju zaživjeti u omladinskoj školi. Sve dosadašnje uprave od 90-ih naovamo (osim sezone 94-95 i čuvene Lige prvaka) poslovale su isključivo s minusom na računu, ne razmišljajući o tome što će sutra biti s klubom. Upravo da bi se posušili svi ti dugovi zato je prije nekoliko godina i izvedena čuvena privatizacija kluba. Oko 160 milijuna kuna je “utučeno” u dionice, te su se sa tim novcem pokrili svi dotadašnji dugovi, a klub je nakon privatizacije imao i 80-ak milijuna kuna viška na računu.



Ako ništa drugo meni osobno je kao uspomena na privatizaciju ostala “Potvrda o statusu prvog dioničara” koja visi na zidu

S obzirom da je tom pretvorbom klub postao dioničko društvo, sada bi ga stvaranje novih dugova (te nemogućnost vraćanja istih) automatski gurnulo u stečaj iz kojeg onda nema više povratka. Zato je danas više nego ikad potrebno racionalno trošenje sredstava, te realna procjena poslovanja kluba koju sada kontrolira Nadzorni odbor. Tek sada vidimo kako su svoju dužnost obavljali prethodni članovi Nadzornog odbora (Livaja, Mrki i sl.) i koji je zapravo nerad tada vladao.

Ovaj novac od 80-ak milijuna kuna plusa (nastao nakon privatizacije) na računu se naravno na brzinu isisao kroz razne štetne ugovore i pogodovanja. Stoga kao dioničar i član udruge Naš Hajduk pozivam pojedine članove današnjeg Nadzornog odbora da ispune svoja predizborna obećanja jer su u jeku kampanje obećavali da će u slučaju da dođu na vlast sami pozvati USKOK da ispita pogodovanja u “slučaju Kalinić” ili u “slučaju Vukušić”. S obzirom da sada imaju potpuni uvid u sve poslovne knjige kluba bio bi red da pozovu USKOK u slučaju ako oni osobno i dalje smatraju da se uistinu i radilo o pogodovanjima. Na kraju krajeva bolje je da sami pozovemo USKOK i prijavimo sve mutne radnje (ako ih je uopće i bilo) iz prošlosti kluba jer tako ćemo poslati jasnu poruku svima da želimo nove, čiste i poštene odnose kako u našem klubu tako i u hrvatskom nogometu. Nije uzalud izreka ”neke je stvari potrebno izreći, a šutnja ponekad postaje suučesnica nepravde”.

Zbog svega navedenog Nadzorni odbor je uvjetovao predsjedniku Malešu da se u zimskom prijelaznom roku prodaju svi igrači koji se mogu unovčiti na tržištu, te da se krene u orijentaciju na vlastite mlade snage. Apsolutno pozdravljam takav potez iako je s takvim kadrom potpuno nerealno očekivati ravnopravnu borbu s Dinamom u nastavku prvenstva, ali treba prvo dobro počistiti svoj dvor ako želimo kroz nekoliko sezona postati pravi Europski klub. Sada to zvuči nemoguće, ali uz prave i čvrste poteze, te kvalitetne odluke i projekte klub može u vrlo kratkom roku ponovno doživjeti procvat. Zvuči preoptimistično?! Ja vjerujem da nije, samo se svi ljudi u klubu trebaju “držati za isti štap”. Isto tako pozdravljam i odluku da se klub sporazumno raziđe sa pojedinim zaposlenicima na koje više u budućnosti ne računa (Grbić, Džoni, Matković, nadam se i Fiorentini…). Istu stvar trebaju pokušati napraviti i s igračima tipa Vejić, M. Buljat, Barišić i sl. Sa druge strane nadam se da će se u budućnosti izbjeći situacija koju danas imamo s Tomasovom i Subašićem, te da će se u budućnosti pažljivo odabirati kako igrači tako i menadžeri s kojima će klub surađivati. Dosta je bilo ucjena i reketarenja ovog kluba! Ovo je prvenstveno teret s kojim se predsjednik Maleš mora znati nosit. Isto tako Maleš mora pronaći glavnog sponzora jer ako to nije sposoban učiniti onda i ne treba biti predsjednik kluba kao što je Hajduk. Svaka mu čast za ovu akciju sa USKOK-om, ali sada je na redu da pokaže koliko je stvarno sposoban kao predsjednik jer ovo što je do sada pokazao jednostavno nije dovoljno. Isto tako trebao bi pripaziti da kada idući put bude išao ”rušiti Rusanovu” neka to ne radi ”u dealu” sa Sinovčićem (i njemu sličnima) jer na taj način osporava poštenje na kojega se poziva. Bolje neka ide sam sa poštenom namjerom, nego okružen ljudima upitnog morala.
Pozdravljam i potez trenera Balakova koji je razumijevajući situaciju u klubu (a dijelom svjestan i vlastitih propusta) pristao na gotovo 30 postotno smanjenje vlastitih primanja s čime je dokazao kako nije ovdje stigao isključivo radi novca već radi kontinuiranog rada koji nam je svih ovih godina silno nedostajao. S time je definitivno pridobio još više poena kod navijača, te ja pokazao kako i u ovom surovom kapitalističkom vremenu ipak postoje oni kojima novac nije jedino mjerilo ljudskih vrijednosti.

Za kraj sam ostavio malo prostora za temu o kojoj sam nedavno pisao, a ona se odnosi na postavljanje solarnih ploča na krov stadiona (koga zanima neka se spusti ”dolje” i pronađe ovu temu detaljno obrađenu). Tada mi se javilo zaista mnogo ljudi sa raznim komentarima, a vidio sam da se i po raznim forumima ova tema dosta komentirala. Nekako mi se učinilo da svi navijači ovaj projekt doživljavaju kao ”super je to projekt, ali ga je nemoguće napraviti”. Isto tako sumnjalo se da je nemoguće izvući određene poticaji iz EU fondova ili direktno od same Republike Hrvatske i sl. Osobno nisam stao samo na svome izlaganju, nego sam se (na raznim mjestima) detaljnije raspitao za samu izvedivost projekta (upravo potaknut vašim velikim zanimanjem). S obzirom na informacije koje sam dobio smatram da bi se itekako dalo krenuti u ovakav projekt bez obzira na moguće probleme u realizaciji (hoće li statika krova izdržati takvo što, hoće li grad dopustiti ovakav projekt s obzirom da je stadion u gradskom vlasništvu, mogu li se od grada dobiti nekakva sredstva kao pomoć u realizaciji projekta i sl.). Kao potvrdu moje ocjene o isplativosti ulaganja u ovakav projekt dobio sam i informaciju da grad Zadar upravo kreće u realizaciju istog ovakvog projekta i to postavljanjem solarnih ploča na sportski objekt u Višnjiku! Navodno će izgradnja krenuti krajem ove godine, a grad će od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost dobiti iznos od 40% BESPOVRATNIH sredstava od ukupne vrijednosti projekta! Znači, fond će ”pogurati” ovaj projekt sa 40% od ukupnog iznosa projekta! Daljnjim raspitivanjem sam došao do informacije da bi taj isti fond ”mogao pogurati” i naš potencijalni projekt sa istim postotnim iznosom! Više o djelovanju fonda u prezentaciji:
http://cro-eee.com/download/FZOEU_Croenergy_2011.ppt

Zato jednostavna poruka s moje strane kako predsjedniku Malešu, tako i Nadzornom odboru da uzmu ovaj projekt ozbiljno u razmatranje, te ako se pokaže isplativim neka odmah krenu u njegovu realizaciju. Ovaj i svi slični (ekonomski isplativi) projekti bi trebali imati prioritet u budućnosti poslovanja kluba kako bi klub počeo živjeti na zdravim nogama. Ne treba uvijek čekati da netko prvi nešto napravi pa onda krenuti u kopiranje istog produkta. Nekada treba imati viziju i preuzeti rizik jer mentalitet s kojim živimo definitivno treba mijenjati ako želimo ugledati bolje dane.

Za kraj, jasna i nedvojbena poruka svim djelatnicima kluba:



Torcida Dobri


Sa štovanjem,
Ante Armanda


mail: ante.armanda@xnet.hr

08.01.2012. u 17:23 • 4 KomentaraPrint#

subota, 10.12.2011.

IPAK SE KREĆE – NA BOLJE!

Nakon gotovo dvije godine pisanja na blogu napokon mi se pružila prilika da napišem jedan vedar i pozitivan tekst. Do sada sam uglavnom uvijek samo „sipao crnilo“, tako da bi se često zapitao pa može li gore od ovoga?! No ovaj tjedan donio nam je zaista dvije iznimno pozitivne vijesti.
Prvo, održana je sjednica Nadzornog odbora na kojoj su donesene prve prave i konkretne mjere, te jasne smjernice kojima bi klub trebao ići u narednom razdoblju. I dok je sjednica trajala, navijači su bili u velikom iščekivanju kakve će poteze povući Nadzorni odbor. Hoće li se ići mlako, tek tako da se zadovolji forma ili će se zaista izvesti konkretni potezi. Na radost svih nas dogodilo se ovo drugo. Smijenjeni su Cicarelli i Nižetić (doduše Nižetić je premješten na drugo radno mjesto), a jasno se dalo do znanja Malešu da se od njega očekuje da reže troškove kluba, te da u roku od 10 dana mora napraviti plan sistematizacije radnih mjesta. Drugim riječima, treba podijeliti otkaze onima koji zapravo ništa i ne rade u klubu, dok nekima treba vidno skresati prevelika primanja. Malešu neće bit lako jer posao otpuštanja pojedinih zaposlenika treba znati izvesti s obzirom da isti imaju ugovore koji su sami krojili. Tako se javno špekulira da Fiorentini ima stavku u ugovoru da ne može otići iz kluba osim ako mu klub ne osigura bolje radno mjesto (npr. bolje radno mjesto u HNS-u). Da li je to istina ili ne to znaju ljudi u klubu i zato treba biti oprezan kada je u pitanju način na koji se riješiti nepotrebnog radnog kadra bez velikih odšteta i bez sudskih trakavica koje bi mogle uslijediti. S druge strane smjenom Cicarellija jasno su dali do znanja da se gafovi poput skidanja grba s dresa više nikome neće tolerirati. Da li je Cicarelli znao za to famozno skidanje grba nije ni bitno jer zapravo kao šef marketinga je za takvo što morao znati i zbog svega treba snositi odgovornost. Samo jasnim i hrabrim potezima Nadzorni odbor će imati podršku cjelokupnog puka, a upravo takve poteze su povukli na svojoj prvoj sjednici. Meni osobno su se svidjele još dvije stvari koje sam više puta iznosio ovdje na blogu. Kao prvo u klub treba ući nezavisna revizorska kuća koja će do u lipu izračunati trenutno stanje na računu kluba. Znat će se koliko Hajduk kome duguje i na koje prihode može računati. Bez jasne računice trenutnog stanja u klubu nema ni jasne vizije za budući razvoj. Hajduk mora biti klub koji će se pošteno odnositi prema svojim obavezama i s kojim će svi sa zadovoljstvom poslovati. Druga stvar koja mi se svidjela je da Nadzorni odbor očekuje jako kresanje troškova i godišnjeg proračuna jer je isti ovaj proračun kojeg danas imamo jednostavno ne održiv. To sam više puta i osobno zagovarao jer mi se moramo znati pokriti s tim koliko nam je lancun dug. Dosta je bilo života na kredit, života s minusom i prelijevanja iz šupljeg u prazno. Puno puta sam radi toga naišao i na kritike navijača jer dosta njih smatra kako Hajduk mora imati veliki proračun ako hoće imati dobre rezultate što po meni nije istina, a vidim i da Nadzorni odbor slično razmišlja. Najbitnije je da se racionalizira poslovanje, te da Hajduk plaća pošteno svima, a i da plaća u okvirima onoga što ima. Bolje manja plaća (odnosno ugovori), ali da je sigurna, nego stalna kašnjenja i razna obećanja. Sve u svemu visoki palac gore za prve poteze Nadzornog odbora i poruka neka samo tako nastave, hrabro i odlučno. I dok bude tako imat će podršku svih navijača. S ovim je i projekt Naš Hajduk dobio svoje veliko priznanje i ovim putem čestitam i zahvaljujem svima koji su radili na njemu (ne trebam ni napominjat da sam član udruge). S druge strane usta su začepljenja svima onima koji su nas uvjeravali u suprotno. Na ovaj način smo dobili časne i školovane ljude koji će se istinski boriti za svoj klub. Gledajući iz njihovog kuta, čim su prihvatili ovakav izazov sigurno neće rasprodavati svoj ugled kojeg su mukotrpno stjecali u drugim strukama. Nisu oni novi Livaje, Mrki i ostali koji zapravo i nisu imali nikakav ugled kada su ulazili u klub. Da zaključim, samo hrabro i bez kompromisa i sve vaše odluke mi navijači ćemo znati cijeniti. Itekako!
I dok su gore navedena zbivanja bila donekle očekivana, ono što se dogodilo jučer je šokiralo cjelokupnu Hrvatsku javnost. Maleš je u suradnji sa USKOK-om razotkrio kakvi su zapravo ološ Širić i Djedović. Zamislite isti dvojac je za pošteno suđenje Hajduku tražio 100 tisuća eura mita. I onda im je Maleš zaista vrhunski smjestio. Koliko god sam ga do sada na ovom blogu (po meni zasluženo) kritizirao toliko mu za ovakvo nešto skidam kapu. Prije svega izložio se dosta opasnom riziku cijele akcije. Koliko god da je do sada bio „lajav“ u svojim medijskim istupima toliko je oko ove akcije bio šutljiv jer ima bit da oko njega nitko nije znao u kakav se pothvat uputio. S druge strane s ovakvim potezom je jasno kako čovjek zapravo riskira svoj vlastiti život kao i život svoje obitelji. Vjerujte mi mnogi iz podzemlja se neće lako pomiriti s ovakvim potezom Maleša jer se dirnuo u osinje gnijezdo, dirnuo se u mrežu koja je jako dobro isprepletena i koja dugi niz godina funkcionira na isti način. Znam da će ga policija štititi, ali ovdje javno apeliram na sve navijače Hadjuka da svi ustanemo u obranu Maleša ako mu stigne bilo kakva prijetnja. Čovjek je svjesno ušao u otvoreni rat protiv mafije i zaslužuje podršku u svakom smislu. Svih ovih godina toliko smo puta negodovali radi raznih namještaljki, gledali kako nas potkradaju, gledali kako se kupuju titule, sklapaju razni mutni poslovi, a sve to vrijeme su nam se ti isti „Širići i Djedovići“ rugali uz obrazloženje kao da se mi dalmatinci uvijek bunimo na nešto. Toliko godina smo trpili nepravdu, odlazili razočarani i bjesni sa stadiona, u nevjerici pratili „čudne“ utakmice na televiziji, gledali kako su nam od reprezentacije napravili privatnu prčiju, budili se jutrima razočarani i bez nade, a sve to vrijeme glavne face su nas uvjeravale kako je sve čisto i da u nas nema nepravilnosti. Htjeli su da budemo slijepi pored zdravih očiju. I onda se pojavi Maleš i javno pokaže tko je kakav i da ipak nismo slijepi i da sve te nečasne radnje za koje se godinama zna ipak postoje. Zato Maleš svaka ti čast jer smo dugo čekali čovjeka koji će bit na položaju i u poziciji da ovakav ološ raskrinka. Kad već institucije ove države nisu htjele (smjele) same razbiti mafiju u hrvatskom nogometu onda je ovaj tvoj potez zaista junački. No ono što je još važnije u cijeloj priči je da su Širić i Djedović htjeli uzeti 100 tisuća eura za pošteno suđenje!? Kako će to oni osigurati pošteno suđenje?! Vrlo jednostavno, utjecajem na suce. Onda se dolazi do jasnog zaključka da su suci u hrvatskom nogometu itekako potkupljivi i da se na njih da utjecati (o tome sam već javno pisao na blogu, kao i o kriteriju kako suci uopće napreduju). I što sad?! Imamo Širića i Djedovića koji godina rade u vrhu hrvatskog nogometa i oni kao takvi mogu „srediti suce“. Znači li to da je liga neregularna?! I to godinama?! Ili će nas opet netko pokušati uvjeriti da je ovo samo izolirani slučaj u hrvatskom nogometu. Sad će nas ti isti ići uvjeriti kako Mamić ne kontrolira suce i cijeli hrvatski nogomet već godinama?! Zar ćemo povjerovati da je „obraz od čovjeka“ Srebrić čist?! Pa Marković?! I svi ostali lupeži koji godinama sustavno uništavaju hrvatski nogomet samo zbog vlastitih interesa i koristi. E pa gospodo odzvonilo vam je! Obruč se polako steže i svi „nečasni“ bi ubrzo mogli tamo gdje im je mjesto, a meni jedino pada na pamet (ako i kad se cjelokupno klupko odmota) da se navijači svih klubova u Hrvatskoj ujedine i da tuže ovakve lupeže za duševnu bol koju su nam sustavno i besramno nanosili svih ovih godina.
Još samo poruka izborniku nacionalne vrste Slavenu Biliću koji sebe doživljava kako visoko poštenog i visoko moralnog čovjeka da se i on ne pravi slijep pa da ne vidi s kim ima posla. Dosta nam je njegovog njegovom beskrvnog stava prema svemu što se događa. Sada je i na njemu da pokaže da ima muda i neka slobodno zgužva i baci papirić sa imenima igrača koje mora voditi na Europsko prvenstvo, a kojeg mu je Mamić dao kao uvjet da bi ovaj ostao izbornik. Ili ćeš nas i ti Slavene ići uvjeravati kako je ovdje sve čisto i da je ovo samo još jedna nova „priča“. Mnoge maske su pale i vrijeme je da svatko zauzme jasan stav. Ako ništa drugo Hrvatska država je zaslužila da krene boljim, poštenijim i iskrenijim putem.
Zato za kraj, još jednom veliko hvala Nadzornom odboru i veliko hvala Malešu što su nas učinili sretnima i što su nam jasno pokazali da se mogu donositi prave odluke, da se može igrati pošteno, te da bi naš klub u bližoj budućnosti mogao ugledati bolje dane. Sad nam je ovo svima velika prilika da ujedinimo oko Hajduka jer je protivnik na koljenima u svakom smislu. Čak mi pada na pamet kako ni ovih minus šest na proljeće više ne izgleda toliko nedostižno jer svi ovi događaji u nama bi mogli ponovno probuditi onaj zdravi dalmatinski dišpet, a kad je tako onda smo najopasniji!


Sa štovanjem,

Ante Armanda


mail: ante.armanda@xnet.hr

10.12.2011. u 01:02 • 7 KomentaraPrint#

subota, 03.12.2011.

SLUČAJ EDUARDO


Iako je ovaj blog posvećen isključivo pisanju o stvarima koje su vezane uz NK Hajduk, ovaj put ću napraviti iznimku i obradit ću temu o „slučaju Eduardo“. Radim to isključivo iz razloga da prikažem kako kod nas stvari funkcioniraju kada je domaći nogomet u pitanju. Definitivno sam se odlučio na pisanje nakon jučerašnjeg nastupa Zdravka Mamića i konačnog rasvjetljenja svih činjenica koje se odnose na ovaj slučaj. A činjenice su sljedeće:
Eduardo je sa 15 godina stigao iz Brazila u Hrvatsku pri čemu je njegov tadašnji menadžer Suzano vodio brigu o njemu. Budući da je Eduardo tada bio maloljetan Suzano je sa njegovom majkom potpisao ugovor o skrbi i brizi nad njenim djetetom pri čemu je Suzano polagao prava na 50% iznosa svih Eduardovih primanja. 2001. godine kada je Eduardo postao punoljetan u igru se uključio Zdravko Mamić. Zdravko je isplatio 50 tisuća dolara Suzanu, te su od tada obojica imali po 25% iznosa od svih igračevih primanja dok je preostalih 50% pripadalo Eduardu. U ugovoru koji je tada potpisan Mamić je naveden kao pokrovitelj, Eduardo kao nogometaš, a Suzano kao opunomoćenik. 2007. godine Suzano tuži Eduarda jer mu ovaj nije isplaćivao ugovorom predviđena sredstva. Shvativši o kakvom se kapitalcu radi, Mamić je 15.04.2007. godine potpisao aneks ugovoru da će on osobno isplatiti Suzanu iznos od 300 tisuća dolara, pri čemu se Suzano odriče svih dotadašnjih dugovanja i svih budućih Eduardovih primanja. Na taj način je Suzano izbačen iz igre, a Mamić je svojih 25% potraživanja smanjio na 20%. Dakle, nakon 16.04.2007. godine igrač je trebao davati Zdravku Mamiću 20% svih svojih budućih primanja, dok je 80% primanja ostajalo samom Eduardu. Tri mjeseca poslije Eduardo se prodaje u Arsenal pri čemu je transfer trebao odraditi Mamićev sin Mario Mamić. Zašto kažem trebao?! Pa zato što je plan obitelji Mamić bio da sami odrade cijeli transfer i na taj način dobiju određeni postotak koji se popularno naziva menadžerska provizija. Problem je nastao jer su iz Arsenala uvjetovali da i oni koriste svoju agenciju, a to je trebala biti sportska agencija braće Kashmiri koji se zadnjih dana dosta spominju u medijima. Mamići su popustili, te je dogovoreno da se menadžerska provizija podijeli po pola između agencije Marija Mamića i agencije braće Kashmiri. Ugovor je potpisan i Eduardo je postao igrač Arsenala. Problem nastaje jer je Eduardo nakon svoga prelaska u Arsenal odlučio u potpunosti ignorirati ugovor s Mamićima jednako onako kako je ignorirao i ugovor sa Suzanom kada je došao u Dinamo. Zbog toga je u svibnju ove godine, Mario Mamić, sin Zdravka Mamića, kojemu je, kao fizičkoj osobi, Zdravko Mamić 2007. ustupio ugovor i sva prava i obveze iz njega, podnio prijedlog za ovrhu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Već pet dana kasnije sud je odlučio o provedbi ovrhe, prvo na kuću i automobile. Pri tom je u srpnju u Mario Mamić zatražio i uskoro i dobio ovrhu 5.513.066,48 kuna (s kamatama bi svota mogla dostići i oko osam milijuna kuna), odnosno 20 posto svih Duduovih primanja - sve ono što mu po vlastitoj računici po ugovorima o zastupanju i ulaganju iz 2001. pripada - nakon odlaska u Arsenal 2007. Zamislite sud je za pet dana od podnošenja zahtjeva donio odluku! Za pet dana?! Za ne povjerovat kako u nekim slučajevima u nas sud reagira brzo. Kada bi barem sud tako reagirao u slučaju nas običnih smrtnika... Zbog svega navedenoga problem obitelji Mamić sada stvaraju i Eduardo i braća Kashmiri jer Eduardo ne plaća svoje obaveze iz ugovora, a Kashmiri žele svoj postotak jer su posredovali u transferu. Priča je malo komplicirana i kraj joj se ne nazire skoro. Tko je u pravu, a tko u krivu bit će poznato po okončanju sudskog spora. Znamo da pravda i pravo nisu uvijek na istoj strani, tako da će rezultat biti neizvjestan. S jedne strane Eduardo je svjesno potpisao takav ugovor (vjerojatno i nije imao izbora) te bi se trebao držati stavki koje je potpisao, dok je s druge strane sada svima jasno kakve je lihvarske ugovore Zdravko potpisivao s igračima općenito. No, kao što rekoh pustimo odvjetnicima i sudstvu da rješavaju ovakve sporove...
U gornjem dijelu teksta navedene su sve za sada poznate činjenice iz slučaja Eduardo i tu se nema što dodati. No jučerašnjom pressicom imam osjećaj da je Zdravko Mamić konačno zadao završni udarac sam sebi javno iznoseći sve podatke iz ugovora. Gledajući sa strane sudskog spora jučerašnjim izlaganjem Zdravko je dao sebi nekoliko plusova, a s druge strane je zapravo u potpunosti (javno) razotkrio koliko sukoba interesa ima kada je on u pitanju. Žalosno je bilo gledati novinare koji nikako ne žele ili ne znaju ili ne smiju pitati Mamića samu srž problema. A prava srž problema je isključivo sukob interesa. Ugovor kao ugovor, to je stvar suda i sudskog procesa, ali vrijeme sklapanja pojedinih stavki i ugovara je svakako predmet rasprave. Pa zar zaista nitko od novinara nema muda javno postaviti neka pitanja i tako dovest Zdravka pred zid?! Za ne povjerovati u kakvoj beskičmenoj državi živimo! Ponekad mi se čini da takvim stavovima i ne zaslužujemo bolje. I gdje je onda problem? Pa problem je u tome što njegovi osobni ugovori s Eduardom (te s još nekoliko drugih igračima) možda i jesu potpisani prije njegovog ulaska u NK Dinamo i hrvatski nogomet, ali ti isti ugovori su ostali na snazi cijelo vrijeme njegove najviše funkcije u NK Dinamu i HNS-u. Svi znamo da je on izvršni dopredsjednik NK Dinamo i da se sam javno hvali (što i nije neka tajna) da zapravo sve važnije odluke donosi upravo on. To znači da je on odgovoran za bilo kakvo povećanje plaće svojim igračima. Povećavanjem plaće npr. Eduardu (ili bilo kojem drugom igraču s kojim ima ovakav ili sličan ugovor) zapravo direktno stavlja novac sebi u džep! I to onda nije sukob interesa?! Zaista nevjerojatno da se s takvim dokumentima maše na javnoj televiziji i da nitko iz državnog odvjetništva ne reagira. Po čovjek svojim javnim izlaganjem sam sebi kopa jamu, a reakcije nema. On uživo dokazuje u kakvom je sukobu interesa i zapravo u biti olakšava posao institucijama... Drugi problem je što mu sin direktno radi sa NK Dinamom (iako je Zdravko to više puta u prošlosti demantirao) pri čemu imamo još jedan sukob interesa. Tata gura sve svoje igrače kroz klub i reprezentaciju, a sin ih prodaje i ubire zaradu. Pri tom valja naglasit da je sportska agencija „Mamić sport agencija“ sve do 2006. godine glasila na ime Zdravaka Mamića, te ju je tek tada formalno prebacio na sina. Prebacio ju je upravo iz razloga što se počelo pisati u medijima o mogućem sukobu interesa. Znamo pri tom da je puno prije 2006. godine Zdravko Mamić već debelo bio u Dinamu. Drugim riječima sukob interesa gdje god se okreneš.
Danas agencija koju formalno vodi Mario Mamić ima pod sobom igrače poput Modrića, Vukojevića, Lovrena, Kelave, Vrsaljka, Šituma i Ademija i zapravo je nepoznanica kakvi su ugovori i s njima sklopljeni. Plus toga Mario je radio i na transferu Vedrana Čorluke. Od svih njih jedino je Modrić imao sukob s Mamićem nakon što je prešao u Tottenhan. Vjerojatno je i Luka želio izbjeći daljnje lihvarenje od strane Mamića, no nakon kraćeg sukoba stvari su vjerojatno izgladili „dogovorom sa strane“. Isti taj „dogovor sa strane“ je Eduardo i odbio, pa zato sada i imamo ovakvu trakavicu. Kad malo bolje promislim Eduardo i nije pravi Hrvat jer koji bi to pravi Hrvat (da ne kažem Hrvatina!) izašao javno u borbu sa velikim i nedodirljivim Zdravkom Mamićem! Hrvati su poznati kao podobni, ponizni i uvjek spremni za „dogovore sa strane“. I da bi stvar bila gora niti jedan igrač nije spreman stati u (moralnu) obranu Eduarda, svi šute i ne žele se nikome zamjerit. Sad bih rekao jednu grubu riječ za takve ljude, ali ću se suzdržat jer će ovaj blog ipak bit pošteđen grubosti. S druge strane tek su rijetki oni koji se usude stati kontra Mamića. Jedino su mu Niko Kranjčar (zbog povijesnih razmirica), te Rakitić (on je ionako napola Švicarac pa ne razumje hrvatsko stanje uma) spremni dati odgovor.
Nakon svega kako onda vjerovati u regularnost lige, u pošteni odabir reprezentativaca (u svim kategorijama), u poštenje u hrvatskom nogometu uopće kada je Zdravko Mamić glavna osoba u svemu tome. Isti taj Zdravko Mamić koji se usudi javno reći „jebeš zakone, moj sin će raditi što ja hoću i kako ja hoću“...
I za kraj samo po sebi postavlja se pitanje zašto Zdravko Mamić jednostavno ne ode iz nogometa i ostane uživati u svim tim silnim novcima koje je zaradio?! Mnogi će na prvu pomisliti da on ne može bez medija i moći, da ga to jednostavno hrani. Ako se mene pita odgovor je sasvim suprotan. On bi odavno otišao s mjesta izvršnog dopredsjednika Dinama i iz HNS-a da ga nije strah što će se dogoditi kada ode. Upravo oni koji izgledaju nedodirljivi kada su na vlasti (jer svojom moći kontroliraju sve ispod sebe) u trenutku kada odu s te iste vlasti postaju ranjivi i zapravo im svi okreću leđa. Imamo najsvježiji primjer bivšeg premijera koji je jednako tako izgledao nedodirljivim dok je bio na vlasti. Hoće li sličnim putem krenuti i Zdravko Mamić pokazati će budućnost...



Sa štovanjem,

Ante Armanda


mail: ante.armanda@xnet.hr

03.12.2011. u 14:20 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.12.2011.

KUGINA KUĆA

Upravo tako, Hajduk je već dugo vremena jedna velika kugina kuća. Citirat ću suprugu pokojnog Tomislava Ivića koja kaže:

- Di god smo vanka bili, držali su nas ka malo vode na dlanu. Eno, i danas se jedna od sala na stadionu Anderlechta zove po Braci. A u Hajduka je uvik bilo, a tako je ka šta vidin i danas, najvažnije ugrabit za sebe. Ma, Hajduk je kugina kuća! Nema tu sriće dokle god ne dođe jedan gazda, lupne šakon o stol i zadnju trulu jabuku ne istira vanka.

I na žalost moramo joj priznati da je u potpunosti u pravu!

Sve što se događa zadnjih dana je stvarno jedna velika sramota koju ovaj klub ne zaslužuje. Potez skidanja zvijezde sa dresa igrača na službenom kalendaru je zaista nevjerojatan. Bez obzira da li je za to kriv desničar Maleš ili bivši HDZ-ovac Cicarelli ovakav potez ne zaslužuje ništa osim trenutnog otkaza kada se utvrdi krivac. Uzeti sebi za pravo da falsificiraš povijest voljenog nam kluba i to nakon samo pola godine rada u klubu je zaista presedan bez premca. S druge strane pokušavam shvatit zašto su to napravili?! Da li su zaista osobni stavovi bili glavno mjerilo micanja zvijezde ili su mislili ovim potezom napravit desnici predizbornu reklamu? Ili je ovo samo jedan od spinova koji je namjerno napravljen da bi se zaboravili stvarni problemi? Ja osobno nisam nikakav ljubimac zvijezde kao simbola, dapače zvijezdu uopće ne simpatiziram, ali povijest je povijest i ona se ne dira! Zvijezdu sa dresa smo skinuli upravo onda kada ju je trebalo skinuti, a ovo što se napravilo na kalendaru vrijeđa zdravi razum, te sve generacija kako igrača tako i navijača voljenog nam kluba. Jedino dobro što se dogodilo u cijeloj ovoj priči jest reakcija Nadzornog odbora koji je po hitnom postupku onemogućio daljnju distribuciju kalendara. Gospodine Paladino i ostatak družine vi ste nam ostali jedina slamka spasa. Izabrani ste od strane naroda i molim vas da po hitnom postupku provedete snažne rezove na svim razinama u klubu! Gospodina Paladina posebno ističem jer upravo njemu gotovo svi navijači Hajduka neizmjerno vjeruju. Svim ostalim članovima Nadzornog odbora se nađe neka mana, ali sinergija poštovanja prema doktoru Paladinu je zaista nevjerojatna. Potez je na vama, neće vam biti lako, ali vrime je da se odstrani nezdravo tkivo! A ima ga di se god okreneš...

Maleš – Napokon objavio svoj „power point“ program s kojim misli ozdraviti klub. 88 milijuna kuna prihoda i isto toliko rashoda je najavljeno za 2012. godinu. Za rashode na sumnjam, ali da mi je samo znat odakle misli prikupiti 88 milijuna kuna prihoda. Ako to zaista ostvari onda to znači da ćemo ići u drastičnu rasprodaju igračkog kadra, a samim time imat ćemo još jednu sezonu bez trofeja. S druge strane nije provedena sistematizacija radnih mjesta. Zatim su angažirane razne agencije direktnom pogodbom. Uzet je kredit sa kamatom od 9-10%. Pitam se tko će taj isti kredit plaćati kada niti ovako nemamo za život? Najavljivao je nove sponzore, a sponzorima ni traga ni glasa. Najbolji spin kojeg je dosad bacio je bila najava da kupuje Inohu jer će tako dovesti glavnog sponzora s Istoka?! Neproduživanje (na vrijeme) ugovora s Tomasovom i Subašićem još je jedan loš potez. Sad nas Reno Sinovčić ucjenjuje... Nikad nije javno objavio s kakvim je ono dokumentom mahao na dnevniku kod slučaja Šimunić. Junior Jelavić nema ugovor, a uredno je prošao pripreme s prvom momčadi. Je li to novi Livaja, Perišić? Najavio smanjenje ugovora, na maksimalno 100 tisuća eura, ali to je izgleda bio još jedan spin za javnost. Da stvar bude još i gora doveo je Inohu za 200 tisuća eura (ovo je odšteta), plus godišnja plaća od 300 tisuća eura, plus postotak od transfera. Pa Vukovića, 100 tisuća kuna mjesečna plaća, 300 tisuća eura odštete, te dodatna odšteta u slučaju kompletnog otkupa ugovora. Nije ni čudo što ga Reno ucjenjuje kad mu sam daje povod svojim nedosljednim izjavama i potezima. Od 7 dovedenih pojačanja jedino se Lima pokazao dostojnim uloženog novca. Ne kažem da neki od njih u budućnosti neće proigrati, ali stvari danas su takve kakve jesu. Skaut služba i dalje ne radi kako bi trebala, omladinska škola ima viška trenera (kao i cijeli klub ljudi) što je posljedica toga da svaka uprava ubacuje svoje ljude, a pri tom nikog ne otpušta. Igrači uz pomoć menađera i dalje reketare klub. Što je po tom pitanju napravljeno? Ništa. Svi ljudi iz prethodne uprave su i dalje na istoj plaći kao i prije. A što rade? Dobro pitanje... Kad malo bolje promisli što je to dobro Maleš napravio otkada je u klubu? Malo i ništa. Ne kažem da mu je lako biti u vrućoj stolici, ali kad se toga prihvatio morao je znati što ga čeka. Iskreno, više mi se čini da je njemu stalo do toga da se on s ovom pozicijom promovira, nego do uspjeha kluba. Kažu ljudi „daj čoviku moć pa ćeš vidit kakav je“. Ima nešto u tome. Ego, moć i samodopadnost su mu svakako na visini...

Cicarelli – Marketinški stručnjak čijeg se davnog intervjua u Slobodnoj Dalmaciji sjećam kao dan danas. Tada je izjavio da je Hajduk brand i da se od toga da uprihodit 200 milijuna eura. U svom prvom mandatu u klubu za šefa uprave je imao Joška Svagušu. Tada se bunio da nema slobode u radu i napustio je klub. Zato je danas dobio sve ovlasti, pa vidimo kakav je kalendar potpisao. Onda nam još kao šef marketinga slavodobitno najavljuje kako će se u 2012. godini uprihoditi od sponzora 13 milijuna kuna što će biti povećanje od 30% u odnosu na ovu godinu. Cijelih 3 milijuna kuna više prihoda, ako uopće i toliko bude. S druge strane taman kada smo pomislili da je „projekt Barcelona“ odradio kako treba onda se i iza njega vuku repovi jer je angažirana privatna firma Nobilo-Cetinski (s kojom je Pavle u prošlosti osobno surađivao), te je istoj toj firmi isplaćeno 400 tisuća kuna. Ne kažem da se pogodovalo, ali postoje javni natječaji za takve stvari... Sve u svemu, mislim da ako mu se dokaže krivnja za kalendar, možda broji posljednje dane u klubu...

Nižetić – Još uvijek ne znam kakva je njegova uloga u klubu. Mislim, na papiru znam, ali u stvarnosti zaista ne znam. Svojom najavom da će klub osnovati vlastitu agenciju za zastupanje igrača, a potom izjavom da ne zna kako će to u praksi izgledati pokazuje kako je zalutao u ovaj posao. Ako vi gospodine Nižetiću ne znate kako će to izgledat, a tko bi onda to trebao znati. Još jedan spin? Ili ipak želja da se pokaže navijačima u stilu pa evo i ja nešto radim. S druge strane igrači koji su dovedeni u klub, većinom su dovedeni na način da su ih razni menađeri ponudili klubu, a ne da je gospodin Nižetić njih osobno pronašao. Zatim, misija putovanja u Austriju (?!) gdje je tražio moguće prinove (pojačanja u Austriji sigurno neće naći) spada u još jedan njegov biser... Milo, vrati se u trenerske vode, tamo si ipak puno bolje pliva.

Analiza igračkog i trenerskog kadra slijedi za koji tjedan kad se malo slegnu dojmovi. Ako Balakov uopće doživi sljedeće tjedne. Zna se tko je u nas obično dežurni krivac. Maknimo trenera, operimo ruke i glumimo Poncija Pilata. Trener je glavni i odgovorni, a mi miševi ćemo nekako preživjeti. To je uglavnom uvijek bio stav svih dosadašnjih uprava. No, vidjet ćemo što nosi budućnost i kakve rezove sprema doktor Paladino... Svakako, naredni dani će biti iznimno zanimljivi.

Htio bih se zahvalit svima koji su mi se javili nakon moje zadnje objave na blogu (imena nikada neću javno spominjati). Javilo se do sada najviše ljudi i bilo mi je zadovoljstvo odgovarati na vaše upite. Pišite, ostavljajte komentare, ispunite anketu koja je postavljena s desne strane... Jer upravo tome i služi ovaj blog.

Pozdrav iz dalekog i sad već pomalo prohladnog Stockholma!

Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail: ante.armanda@xnet.hr

01.12.2011. u 21:31 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 06.11.2011.

KAKO PRONAĆI NOVE SPONZORE? KAKO BESPLATNO DO OMLADINSKOG KAMPA?

Napokon se i to desilo! Izabran je novi Nadzorni odbor NK Hajduk i to po prvi puta izravnim glasanjem je odabrano 7 od ukupno 9 članova Nadzornog odbora. Josip Paladino, Šime Luketin, Branka Ramljak, Vjekoslav Hrabar, Nikola Koceić Bilan, Ljubo Pavasović Visković i Ante Majić na demokratski način su izabrani i neka im je sa srićom! Uvijek se može postavit pitanje ”zašto je odabran ovaj, a ne netko drugi” i sl. No činjenica je da smo upravo mi sastavili ovu sedmorku na temelju njihovih najava, životnih iskustava, referenci... Nadajmo se da će nas dostojno prezentirati i da će se uistinu truditi stvoriti jedan jak i moćan NK Hajduk na ponos svih nas navijača. Po meni ono što bi prvo trebali napraviti je da pronađu jednu dobru i iskusnu revizorsku kuću koja će napraviti ”dubinsko snimanje” financijskog stanja kluba. Treba se točno u lipu znati koliko klub duguje bivšim igračima, koliko izvođačima, koliko opterećenje predstavljaju igrači i njihova primanja, a koliko radna zajednica. S druge strane treba točno znati koliko Hajduk prima novca od sponzora, koliko zarađuje na ulaznicama, koliko na rekvizitima i sl. Tek kad nezavisna revizorska kuća utvrdi stvarno stanje onda ovi ljudi trebaju sjesti za isti stol i pokušati osmisliti dugoročnu strategiju razvoja kluba. Hoće li pri tom dati povjerenje sadašnjem Upravnom odboru na čelu sa predsjednikom Malešom to ostavljam njima da procjene. Uglavnom čeka nas još jedno klupsko razdoblje u kojem nam neće nedostajati uzbuđenja pogotovo ako odabrani ljudi budu provodili u djelo ono što su najavljivali tijekom predizbornog razdoblja...

No ono o čemu sam se odlučio pisati u ovom svom osvrtu malo odskače od mog uobičajenog pisanja. Krenimo redom...

Jedan od većih problema koji danas muče NK Hajduk, a i njegovu upravu je nedostatak (glavnog) sponzora. Prošla su vremena kada su se sponzori rješavali jednim telefonskim pozivom i kada su lokalni moćnici darovali klub sa velikim iznosima u zamjenu za svoje sitne interese. Danas, a i u budućnosti toga više neće biti. Ili da budemo precizniji toga će biti kada se gospodarstvo oporavi, ali u puno manjim iznosima jer ćemo imati sve manje i manje državnih poduzeća, a znamo da privatnici nisu široke ruke pogotovo ako u svemu tome nemaju svoj interes. S druge strane vidimo da nam aktualna uprava nije u stanju pronaći glavnog sponzora već punih 6 mjeseci. I što sad? Jedna ideja mi već dugo pada na pamet. Pri tom moram naglasit da ovo izvorno nije moja ideja već se o njoj raspravljalo više puta u raznim navijačkim krugovima. Ja ću je samo malo detaljnije obraditi, a imam i nešto vlastitog iskustva vezanog uz nju... O čemu je riječ? Radi se o ideji postavljanja solarnih ploča na novi krov stadiona!

Idemo točku po točku:

- NK Hajduk ima koncesiju nad stadionom i to na vremensko razdoblje od 30 godina. Upravni odbor treba tražiti od grada Splita produljenje te koncesije na 99 godina (mislim da je to zakonski maksimum koji je propisan). Budući da grad Split praktički nema nikakvog interesa od samog stadiona, ovaj zahtjev bi trebao biti odobren.
- Nakon toga treba raspisati javni međunarodni natječaj za izradu projektne dokumentacije o tome kako bi trebao izgledati novi krov stadiona i kako bi na najbolji mogući način trebale biti postavljene solarne ploče na njemu. Energija prikupljena u solarnim pločama bi se dalje prodavala HEP-u (HEP bi po sadašnjem zakonu bio dužan otkupiti tu energiju po određenoj cijeni).
- Nakon toga ide natječaj za odabir izvođača radova koji bi krenuo u realizaciju samo projekta.

Kako sve to napraviti? Postoji nekoliko modela.

MODEL A

NK Hajduk nakon što dobije svu dokumentaciju o isplativosti samog projekta odlazi u banku, podiže kredit i kreće sam u realizaciju projekta. Ovo bi bilo dobro rješenje, ali sada se čini nemogućim iz nekoliko razloga. Prvo, banka NK Hajduk neće odobriti kredit u tako velikom iznosu (pretpostavimo da se radi o iznosu od cca. 100 milijuna eura) jer Hajduk ima minus na računu, a i ne posjeduje ništa na što bi banka mogla staviti hipoteku. Ovaj model bi bio aktualan samo onda kada bi Hajduk ostvarivao godišnje dobiti, pa bi iste te dobiti ulagao u ovakve projekte. Nažalost realnost je nešto drugačija.

MODEL B

Ovaj model je znatno prihvatljiviji, a radi se o modelu javno privatnog partnerstva. Ali pri tom ne mislim na dosadašnja javno privatna partnerstva koja je sklapala naša država kada bi se uvelike pogodovalo privatnim partnerima na štetu države, a sve zbog vlastitih interesa i provizije. Kako bi izgledalo to partnerstvo pokušat ću objasnit u daljnjem tekstu. No prije toga želim navesti neka vlastita iskustva i saznanja vezanu uz ovu temu. Upravo sam u svom diplomskom radu napisanom 2006. godine radio razne analize o isplativosti i tehnologijama korištenja sunčanih ploča. Tadašnje analize su ukazivale da bi se povrat investicije mogao ostvariti u roku od 10 do 15 godina i to ovisno o prosječnom broju sunčanih dana u godini na pojedinom prostoru, zatim ovisno o tehnologiji izrade i postavljanja samih ploča i slično. Današnje tehnologije kada su u pitanju obnovljivi izvori energije strahovito napreduju, a sama izrada ploča dosta pojeftinjuje (što radi krize, što radi masovnije proizvodnje), tako da se u odnosu na 2006. godinu može reći da se povrat investicije može očekivati u vremenskom razdoblju od 7 do 10 godina. Imamo i najnoviji primjer u Hrvatskoj gdje je Konzum u suradnji sa Siemensom pustio u pogon svoj prvi projekt fotonaponskih sustava na krovu svoje prodavaonica Konzum u Zagrebu (Sopot). To je prvi pilot projekt Konzuma gdje će sunčevu energiju koristiti za napajanje energije vlastite prodavaonica čime će značajno smanjiti potrošnju energije u njoj. Predviđeni rok povrata investicije je 7 godina! Da je sunčeva energije ujedno energija budućnosti pokazuje i najnoviji primjer gdje njemački konzorciji ide u Maroko gdje će uložiti 400 milijardi eura za projekt izgradnje mreže solarnih farmi i vjetroelektrana! I zašto se onda mi ne bi potrudili biti prvi u svijetu koji će krov svog stadiona obložiti solarnim pločama i od toga imati materijalnu korist?! Pa i vrime je da iskoristio to sunce sa kojim se toliko često znamo hvaliti van Dalmacije. No vratimo se sad na temu kako ostvariti to javno privatno partnerstvo. Ako uzmemo da cijeli projekt stoji 100 milijuna eura i ako je godišnji povrat (čista godišnja zarada kada oduzmemo troškove održavanja, poreze i sve ostale namete) otprilike 10 milijuna eura, to bi značilo da se povrat investicije može ostvariti u roku od 10 godina. Klub, odnosno uprava kluba bi trebala pronaći partnera (hoće li to biti Lušići, Abramović, Todorić ili netko treći meni je svejedno) koji bi htio uložiti u takvu investiciju. Najbolja stvar bi bila kada bi taj partner imamo odmah ”na stolu” vlastiti novac koji bi želio uložiti (na tak način bi se izbjegle banke, a samim time i nepotrebne kamate). Ako bi se našao takav partner onda bi se sa istim trebao potpisati ugovor na 30 godina gdje će partner godišnje ostvarivati povrat od 7 milijuna eura, dok bi klub za sebe ostavljao 3 milijuna eura. Partner bi kroz 30 godina uprihodio 210 milijuna eura (u odnosu na 100 milijuna eura uloga), a ujedno bi ga klupska uprava ”nagradila” s titulom glavnog sponzora. Možda bi se moglo i na krovu stadiona napisati ime njegove firme (rubovi pojedinih solarnih ploča bi bili druge boje) tako da bi ta atrakcija obišla svijet. Sličnu stvar ima Bayern na svom stadionu gdje je slovo T (od T Mobile-a) ”ispisano” na sjedalicama kao obaveza prema sponzoru. S druge strane NK Hajduk bi godišnje ostajalo 3 milijuna eura s kojima bi praktički mogao nesmetano raspolagati. Od toga bi milijun mogao koristiti za redovite potrebe dok bi preostala dva mogao koristiti za izgradnju nogometnog kampa. Ako znamo da se dobar nogometni kamp može izraditi za 15-20 milijuna eura, ispada da bi kroz idućih 10-ak godina mogli dobiti vlastito vrhunsko izdanje nogometnog kampa. Vezano uz nogometni kamp, stalno se postavlja pitanje ”gdje bi se isti mogao izraditi”? Sada mi pada na pamet da bi se isti mogao izraditi upravo na mjestu gdje se nalaze sadašnja pomoćna igrališta (plus eventualno parkiralište iza igrališta) i to izgradnjom nogometnog kampa na nekoliko katova. Npr. 3 kata sa po dva igrališta plus ostali sadržaji poput teretana, zdravstvenog centra, spavaćih soba i sl. Za sve ovo bi naravno i grad Split trebao dati svoj blagoslov kroz promjenu GUP-a, ali mislim da bi ovakve stvari pozdravili svi gradski vijećnici. Postoji i ideja da se novac za kamp prikupi putem IPO-a (javne inicijalne ponude) Hajduk d.d. Ovo IPO znači da bi se emitirale nove dionice i na taj način bi se prikupio potreban novac, no za tako nešto trebat ćemo sačekati bolja vremena i bolju bilancu kluba. I da ne zaboravim nakon 30 godina sav godišnji prihod od 10 milijuna eura bi se slijevao direktno u Hajdukovu blagajnu. Zato bi se ovaj projekt mogao svrstati u dugoročne planove kluba...

MODEL C

Model C je zapravo jako sličan modelu B, ali ovdje bi se radilo o tome da privatni investitor ne bi imao vlastiti novac već bi potpomognut bankama gurao cijeli projekt (pri tom bi investitor vlastite nekretnine stavio pod hipoteku). To bi poskupilo samu investiciju (radi kamata banaka) pa bi onda i primanja Hajduka bila nešto niža.

Za kraj da ne zaboravim spomenuti, nedavno sam imao prilike gotovo mjesec dana provesti radeći u Poljskoj. U tom vremenu sam obišao cijelu Poljsku i njene ceste uzduž i poprijeko putujući s poljskim kolegom. Ono što me fasciniralo je da je cijela Poljska raskopana i da se svugdje rade autoceste. Kroz neformalni razgovor spomenuh kolegi kako smo mi izgradnju autocesta već prošli i da je sve to super samo da je cijena koštanja istih tih autocesta (što zbog korupcije, što zbog stvarnih troškova) izrazito visoka. Ostao sam iznenađen kada mi je dao odgovor da Poljska plaća samo pola izgradnje, dok su ostalu polovici ”izvukli” iz fondova Europske unije jer EU potiče takve projekte. Ponukalo me da prokopam malo dalje, pa sam došao i do informacija da ista ta EU potiče i proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Zar se onda ne bi klub mogao interesirati da li je moguće da dobije nešto bespovratnih sredstava iz fondova EU kao pomoć pri izgradnji krova sa solarnim pločama?! Na taj način bi klub direktno sudjelovao u projektu pa bi i cijena izgradnje bila niža, a isplativost veća. Ne znam kako vama, ali meni cijela ideja zvuči primamljivo i izazovno. Najlakše je samo sjediti i čekati da klub ode u stečaj. Vrime je da se napokon nešto pokrene! Pa neka ga pokrene baš naš novoizabrani Nadzorni odbor sa nekom od ovakvih tema (investicija)!

Hajdučki pozdrav svima sa sjevera Zemlje iz dalekog Stockholma gdje su me odvele poslovne prilike na određeno vrijeme.

Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail : ante.armanda@xnet.hr

06.11.2011. u 19:30 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.10.2011.

KLUB VELIKE TRADICIJE ILI SELJAČKA RADNA ZADRUGA?

Prošlo je više od mjesec dana od mog zadnjeg javljanja tako da sam se pomalo zaželija pisanja. Puno se stvari zbilo u i oko kluba pa krenimo redom...

Odakle početi?! Pa počet ću sa svojom „prognozom“ koju sam još 19.07.2011. napisao na blogu. Tema je bila „Dovođenje trenera Balakova“:

"Doveden je trener koji se pokazao kao veliki radnik, ali realno nema veliko trenersko ime i do sada kao trener nije napravio značajnije rezultate u klubovima koje je vodio. Dovoljno razloga za sumnju? Osobno smatram da kad je već doveden onda mu treba dati vremena da pokaže koliko je zaista dobar. Ekipa koju ima na raspolaganju je za nijansu bolja nego prošle godine, no taj kadar nam realno teško može osigurati borbu za prvaka i prodor u Europsku ligu. Još kad znamo da nam je konkurent u prvenstvu Dinamo igrački zaista snažan ove godine, a u Europi smo po ko zna koji put dobili „loš“ ždrijeb i Stoke City u trećem pretkolu onda je pred Balakovom jako težak zadatak. Preveliki imperativ koji mu nameću i uprava i navijači bi mu se mogao slomiti o leđa jer što ako se ne prođe Stoke i što ako zaostanemo 5-10 bodova za Dinamom?! Otkaz i traženje novog trenera ili produživanje povjerenja Balakovu? Znam da je rano za ovakvo razmišljanje, ali ukazujem na mogući problem. Ja sam svakako da se ostane uz trenera ukoliko se pokaže dobrim trenerom bez obzira na to kakav će rezultat na početku ostvariti. Skidanje glava svih ovih godina nam nije donijelo ništa dobrog...."

Odmah da kažem kako ne spadam u red navijača koji se raduju neuspjehu svoga kluba i koji jedva čekaju da klubu ne ide dobro samo kako bi se naslađivali. Meni je klub iznad svega, bez obzira na to tko je predsjednik, tko trener, a tko igra na terenu!

Gornji citat kojeg sam naveo još prije svih ozbiljnijih izazova u tekućoj sezoni namjerno ponavljam čisto da naglasim kako se trenutna (rezultatska) pozicija kluba dala naslutiti puno ranije... Nažalost moja prognoza se i obistinila. U Europi smo odmah ispali od Stoke City-ja, a Dinamo nam već bježi 7 bodova.

Trener Balakov – On i njegov stručni stožer za sada zaslužuju pozitivnu ocjenu iako rezultatski gledano klub ne stoji dobro. S mog stajališta ekipa koju vodi je igrački limitirana i teško možemo očekivati više od ovog kadra. Kadar nije izbalansiran, nedostaje kvalitetan desni bek, te barem jedan plemeniti vezni igrač. Ono što je dobro je da je ekipa napokon fizički iznimno dobro pripremljena, te da se napokon igra muški i hrabro. Problem ostaju gostovanja i gubici bodova protiv objektivno lošijih ekipa (Zadar, Split i Karlovac). Posebno je bolan zadnji poraz od Karlovca jer je igra iz drugog poluvremena bila ispod svake kritike. Što dalje?! Ja sam svakako za dugoročni ostanak Balakova na klupi. Pokazao je potpunu neovisnost u sastavljanju ekipe, ima se reda u ulaženju i ispadanju iz kadra, a uveden je i red u svlačionici. Sljedeći korak je kvalitetnije kadroviranje ekipe na zimu i pokušaj hvatanja kontinuiteta dobrih rezultata. Znam da mnogi (s pravom) očekuju rezultat odmah i sada i da se s pravom pitaju što će nam trener koji prima 300 tisuća eura, a ne donosi nikakav rezultat, ali u ovoj našoj organizaciji (i poziciji) kluba teško da bi i najbolji trener na svitu nešto napravija (više u poglavlju o predsjedniku Malešu).

Predsjednik Maleš – Ako sam u prvoj svojoj ocjeni bio dosta suzdržan kada je predsjednik Maleš bio u pitanju, sada vrlo jasno mogu reći da je izbor njega za predsjednika potpuni promašaj! Je da zadovoljava sve uvjete iz KODEKS-a, ali pokazao se potpuno nezreo i nesposoban za funkciju koju obnaša. Svaka čast njemu i njegovoj neupitnoj ljubavi prema klubu, ali čovjek gotovo ništa nije napravio po pitanju reorganizacije kluba. Klub nema glavnog sponzora, reorganizacija radnih mjesta nije napravljena, uhljebi iz kluba nisu potjerani, pojačanja koja je doveo su upitne kvalitete, klupski račun je utonuo u minus... Zapravo niti jednu od svojih glavnih uloga nije ispunio kako treba. Uz to ugovori Tomasovu, Subašiću, Tičinoviću i Andriću ističu krajem sezone i praktički nakon Nove godine mogu potpisati ugovor s novim klubom. Pri tom je Maleš zaratio s Sinovčićem i sada nam se Reno ruga i postavlja uvjete vezane uz svoj dvojac (Tomasov i Subašić). Tri godine čekamo Tomasova da proigra i kada je napokon uhvatio kontinuitet dobrih igara (5 golova i 4 asistencije u 10 utakmica) klub se našao u situaciji da bez kune odštete može izgubiti takvog igrača. U najmanju ruku neodgovorno od strane našeg predsjednika... Sada smo u milosti i nemilosti Sinovčića što je zaista smiješno kada se zna da je Hajduk masno platio odštetu Zadru zbog dolaska spomenutog dvojca. Ovako ispada da će klub na ovoj dvojici igrača izgubiti velike novce (odšteta Zadru plus tri godine plaće za obojicu u Hajduku, cca 1,5-2M eura čistog gubitka). Evo se Maleš posljednjih dana još i oglasio kako nije zadovoljan trenerom Balakovom i kako će Subašića i Tomasova potjerati u drugu momčad. E moj Maleš, ovaj posljednji istup u medijima dokazuje svu pličinu tvog razmišljanja. Kao prvo imaš pravo biti nezadovoljan trenerom, ali ako stvarno jesi nezadovoljan onda se to treba riješiti unutar četiri zida, a ne ovako blago rečeno „seljački“ preko novina. To samo dokazuje koji nerad i nesklad i dalje vlada u klubu i kako zapravo Maleš nije sposoban napraviti preokret i preporod voljenog nam kluba. Nikad neću zaboraviti na koji je način funkcionirala legendarna Jugoplastika kada je osvajala tri uzastopne titule prvaka Europe. SVAKI DAN u 6 i 30 u klub je dolazio tajnik kluba Josip Bibić, a oko 7 i 15 u klub bi stizao trener Božo Maljković. Nakon toga oni bi između 3 i 4 sata raspravljali i slagali klupsku strategiju, rješavali sve eventualne probleme u radu seniorskog pogona, raspravljali bi o učinku pojedinog igrača, što treba popraviti, što je interes kluba i sl. Naravno i da je među njima bilo različitog mišljenja i neslaganja, ali nakon njihovog konstruktivnog razgovora svi problemi su ostajali unutar četiri zida, a svi igrači seniorskog pogona su se trebali koncentrirati isključivo na vlastitu izvedbu. Nije uopće sporno da Hajduk treba stati iza igrača koji vrijede najviše i da je nedopustivo da Balakov forsira neke igrače koji se teško mogu prodati ako znamo da se klub većinski financira od prodaje igrača. Drugim riječima Maleš ima pravo na kritiku, ali nikako preko novina i na ovaj način. Ako predsjednik i trener nisu na istoj valnoj dužini i ako ne pričaju SVAKI DAN o svi problemima koji ih muče onda jednostavno ne možemo naprid. Nakon ovog ispada bojim se da se ostanak Balakova na Hajdukovoj klupi polako bliži kraju... Sada Maleš još i prijeti Tomasovu i Subašiću da će ih potjerat u drugu momčad ako ne potpišu novi ugovor. Nije sporno da ih se treba potjerati, ali je sporno zašto se spomenutom dvojcu nisu ranije ponudili novi ugovori?! Ako se u njih i njihovu vrijednost vjerovalo onda je to još prije početka tekuće sezone trebalo staviti na papir. Da bi stvar bila gora, Maleš je onako direktno preko medija napao igrača Miličevića jer ga je ovaj indirektno kritizirao. Na Miličevićevu izjavu kako bi u Australiji „padale glave“ upravi ako nije u stanju osigurati novac Maleš odgovara da kako mu se može javljati igrač koji je sposoban samo davati autogolove. Na stranu to što Miličević ne igra nogomet na razini koju od njega očekujemo, ali ovako napasti čovjeka je stvarno smiješno. Postavljam si jednostavno pitanje jesmo li mi klub velike tradicije i bogate povijesti ili smo seljačka radna zadruga?! S najnovijim ponašanjem predsjednika Maleša, ali i gradonačelnika Keruma (više u poglavlju o njemu) čini mi se da smo danas bliži seljačkoj radnoj zadruzi... Nažalost svih vjernih Hajdukovih navijača!

Sve u svemu Maleš se smiješno ponaša i zadnji su mu trzaji da promjeni svoje ponašanje i sliku o svom radu. Ono što mene iskreno smeta, a to pitanje sam već i ranije postavio na blogu je zapravo gdje se nalazi pismeni plan s kojim je Maleš „osvojio“ članove koji su određivali tko će biti predsjednik kluba?! Da imamo pismeni plan onda bi ga mogli pitati zašto nije napravljeno to i to kako je najavljeno i sl. Ovako možemo samo „lajati na mjesec“ dok on izigrava šefa i zadovoljava svoj ego.

Postavlja se i pitanje što je to Cicarelli napravio do sada? Organizacija utakmice s Barcelonom je zaista odrađena na visokoj razini i svaka mu čast na tome. Utopljen je i velik broj pretplata, ali nakon toga se stalo. Da li zbog manjka novca ili zbog nečeg drugog, novih projekata s njegove strane nema. O Milu Nižetiću nemam što posebno reći osim da mi je njegova uloga apsolutno nejasna. Sada obilazi utakmice u Austriji ne bi li pronašao nekog novog igrača. U Austriji? Nećemo se usrećiti...

Još jedan problem je i ponašanje Maleša kada je u pitanju odnos HNS – Hajduku. Hajduk je u najmanju ruku godinama sustavno zakidan i „silovan“ od strane HNS-a. Kulminacija svega je bilo suđenje suca Bruna Marića (kako uopće Marić može suditi kada je u sudskom sporu protiv HNS-a?!) u gradskom derbiju Split – Hajduk. Perfidna krađa suca Marića bila je zapravo čisto pokazivanje moći koju Zdravko Mamić ima u HNL-u, odnosno u HNS-u. Marić nas pokrade, izruga nam se na najgori mogući način i još nakon toga od sebe pravi žrtvu da je nakon svega pod velikim stresom. Naravno, sudac se uvijek može pravdati izjavama „ja sam tako vidio“, „ako sam i pogriješio, nisam namjerno“ i sl. Ali kada znamo da je sudac Marić u pitanju, teško će me netko uvjeriti da je slučajno pogriješio... No krađa ko krađa, ni prva ni zadnja u Lijepoj našoj. No, ono što mene boli je ponašanje našeg predsjednika nakon utakmice! Prvo izjava „istupit ćemo iz ovakve lige“, pa potom „zabranit ćemo reprezentativan nastup svim našim igračima“. Pomislio sam da napokon imamo nekoga tko će se usprotiviti Mamiću i društvu. No dan iza Maleš povlači odluku o stopiranju reprezentativaca, a odluka o istupanju iz lige se nakon par dana više nije ni spomenula. Danima se iz kluba pljucalo po sucu u stilu da nas je pokrao i da je sudio po Mamićevu nalogu, da bi na kraju delegacija NK Hajduk otputovala u Zagreb u HNS na „konstruktivan“ razgovor. Tražili su izuzeće pojedinih sudaca (kojeg nisu dobili), ta veću zastupljenost Splićana u HNS-u (što će navodno dobiti). I gle čuda, nakon „razgovora“ u HNS-u imali smo „vrlo naklonjeno“ suđenje u Vinkovcima gdje je objektivno gledano u najmanju ruku Cibalia oštećena (siguran jedanaesterac na Bartoloviću) u par navrata. Nakon tog ogleda Maleš se nije oglasio... Znači naš predsjednik se buni kada nas pokradu, a kad se sudi u našu korist onda ga nema niti čut. Jadno! Ponekad se pitam jeli moguće da u ovoj državi ne postoji nitko kome je čast i poštenje iznad svega?! Ovako ispadamo jadnici koji se bune kad nas kradu, a mučimo kad kradu za nas. Na taj način dajemo povoda gospodinu Mamiću da se ruga s nama.

Općenito, postoje samo dva načina borbe (našeg predsjednika) protiv Zdravka Mamića:
1. Igrati jednako prljavo kao on! Lobiranja, igre ispod stola, povezanost sa mafijom i sl. Ja osobno nisam za ovakav način jer ćemo onda imati klub kakvog ja ne želim, a i upitno je tko se na ovakav način može suprotstaviti Mamiću (jedino ime koje mi pada na pamet je Igor Štimac).
2. Igrati na kartu poštenja i znanja! Svi znamo da Mamić vedri i oblači sa svim stvarima vezanim uz HNL, HNS, suce, reprezentaciju, pa i van sfera samog nogometa. Isto tako velika većina ljudi u našoj državi je svjesna da Mamić ima prste u mnogim mutnim radnjama i da bi lako mogao završiti iza rešetaka ako se klupko počne odmotavati. Istim tim ljudima je više „pun kufer“ i ovakve države i ovakvog nogometa i isti ti ljudi bi sigurno stali na stranu nekog čovjeka koji bi se iskreno zalagao za poštenje i normalne odnose u nogometu.

Maleš je kao novo lice mogao zaigrati na način iz točke dva (ako je zaista pošten i ispravan). Međutim on se opredijelio za prvi pristup i zapravo se pokazao kao dosta naivan kada je u pitanju „borba“ sa Zdravkom Mamićem. Zdravko mu se posebno narugao u slučaju Šimunić kada je Maleš uvjeren u pobjedu zapravo počeo gubiti sav svoj kredibilitet kod navijača...

Još jedna stvar vezana uz sadašnje financijsko stanje u Hajduku. Hajduk je lagano zagrabio u minus i praktički zadnja plaća je isplaćena od novca koji je stigao od transfera Livaje (iznos od 250 tisuća eura). Za sve ostale plaće do kraja ove godine novca jednostavno nema! Zato je Maleš nedavno otišao u Zagreb po kredite kojima bi se osigurala sredstva za normalo funkcioniranje kluba do kraja godine. Kao zalog da će se kredit vratiti Maleš je ponovno morao založiti najvrjednije igrače (slično kao i u slučaju dolaska Barcelone) jer Hajduk nema imovinu kojom bi garantirao povrat kredita. Drugim riječima to znači da će se netko od terceta Vukušić – Tomasov – Anas morati prodati na zimu. S obzirom da Vukušić nije igrao radi ozljede, a Tomasov nije potpisao novi ugovor, Hajduk jedino dobro može zaraditi na Anasu. U opciji je i prodaja Maloče, ali to će ići u red manjih transfera. Znači na zimu moramo prodati najmanje jednog kvalitetnog igrača da bismo preživjeli, a možda i dva da bismo doveli koje pojačanje. Međutim, sam ulazak Hajduka u kredit ne sluti na dobro... A sponzora ni za lijek...

Gradonačelnik Kerum – Što reći nakon najnovijeg ispada gradonačelnika na tribinama tijekom derbija nego jednostavno da nismo svi isti! Tijekom poluvremena ga je navijač iz Slovenije isprovocirao, da bi Kerum pred kraj utakmice nasrnuo na tog istog navijača što se jasno vidi iz slika koje su izašle u medijima. Epilog svega, priveden je Slovenac zbog remećenja javnog reda i mira, dok je Kerum prošao bez prijave. Zaista nismo svi jednaki! Jadno i smiješno! Pa tko se smije u šerifa dirat?! Na šta smo spali... I takav čovjek nam je na čelu grada, a grad je većinski vlasnik kluba. Opet dolazimo do pitanja jesmo li mi klub velike tradicije i bogate povijesti ili smo došli na razinu seljačke radne zadruge?!

Svaguša – Toliko puta sam se „okrznija“ o njega na ovom blogu da mi se to više ne da radit, al moram. Napokon je na sjednici dioničara izašao na vidjelo njegov minuli rad. Svi znamo s čime se najviše volio hvaliti, a to je kako on u klubu radi isključivo kao volonter i kako će on srezati rashode kluba. Ispalo je da je zaista radio kao „volonter“ pri čemu je na svoj račun uredno uplatio 50 tisuća eura neto (ukupno 100 tisuća eura bruto) na ime osvojenog kupa. Plus što je isplatio i 100 tisuća kuna za istu stvar svom vjernom Josipu Grbiću. Toliko o volontiranju. Što se tiče rezanja rashoda, Svaguša je u svom mandatu povećao rashode na rekordnu razinu koja iznosi blizu 100 milijuna kuna godišnje. Svaka čast na osvojenom kupu i plasmanu u Europsku ligu, ali sve osim toga je za zaborav. Što se tiče famoznog Vukušićevog aneksa ugovoru (podjela 70 - 30) neće Svagi mirno spavat kad „nadležnim institucijama“ dođe na red poslovanje Hajduka. Vidimo kako prolaze svi Hajdukovi predsjednici koji se vladali 90-ih i početkom 2000-ih godina. Na red polako, ali sigurno dolazi i novije doba na naplatu...

Nenad Pralija – Znam da tema ovog bloga nije RNK Split, ali Neno je jednaka legenda kako Splita tako i Hajduka. Kao igrač bio mi je jedan od najdražih, a njegovu karijeru pratim od malih nogu još kad je zajedno sa Zujom Mladinićem preselio sa Parka mladeži na Poljud. Osvojiti dva puta hajdučko srce dovoljno govori samo za sebe o tome kakav je pristup igri imao. Međutim, priklonivši se braći Žužul osjetio je kako je tanak put od junaka do tragičara. Svaka mu čast za posao koji je napravio na Parku mladeži kada je u pitanju kadroviranje igrača, ali podizanje ruku za ostanak Markovića (čitaj Mamića) na čelu HNS-a je stvarno potez kojeg će mu teško navijači Hajduka oprostiti. Nakon svega Neno se očito nije mogao nositi sa potezima koje „morao“ povući i povukao se u sjenu. Nejasno ostaje zašto nakon svega nije htio iznijeti svoju stranu priče jer su ga ovako još i braća Žužul popljuvala. Za ne povjerovat što se sve može dogoditi.

Igrači – S igračima ništa novog. I dalje snose veliku odgovornost kada je rezultat u pitanju. Mijenjaju se treneri i uprave, a mi smo već šest godina bez osvojenog prvenstva, a kako je krenulo, i sedma će biti sušna. Ovo godine su Tomasov i Anas napravili iskorak kada je kontinuitet dobrih igara u pitanju. Andrić je standardno dobar, a Vukušić se nažalost ozlijedio. Ta četvorka predstavlja okosnicu na kojoj Hajduk zasniva ovu sezonu. Naravno da svaki od njih ima dosta mana, ali oni su najbolji su od trenutnog kadra kojeg imamo na raspolaganju. Od pristiglih pojačanja (odnosno prinova) jedino se Lima pokazao kao igrač kontinuiteta, dok su ostali igrali u ritmu toplo – hladno. Od igrača iz omladinskog pogona odskočio je jedino Kukoč kao najveće iznenađenje. Iako bih osobno rekao da se radi o instant zvijezdi koja će teško doći do velike scene, mora se priznat da je zasad dobro iskoristio svoju priliku. Osobno nemam ništa protiv momka, ali imam protiv načina na koji je došao u prvu momčad. Usporedimo njega i Lendrića. Kukoć je bio na posudbama u nekoliko klubova (Istra, Mosor i Dragovoljac), te se u niti jednom nije nametnuo kao klasa za Hajduk. S druge strane Lendrić je već u prvoj godini posudbe postao prvi strijelac BiH prvenstva. Nisam je tu da sudim tko od njih treba dobiti prigodu (to je trenerov posao), ali treba postojati određeni kriterij za igrače koji su na posudbi. Drugim riječima igrač koji se nije dokazao na posudbi, nema se pravo nadati povratku na Poljud. Da ponovim, nemam ništa protiv Kukoća (i neka me slobodno demantira svojim igrama), ali protiv sustava vraćanja igrača s posudbe na ovaj način sam apsolutno protiv.

Derbi – Nakon dugo, dugo vremena, propustio sam veliki derbi na Poljudu! Poslovne prilike su me odvele u Varšavu na 20-ak dana tako da sam derbi pratio preko relativno dobrog streaminga iz hotelske sobe. Tijek utakmice je usmjerio Brkljača sa nepromišljenim startovima i crvenim kartonom. Sve u svemu igralo se hajdučki, sa puno želje i htijenja, ali je iz aviona vidljivo da mi kvalitete za ozbiljne stvari još uvijek nemamo! Dinamo preplašen atmosferom u Splitu odigrao je utakmicu u grču i zapravo nas je propustio ozbiljnije kazniti. Sve u svemu s ovim remijem smo više mi izgubili jer ionako teško pratimo korak za Dinamom.

Status Hajduka u HNL-u – Sramotno je kakav status Hajduk ima u HNL-u! I ne samo Hajduk, već svi klubovi koji se nisu priklonili veličanstvenom Mamiću. Zato imamo slučaj da je RNK Split zaštićen kao lički medvjed, dok se nas zakida kad god to prilike dozvoljavaju. Iz tog razloga je posve jasno da ukoliko se želimo boriti za naslov moramo biti barem 30% bolji od konkurencije. Nas na gostovanjima svi čekaju „na nož“, dok ispred Dinama svi „skidaju gaće“. Tako se Dinamo šeta kroz Osijek i zabija 4 gola u 30-ak minuta, da bi se par dana nakon ostvario transfer Špehara u Osijek?! Zanimljivo! Isti ti igrači Osijeka će plaću dobivati od tog transfera pa ni na čudi da igraju s pola snage. Slično je bilo prošle godine s Varteksom i Brezovcem. Gazda Mamić ima sve pod kontrolom i tek na gostovanjima u Zadru i Rijeci se može očekivati da Dinamo izgubi koji bod. Sve ostalo je pod kontrolom Maminja i njegovog kapitala tako da i ono malo šanse koje imamo u borbi za naslov se brzo ugase. I zato su nam šanse u osvajanje naslova prvaka gotovo nikakve. Još kad se uzme u obzir i da bez ovih nepravilnosti bi teško osvojili naslov onda je logično da nam se Mamić smije i govori kako će Dinamo osvojiti 10 naslova prvaka Hrvatske za redom. Da bi se to spriječilo, treba zaista dobro počistiti vlastiti dvor, uvesti poštenje i rad kao jedine dvije discipline koje će se vrednovati u našem klubu i tek tada se možemo nadati da ćemo imati barem neke šanse u borbi s kriminalom koji danas vlada. Ima li Maleš snage za to? Po dosada viđenom nema! Vrime neumorno curi, a mi nemamo pravog vođu i čovika koji je spreman uspostavit red. Stiče se dojam da takav netko i ne postoji iako je prava istina da netko s takvim životnim vrijednostima se zapravo i ne želi uvući u „kašetu s brokvama“ jer je stanje u klubu teško i bez pravih rezova nema nam naprid.


Naš Hajduk – Izbor članova nadzornog odbora

Napokon jedna vedrija tema. Uskoro se bliži početak izbora članova novog Nadzornog odbora. Prijavilo se otprilike 50-ak kandidata koji će se boriti za 7 mjesta koja vode u Nadzorni odbor. Većinom se radi o nepoznatim kandidatima koji su spremni pomoći klubu. Igrom slučaja ispalo je da jako dobro poznajem nekoliko kandidata no svoje mišljenje i svoje favorite ću zadržati za sebe jer ne bi bilo pošteno da nekog favoriziram, a nekog „blatim“ ovako javno preko bloga. Ostaje tek nada da se kandidati nisu prijavljivali radi vlastite promocije već radi poštene i iskrene namjere da se pomogne voljenom klubu. Uh, skoro sam zaboravija spomenit jedno „veliko“ novinarsko ime, gospodina Reića koji je svojim tekstom „Lukšići kupuju Hajduk“ pokušao minirati projekt Naš Hajduk. Šjor Rejo hvala vam lipa, ali pokušajte drugi put...

Za kraj sam ostavio par apsurdnih situacija u kojima (možda) glavnu ulogu igra Zdravko Mamić. Uostalom procijenite sami:


Slučaj 1 – Slučaj Gorica

Ovaj slučaj spada u rubriku „vjerovali ili ne“! Prenosim cijeli slučaj iz medija:

"Na temelju žalbe HNK Gorice na odluku o oduzimanju licence HNK Gorici od strane IO HNS-a 20.06.2011. Arbitražni sud daje za pravo podnositelju žalbe te se ukida ranije donesena odluka IO HNS-a o oduzimanju licence podnositelju žalbe. O odšteti Arbitražni sud ne može raspravljati jer je 28.07.2011. godine donesena odluka žalbenog tijela komisije za licenciranje po kojoj se oduzima licenca HNK Gorici te je za slučaj financijskog obeštećenja klubu bilo potrebno dostaviti još jednu žalbu Arbitražnom sudu. Kako je do današnjeg dana prošlo više od 30 dana od roka u kojem se na odluku Žalbenog tijela žalba mogla podnijeti Arbitražni sud neće raspravljati o financijskoj nadoknadi", stoji u najnovijoj odluci Arbitražnog suda HNS-a.

"Gore ne može", kratko je prokomentirao predsjednik Gorice stanje u kojem se klub našao nakon današnje odluke Arbitražnog suda pod predsjedanjem Damira Primorca.

NK Gorica je u predvečerje nove sezone HNL-a izbačena iz lige iako je aktualni prvak Druge HNL, a njihovo mjesto zauzela je Istra 1961. Razlog je bio stadion koji nije zadovoljio kriterije IO HNS-a, no jasno je bilo da je gorica izbačena kako bi se opravdalo izbacivanje Pomorca u korist Dinamove filijale Lokomotive. Velikogorički klub riješio je do tada pet od šest primjedbi HNS-a, stadion je zadovoljavao 95 posto uvjeta za prvu ligu, nedostajala je tek rasvjeta za koju je Grad Velika Gorica još tada potpisao ugovor o projektiranju. Na temelju svega toga dobili su licencu za prvu ligu do 30. lipnja 2012. godine koja im je naknadno oduzeta.

Odgovor Arbitražnog suda stigao nakon 87 dana kako Gorica ne bi naplatila odštetu od 25 milijuna kuna?

Gorica je službeno predala žalbu Arbitražnom sudu 5. srpnja, a odgovor je dobila nakon 87 dana iako je odluka trebala biti donesena u roku od 30 dana. Razlog za "kašnjenje", smatraju u Gorici, je odštetni zahtjev, i to ne bilo kakav već vrtoglavih 25 milijuna kuna koji je svakako trebalo eliminirati. Klub je u pripremu za prvoligaški nogomet potrošio veliku svotu novca, a zbog vraćanja u drugu ligu propali su i mnogi ugovori koje je Gorica potpisala sa novim sponzorima. Odšteta od 25 milijuna kuna pokrila bi te troškove i u isto vrijeme kaznila HNS zbog nepravedne odluke o oduzimanju licence, no u Gorici bi ipak bili sretniji bez tog novca, ali u Prvoj HNL koju su zasluženo izborili.

Na kraju prenosimo dio priopćenja sa službenih stranica NK Gorice:

"Ovo je uvjerljivo najgora odluka HNS-a u 20-godišnjoj povijesti funkcioniranja saveza, za koju su čak i oni sami priznali da nije imala pravnih temelja, ali su naknadnim pravnim intervencijama kroz tijela definirana pravilnikom o licenciranju onemogućila Gorici u ovom trenutku potpunu satisfakciju u ovom slučaju.

S aspekta sportskih pravnih metoda Gorica je na prvoj stepenici doživjela polovičan uspjeh i tek sada slijede one pravne borbe svim civilnim sredstvima.

Predsjednik Gorice najavio je da će nakon sjednice IO u ponedjeljak i klub i pojedinci unutar IO donijeti ključne odluke o svojim daljnjim aktivnostima unutar Saveza, no važnije od svega su utakmice svih selekcija već ovog vikenda. Za razliku od nekih, u Gorici su već odavno shvatili zbog koga i kome moraju biti na raspolaganju. U Savezu su očito još uvijek dovoljni sami sebi bez puno brige za to što se događa na terenu i zato nakon svega još uvijek ne znamo da li da nazdravimo jer je potvrđeno da smo bili u pravu ili da lupamo glavom u zid jer je sve bilo perfidno planirano do najmanjeg detalja da se u sezoni 2011/12 ubije nogomet!".

Mamićevo maslo?! Sami procijenite... Čisto pokazivanje moći i ruganje svima koji se trude nešto pošteno napraviti... Kako čovjek zamisli tako mora i biti. Još žalosnije je što će se to sutra dogoditi nekom drugom klubu i opet ni tom klubu nitko neće stati u zaštitu. Ovo je kriminal najvećih razmjera i postavlja se pitanje čemu igrati ovakav HNL koji je zbilja već dugo na rubu zdrave pameti. Tu predsjednik Hajduka prokazuje manjak inteligencije jer bi Hajduk trebao stati uz sve klubove kojima je nanesena nepravda u cilju iskorijenja mafije i svega lošega iz našeg nogometa. Ali ne, mi opet gledamo samo svoja posla, a sutra ćemo opet plakati da smo pokradeni i slično... Ako zaista želiš pravdu, onda stani iza svih onih kojima je nanesena nepravda i samo tako se možeš boriti protiv kriminala. Ako gledaš samo sebe onda nećeš daleko dogurati... Samo Maleš ili to ne razumje ili zapravo nije borac za bolje sutra.


Slučaj 2 – Slučaj Mislav Mamić

Još jedan slučaj kojeg prenosim iz medija:

Mislav Mamić (27), nećak kontroverznog Zdravka Mamića, nije kriv za prometnu nesreću u kojoj je 2008. u Sesvetama poginuo 82-godišnji Vjekoslav Švigir, premda je mladi Mamić vozio sa 1,5 promila alkohola u krvi. Tako glasi pročitana nepravomoćna odluka Općinskog kaznenog suda u Sv. Ivanu Zelini u ponovljenom postupku. Podsjetimo, Mamić je zbog izazivanja nesreće u kojoj se Golfom zaletio u Opel Astru osuđen na dvije godine zatvora, no Županijski sud u Zagrebu tu je odluku poništio. Sutkinja Zvjezdana Murat Milaš presudu je jučer obrazložila riječima:

– Ne možemo sa sigurnošću reći je li nesreću skrivio Mislav Mamić zbog svoje alkoholiziranosti ili je nesreću, kao što tvrdi i očevidac Željko Jakušić, skrivio vozač u drugom autu koji je prešao u suprotni trak. U ovakvim slučajevima, kada se ne znaju okolnosti, uvijek se ide na ruku optuženiku – kazala je sutkinja.

Mamić, kojem su nakon tragedije privremeno oduzeli vozačku dozvolu, može ponovno sjesti za upravljač. Odbio je komentirati novu odluku suda.

Ponovno Mamićevo maslo? Opet sami procijenite… Potplaćeni svjedok, “neovisna i nepotkupljiva sutkinja” ili nešto treće?! Previše sam se toga nagledao u zadnje vrijeme tako da sam prilično uvjeren kako se novcem može kupiti sloboda.


Slučaj 3 – Transfer Ante Puljića

Zadnjeg dana prijelaznog roka Ante Puljić je potpisao ugovor s Dinamom! Na prvi pogled jedan običan transfer i jedan običan nogometni slučaj. Možda, ali za nekoga tko ne poznaje prilike... Nekoliko dana prije kraja prijelaznog roka Puljić je navodno pristao (na riječ) produžiti ugovor sa Zadrom i to na način da je Reno Sinovčić otkupio dio njegovih kockarskih dugova kako bi ga privolio na ostanak! Vjerovao mu je na riječ, a ovaj je ipak sprašio u Dinamo! Zanimljivo?! Pa što će Dinamu „prosječno dobar“ igrač od 24. godine koji već dugo ima problema s kockom i kakve koristi Dinamo može imati od njega s obzirom na njegovu nogometnu klasu. Meni ovo miriše na klasično pranje novca preko igrača koji je podoban za to. Isto tako opet su braća Mamić uključena u podzemlje i kockarske krugove (slučaj Šimunić). Ili je stvarno Ante Puljić koristan za pojačanje konkurencije u Dinamu?! Hm... Procijenite sami...

Nakon svega napisanog izgledamo li danas kao klub bogate povijesti i velike tradicije ili kao seljačka radna zadruga? Za mene ćemo uvijek biti ovo prvo, ali današnji ljudi koji su u i oko kluba nas trude „uvjeriti u suprotno“. Zato budimo jedinstveni i pokažimo im tko je u pravu!



Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail : ante.armanda@xnet.hr

06.10.2011. u 14:59 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 31.08.2011.

SLUČAJ ŠIMUNIĆ


Čekao sam zadnji dan prijelaznog roka da vidim kako će se rasplesti priča oko Šimunića. I na kraju svega Šiminić odlazi u Dinamo!

Namjerno nisam htio objaviti neke stvari na blogu prije nego prijelazni rok završi kako ovo moje obračanje ni na koji način ne bi utjecalo na želju navijača da Šiminić obuče bijeli dres jer informacije koje su do mene došle daju ovoj priči nešto tamniji ton. Krenimo redom...
Još za vrijeme prošlih priprema reprezentacije na Braču predsjednik Maleš je načelno nagovorio Šimunića da pristupi Hajduku ukoliko riješi svoj status u Hoffenheimu. Joe već tada navodno pristaje na ponuđene uvjete i daje riječ da će se javiti kada (i ako) riješi svoje obaveze s klubom. Nakon toga nastaje zatišje i tek sporadične najave iz Maksimira o tome kako su i oni aktivni u igri za Joea.

Analizirajući situaciju vezanu uz Šimunićev status u Hoffenheimu moram priznati da mi dosta toga nije bilo jasno. Čovjek koji je jedan od najplačenijih obrambenih igrača u čitavoj Bundesligi (ima zagarantirana primanja u iznosu od 2,3 milijuna eura neto godišnje) ne igra u klubu koji je čisto prosječan u Njemačkom prvenstvu. Hm... Prošle sezone je navodno ispao iz ekipe jer ga kao trener "nije volio". Ove sezone novi trener, a Joe opet ne igra! Malo sumnjivo? Meni je svakako bilo... Zvuči gotovo nevjerojatno da se treneri (u tako prosječnom klubu) odriču usluga igrača koji je za klasu bolji od ostatka momčadi. Ajde da ga je jedan trener otpisao, ali da ne igra i kod drugog?! Malo je teško za povjerovati da ova priča nema "drugu stranu". Odlučio sam malo podublje ispitati cijeli slučaj preko "svojih kanala" i došao sam do zaista interesantnih informacija! Te informacije zapravo razotkrivaju žašto je Joe cijelo ovo vrijeme na ledu u svom klubu. "Moji kanali" su me obavijestili kako je zapravo Joe suspendiran od strane predsjednika Hoffenheima jer ima problema s kockom! Navodno mu je rečeno da mu nema nazad u krug kandidata za prvu momčad dok se ne riješi tog poroka. Koliko je stvarno Joe zaglibio u kocku samo on to zna. Isto tako ostaje otvoreno pitanje da li je to ujedno i glavni razlog koji ga je vukao da napusti Njemačku i tamošnju okolinu (svi znamo da je dobar prijatelj sa braćom Šapina), te dođe živjeti u Hrvatsku... Napominjem da sam ovu informaciju dobio prije obračuna na relaciji Maleš - Mamić, te da je informacija stigla od ljudi koji su navijački totalno neutralni...

E sad da se vratim na završnu rundu u obračunu Maleš - Mamić. Kako se prijelazni rok bližio kraju Maleš se dao u akciju i preko menađera Ramadanija (zastupa i Šimunića i Balakova) je uspio dobiti zeleno svijetlo (odnosno službeni dokument) od strane Hoffenheima da će pustiti Joea u Hajduk bez odštete, te da će Hoffenheim Joeu isplatiti pola iznosa preostalog ugovora. Ostalo je na Hajduku da definira s Joeom detalje novog ugovora i stvar je praktički bila gotova. Sve dok se nisu umješala braća Mamić! Moram samo pojasnit neke stvari za one neupućene u pravila pregovaranja (čisto da bi priča bila jasnija). Budući da je Joe igrač pod ugovorom sa Hoffenheimom, Hajduk je prvo trebao dobiti dokument u kojem Hoffenheim pristaje pustiti svog igrača da pregovara s novim klubom. Taj dokument je Hajduk i dobio i upravo s tim dokumentom je Maleš i mahao prije neki dan u dnevniku. Tek nakon toga Maleš je imao pravo napraviti završnu rundu pregovora s igračem. Od strane Maleša sve je napravljeno po pravilima i upravo onako kako to treba biti. I dok je on već zadovoljno trljao ruke i objavljivao kako je Šimunić naš igrač (zanjući da u rukama ima službeni dokument od Hoffenheima) zaboravio je da s druge strane ima braću Mamić koja ne biraju sredstva kada je
prljava igra u pitanju. Sjetimo se samo "slučaja Olić" i čuvene vožnje u prtljažniku tadašnjeg Olićevog menađera... Shvativši da je Hajduk blizu potpisa ugovora s Joeom, braća su se dala u akciju. Oni su u cijeloj ovoj priči potpuno zaobišli Hoffenheim kao klub, te su išli dirktno
kod Šimunića. Zatim su ga na izvjestan način prisilili da potpiše (najvjerojatnije) građanski ugovor (ovu mogućnost je indirektno i sam Zdravko Mamić spomenio na presssici) o tome kako će ili ostati u Hoffenheimu ili će prijeći u Dinamo. Napominjem da građanski ugovor može potpisati bilo koja fizička osoba s bilo kojom drugom fizičkom osobom i da je ugovor kao takav pravovaljan. Ostaje upitno s čime su ga braća Mamić ucijenila? S tim da će ga izbacit iz reprezentacije (znamo koji utjecaj na HNS i na Bilića imaju) ili s tim da će ga ako potpiše ugovor s njima "zaštititi" od kockarskih krugova te da će taj problem ostati "zataškan" (relacija braća Mamić - braća Šapina - Šimunić ?!). Možda je u igri i nešto treće, ali bojim se da nećemo nikada saznati pravi razlog osim ako netko od aktera ne progovori o tome. Da se razumimo Mamić (odnosno preciznije rečeno menađerska agencije kojom fiktivno upravlja njegov sin) lihvarske (odnosno građanske) ugovore ima potpisane sa dosta igrača i preko takvih ugovora uzima i do 20 % svih njihovih primanja (sjetimo se slučaja Eduarda da Silve). Ovo su građanski ugovori i oni se kao takvi moraju poštivati. Pravno gledano takvi ugovori su ok, a druga je stvar jeli to moralno i pravedno... No da se vratimo na priču... Nako što su braća Mamić potpisala takav (građanski) ugovor s Joeom, izgledalo je da će Joe otići u Dinamo i da će odbiti Hajduk. Tu ponovno na scenu stupa Maleš koji uzvraća udarac i sada on minira transfer Joea u Dinamo. Kako? Pa preko menađera Ramadanija je uspio nagovoriti čelnike Hoffenheima da postave odštetni zahtjev Dinamu (u Hajduk bi ga pustili mukte) kako bi povećao cijenu transfera, te tako prisilio Mamiće da se povuku iz posla jer bi ukupni transfer (odšteta Hoffenheimu plus plaća Šimuniću) iznosio gotovo 4 milijuna eura što je previše za igrača u godinama. Na taj način smo došli do situacije da je Šimunić bio najbliži ostanku u Hoffenheimu. Zadnji dan prijelaznog roka ipak donosi obrat i Šimunić ipak završava u Dinamu! Zašto je Hoffenheim povukao odštetni zahtjev i da li je Šimunić pristao na manja primanja nije ni bitno! Joe je i službeno postao igrač Dinama!

E sad, ostaje nejasna priča od strane Šimunića koji se niti u jednom trenutku nije pošteno obratio javnosti i rekao "želim to i to". Čak je danas izjavio kako sigurno ostaje u Hoffenheimu. Dojma sam da su ucjene i krugovi sumnjivih ljudi odradili svoj dio posla... E moj Joe, bija si mi visoko, al od danas te više ne gledam istim očima... Ponija si se ka i svi ostali "veliki" Hrvati...

I tako je Maleš u cijeloj ovoj priči ispao najveći gubitnik jer je unaprijed najavio svoju pobjedu, a ostao je bez plijena (nije mu pomoglo ni to što i on i Šimunić vole crnu, desničarsku boju). No zapravo je podcjenio moć i utjecaj Mamića, te mašineriju kojom on upravlja. S druge strane Mamić je opet izvukao pobjedu te je pokazao moć i dojam kako on zapravo sve kontrolira. Možda ova priča dobije svoj nastavak, možda na vidjelo izađu i "šporki" detalji. Vrijeme će pokazati svoje... A moj Maleš drugi put "pamet u glavu" i u tišini napravi posao do kraja. S ovim "slučajem Šimunić" već polako gubiš kredibilitet kod navijača...

Drugi put ću o najavi derbija, o skupštini dioničara, o "volonteru" Svaguši i njegovih 50 000 eura neto, o sucu Mariću, o RNK Splitu, o Praliji i svemo ostalome što je aktualno u posljednje vrijeme.


Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail: ante.armanda@xnet.hr

31.08.2011. u 17:19 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 19.07.2011.

PROJEKT NAŠ HAJDUK! UČLANI SE!

Zadnji svoj tekst sam završija s pitanjem : „Ima li svitla na kraju tunela?“. E pa usvajanje projekta Naš Hajduk nam daje za pravo da se svitlo ipak nazire na kraju tunela. Je da je dosta upitnika oko ovog projekta, ali ako se projekt bude provodio prema predviđanjima onda bi u skoroj budućnosti ponovno mogli imati Hajduk kao veliki klub.
Prije svega treba pohvaliti KN Torcida (i sve ostale navijače) koji su upornim inzistiranjem na usvajanju Kodeksa izborili isti, a sada su ostvarili i projekt Naš Hajduk (sličnu ulogu je trebao imati projekt Dite Puka).
Koliko sam do sada uspio razumjeti, svi navijači se pozivaju da se učlane u udrugu Naš Hajduk. Udruga Naš Hajduk će u biti zamijeniti dosadašnju ulogu grada Splita (koji je većinski vlasnik Hajduk d.d.), odnosno udruga će imati pravo izabrati 7 od 9 članova Nadzornog odbora. Drugim riječima članovi udruge Naš Hajduk će direktno (glasanjem) moći izabrati članove Nadzornog odbora koji će potom odabrati upravu na čelu s predsjednikom kluba. Kao kandidati za članove nadzornog odbora se mogu prijavit svi građani koji zadovoljavaju uvjete natječaja. Zvuči zanimljivo i krajnje pošteno! E sad kako će sve to u praksi zaživjeti ostaje nam za vidjeti.
Ovim putem pozivam sve istinske navijače da se učlane u udrugu Naš Hajduk jer jedino tako možemo barem pokušati upravljati našim klubom!!! Odlična je stvar što se učlanjenje može ostvariti i preko interneta (što nije bio slučaj kod kupovanja dionica) tako da će dobar dio navijača van Lijepe naše (a takvih mi se već dosta i javilo na mail) moći sudjelovati u ovoj akciji. Iskreno me zanima kakav će biti odaziv jer 100 kn zaista nije iznos koji bi trebao biti problem. Ja se iskreno nadam brojci od 20-30 tisuća navijača u prvoj godini.
S obzirom da je ovaj blog dosta kritički nastrojen na dosadašnji rad kluba, onda ću i na ovaj projekt uputiti nekoliko kritika (odnosno pitanja). Ostaje nejasno:
1. Na koliko je godina potpisan sporazum sa gradom? U slučaju da ništa nije potpisano to bi značilo da grad u bilo kojem trenutku može povući ovu odluku i vratiti sve po starom. Drugim riječima mi navijači platimo članarinu, ta članarina ide u prihode Hajduk d.d. i onda ako grad povuče odluku o ustupanju svojih prava udruzi Naš Hajduk mi ostajemo i bez novca i bez prava glasa.
2. Što kad na vlast u gradu Splitu dođe neka druga politička opcija? Imam osjećaj da će se onda opet tražiti vlasnička prava...
3. Što je zadaća udruge Naš Hajduk? Koliko sam razumio udruga bi birala nadzorni odbor i ne bi se dalje miješala u rad kluba. Osobno se s ovakvim stavom ne bi složio (o tome što bi trebala raditi udruga i njezini predstavnici više u nastavku).
4. Postoji li eventualni plan o tome kako bi navijači jednom u budućnosti mogli otkupiti vlasnički udio Hajduk d.d. kojeg sada posjeduje grad?

Ponavljam, ja ću se u udrugu učlaniti 100%, a pozivam i sve ostale navijače da učine isto. Za mene to nije sporno, niti mi je to problem jer spadam u red navijača kod kojih je pretplata za sezonu (sektor Istok) i karta za Barcelonu već odavno kupljena.

S obzirom na medijske istupe navijača koji su radili na projektu Naš Hajduk ispada da bi ta udruga isključivo birala nadzorni odbor i nikako drugačije ne bi sudjelovala u radu kluba. Slažem se da navijači ne bi trebali voditi politiku kluba, ali da bi sama udruga mogla pokrenuti nekoliko projekata koji će „živnuti“ ovaj uspavani grad to svakako stoji. Prvo što mi pada na pamet je da bi udruga mogla pokrenuti projekt „Naša dica za naš Hajduk“. Projekt bi se sastojao u tome što bi se prvenstva osnovnih škola organizirala u suradnji s NK Hajduk. Recimo da bi se prvenstvo (tri dobna uzrasta, 1.-4. razred, 5.-6. razred i 7.-8. razred) odvijalo svakog vikenda u slobodnim terminima na terenima NK Hajduk. Na taj način bi skauti Hajduka mogli uredno skenirati materijal za omladinsku školu i sigurno bi se dobar dio dice maknuo s ulice. Još kad bi se to marketinški i medijski dobro popratilo imali bi stvarno dobar projekt. Uz to recimo da bi se finale tih prvenstava moglo igrati na Torcida kupu (po mogućnosti kao uvertira nekom jačem susretu) tako da bi dica mogla osjetit atmosferu kako je to igrati pred punim tribinama. Drugo što mi pada na pamet je da bi udruga Naš Hajduk trebala raditi na prevenciji nasilja (izgreda) na stadionima. Recimo, meni osobno ne smetaju baklje, ali Hajduk radi tih istih baklji godišnje plati prilično masnu svotu novca (kako HNS-u tako i UEFA-i). E sad, ja sam prvi koji je spreman prozivati Upravu kada radi na štetu kluba (štetni ugovori, pranje novca i sl.), a treba li onda prozvati navijače što svojim postupcima (ma koliko oni nama lipi bili) rade direktnu (novčanu) štetu klubu?! Tu bi se raznim programima i ukorima itekako dalo djelovati na savjest i ponašanje navijača. Ima još puno stvari koje mi padaju na pamet, ali poanta je jasna. Udruga Naš Hajduk ne smije biti pasivna, već treba surađivati s klubom na razne načine...


NOVA UPRAVA

Evo su prošla već gotovo tri miseca i stiglo je vrime da bar onako okvirno ocijenim rad nove uprave. Školski rečeno, ocjena iz mog kuta gledanja bi bila između dobrog i vrlo dobrog... Zašto? Krenimo redom...

Dobre stvari:

- Organizacija utakmice s Barcelonom

Prošla uprava je ostavila jako nezahvalan zadatak tekućoj upravi, a to je organizacija utakmice s Barcelonom. Bivši predsjednik Svaguša je potpisao ugovor u kojem bi u slučaju otkazivanja ove utakmice Hajduk trebao platiti penale Barceloni u iznosu od 300 tisuća eura. Stoga se nova uprava uhvatila u koštac s ovim problemom i odlučila je organizirati utakmicu. Odmah su otputovali na razgovore i precizirali ugovor do kraja. Nakon toga su krenuli u pozitivnu medijsku kampanju i organizaciju same utakmice i ja sam sto posto siguran da će utakmica biti pravi nogometni praznik za sve navijače Hajduka. Napokon je organizirana prodaja karata putem interneta, a i za nas redovite pretplatnike kupnja karte za ovu utakmicu je više nego povoljna. Vide se ovdje marketinški potezi Pavla Cicarellija i njegova želja da se ovakvom ponudom privuče što veći broj pretplatnika (trenutno ih ima preko 5000 što je rekord u HNL-u). Sve u svemu bravo za ovako organiziran posao u relativno kratkom vremenskom roku. Slažem se i sa pritužbama većeg dijela navijača u smislu da je karta preskupa, ali to nije grijeh ove uprave, već prethodne koja je pristala da plati gostovanje Barcelone u iznosu od 2-2,5 milijuna eura.

- Treneru prve momčadi Miši i njegovom pomoćniku Andrijaševiću nije produžen ugovor

Po meni, nisu ni zaslužili da im se ugovor produži. Iako je Miše želio ostati za kormilom prve momčadi ili barem za kormilom juniora, predsjednik Maleš (djelom osluškujući i navijače) je napravio prvi pravi potez, a to je da mu se zahvalio na suradnji uz poruku zvat ćemo te ako nam budeš potreban u radu omladinske škole. Naravno da ga neće zvat, ali ovako je ispalo vrlo korektno od strane Maleša, upravo onako kako se predsjednik Hajduka i treba ponašati.

- Prodaja Jurice Buljata i Marina Ljubičića

Napokon se i to dogodilo, prodan je Jurica Buljat i to za miljun eura! „Naravno“ da Hajduku ne ide cijeli iznos već 600 tisuća eura, dok će ovih 400 tisuća eura pripasti Buljatu i svima onima koji imaju zub u cijeloj priči. Klasični primjer pranja novca, no to opet nije grijeh ove uprave već uprave koja je sklopila takav ugovor s igračem. Zato još jednom bravo upravi koja je iskoristila veze i poznanstva (u ovom slučaju G. Rosso) da se Jurica proda u Izrael. U ovom pravcu bi i u buduće trebali djelovati kada je u pitanju prodaja igrača. Osnivanje vlastite menađerske agencije unutar kluba, koju bi po mogućnosti vodili bivši igrači Hajduka sa dobrim poslovnim vezama bi trebao biti prioritet za ovu upravu Hajduka. Na taj način bi se igrači dosta lakše prodavali vani jer ponekad je osim dobrih igara pojedinog igrača potreban i dobar menađerski tim koji će tog igrača prezentirati prema vani. S ovim našim principom da svakakvi likovi „prodaju“ igrače i uzimaju provizije omogućavamo razne ucjene, muljanja i pranja novca... I sam primjer prodaje Marina Ljubičića (pomoć Darija Srne) nam govori kako trebamo iskoristiti naše ljude koji su spremni pomoći voljenom klubu.

- Ante Bilić novi glasnogovornik

Po meni ovo je najbolji dosadašnji potez uprave kluba. Doveden je čovjek koji ima viziju kako treba raditi u klubu. Jednostavan lik i još jednostavnija izvedba. Zna se kada su pressice, tko može sudjelovati na njima, kada se može intervijuirati igrače i sl. Dobrim dijelom je zaslužan i za otvaranje web shopa koji nam je svih ovih godina nedostajao. Je da se još uvijek ne može puno toga u shopu kupiti, ali za početak i ovo je više nego dobro.

- Potpis ugovora s Carlsbergom

Puno truda ulaže predsjednik Maleš u to da dovede određene sponzore u klub. Prvi ugovor koji mu je uspio je ugovor s koprivničkim Carlsberg-om. Ono što ostaje nejasno je koliko je težak ugovor i jeli istina da će Hajduk dobiti određeni postotak od prodaje piva (davno sam već spominjao ovu ideju na blogu). Znam da će predsjednik reći kako to spada u poslovnu tajnu, ali narod je željan transparentnih podataka da bi mogao ocijeniti njegov rad.

- Nastup hajduk.hr–a na Torcida kupu

Još jedna dobra stvar (opet prste ima Ante Bilić) koju je napravila ova uprava je prijavljivanje ekipe hajduk.hr-a na ovogodišnjem Torcida kupu. Tim činom su se uistinu približili navijačima i pokazali su da i oni pripadaju dijelu običnog navijačkog puka. Dosadašnjim upravama nikad ne bi palo na pamet da naprave tako nešto jer su se uvijek držali iznad navijača. Meni osobno za uspomenu ostaje nogometna lekcija (hajduk.hr – Ericsson Nikola Tesla 5:0) koju su nam održali Balakov i posebno na toj utakmici raspoloženi predsjednik Maleš kojem su svi udarci završavali u našoj mreži. No bila je čast zaigrati protiv nogometnih veličina poput Balakova, Skoke i ostalih. Pobjeda apsolutno zaslužena i želim im da što dalje doguraju u daljnjem natjecanju.

- Moj Hajduk

Nakon Našeg Hajduka evo i Mog Hajduka! O čemu se radi? Radi se o novoj robnoj marci koja će se prodavati u Hajdukovim fan shop-ovima. Pored Umbra sad je tu i Moj Hajduk. I moj petomjesečni sin već je vlasnik navijačkih rekvizita nove robne marke. Moram pohvalit ovaj potez jer je asortiman robe itekako povećan. Samo naprid! Ima još prostora za napredak, ali prvi korak je napravljen.

Neutralne stvari:

- Dovođenje trenera Balakova

Doveden je trener koji se pokazao kao veliki radnik, ali realno nema veliko trenersko ime i do sada kao trener nije napravio značajnije rezultate u klubovima koje je vodio. Dovoljno razloga za sumnju? Osobno smatram da kad je već doveden onda mu treba dati vremena da pokaže koliko je zaista dobar. Ekipa koju ima na raspolaganju je za nijansu bolja nego prošle godine, no taj kadar nam realno teško može osigurati borbu za prvaka i prodor u Euopsku ligu. Još kad znamo da nam je konkurent u prvenstvu Dinamo igrački zaista snažan ove godine, a u Europi smo po ko zna koji put dobili „loš“ ždrijeb i Stoke City u trećem pretkolu onda je pred Balakovom jako težak zadatak. Preveliki imperativ koji mu nameću i uprava i navijači bi mu se mogao slomiti o leđa jer što ako se ne prođe Stoke i što ako zaostanemo 5-10 bodova za Dinamom?! Otkaz i traženje novog trenera ili produživanje povjerenja Balakovu? Znam da je rano za ovakvo razmišljanje, ali ukazujem na mogući problem. Ja sam svakako da se ostane uz trenera ukoliko se pokaže dobrim trenerom bez obzira na to kakav će rezultat na početku ostvariti. Skidanje glava svih ovih godina nam nije donijelo ništa dobrog....

- Dovođenje pojačanja i prinova

Doveden su igrači : Lendrić (vraćen s posudbe), Vuković, Sarić, James, Miličević, Luštica Lima i Inoha, a klub su napustili : J. Buljat, M. Ljubičić, Čop i Radošević. Što se dovedenih igrača tiče za koga zaista možemo reći da je pravo pojačanje?! Po mojoj osobnoj procjeni Miličević i Vuković su prava pojačanja, Lendrić i Inoha su blizu tome, dok su Sarić, James, Luštica i Lima čiste prinove. To nam garantira malo bolju postavu nego prošle godine. Dovoljno za naslov prvaka i europsku ligu? Sportski je nadati se, ali realno teško ćemo do trofeja ove godine iako je godina dosta duga i možda nas iznenadi. Odlasci rečene četvorice su očekivani i poželjni iako se postavlja pitanje zašto je Čop otišao bez oštete?! Možda jednostavno zbog toga što nije bilo prave ponude, a možda i zbog zakulisnih igara. Ono što bode oči je da su gotovo sve pridošlice stranci, a prve izjave šefa za struku Nižetića su bile kako će se Hajduk oslanjati na dalmatinski bazen. Malo neobično, no mislim kako uprava zaista nije imala izbora i kako je morala dovoditi igrače sa svih krajeva svijeta kako bi razdrmala krvnu sliku ekipe od prošle godine. Nije problem kad ekipa gubi, ali kad se ne bori i kad igra onako sramotno beskrvno kao prošlo proljeće onda je to veliki problem. U tom kontekstu prije svega dovođenje Miličevića predstavlja veliki plus jer smo dobili čovjeka u svlačionici koji ima karakter i muda da svakom igraču prigovori ako je nezalaganje u pitanju.

- Glavni sponzor i ime stadiona

Skoro su tri miseca prošla od imenovanja nove uprave, a nema ni glavnog sponzora ni sponzora u imenu stadiona. Nisam upućen u to ima li nešto na vidiku, ali ukoliko predsjednik Maleš ne pronađe takve sponzore u roku godinu dana onda jednostavno treba odstupiti sa svoje dužnosti. Glavna zadaća predsjednika kluba treba biti da što prije osigura što bolje sponzore. Ima tu jedna zanimljivost kada je u pitanju glavni sponzor. Gospodin Tomislav Mamić (inače vlasnik Tommy-ja) je napustio nadzorni odbor kluba uz izjavu kako je želio biti glavni sponzor kluba (ime na dresu), te da je u to ime nudio klubu 1,3 milijuna eura za dvije godine sponzorstva (650 tisuća eura godišnje) i da to nitko u klubu nije htio prihvatit. Postavlja se jasno pitanje jeli bolje imati Tommy na dresu i ubirati 650 tisuća eura godišnje ili imati „prazan“ dres i ne dobiti niti kune?! U ovakvoj situaciji definitivno treba imati sponzora. Ukoliko se može pronaći izdašniji sponzor onda se treba gospodinu Mamiću zahvaliti na ponudi, ali ako izdašnijeg sponzora nema onda apsolutno treba prihvatiti ponuđeno.

- Čišćenje menađerskih krugova

Nova uprava je očito dala sebi zadatak da se riješi gotovo svih igrača koji „pripadaju“ Reni Sinovčiću i Siniši Šoši. Na prvu ruku dobar potez, ali se šuška da sad klub posluje preko nekih drugih menađera (Đikić) tako da je pitanje tko sve kolo vodi kada su novi transferi u pitanju. Po meni jedino rješenje ovog višegodišnjeg problema se nazire ako se osnuje klupska agencija za transfere igrača koja bi skrbila o svim igračima poniklim u omladinskom pogonu.

- Predsjednik radoholičar

Jadna stvar mi nikako nije jasna! Predsjednik Maleš je dobio povjerenje stručnog tima (komisije) da postane predsjednik uprave NK Hajduk. To povjerenje je stekao na temelju svoga plana i programa o razvoju i viziji NK Hajduk, te na temelju razgovora. E pa zašto se onda taj plan i program nije nikada javno objavio? Čemu tajenje pojedinosti? Zašto nema transparentnosti? Ne mislim da se ovdje radi o bilo kakvom skrivanju nečega, ali jednostavnije bi bilo da je objavljeno „crno na bilo“ s kojim je to adutima Maleš ušao u pregovore. Ovako ostaje mala sumnja da su mu u svemu tome pomogli kako mama (sutkinja koja je navodno u dobre s Kerumom) tako i tetak (rektor Pavić). Nije mi namjera diskriminirati čovjeka, ali čisto neka se zna.
Početak njegovog rada obilježila je „ustaška kapa“ (više o tome u zasebnom poglavlju). Iz te afere se izvukao ispričavši se svima iako je na početku pričao kako se ne sječa tog događaja. Definitivno mu nije bilo lako, ali je pokazao da se zna izvući iz neugodne priče. Na kraju se ispričao i Romima (prijetili su podizanjem kaznene prijave) koji su se osjetili ugroženim, te im je uz prigodne poklone dovoljno ugodio. Ono što mu se mora priznati za dosadašnji rad je da je veliki radoholičar. Na ulazim pri tom u kvalitetu i stručnost njegova rada, ali se istinski trudi pomaknuti stvari iz mrtve točke i definitivno mu nije lako. Ući u kašetu brokava u kojoj se klub nalazio i pokrenuti stvari na bolje definitivno nije laka stvar. Kada pri tom imate neprijatelje i van i unutar kluba onda ste stvarno u velikim problemima. Ono čega se najviše bojim je da se sav taj njegov rad prema vani neće vidjeti jer navijače zanima jedino i isključivo rezultat, a realno rezultat na početku svog mandata će teško imati. Dok je radio u banci uvijek je imao nekoga iznad sebe tko je mogao ocijeniti njegov rad tako da mu se tamo rad mogao isplatiti. Ovdje će ga ocjenjivati i smjenjivati oni koji su ispod njega (navijači), tako da sam rad bez rezultata mu neće proći. Zato se ne treba zalijetati s izjavama koje nisu realne, treba jasnije prezentirati sve projekte koje vodi, jasnije treba obrazlagati svoje pojedine poslovne odluke i sl. Pri tom bi svakako trebao izbjegavati pisane medije koji dosta često iskrivljuju sliku, a više bi se trebao obraćati navijačima putem Hajduk TV-a kako bi se što jednostavnije i transparentnije objašnjavale pojedine stvari. Za sada se čini kako radi pošteno, ali ako ga se jednom uhvati s „rukom u medu“ mora biti svjestan kako nikad neće oprati ljagu sa svoga imena. Sve u svemu SRETNO mu i neka radi POŠTENO, pa do kad traje...
I još jedna stvar vezana uz predsjednika kluba. U razgovoru sa mnogim svojim prijateljima dosta su različiti komentari kada je u pitanju naš predsjednik. Neki ga hvale, neki kude, ali velika većina njih ima jedan zajednički komentar, a to je da svi žele predsjednika koji će garantirat proračun kluba od 140 milijuna kuna godišnje, a ne kako Maleš garantira proračun od 50 milijuna kuna. Kao jedino se s velikim proračunom može dovest prave igrače, stvarati prava momčad i sl. I naravno svi bi to željeli odmah, da se takav proračun složi već ove sezone. Reklo bi se tipično splitsko razmišljanje po principu odmah i sada. U načelu se i ja slažem da bi proračun Hajduka trebao biti puno veći, ali ne odmah i sada već kroz neki period od 3-5 godina. U tom razdoblju treba bolje organizirati klub, te počistiti sve loše stvari koje su se godinama gomilale u i oko kluba. Nije isto kada klub od transfera uprihodi godišnje 30-ak milijuna kuna , a ne 45 milijuna kuna samo zato što postoje štetne klauzule u ugovorima radi interesa pojedinaca i sl. Treba prvo dobro dobro počistiti svoje dvorište, a tek onda se možemo nadati i većem proračunu i većem Hajduku što nam je u konačnici i zajednički cilj.

Loše stvari:

- Ustaška kapa

Sve što imam reći o ovoj temi je „tko je bez grijeha neka baci kamen prvi“. Nisam pobornik ni desnih ni lijevih i iskreno dosta mi je vječnih podjela na ustaše i partizane. Vrime je da se okrenemo budućnosti, a ne da se svi skupa stalno vraćamo na prošlost. To što je Maleš nosio ustašku kapu je njegova osobna stvar (zbog koje je dobio prekršajnu prijavu). Može nam to govoriti o njegovim stavovima i primitivizmu, ali s obzirom da se to dogodilo davno prije nego li je postao predsjednik kluba mislim da to ne bi trebalo utjecati na percepciju o njegovom vođenju kluba. Isto tako ovo mu je jasno upozorenje da će ga sada razni „prijatelji“ lako cinkati zbog grijeha iz prošlosti jer biti predsjednik Hajduka nije mala stvar, a morat će obrati pozornost i na bivše djevojke jer gradom kruži priča kako je upravo jedna od njih i dostavila dotičnu fotografiju medijima...

- Najava orijentacije na igrače iz vlastitog bazena

Malo je smiješno da se priča o orijentaciji na igrače iz vlastitog pogona, a onda se kupuju samo stranci. Možda je trebalo objasniti navijačima kako se dugoročno opredjeljujemo za vlastiti kadar, a kratkoročno za strance. Ili je ovo (igrački gledano) još jedan projekt bez vizije. Vrime će pokazat...

- Rezanje ugovora igračima

Ovo je definitivno najgori i najmutniji dosadašnji potez predsjednika Maleša. Zašto? Krenimo redom. Malo da se vratim u prošlost, pa da kažem kako sam prije godinu i pol dana napisao plan i program (za one koji ne znaju nalazi se na dnu bloga) za ozdravljenje NK Hajduk i u njemu sam jasno naveo kako bi trebala izgledati primanja igrača. Upravo sam tu definirao da bi najplačeniji igrači trebali imati osigurano godišnje fiksni iznos od 100 tisuća eura plus premije za sve ostalo. Istu strategiju je odlučio primijeniti i gospodin Maleš i s tim dijelom se u potpunosti slažem. Međutim, prisiljavati igrače da će „trčati po Marjanu“ ako ne pristanu na manji ugovor je zaista loš potez. Predsjednik i klub kao takav moraju ispoštovati sve ugovore ma kakvi bili! Znači li to da idući predsjednik može doći i reći sada vam svima režem ugovore na maksimalni iznos od 50 tisuća eura godišnje?! S takvim pristupom rušimo ugled kluba, tjeramo igrače od sebe, stvaramo nepovjerenje. Da se mene pita ja bi to napravio sa puno više stila. Javno bi ponudio svim igračima (onima koji imaju ugovore iznad 100 tisuća eura) smanjenje ugovora na fiksno 100 tisuća eura plus razni bonusi i zatražio bi od njih da se javno izjasne pristaju li na smanjenje ili ne. Oni koji bi pristali na to (vidimo primjer Kreše Ljubičića) bi jasno dali svima do znanja da nisu u Hajduku isključivo radi novca, dok bi drugi jasno dali do znanja da im je novac primaran, a ljubav i razumijevanje prema stanju u klubu im je sekundarna stvar. Ovako je napravljeno nekoliko „grešaka u koracima“. Prvo, jedino je Krešo Ljubičić stvarno pristao na smanjenje ugovora u gabaritima od 100 tisuća eura. Braća Sharbini su navodno pristali na nekakvo smanjenje ugovora iako je vrlo upitno na kakve su zapravo promjene u ugovoru pristali (vidjet ćemo u budućnosti). Kapetan Andrić je jasno dao do znanja da se o svemu ne želi očitovati i između redova se dalo očitati da mu se ugovor i nije dirao. Vejić nije pristao na nikakvo smanjenje ugovora i prvotno je bio potjeran u drugu momčad ali je radi nedostatka stopera ponovno u kadru prve momčadi i tu u udarnoj postavi. I za kraj Marijan Buljat koji odrađuje zadnju sezonu i koji neće pristati na smanjenje ugovora, te očito će čitavu sezonu provesti trenirajući u Stobreču. Znači išlo se prema svima sa stilom morat ćete svi ući u gabarite od 100 tisuća eura da bi se na kraju svaki slučaj rješavao dosta individualno i bez jednakog stava prema svima. To je samo po sebi netransparentno i štetno ali više od svega me brine činjenica da se ne bi i ovdje radilo o mutnim radnjama. Dolazeći na funkciju predsjednika kluba, Maleš je sigurno bio dobro upoznat na koje se načine do sada izvlačio novac iz kluba. Činjenica je da su se do sada pojedini igrači namjerno preplačivali, te bi onda oni vračali dio novaca kako menađerima tako i ljudima u klubu. Zato Maleš mora itekako paziti da sva ova „smanjenja“ ugovora ne bi značila i pogodovanje igračima prilikom idućih transfera, te uzimanjem provizije od istih. Tih shema smo se u prošlosti itekako nagledali zato ovdje pušem i na hladno. Više transparentnosti nikako ne bi škodilo!

- Nogometni kamp i suradnja s Primocem iz Stobreča

U načelu odlična ideja, ali teško izvediva. Čak je i predsjednik Svaguša pokušao napraviti istu stvar s NK Mosor, ali to nikad nije zaživjelo. Gdje je onda problem? Pa problem nastaje ako bi se zaista sagradio kamp. Čiji bi to kamp bio? Hajdukov, a na zemljištu NK Primorac?! Osjetljivo je potpisivati takve stvari jer će buduće uprave imati problem kako se s tim nositi. I još je sporazum potpisan do 2017. godine?! Ja bih rekao da je stvar dosta mutna i nejasna. Ja sam svakako da se gradi kamp, ali na zemljištu koje će biti u vlasništvu Hajduk d.d. Tu bi i grad mogao pomoći tako da omogući Hajduku kupovinu gradskog zemljišta (po mogućnosti u Lori, blizu sadašnjeg stadiona).

- Nerealne ambicije

Nerealne ambicije i izjave u stilu „dva naslova u tri godine“ i slično nikako ne trebaju aktualnoj upravi. Treba raditi korak po korak, čistiti loše stvari u svom dvoru, podići kompletan ugled i organizaciju kluba i tek onda početi stvarati jak i moćan Hajduk na svim poljima. Koliko će vremena biti potrebno za to teško je predvidjeti, ali za sada se stvari miču na bolje. Zato je potrebno što manje „paliti“ navijače ovakvim i sličnim izjavama.

- Uhićenje Rimca

Nakon što je Kerum povukao svoje ljude (Livaja, Mrki i Gruica) iz nadzornog odbora, te nakon što se Tomislav Mamić samostalno povukao, na red dolazi i uhićenje Rimca zbog mutnih poslova oko kupoprodaje nekakvog zemljišta. Pao je još jedan Sanaderov čovjek. Isti onaj koji se prije nekoliko godina šepurio pred mikrofonima dok je kupovao dionice Hajduk d.d. i koji je ponosno isticao kako je „hajdukovac od rođenja“. Postavlja se jasno pitanje jeli on zapravo pod prisilom i utjecajem Sanadera kupio dionice našeg kluba samo kako ga se ne bi diralo u obavljanju njegovih „poduzetničkih“ poslova. Stiče se dojam da su i ostali veliki dioničari iz tog razloga kupovali dionice. Samo je pitanje hoće li i njih stići pravna država koja je u posljednjih nekoliko godina koliko toliko profunkcionirala.

- Eventualna prodaja Lendrića

U zadnje vrijeme često se po medijima spominje eventualna prodaja Lendrića u Anderlecht za iznos od milijun eura. Pa zar je moguće da će stvarno prodati igrača koji praktično nije skupio niti jedan službeni nastup za bijele, a koji slovi kao veliki talent. Tu stvarno nema nikakve logike. Ako nekog treba prodati onda je to Vukušić koji se dokazao i u HNL-u i u Europi, te za kojeg se može postići solidna cijena. Prodajom Vukušića otvorila bi se minutaža Lendriću koji bi mogao u nogometni izlog tek kad se dokaže u bijelom dresu te kad postigne zadovoljavajuću cijenu. Ukoliko Maleš zaista proda ovog igrača onda će pokazati koliko ne razumje tržište i koliko je nesposoban. A možda su u igri i mnoga „gladna usta“ sa strane pa se ovaj transfer gura kako bi svi bili siti. Vrijeme će pokazati o čemu se radi.


Ostalo:

Afera Vukušić

Kako to obično biva tek kad neko ode s vlasti onda se vide i negativni učinci istog vladara (zato i ovom prilikom upozoravam predsjednika Maleša da ne radi slične stvari). O čemu se radi? Jednostavno radi se o ugovoru koji je klub potpisao sa Antom Vukušićem i to o dijelu koji se odnosi na podjelu dobiti prilikom transfera. U tom ugovoru stoji da 70 posto ostaje klubu, a 30 posto ide „igraču“. Za ne povjerovat je da se takav ugovor potpisuje s igračem iz vlastitog inkubatora. Ovo je definitivno slučaj zloupotrebe položaja nekoga (Svaguša?!) od strane kluba tko je s igračem potpisao ovakav ugovor. Na ovaj način se klub direktno oštetio za višemilijunski iznos prilikom transfera. Na žalost ovo nije prvi puta da se ovakve stvari rade, ali kad se radi o igračima iz vlastite škole onda ovakvi ugovori predstavljaju klasično pranje novca i za to bi netko napokon trebao odgovarati! Još se sjećam riječi bivšeg predsjednika Svaguše koji je stupivši na čelo kluba obećao da on neće potpisivati ugovore u kojima se odšteta dijeli na relaciji klub – igrač. Kad gle čuda i braća Sharbini (prvi igrači koje je on doveo) imaju ugovore u kojima se odšteta dijeli 90:10. Baš je zgodnih tih 10 posto...

Afera Barišić

I prije nego li je ovaj igrač zaigrao iti jednu utakmicu za Hajduk već sam napisao kako je doveden isključivo radi „pranja“. Nažalost pokazala se točnim ova moja pretpostavka. Čovjek je sad s drugom momčadi i uredno prima rate svog 3,5 godišnjeg ugovora. Što odšteta, što ugovor, ovaj igrač će nas koštati ukupno 400 tisuća eura. Toliki iznos će otići u „vitar“. A sve pod geslom „nema se para“. Da se razumimo ovo je grijeh prošle uprave.

Nova i stara uprava

Nova uprava je stigla, a stara praktički nije ni otišla. Što to znači? Pa vjerojatno da ljudi iz prošle uprave uredno primaju svoje plaće, a praktički su bez funkcije. I još da stvar bude gora, prošli tjedan odem u klub po pretplatu kad ispred kluba vidim Fredija Fiorentinija kako sa svojom tekicom lagano ulazi u klupske prostorije. Da dobro ste čuli, Fredi je živ i uredno obnaša dužnost (koju?!) u „svom“ klubu. Naravno da novoj upravi nije lako (a pitanje je jeli i izvedivo) potjerati sav radni višak iz kluba i napraviti pravu selekciju kadra, ali bi ovo pitanje trebali ostaviti kao dugoročni prioritet.

HNS + HNL = MAFIJA

Već sam pisao o ovome, ali opet se ponavljam. Ovo što se dogodilo oko toga tko ulazi u prvu ligu, a tko iz nje ispada je čista lakrdija i trgovanje! Za ne povjerovat! I nitko od ostali klubova (uključujući i Hajduk) pri tom ne diže svoj glas i ne želi utjecat na totalno kriminalne radnje. Sramota! Svako gleda isključivo svoju guzicu i sve je podređeno jednom vladaru hrvatskog nogometa a to je Zdravko Mamić. Sada čak i javno priznaje kako vrši kadroviranje kompletne struke u HNS-u (uključujući i odabir izbornika).
Javna je sramota kako je Split izigran u slučaju utakmice s Izraelom (domaćin je naravno Zagreb). Iskoristili su nas protiv Gruzije jer se maksimir obnavljao, a sada kada imaju gdje igrati ponovno se okreću Zagrebu. Opet se pokazalo da sam bio u pravu kada sam bojkotirao odlazak na utakmicu s Gruzijom. Sve u svemu žalosno je stanje i u HNS-u i u HNL-u. Stoga i ne vidim način kako da Hajduk osvoji prvenstvo. Realno imamo lošiju momčad od Dinama, a ako im se kojim slučajem približimo opet će Mamić posegnuti za svojim vezama u sudačkoj organizaciji. To je jedina organizacija za koju još javno nije priznao da ima veliki utjecaj na nju, a svi znamo da ima...

In memoriam – Tomislav Ivić

Nema se što reći nego uputiti mu jedno veliko HVALA za sve što je napravio i neka mu je laka hrvatska zemlja! Nisam imao prilike gledati sjajne generacije Hajduka koje je ovaj čovjek odgojio, ali svi koji su tada živjeli imaju samo riječi hvale za njega. Na žalost po stare dane je posve zaboravljen od strane svoga kluba, ali tako to u nas ide...


Za kraj, danas počinje prvenstvo i utakmica sa Šibenikom. Pozivam sve istinske navijače da dođu podržat rad nove uprave, rad novog trenera, zaslužili su to u ovom kratkom vremenu koliko su u klubu!
A prije svega dođimo dat podršku našem klubu za kojeg naša srca nikad neće prestat kucat bez obzira tko bio na čelu kluba jer HAJDUK ŽIVI VJEČNO!
Usput, opet je na televiziji Velo Misto i uvik je lipo prisjetit se ljubavi s kojom je osnovan naš klub.

Vidimo se na istoku!


Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail : ante.armanda@xnet.hr


19.07.2011. u 14:51 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



KONTRA MRAKU,

KONTRA SILI,

SAMO HRABRO,

NAPRID BILI!!!

KAKO POSTAVITI KLUB NA ZDRAVE TEMELJE? KLIKNI ISPOD!


PLAN I PROGRAM ZA OZDRAVLJENJE NK HAJDUK

Brojač posjeta

brojac poseta
jeftin web hosting

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se